P-3371/2021-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv tuženika TF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti prokurista tužitelja HF i punomoćnika tuženika Bojana Graheka, odvjetnika, a po objavi presude dana 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika pred FINA-om radi naplate na temelju Ugovora o cesiji i temeljem Presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-24/2020 od 17. rujna 2020. godine na teret računa tužitelja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. ".
II. Nalaže se tužitelju B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, da tuženiku TF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako ga je ovaj sud u ovršnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-625/2021 zaključkom od 6. travnja 2021. uputio da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 7. i točkom 9. Ovršnog zakona. Tužitelj je zaključak zaprimio 12. travnja 2021. te u otvorenom roku podnosi tužbu. Ističe da je od Financijske Agencije zaprimio obavijest da je protiv njega od strane tuženika dana 25. veljače 2021. (u daljnjem tekstu: „Zahtjev za izravnu naplatu“) na temelju ovršne odluke suda i to Ugovora o cesiji OV-300/2021 od dana 29. siječnja 2021. temeljem presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-24/2020 od dana 17. rujna 2020., a kojim ovdje tuženik predlaže da se iznos iz te presude isplati u cijelosti na račun tuženika. Isprava na temelju koje je zatražena izravna naplata nije ovršna isprava i isprava nije stekla svojstvo ovršnosti niti je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati ovrhu protiv ovršenika. Tužitelj ističe kako je sporan način kako je tuženik tražio naplatu radi kojeg je tužitelj podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga banka za prijenos zaplijenjenih sredstava. U Zahtjevu je pod točkom a), u rubrici „ovršne odluke suda“ naveden Ugovor o cesiji temeljem presude. Tumačenjem navedenog proizlazi kako Ugovor o cesiji predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je tuženik podnio Zahtjev. Međutim, Ugovor o cesiji ne predstavlja ovršnu ispravu budući da isti nije potvrđen (solemniziran) sukladno Zakonu o javnom bilježništvu niti isti sadrži ovršnu klauzulu. Također na predmetnoj ispravi, odnosno Ugovoru o cesiji nije istaknuta klauzula ovršnosti kako bi predmetni dokument stekao svojstvo ovršnosti, već su potpisi na Ugovoru o cesiji samo ovjereni od strane javnog bilježnika. Kako Ugovor o cesiji nije ovršna isprava, tuženik nije bio ovlašten u navedenoj rubrici Zahtjeva navesti kako izravnu naplatu na novčanim sredstvima temelji na Ugovoru o cesiji. Postupak prisilne naplate je strogo formalan postupak te u navedenoj rubrici Zahtjeva tuženik nije smio navesti da je Ugovor o cesiji ovršna isprava na temelju koje se traži zapiljena sredstava ovršenika. Tužitelj ističe kako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (članak 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona). Između OTP banka d.d. kao Banke, društva EURO-DEM d.o.o., OIB: 45291289600 kao korisnika kredita te jamaca FF, ovdje tuženika (očito pogrešno navedeno), i GF, sklopljen je Ugovor o dugoročnom kreditu br. 070605177893, solemniziran od strane javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] pod brojem OV-6221/2007 dana 14.06.2007., s pripadajućim aneksima. Čl. 7.3. Ugovora jamci su se obvezali kao jamci platci, neograničeno i solidarno. Čl. 7.7. Ugovora korisnik kredita i jamci platci dali su suglasnost da se „na osnovi istog ugovora, a radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze može provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, svim sredstvima ovrhe u skladu sa zakonom“, dakle, predmetni ugovor o kreditu je ovršna isprava koja sadrži opću klauzulu ovršnosti u odnosu na jamca platca GF. Tražbina s osnova navedenog ugovora o kreditu, zajedno sa svim instrumentima osiguranja, ustupljena je društvu B2 KAPITAL d.o.o., ovdje tužitelju. Radi naplate predmetne tražbine, tužitelj je 2019. aktivirao zadužnicu OV-6227/2007 izdanu od strane GF. Dana 17. rujna 2020. donesena je presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1211/2020 kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 od dana 17. rujna 2020. kojim se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr- 668/2019, pljenidbom i prijenosom tražbine, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Fini tuženika od 31. listopada 2019. po zadužnici tužitelja koja je dana 14. lipnja 2007. ovjerena kod javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-6227/2007 te je tuženik (očito pogrešno navedeno, umjesto ispravo tužitelj) dužan naknaditi tužitelju (očito pogrešno navedeno, umjesto ispravo GF) trošak parničnog postupka u iznosu od 29.375,00 HRK u roku od 15 dana. Tuženik je **.**.2021. s GF sklopio Ugovor o cesiji kojim se na tuženika prenosi tražbina gospođe GF prema tužitelju na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 u iznosu od 29.375,00 HRK. Tužitelj je 2. veljače 2021. izjavio prijeboj svoje tražbine koju ima prema gospođi GF koja je jamac platac s osnova Ugovora o kreditu br. 070605177893 sa tražbinom koju tuženik ima prema tužitelju, a koju je tuženik stekao temeljem Ugovora o cesiji, i to tražbinu gospođe GF po osnovi presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1211/2020. Tužitelj ističe kako ima tražbinu prema gospođi DF kao jamcu platcu s osnova Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 070605177893, solemniziranog od strane javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] pod brojem OV-6221/2007 dana 14.06.2007. budući da isti ugovor predstavlja valjanu ovršnu ispravu koja ujedno sadrži i opću klauzulu ovršnosti u odnosu na GF kao jamca platca te se temeljem iste isprave može pokrenuti ovrha protiv iste na bilo kojem dijelu njezine imovine. Tražbina s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 dospjela je u cijelosti na naplatu te je javni bilježnik na istu istaknuo potvrdu ovršnosti s danom 17.9.2008. Zastarni rok prekinut je 2012. otvaranjem stečajnog postupka nad glavnim dužnikom EURO-DEM d.o.o. u kojem je ovdje tužitelj u zakonskom roku prijavio svoju tražbinu i koji postupak je još uvijek u tijeku. Posljedično tome, prekidom zastare prema glavnom dužniku, prekinuta je i zastara prema GF kao jamcu platcu temeljem članka 126. Zakona o obveznim odnosima, odnosno B2 KAPITAL d.o.o. i dalje ima pravo naplatiti svoju tražbinu prema GF s osnove navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu kao ovršne isprave. Iz navedenoga jasno proizlazi da tužitelj ima novčanu tražbinu koja je dospjela te nije nastupila zastara prava na naplatu te je izjavljen prijeboj temeljem članka 196. ZOO i članka 199. ZOO. Budući da je tuženik stekao tražbinu s osnove troškova parničnog postupka na temelju ugovora o cesiji, a kako tužitelj ima tražbinu s osnove Ugovora dugoročnom kreditu br. 070605177893, u konkretnom slučaju su ispunjenje zakonske pretpostavke propisane člankom 199. ZOO, slijedom čega je prestala postojati tražbina koju tuženik ima prema tužitelju. Budući da je prijeboj jedan od načina prestanka obveze sukladno Zakonu o obveznim odnosima, a s obzirom na postojanje uzajamnih tražbina između tužitelja i tuženika sukladno članku 196. i članku 199. ZOO prestala je postojati tražbina koju tuženik ima prema tužitelju s osnova presude P-24/2020. Tužitelj je u sudski spis dostavio izjavu o prijeboju (e-mail korespondenciju) u kojoj je sadržana izjava o prijeboju. S obzirom na izjavljeni prijeboj od strane tužitelja prestala je postojati tražbina koju tuženik ima prema tužitelju s osnova presude P- 24/2020 temeljem koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu. Time su ostvarene sve pretpostavke da se pljenidba i prijenos tražbine ovrhovoditelja iz presude P- 24/2020 proglasi nedopuštenim. Tužitelj posebno naglašava kako mjerodavnim zakonima nigdje nije propisan strogo formalni sadržaj izjave o prijeboju. Slijedom navedenog, u potpunosti je valjana izjava o prijeboju koju je u konkretnom slučaju tužitelj izjavio tuženiku. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kao u toč. I. izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako je točno da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja temeljem presude Općinskog suda u Kutini P-24/2020 i Ugovora o cesiji. Zahtjev za naplatu je u cijelosti proveden prijenosom na račun tuženika dana 27.4.2021. Tuženik je postupak naplate pokrenuo na jedini mogući zakonom propisani način, dakle na unaprijed formuliranom standardnom obrascu FINA-e. U tom obrascu izričito su navedene opcije popunjavanja gdje se mora navesti na čemu se zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temelji. U navedenom obrascu nigdje nije izričito propisana opcija potraživanja prenesene tražbine. Jedina logična mogućnost koju obrazac pruža je da ovrhovoditelj na temelju ovršne odluke suda u rubrici pod a) citira ovršnu odluku kao temelj svog potraživanja. Ugovor o cesiji je samo dokaz da je došlo do promjene vjerovnika u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik. Javnobilježnički ovjerovljenim ugovorom o cesiji ovrhovoditelj je dokazao da je tražbina iz ovršne isprave prešla na njega, sve sukladno čl. 32. Ovršnog zakona. Za valjanost navedenog ugovora o cesiji nigdje nije propisano da mora biti solemniziran i sadržavati ovršnu klauzulu, kako to pogrešno tumači tužitelj. Tužitelj neosnovano želi prikazati ugovor o cesiji kao ovršnu ispravu, izvodeći svoje pogrešno tumačenje sadržaja popunjenog obrasca FINA-e. U konkretnom slučaju radi se samo o redoslijedu popunjavanja i nigdje se ne tvrdi da je ovršna isprava bilo što drugo osim pravomoćne presude, a ugovor o cesiji je samo dokaz o prijenosu tražbine. Iz tog redoslijeda upisa tužitelj izvodi cjelokupnu konstrukciju koju pokušava podvesti pod odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2., toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, za što ne postoji nikakva osnova. Tuženik ukazuje na ustaljenu praksu FINA-e, gdje u slučaju pogrešno popunjenog obrasca, FINA vraća zaprimljeni obrazac ovrhovoditelju bez daljnjeg postupanja po njemu, a što u konkretnom predmetu nije bio slučaj. Da nije postojala ovršna isprava na temelju koje je provedena ovrha, onda bi o osnovanosti prijedloga tužitelja odlučio ovršni sud i ne bi ga uputio u parnicu. Tužitelj je upućen u parnicu iz drugih razloga od onih koje navodi u toč. 3. tužbe pa se o razlozima zbog kojih nije upućen u parnicu u postupku ne može raspravljati. Netočna je tvrdnja tužitelja kako je tražbina tuženika prestala njegovom izjavom o prijeboju od 2.2.2021. Izjava o prijeboju na koju se tužitelj poziva nikada nije izjavljena prema cedentu GF, već samo prema cesionaru (ovdje tuženiku). Ugovor o cesiji sačinjen je i ovjeren 29.1.2021, s kojim datumom su potraživanja s cedenta prešla na cesionara. O navedenom je istog dana preporučenom pošiljkom upućenom od strane cedenta obaviješten tužitelj koji je ugovor o cesiji zaprimio 1.2.2021. Izjava o prijeboju upućena elektronskom poštom dana 2.2.2021. cesionaru - tuženiku ne proizvodi pravni učinak jer se radi o ranije prenesenoj tražbini. Naprijed navedeno regulirano je odredbama ZOO iz kojih proizlazi da cesus i cedent mogu prebiti sve međusobne tražbine do trenutka dok cedent još nije cedirao svoju tražbinu cesionaru. Nakon cesije prijeboj između cesusa i cedenta više nije moguć. Nakon prijenosa tražbine između cedenta i cesusa više ne postoji uzajamnost jer u odnos sa cesusom ulazi novi vjerovnik (cesionar), a cedent izlazi iz odnosa. Nesporno je da je izjava o prijeboju izvršena nakon obavijesti o ustupu kada više ne postoji uzajamnost. Tuženik u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja, tj. u odnosu na potraživanje koje je stavljeno u prijeboj ističe prigovor zastare. Tužitelj pokušava u prijeboj staviti tražbinu za koju je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da ne postoji jer je zastarjela. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u obavijest Financijske agencije (stranica 7 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 8-9 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1211/2020-2 od 10. studenog 2020. (stranica 12-15 spisa), dopis GF od 29.1.2021. upućen tužitelju (stranica 17 spisa), Ugovor o cesiji od 29.1.2021. (stranica 18-21 i 89-90 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu (stranica 22-37 spisa), Aneks br. 1. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 (stranica 38-41 spisa), Aneks br. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 (stranica 42-53 spisa), Ugovor o cesiji od 11.1.2019. (stranica 55-67 spisa), e-mail prepisku (stranica 68-73 spisa), izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda posl. br. Ovr-625/2021.
4. Među strankama nije sporno da je između OTP banka d.d. kao Banke, društva EURO-DEM d.o.o., OIB: 45291289600 kao korisnika kredita te jamaca FF i GF, sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu br. 070605177893, solemniziran od javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] pod brojem OV-6221/2007 dana 14.06.2007., s pripadajućim Aneksima. Čl. 7.3. Ugovora jamci su se obvezali kao jamci platci, neograničeno i solidarno. Nije sporno niti da je tražbina s osnova navedenog ugovora o kreditu, zajedno sa svim instrumentima osiguranja, ustupljena ovdje tužitelju. Radi naplate predmetne tražbine, tužitelj je 2019. aktivirao zadužnicu OV-6227/2007 izdanu od jamca GF. Dana 17. rujna 2020. donesena je presuda Županijskog suda u Bjelovar, broj Gž-1211/2020 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. kojim se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr- 668/2019, pljenidbom i prijenosom tražbine, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Fini tuženika od 31. listopada 2019. po zadužnici tužitelja koja je dana 14. lipnja 2007. ovjerena kod javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-6227/2007 te je tom presudom tamo tuženik, ovdje tužitelj dužan naknaditi tužiteljici GF troškove parničnog postupka u iznosu od 29.375,00 HRK u roku od 15 dana. Ovdje tuženik je **.**.2021. s GF sklopio Ugovor o cesiji kojim se na tuženika prenosi tražbina GF prema ovdje tužitelju na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 u iznosu od 29.375,00 HRK. Nije sporno niti da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja temeljem presude Općinskog suda u Kutini P-24/2020 i Ugovora o cesiji te da je isti u cijelosti proveden prijenosom na račun tuženika dana 27.4.2021. Nije sporno niti da je tužitelj 2. veljače 2021. izjavio prijeboj svoje tražbine koju ima prema GF s osnova Ugovora o kreditu br. 070605177893 sa tražbinom koju tuženik ima prema tužitelju, a koju je tuženik stekao temeljem Ugovora o cesiji, radi se o tražbini GF po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. Sporno je da li je isprava na temelju koje je zatražena izravna naplata ovršna isprava i da li je stekla svojstvo ovršnosti, osnosno da li je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati izravnu naplatu protiv ovršenika. Sporno je da li je tužitelja tražbina tuženika prestala tuženikovom izjavom o prijeboju od 2.2.2021. Sporno je i da li je tražbina tužitelja koju stavlja u prijeboj zastarjela.
5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Uvidom u presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1211/2020 od 10. studenog 2020. utvrđeno je da je njome odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P- 24/2020 od 17. rujna 2020. kojom je proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr- 668/2019, pljenidbom i prijenosom tražbine, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Fini tuženika (ovdje tužitelja) od 31. listopada 2019. po zadužnici tužitelja (GF) koja je dana 14. lipnja 2007. ovjerena kod javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-6227/2007 te je tom presudom tamo tuženik, ovdje tužitelj, dužan naknaditi tužiteljici GF troškove parničnog postupka u iznosu od 29.375,00 HRK u roku od 15 dana. Stoga ta isprava, presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. predstavlja ovršnu ispravu.
7. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj 25. veljače 2021. Financijskoj agenciji (dalje: FINA) podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem naprijed navedene presude i Ugovora o cesiji od 29. siječnja 2021.
8. Uvidom u Ugovor o cesiji od 29. siječnja 2021. ovjerenog kod javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] pod poslovnim brojem Ov-300/21 utvrđeno je da su ga sklopili AF kao cedent i tuženik kao cesionar da je tim ugovorom novčana tražbina GF prema dužniku B2 KAPITAL d.o.o. iz presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. u iznosu od 29.375,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 17.9.2020. do isplate ustupljena tuženiku TF.
9. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu br. 070605177893, solemniziran od javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] pod brojem OV-6221/2007 dana 14.06.2007., utvrđeno je da su ga 12. lipnja 2007. sklopili OTP banka d.d. kao Banka, društvo EURO-DEM d.o.o., OIB: 45291289600 kao korisnik kredita te jamci FF (Jamac I) i GF (Jamac II) te da je tim Ugovorom korisniku kredita odobren kredit u iznosu 410.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB za EUR na dan korištenja kredita, s tim da je iznos od 376.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti namijenjen za izgradnju poslovnog prostora u Daruvaru, a iznos od 53.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti za trajna obrta sredstva. Čl. 7.3. Ugovora jamci su se obvezali kao jamci platci, neograničeno i solidarno. Uvid u Anex broj 1. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 utvrđeno je da su ga 29. kolovoza 2007. sklopili OTP banka d.d. kao Banka, društvo EURO-DEM d.o.o., OIB: 45291289600 kao korisnik kredita te jamci FF (Jamac I) i GF (Jamac II). Uvid u Anex broj 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 utvrđeno je da su ga 29. travnja 2008. sklopili OTP banka d.d. kao Banka, društvo EURO-DEM d.o.o., OIB: 45291289600 kao korisnik kredita te jamci FF (Jamac I) i GF (Jamac II).
10. Uvidom u Ugovor o cesiji 11. siječnja 2019. ovjeren kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem Ov-226/19 utvrđeno je da su ga sklopili OTP banka d.d. kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj te da je tim ugovorom tražbina s osnova navedenog ugovora o kreditu te Aneksa te sporedna prava, uključujući naročito prava i tražbine ustupitelja s osnove hipoteka, fiducijarnog prijenosa, zaloga, zadužnica, suglasnosti za zapljenu primanja koja osiguravaju te sve novčane tražbine zajedno sa svim instrumentima osiguranja, ustupljena ovdje tužitelju.
11. Iz e-maila upućenog tuženiku od strane tužitelja razvidno je da je tužitelj 2. veljače 2021. izjavio prijeboj svoje tražbine koju ima prema GF s osnova Ugovora o kreditu br. 070605177893 sa tražbinom koju tuženik ima prema tužitelju, a koju tražbinu GF po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. je tuženik stekao temeljem Ugovora o cesiji od 29. siječnja 2021. sklopljenom između GF i tuženika.
12. Uvidom u priklopljeni predmet ovog suda poslovni broj Ovr-625/2021 utvrđeno je da je tužitelj 2. ožujka 202. u tom predmetu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog radi odgode prijenosa novčanih sredstava te je u istom postupku pravomoćno odbijen njegov prijedlog za odgodu te prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona, a zaključkom od 6. travnja 2021. upućen je u roku od 15 dana pokrenuti ovu parnicu iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.
13. Vezano za navode iz tužbe kako isprava na temelju koje je zatražena izravna naplata nije ovršna isprava i da nije stekla svojstvo ovršnosti, niti da je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati ovrhu protiv ovršenika, kao i da Ugovor o cesiji ne predstavlja ovršnu ispravu budući da isti nije potvrđen (solemniziran) sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, niti isti sadrži ovršnu klauzulu, valja ukazati kako je o tim žalbenim navodima tužitelja pravomoćno odlučio ovršni sud rješenjem navedenim u odlomku 12. obrazloženja ove presude, a osim toga, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona ovrhovoditelj nije niti upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbu i prijenos nedopuštenim niti se iz tih razloga upućuje ovršenika u parnicu (čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona) pa se zbog navedenih razloga ti navodi tužbe ukazuju neosnovanima. Uzgredno se ukazuje kako je suprotno navodima tužitelja, ovršna isprava na temelju koje je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020., a ne Ugovor o cesiji jer on samo dokaz da je došlo do promjene vjerovnika u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, kako to s pravom navodi tuženik.
14. Odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona važećeg u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji ("Narodne Novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Točkom 9. te odredbe propisano je kako ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
15. Odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) je propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roga i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prema čl. 196. st. 1. ZOO prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st. 2.). Prema odredbi čl. 198. st. 1. ZOO dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. Ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istaknuo prigovor zastare (st. 2.). Iz sadržaja citiranih odredaba proizlazi da su pretpostavke za nastanak prijeboja da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj (čl. 196. st. 1. ZOO), što znači da tužitelj ima tražbinu prema GF koja je svoju tražbinu prema tužitelju ustupila tuženiku, da obje tražbine glase na novac i da su obje dospjele. Istodobno prijeboj mora biti određeno postavljen navođenjem da se tražbine stavljaju u prijeboj kao i navođenjem iznosa tražbine.
16. U predmetnoj izjavi o prijeboju od 2. veljače 2021. tužitelj je svoje potraživanje prema GF na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu br. 070605177893 od 12. lipnja 2007. sklopljenog između OTP banke d.d. i EURO-DEM d.o.o., kao korisnika kredita te jamaca FF i GF, a koja tražbina mu je ustupljena od strane OTP banke d.d. prebio s potraživanjem tuženika prema njemu (tužitelju) na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 od 17. rujna 2020. u iznosu od 29.375,00, što uvećano za zatezne kamate iznosi 29.877,53 kn, naznačujući da se međusobne tražbine i obveze smatraju prebijenim s 2. veljače 2021.
