Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-138/2022-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LF, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K-1167/19-52 od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K- 1167/19-52 od 17. ožujka 2022., najprije je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog tog suda posl. broj: K-1167/19 od 27. kolovoz 2019. stavljen je izvan snage, a potom na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. LF oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st.3 ZKP/08 oštećenik ŽF sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu, a na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškom kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1 do 5 ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. LF po branitelju Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze i na temelju tako pogrešno ocijenjenih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje i optuženika oslobodio od optužbe. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud "premalo" cijenio dokaznu radnju prepoznavanja optuženika, kojeg je oštećenik sa sigurnošću prepoznao 2019. i to po njegovom pokretu kada se okrenuo, dok je "previše" cijenio okolnost što se oštećenik nije mogao sa sigurnošću sjetiti što je točno i kojim riječima govorio policiji prilikom pregledavanja fotografija. Državni odvjetnik navodi da nije konfuzan iskaz oštećenika, već da je konfuzan način na koji policijski službenici u policijskoj postaji Dugo Selo zbog nedostatka tehničkih uvjeta vrše dokazne radnje prepoznavanja, pa stoga da nije ni čudno da se niti oštećenik niti sud nisu snašli u toj proceduri. S druge strane, smatra državni odvjetnik, prvostupanjski sud neosnovano je poklonio vjeru obrani optuženika da od 2011. do uhićenja 2019. nije bio u Republici Hrvatskoj, kao i da je na dan kad se dogodio inkriminirani događaj bio na radnom mjestu u Sarajevu, u tunelu Tarčin, jer su svjedoci koje je optuženik predložio njegovi prijatelji koji su manje–više radili na crno i nema objektivne mogućnosti za bilo kakvu provjeru vjerodostojnosti njihovih iskaza, dok je papir s oznakom August, 2013. – Tunel za dan kad se dogodilo predmetno kazneno djelo krajnje nevjerodostojan, jer su više puta precrtavani podaci za taj dan i to baš za optuženika. Stoga državni odvjetnik u žalbi zaključuje, da dovodeći u svezu navedenu okolnost sa objektivnim podatkom da optuženik u navedeno razdoblju nije imao prijavljeno boravište u [adresa], ne može se isključiti mogućnost da je u Republici Hrvatskoj boravi ne prijavljen te da je na neutvrđen način prešao granicu i na taj način počinio kazneno djelo za koje se tereti, jer da ne postoji niti jedan razlog da ga oštećenik tereti i to sa tolikom sigurnošću.

6.1. Suprotno takvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud, u točkama 9.1. – 9.6., 10., 11., 12. i 14. obrazloženja prvostupanjske presude, vrlo iscrpno ocjenjuje sve izvedene dokaze i pravilno zaključuje da nije dokazano na nedvojben način da je upravo opt. LF dana 31. kolovoza 2013. počinio inkriminirano kazneno djelo krađe vozeći se u vlaku na relaciji Zagreb – Dugo Selo na štetu oštećenika ŽF.

6.2. Naime, opt. LF u svojoj obrani kazao je da nakon 2011. nije više dolazio u Republiku Hrvatsku sve do ožujka 2019., kada je uhićen po prelasku državne granice pa da na dan kad se zbio inkriminiran događaj nije niti bio u Republici Hrvatskoj. U tom dijelu njegovu obranu potvrđuju podaci iz njegovih putovnica, pa je tako uvidom u njegovu putovnicu br. A0927606 utvrđeno da su zabilježeni njegovi prelasci državne granice Republike Hrvatske za dane 05. rujna, 19. rujna i 30. listopada 2011., da je ta putovnica poništena 09. kolovoza 2016. jer je istekla, a uvidom u putovnicu optuženika broj B1354515 utvrđeno je da su zabilježeni prelasci opt. državne granice Republike Hrvatske od ožujka 2019. pa na dalje. Uz to, iz izvješća policijske postaje Dugo Selo proizlazi da je optuženik LF imao status stranca u Republici Hrvatskoj do 13. studenog 2009., kada je odjavljen. Osim toga, na prijedlog obrane od Uprave za granice Ravnateljstva policije sud je tražio podatak o evidentiranim prelascima državne granice Republike Hrvatske za optuženika za razdoblje 01. siječanj 2010. do 31. prosinca 2013., ali taj podatak Ravnateljstvo nije moglo dostaviti zbog činjenice da se ti podaci ne čuvaju dulje od tri godine. Nadalje, optuženik je u svojoj obrani tvrdio da u inkriminirano vrijeme je radio za trgovačko društvo Drinjaković d.o.o. iz Sarajeva, i to dana 31. kolovoza 2013. u tunelu Tarčin kod Sarajeva te da u inkriminirano vrijeme uopće nije bio u Republici Hrvatskoj. Tada da je radio u tom trgovačkom društvu ali nije bio prijavljen, te je prijavljen u tom trgovačkom društvu da radi od 02. prosinca 2013.. Prvostupanjski sud je na okolnost provjere tih njegovih navoda ispitao trojicu svjedoka, JF, VF i HF te pregledao dokumentaciju dostavljenu o radnim satima odrađenim za to trgovačko društvo za određene dane u kolovoz u 2013.. Sva trojica svjedoka su potvrdili, iznoseći određene detalje o poznanstvu s optuženikom, pa i zajedničkog stanovanja, da je optuženik u inkriminirano vrijeme radio u navedenom trgovačkom društvu iz Sarajeva, i to baš u tunelu Tarčin kod Sarajeva, da u to vrijeme (ljeto 2013.) nisu svi bili prijavljeni kao radnici u navedenom trgovačkom društvu, jer je bilo radnika koji su radili na crno, radnika koji su bili umirovljenici, da optuženik nije bio prijavljen u navedenom trgovačkom društvu od početka, već naknadno, sva trojica su suglasno naveli tko im je bio poslovođa (ŠF, kojeg je prvostupanjski sud pokušao ispitati ali se imenovani svjedok državljanin BiH nije odazvao pozivu suda) također su sva trojica svjedoka potvrdili da su vođene predočene im tablice tzv. šihterice, koje je popunjavao poslovođa ŠF (na višekratno traženje suda o dostavi te dokumentacije o radnom angažmanu u trgovačkog društvu Drinjaković d.o.o. iz Sarajeva, to trgovačko društvo se oglušilo). Dakle, prvostupanjski sud je ispravno, na temelju bitno suglasnih iskaza svjedoka JF, VF i HF, koje je ocijenio jasnim i uvjerljivim, koji su potvrdili obranu optuženika te dostavljene materijalne dokumentacije iz koje proizlazi da je optuženik u inkriminirano vrijeme, pa tako i 31. kolovoza 2013. bio na radnom mjestu radeći ne prijavljeno u trgovačkom društvu Drinjaković d.o.o. iz Sarajeva, zbog čega inkriminirane prigode i nije mogao biti u vlaku Zagreb – Dugo Selo gdje je počinjeno kazneno djelo krađe novčanika na štetu ošt. ŽF.

6.3. Opravdano je prvostupanjski sud iskaze oštećenika ŽF ocijenio konfuznim i nedosljednim (toč. 9.4. obrazloženja prvostupanjske presude), prihvaćajući iskaz oštećenika ŽF samo djelomično kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem je opisao okolnosti i sjećanja vezana uz vožnju vlakom tijekom koje mu je otuđen novčanik, dok je opravdano cijenjen kao konfuzan i nedosljedan iskaz oštećenika u dijelu u kojem je opisivao način na koji je i gdje bio pozivan na prepoznavanje te jesu li mu i kada predočavane fotografije mogućih počinitelja i da li je i koga pri tome izdvojio. Također je opravdano prvostupanjski sud neživotnim ocijenio da je oštećenik u ožujku 2019., dakle protekom 6,5 godina i to bez da je prethodno opisao počinitelja kaznenog djela krađe novčanika u vlaku na njegovu štetu prepoznao među pokazanim mu osobama upravo onu osobu koja mu je tada otuđila novčanik, a da je 2014. (dakle kad su mu sjećanja na događaj još bila svježija) izdvojio dvije fotografije, među kojima uz optuženika još jednu osobu, ne mogavši potvrditi da se radi upravo o počiniteljima predmetnog kaznenog djela na njegovu štetu. Uz to, na što opravdano prvostupanjski sud ukazuje, izvršeno prepoznavanje u ožujku 2019., kako proizlazi iz zapisnika, je provedeno nakon što su optuženiku prethodno predočene fotografije, pa je ostalo nejasno da li je oštećeniku tada predočena prethodno fotografija optuženika koja je upravo tada snimljena pa je oštećenik onda prepoznao optuženika kao počinitelja, posebno kad se uzme u obzir da je na traženje prvostupanjskog suda policiji da se dostave fotografije osoba koje je oštećenik izdvojio 2014. kao moguće počinitelje u spis dostavljena fotografija EF iz 2014. i optuženika snimljena 2019.

6.4. Iscrpnu analizu i ocjenu izvedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, kao i obranu optuženika, ne mogu dovesti u pitanje paušalne tvrdnje i nagađanja državnog odvjetnika u žalbi da su svjedoci koje je optuženik predložio njegovi prijatelji i da su svi "manje–više" radili na crno i da nema objektivne mogućnosti za provjerom vjerodostojnosti njihovih iskaza, da je nevjerodostojna i evidencija o osobama prisutnim na poslu u inkriminirano vrijeme u trgovačkom društvu Drinjaković d.o.o., tzv. šihterica te da se bez obzira što u inkriminirano vrijeme optuženik nije imao prijavljeno boravište u [adresa], ne može isključiti mogućnost da je u Republici Hrvatskoj boravio ne prijavljeno i da je na neutvrđen način prešao granicu RH počinivši predmetno kazneno djelo.

7. Slijedom izloženog, a obzirom na to da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 21. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac