REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-4393/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Strukan Delić Mandac d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Stipanke Mandac, odvjetnice, tužiteljice osobno i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.120,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,08 EUR od 1.2.2006. do isplate,

14,47 EUR od 1.11.2008. do isplate,

18,79 EUR od 3.1.2009. do isplate,

19,71 EUR od 1.2.2009. do isplate,

21,34 EUR od 1.3.2009. do isplate,

16,42 EUR od 2.4.2009. do isplate,

17,04 EUR od 1.5.2009. do isplate,

10,37 EUR od 1.6.2009. do isplate,

4,68 EUR od 1.7.2009. do isplate,

6,00 EUR od 1.8.2009 do isplate,

9,31 EUR od 1.9.2009. do isplate,

8,94 EUR od 1.10.2009. do isplate,

5,78 EUR od 1.11.2009. do isplate,

10,12 EUR od 3.12.2009. do isplate,

15,41 EUR od 5.1.2010. do isplate,

22,73 EUR od 1.2.2010. do isplate,

20,94 EUR od 1.3.2010. do isplate,

29,40 EUR od 2.4.2010. do isplate,

27,68 EUR od 4.5.2010. do isplate,

31,23 EUR od 2.6.2010. do isplate,

57,12 EUR od 2.7.2010. do isplate,

47,24 EUR od 4.8.2010. do isplate,

68,53 EUR od 1.9.2010. do isplate,

63,56 EUR od 1.10.2010. do isplate,

53,01 EUR od 1.11.2010. do isplate,

71,33 EUR od 1.12.2010. do isplate,

95,99 EUR od 1.1.2011. do isplate,

78,99 EUR od 1.2.2011. do isplate,

85,16 EUR od 1.3.2011. do isplate,

76,87 EUR od 1.4.2011. do isplate,

78,12 EUR od 1.5.2011. do isplate,

108,86 EUR od 1.6.2011. do isplate,

111,03 EUR od 1.7.2011. do isplate,

138,91 EUR od 2.8.2011. do isplate,

127,02 EUR od 2.9.2011. do isplate,

108,92 EUR od 4.10.2011. do isplate,

106,46 EUR od 1.11.2011. do isplate,

105,16 EUR od 1.12.2011. do isplate,

111,57 EUR od 1.1.2012. do isplate,

119,56 EUR od 2.2.2012. do isplate,

119,78 EUR od 1.3.2012. do isplate,

115,22 EUR od 3.4.2012. do isplate,

117,48 EUR od 1.5.2012. do isplate,

119,61 EUR od 1.6.2012. do isplate,

116,23 EUR od 1.7.2012. do isplate,

116,45 EUR od 1.8.2012. do isplate,

114,57 EUR od 1.9.2012. do isplate,

109,76 EUR od 1.10.2012. do isplate,

114,83 EUR od 1.11.2012. do isplate,

117,63 EUR od 1.12.2012. do isplate,

116,66 EUR od 1.1.2013. do isplate,

14.718,90 EUR od 29.1.2013. do isplate,

od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.

siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.925,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 7.siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 29.5.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom dana 7.12.2005. sklopila Ugovor o kreditu broj: 9010885409, potvrđen po javnom bilježniku Katici Valić dana 14.12.2005. godine, broj OU-908/05., kojim joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 96.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Pošto je tečaj CHF tijekom otplate kredita rastao u odnosu na tečaj CHF-a kada je kredit pušten u promet, na taj je način došlo do preplate uplata izraženih u CHF valuti jer su uplate vršene u kunskoj protuvrijednosti po samom tečaju kakav je bio u trenutku plaćanja. Kredit je otplaćen u cijelosti. Tužiteljica u bitnome ističe da joj tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijestio je o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Poziva se na pravomoćnu presudu donesenu u postupku kolektivne zaštite koji se protiv tuženika vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12. Citiranom presudom od 4.7.2013. utvrđeno je kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. navedena prvostupanjska presuda potvrđena je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o ništetnosti promjenjive kamatne stope, ali je preinačena u odnosu na valutnu klauzulu. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 je u citiranom dijelu potvrđena i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. Stav da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja temeljem jednostrane odluke potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/14-2 od 9.4.2015. te Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/215, U-III-2536/215, U-III- 2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215 od 13.12. 2016. U odnosu na ništetnost CHF tečaja prvostupanjska presuda potvrđena je i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. 6. 2018. kao i u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3.9.2019. Sukladno članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: ZZP-a) odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem Tuženika. Obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen dana 7.12.2005. kolektivna presuda obvezuje i u ovome postupku. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 19.900,00 EUR / 49.936,55 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta, napominjući da pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva po pojedinačnim mjesečnim preplaćenim iznosima nakon financijskog vještačenja kojeg predlaže provesti. Potražuje i naknadu troška parničnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate. Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 9010885409 (list 44 - 53 spisa), otplatne tablice (list 54 - 59 spisa), plan otplate (list 60 - 62 spisa) knjigovodstvene kartice (list 63 - 75 spisa), pregled uplata (list 76 – 79 spisa) te kupoprodajni ugovor od dana 9.1.2013. (list 79 – 81 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 9010885409, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljici osporava svojstvo potrošača. Ističe prigovor zastare. Zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO-a) počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu slijedom čega je predmetno potraživanje tužiteljice zastarjelo. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli prema odredbama ZOO-a (čl. 22 i čl. 26) izričito dopuštena i zakonita, tužitelja je informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja te je volja ugovornih stranaka bila upravo sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom čime je i tužitelj pristao na promjene anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, sukladno odredbi članka 1. ugovora o kreditu, banka, ovdje tuženik, se obvezuje korisniku kredita, ovdje tužiteljici, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 96.000,00 CHF. Nadalje, odredbom članka 12.9. ugovora o kreditu određeno je da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužiteljica i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužitelj poslovno sposobna osoba. Stoga je nelogično i neživotno da tužiteljica nije znala za rizik. Također, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja životno prilično značajnu obvezu, primarno novčanu te se takva odluka ne može donijeti bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod banke, ovdje tuženika, tako i iz ostalih sredstava informiranja o kreditnoj zaduženosti, valutama i ostalim stavkama bitnima za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu. Predmetne odredbe o valuti CHF jasno su koncipirane ugovorom o kreditu te je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana. Zaključno tuženik ponavlja da je valutna klauzula izričito dopuštena zakona te je tuženik tužiteljicu informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. Zbog svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže Pojašnjenje Hrvatske narodne banke od 25.8.2006. vezano uz rizike koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom (list 93 spisa).

3. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Saslušana je tužiteljica FB (list 122 spisa). Određeno je provođenjem financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Petri Blašković iz Centra za financija vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje vještaka na listu 101 -107 spisa). Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nesporno je, a sud je navedeno utvrdio i čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu, da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9010885409, namjenski, za kupnju stambenog objekta, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 96.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Tužiteljica je kredit u cijelosti otplatio. 5. Sporno je ima li tužiteljica svojstvo potrošača, jesu li joj prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču kretanja valute CHF, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko isti iznose. Sporno je i mogu li se u ovom sporu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara.

6. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja ugovorne odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak sud je saslušao tužiteljicu FB koja u svom iskazu navodi da je kod tuženika podigla stambeni kredit budući je bila svježe udana te su trebali riješiti stambeno pitanje. Kupljeni stan je korišten isključivo za osobne potrebe nje i njene obitelji, za stanovanje. Kredit je podigla u valuti CHF jer su ti krediti u to vrijeme bili najpovoljniji, kamatna stopa je bila najniža. Nisu je posebno upozoravali na eventualne promjene tečaja CHF spram kune, nije niti tražila neka pojašnjenja. Službenica u banci je bila izuzetno ljubazna, činilo joj se da je sve dobro razumjela. Prije potpisivanja je ugovor pročitala. Ni na koji način nije mogla predvidjeti da bi rate kredita mogle toliko porasti. Promjene su krenule nedugo nakon zaključenja ugovora. U konačnici su stan prodali i na taj način zatvorili kredit.

7. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava za kupnju stambenog prostora te da se korisnik kredita obvezuje sredstva kredita koristiti za ugovorenu namjenu, a banka ima pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužiteljicu na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da ju u banci nisu upozoravali na mogućnost promjene tečaja CHF spram kune koje su promjene krenule vrlo brzo nakon sklapanja kredita, a sama te promjene ni na koji način nije mogla predvidjeti. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

8. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještaku je, sukladno prijedlogu tužitelja, dano u zadatak utvrditi više plaćeno uslijed ništetnih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na CHF valutnu klauzulu uz iskazan dan svakog preplaćenog iznosa, uz iskazane kunske iznose u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

9. U svom nalazu i mišljenju od dana 27.5.2024. sudski vještak Petra Blašković na temelju spisu priležeće dokumentacije daje izračun visine potraživanja i mišljenje da, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužiteljice visina potraživanja u odnosu na promjenu tečaja na više u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita, iznosi ukupno 18.120,97 EUR.

10. Tužiteljica nije imala prigovora na opisani nalaz i mišljenje vještaka. Prema danom izračunu je podneskom od dana 10.7.2024. uredila tužbeni zahtjev pa, prema utvrđenju vještaka, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 18.120,97 EUR koji se odnosi na razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, a koji je tuženik stekao na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate.

11. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka. Propituje ispravnost načina izračuna budući je vještak izradio svoj izračun kao da su stranke ugovorile kunski kredit iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Prema tome, ovakav izračun preplate je netočan i suprotan volji ugovornih strana, ovdje tužitelja i tuženika. Svrha ovog postupka je staviti u zakonske i ravnopravne okvire predmetni ugovorni odnosi, a ne mijenjati ugovorni odnos na štetu jedne od stranka. Stoga tuženik ističe da rezultat ništetnosti ugovorne odredbe ne može biti stvaranje novog pravnog odnosa kojim se tužitelj stavlja u znatno povoljniji položaj naspram tuženika i svih drugih korisnika kredita jer se na kredit koji je pretvoren u kunski sada primjenjuju uvjeti koji su važili za kredite u valuti CHF. Sukladno predmetnom nalazu i mišljenju, tuženik je stavljen u nepovoljniji položaj, narušeno je načelo jednake vrijednosti činidaba te se krši sloboda ugovaranja. Samim time, rezultat predmetnog nalaza je stvaranje neravnoteže među strankama. Stoga nalaz i mišljenje nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari i, po stavu tuženika, se isti ne može upotrijebiti kao dokaz temeljem kojeg bi sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev. Tuženik predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da predmetni ugovor o kreditu usporedi s drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom pa izračuna eventualnu preplatu anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu. Ako bi vještak pretvarao predmetni kredit u kunski tada bi, o stavu tuženika, trebao primijeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite pa i promjenjivu kamatnu stopu koja je vrijedila za takvu vrstu kredita. Uz navedeno, tuženik predlaže i da sud naloži sudskom vještaku da izračuna i tzv. negativne razlike.

12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je u cijelosti ispunio postavljeni zadatak, a izračun je pregledan i jasan. Prigovori tuženika su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. Osim toga, tuženik nije dokazao niti da je tužiteljica mogla birati između kredita u različitim valutama, tako izabrati i kunski kredit, pa je njegov prijedlog da vještak dopuni nalaz i mišljenje na naprijed opisani način paušalan i odugovlačeći te ga kao takvog sud i odbija.

13. Sud je odbio i prijedlog tuženika da vještak izračuna i negativne razlike vrijednosti valutnog tečaja. Naime, u svojoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. 2.2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na postavljeno pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorio: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja

HRK-CHF na dan isplate kredita."

14. Tužiteljica se tijekom ovog postupka poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja, tijekom pregovora, u svezi i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o kreditu nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018 od dana 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, kako je to propisano čl. 118. ZZP-a.

15. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502 c je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st.1. ZPP.

16. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a i prema visini koju je u ovom postupku utvrdio financijski vještak. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne.

17. Potraživanje tužiteljice nije u zastari budući je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018. Tako je i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 29.5.2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina zbog čega prigovor zastare nije osnovan.

18. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7 t. 1), sastava podneska od 10.7.2024. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8 t.1), zastupanja na ročištima održanim 8.5.2024. i 25.11.2024. u iznosu od po 250 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. t. 3). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 525,00 EUR od trošak tužiteljice iznosi 2.625,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.925,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude,

7.1.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika