REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-5138/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. (OIB 85584865987), Podružnica Tržnice Zagreb, Zagreb, Šubićeva 40/V, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice HŽ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 7. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 5.828,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-220,65 eura od 1.10.2017. godine do isplate;

-220,65 eura od 1.11.2017. godine do isplate;

-220,65 eura od 1.12.2017. godine do isplate;

-233,87 eura od 1.1.2018. godine do isplate;

-229,45 eura od 1.2.2018. godine do isplate;

-226,27 eura od 1.3.2018. godine do isplate;

-221,18 eura od 1.4.2018. godine do isplate;

-226,93 eura od 1.5.2018. godine do isplate;

-225,87 eura od 1.6.2018. godine do isplate;

-226,00 eura od 1.7.2018. godine do isplate;

-225,60 eura od 1.8.2018. godine do isplate;

-220,78 eura od 1.9.2018. godine do isplate;

-220,65 eura od 1.10.2018. godine do isplate;

-225,73 eura od 1.11.2018. godine do isplate;

-221,98 eura od 1.12.2018. godine do isplate;

-226,40 eura od 1.1.2019. godine do isplate;

-226,93 eura od 1.2.2019. godine do isplate;

-221,18 eura od 1.3.2019. godine do isplate;

-226,00 eura od 1.4.2019. godine do isplate;

-221,14 eura od 1.5.2019. godine do isplate;

-221,62 eura od 1.6.2019. godine do isplate;

-225,95 eura od 1.7.2019. godine do isplate;

-220,65 eura od 1.8.2019. godine do isplate;

-220,81 eura od 1.9.2019. godine do isplate;

-220,65 eura od 1.10.2019. godine do isplate i

-231,26 eura od 1.11.2019. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 719,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (7.1.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj potražuje od tuženice utužene iznose s osnova stjecanja bez osnove, odnosno korištenja poslovnog prostora – lokala broj 20, ranije broj 4, na tržnici Gajnice, površine 13,30 m2, koji tuženica bez valjanje pravne osnove koristi u utuženom razdoblju, a tužitelj je predmnijevani vlasnik tog prostora.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ne osporava odlučne činjenice za rješenje ovog spora i predlaže zaključenje nagodbe na način da tužitelj odustane od polovice utuženog iznosa, a ona drugu polovicu plati jednokratno. Pri tome ističe svoju lošu imovinsku situaciju (nezaposlena, bez pokretne ili nepokretne imovine), ali navodi da se želi riješiti svake veze s tom pričom.

2.1. Ono što tuženica ističe u odgovoru na tužbu jest njezin navod da je sudjelovala u izgradnji tržnice u Gajnicama sa gotovo 300.000,00 kn za 13,00 m2 potpuno neuređenog prostora i da je idućih 25 godina plaćala podstanarstvo. Radi se o opće poznatim tvrdnjama brojnih zakupnika na tržnicama u Zagrebu u kojima oni u biti tvrde da su stekli vlasništvo poslovnih prostora na tržnicama (tzv. udruživanje sredstava). Međutim, tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je bila ili je još uvijek u sporu s tužiteljem oko pitanja vlasništva, niti stavlja prigovor prijeboja i sl.

3. Niti jedna strana do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaz da bi stranke spor riješile van suda.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obračun naknade, izvadak iz zemljišnih knjiga, odluke tužitelja, ugovor, presude, zapisnik.

4.1. Ostale po tužitelju predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

4.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelost.

5. Stranke su imale zaključen ugovor o zakupu spornog lokala, na određeno vrijeme od 1.1.2009. do 31.12.2009. godine. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-7521/2011 proizlazi da nakon tog razdoblja ugovora među strankama nije bilo i tom je presudom u točki III izreke naloženo tuženici da sporni lokal preda tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari. Iako je presuda postala pravomoćna dana 16.9.2016. godine, a ovršna 8.1.2017. godine prema zapisniku o primopredaji proizlazi da je tuženica prostor tužitelju predala tek 4.11.2019. godine.

5.1. Tako provedenim dokazima je utvrđeno da je tuženica nakon 31.12.2009. godine bila bespravni, dakle nepošteni korisnik i da je tužitelj i u utuženom razdoblju ostvarivao korist i to u vidu propisane mjesečne zakupnine da je moga raspolagati predmetnim lokalom. Osim toga, a prema Odlukama tužitelja, tužitelj je imao i troškove utrošene električne energije i potrošnje vode.

5.2. Time je tuženica stekla korist, bez osnove, a temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), i to u visini zakupnine koju bi tužitelj ostvarivao i troškova vode i struje, koje sukladno odlukama podmiruje tužitelj.

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi sporni poslovni prostor, što tuženica i ne osporava, čime je utvrđen i aktivna legitimacija tužitelja i nastavno primjena odredbe čl. 165. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), koji propisuje obveze nepoštenog posjednika u odnosu na vlasnika, dakle obveze tuženice prema tužitelju.

7. Visina zahtjeva tužitelja utvrđena je u Obračune naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove (u daljnjem tekstu Obračun), svaki obračun izdan je na ime tuženice i to za poslovni prostor koji je tuženica koristila sve dok ga zapisnički nije predala tužitelju, dakle do 4.11.2019. godine. Tužitelj za studeni mjesec 2019. godine ne postavlja zahtjev prema tuženici, već isti završava u listopada 2019. godine.

7.1. Na svakom je obračunu naznačeno da je sačinjen sa zadnjim danom u prethodnom mjesecu pa tuženica uz glavno potraživanje treba platiti i kamatu koja teče od prvog u idućem mjesecu za prethodni po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

7.2. Obračun sadrži i potraživanje s osnove potrošene električne energije i vode po očitanju brojila. Tuženica je i te iznose dužna platiti, jer ne tvrdi niti dokazuje da je ona korisnik navedenih usluga tj. da ona ima zaključene ugovore o isporuci vode i struje.

7.3. S druge strane, iz odluka tužitelja proizlazi način obračuna i fakturiranja stavki troškova električne energije i način obračuna i fakturiranja vode po očitanju brojila. Uvidom u pojedine Obračune utvrđeno je da za neke mjesece nisu iskazane stavke za električnu energiju i potrošenu vodu (npr. studeni 2017, srpanj 2019. godine), u nekim Obračunima nema stavke potrošene vode (npr. travanj i kolovoz 2018. godine) iz čega se zaključuje da poslovni prostor ima mjerno mjesto i za struju i vodu, a kako tuženica nije dokazala da je ona u ugovornom odnosu s pružateljima tih usluga, ima se nastavno utvrditi da je te troškove plaćao tužitelj.

8. Na temelju svega utvrđenog tužbeni je zahtjev usvojen u cijelosti.

9. Troška tužitelja određen je temeljem čl. 154. St. 1 Zakona o parničnom postupku i odnosi se na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i pristupa na roč. 2.12.24. po 200,00 eura, za roč. 11.9.24. 50,00 eura ili ukupno 450,00 eura, što je uvećano za i za troška sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 52,37 eura i ovu presudu 104,74 eura.

9.1. Na ukupan troška u iznosu od 719,61 eura kamata temeljem čl. 151. St. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, dana 7. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici osobno