17. Navedena izjava o prijeboju, po ocjeni ovoga suda, ima sve elemente valjane prijebojne izjave iz odredaba čl. 195. i čl. 196. ZOO (dospjela novčana tražbina tužitelja određena u iznosu koja se stavlja u prijeboj s istom takvom tražbinom tuženika). Ujedno valja napomenuti kako je odredbom čl. 84. st. 1. ZOO, a koja uređuje odnos primatelja i dužnika ustupljene tražbine, propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Stavkom 2. te odredbe propisano je da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Iz navedenog jasno proizlazi da dužnik, i nakon što je obaviješten o ustupu, može istaknuti primatelju prigovor prijeboja kojeg ima prema ustupitelju (i u slučaju da takav prigovor nije istaknuo prije obavijesti o ustupanju – jer zakon koristi frazu "koje je mogao istaknuti", a ne "koje je istaknuo"). Također, iz citiranog jasno proizlazi i da je u navedene prigovore uključen i prigovor prijeboja jer se ne radi o tzv. prigovoru osobne prirode. Sve to iz razloga jer prema čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (tako i VTS u Pž-5373/07-4 od 10. listopada 2007.). Stoga su neosnovani navodi tuženika da cesus i cedent mogu prebiti sve međusobne tražbine do trenutka dok cedent još nije cedirao svoju tražbinu cesionaru, a da nakon cesije prijeboj između cesusa i cedenta više nije moguć.
18. Polazeći od navedenih odredbi, građanskopravni prijeboj ne nastaje ipso iure, tj. kad se ispune pretpostavke iz čl.195. ZOO, već je potrebno dati izjavu o prijeboju, ali nakon što je dana, ona djeluje u natrag (ex tunc) te se smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ostvarile opće pretpostavke prijeboja, tj. kada su se susrele kompenzibilne, tj. novčane dospjele tražbine. Odlučan moment za to je kada je nastala i dospjela ona kasnija tražbina, jer je u tom momentu došlo do njihova susreta. Tražbina tužitelja je nastala ranije, točnije 17. rujna 2008., kada je na Ugovor o dugoročnom kreditu br. 070605177893 od 12. lipnja 2007. iskazana potvrda ovršnosti. Što se pak tiče tražbine tuženika, riječ je tražbini prema tužitelju s osnova parničnih troškova dosuđenih GF presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-24/2020 koja je donesena 17. rujna 2020., a koja mu je ustupljena na osnova Ugovora o cesiji. Prema ocjeni ovog suda, upravo dan donošenja navedene odluke predstavlja moment nastanka, a time i dospjelosti, tražbine tuženika, neovisno od toga što navedena odluka tada još nije stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti (tako i Žs u Bjelovaru u odluci poslovni broj Gž-776/2023-3 od 31. siječnja 2024.). Dakle, novčana tražbina tuženika prema tužitelju s osnova dosuđenog parničnog troška GF je nastala dana 17. rujna 2020., kada je donesena sudska odluka kojom joj je dosuđen taj parnični trošak pa s obzirom da je tražbina tužitelja prema GF već ranije (17. rujna 2008.) nastala, do susreta međusobnih novčanih i dospjelih tražbina tužitelja prema MF i tražbine tuženika prema tužitelju je došlo 17. rujna 2020. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 19. studenog 2018. slijedi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon "Narodne novine" broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članka 225. ZOO/05), dok se tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članka 233. ZOO/05). U konkretnom slučaju ovršnu ispravu prema Ugovoru o dugoročnom kreditu u odnosu na jamca GF predstavlja zadužnica. Radi se o zadužnici na kojoj je potpis GF samo ovjeren kod javnog bilježnika, dok zadužnica nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), što je utvrđeno u uvidom u presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1211/2020 od 10. studenog 2020. Ujedno valja napomenuti kako je tom presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-24/2020 od 17. rujna 2020. kojom je proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Kutini broj Ovr- 668/2019, pljenidbom i prijenosom tražbine, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Fini tuženika (ovdje tužitelja) od 31. listopada 2019. po zadužnici tužitelja (VF) koja je dana 14. lipnja 2007. ovjerena kod javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-6227/2007, i to iz razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom). Pri tome su neodlučni navodi tužitelja kako je zastarni rok prekinut je 2012. otvaranjem stečajnog postupka nad glavnim dužnikom EURO-DEM d.o.o. u kojem je tužitelj u zakonskom roku prijavio svoju tražbinu i koji postupak je još uvijek u tijeku budući da je tom prijavom prekinuta zastara u odnosu na trgovačko društvo EURO-DEM d.o.o., a ne i prema GF, neovisno o tome što je GF solidarni dužnik sa tim društvom jer ovršnu ispravu protiv GF predstavlja zadužnica.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 13.11.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 20.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
19.1. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 10.3.2022. i 29.8.2024. koji s obzirom na sadržaj nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 85,44 EUR 2. tuženiku po punomoćniku
