Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-374/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-985/2024-62 od 6. prosinca 2024., 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se djelomično preinačava rješenje o naknadi parničnog troška u odbijajućem dijelu sadržano u točki III izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-985/2024-62 od 6. prosinca 2024. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 283,37 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude, 6. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 342,57 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. Točkom II izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 303,19 eur sa zateznom kamatom.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 eur (za trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje) s zateznom kamatom dok iz obrazloženja presude proizlazi da je sud ocijenio da su stranke podjednako uspjele u parnici te je s obzirom na to zaključio da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja.

4. Protiv tog odbijajućeg dijela odluke o naknadi parničnog troška sadržane u točki III izreke citirane presude, koja se smatra rješenjem žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje o parničnom trošku preinači u skladu s žalbenim navodima i dosudi joj trošak parničnog postupka razmjerno njezinom uspjehu u parnici, uz naknadu žalbenog troška.

5. Tuženik na žalbu tužiteljice nije odgovorio.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjska presuda u točki I, II i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbi stranaka.

8. Prvostupanjski sud je, a imajući u vidu da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici i da je tužiteljici pobijanom presudom u točki I izreke dosudio daljnji iznos utuženog potraživanja po osnovi razlike plaće u iznosu od 342,57 eur, o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, pri čemu je, tužiteljici u cijelosti priznao trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, bez obzira na uspjeh u parnici obzirom da se radi o trošku koji je bio neophodan za vođenje parnice.

9. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku sud je, s obzirom na uspjeh stranaka u parnici zaključio da se radi o podjednakom uspjehu, pa je stoga zaključio da svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška.

10. Tužiteljica u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost odluke o naknadi parničnog troška u odbijajućem dijelu u bitnom navodi, da je u parnici uspjela u većem omjeru i to u odnosu na osnovu tužbe u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 45% što zbrojeno iznosi 145% i podijeljeno s dva iznosi 72,50% slijedom čega da omjer tuženikovog uspjeha u parnici 27,50%. Uz to navodi da je sud propustio priznati joj neophodan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur.

11. U odnosu na žalbene navode u kojima tužiteljica ističe da joj je sud propustio priznati neophodan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur treba reći da nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz dosuđujućeg dijela točke III izreke i obrazloženja presude u vezi odluke o naknadi parničnog troška iz kojeg jasno proizlazi da je sud tužiteljici priznao trošak financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 265,45 eur, nezavisno od uspjeha u parnici, ocjenjujući da se radi o trošku koji je bio neophodan za vođenje parnice.

12. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su djelomično osnovani.

13. Iz stanja u spisu proizlazi da tužiteljica tužbom traži isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju, da je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 5.730,20 kn/760,53 eur, da je presudom prvostupanjskog suda od 20. ožujka 2020. broj Pr-1356/2019-24 tužbeni zahtjev tužiteljice u toj visini u cijelosti usvojen, sa zateznom kamatom te tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.562,50 kn. Dalje proizlazi da je povodom žalbe tuženika presudom ovog suda broj Gž R-369/2020-2 od 19. siječnja 2021., žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika djelomično preinačena odluka o naknadi parničnog troška i tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.687,50 kn dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn odbijen kao neosnovan.

14. Iz spisa dalje proizlazi da je tuženik protiv citirane drugostupanjske presude podnio reviziju te su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-547/2024- 2 od 11. lipnja 2024. citirane nižestupanjske presude djelomično ukinute i to za iznos od 4.865,48 kn/645,76 eur, kao i u cijelosti u odluci o naknadi parničnog troška i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljici pravomoćno po osnovi razlike plaće dosuđen iznos od 864,72 kn/114,77 eur, budući da je revizija tuženika samo djelomično prihvaćena za iznos od 4.865,48 kn/645,76 eur.

16. Iz stanja u spisu proizlazi da je nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik izvršio obračun utuženog djela potraživanja tužiteljice te je tužiteljica sukladno tom izračunu zatražila isplatu iznosa od 342,57 eur s zateznom kamatom, što dalje znači da je tužiteljica zapravo nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske djelomično povukla tužbu za iznos od 2.284,39 kn/303,19 eur, međutim tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio, te je sud ovaj dio tužbenog zahtjeva točkom II izreke presude odbio.

17. Iz izloženog slijedi da je tužiteljici pravomoćno dosuđena ukupna razlike plaće u iznosu od 3.445,81 kn/457,34 eur.

18. U opisanim okolnostima za odlučivanje o naknadi troškova parničnog postupka u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a jer se radi o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici. Ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva (tužbenim zahtjevom tražila 760,53 eur, a pravomoćno je dosuđen iznos od 457,34 eur) uspjela u omjeru od 60,13%, dok je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela također djelomično u omjeru od 75% što ukupno iznosi 135% i podijeljeno s dva daje omjer od 67,50%, slijedom čega proizlazi da omjer tuženikova uspjeha iznosi 32,50%. Kada se omjer tužiteljičina uspjeha u parnici umanji za tuženikov omjer proizlazi da je tužiteljica konačno uspjela u parnici u omjeru od 35%, pa joj je tuženik dužan naknaditi razmjeran dio troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

19. Sukladno svemu navedenom, tužiteljici treba za sve radnje poduzete u tijeku ranijeg prvostupanjskog postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, osim za sastav podnesaka od 12. srpanja 2019. i 6. rujna 2019. koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, priznati ukupan iznos od 4.687,50 kn zajedno s PDV-om, a razmjerno tužiteljičinom konačnom uspjehu u parnici treba joj priznati za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznos od 1.640,62 kn/217,75 eur.

20. Tužiteljici nadalje treba za radnje poduzete u daljnjem tijeku postupka priznati trošak sastava podneska od 18. listopada 2024. primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: dalje - Tarifa) u vrijednosti 50% nagrade prema tada važećoj vrijednosti predmeta spora u vrijednosti od 25 bodova što pomnoženo sa 2,00 eur iznosi 50,00 eur.

21. Za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2024. tužiteljici treba primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznati nagradu u vrijednosti od 50 bodova što pomnoženo sa 2,00 eur iznosi 100,00 eur ili ukupno 150,00 eur, za PDV 37,50 eur što daje 187,50 eur, a razmjerno uspjehu u parnici od 35% trebalo je priznati iznos od 65,62 eur slijedom čega ovako pravilno obračunat parnični trošak tužiteljice prema njezinom konačnom uspjehu u parnici iznosi 283,37 eur koji joj je preinačenjem odluke o naknadi parničnog troška u odbijajućem dijelu trebalo dosuditi zajedno s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je preostali dio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku trebalo odbiti kao neosnovano.

22. Tužiteljica je djelomično uspjela sa žalbom pa joj primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife s obzirom na visinu ožalbenog iznosa parničnog troška (283,37 eur) treba priznati 50% nagrade (žalba na rješenje) u vrijednosti od 12,5 bodova što pomnoženo s 2,00 eur iznosi 25,00 eur za PDV 6,25 eur ili ukupno 31,25 eur, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu žalbenog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

23. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok prvostupanjska presuda u točkama I, II i dosuđujućem dijelu točke III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sudac

Duško Abramović