REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-eu-48/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja DG, [adresa], protiv tuženika Austrian Airlines AG, Republika Austrija, Beč (Wien-Flughafen), Office Park 2, Postfach 100, radi isplate, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 400,00 EUR, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 406,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Postupak u ovom predmetu vodi se prema odredbama Uredbe (EZ) 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti, izmijenjene Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EU) 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje u tekstu: Uredba ESMV).

2. U tužbi (popunjeni obrazac A Uredbe) i prilozima uz tužbu tužitelj navodi da je kod tuženika imao rezerviran povratni avionski let dana 12. srpnja 2017. na relaciji Zagreb – Beč (let OS678) i Beč-Stockholm (let OS317), ali je uslijed ''prekida'' leta na relaciji Zagreb – Beč, zakasnio na vezni let Beč – Stockholm, slijedom čega da je došao na svoje odredište s više od 3 sata zakašnjenja u odnosu na izvorni plan putovanja. Stoga da potražuje od tuženika, kao odgovornog zračnog prijevoznika, naknadu u iznosu od 400,00 EUr, sukladno odredbi čl. 6. vezi čl. 7. Uredbe (EZ) 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. kojom se uređuju zajednička pravila o naknadi i pomoći putnicima u slučaju odbijanja ukrcaja i otkazivanja ili dugog kašnjenja letova i ukidanja Uredbe (EEZ) 295/1991 (dalje u tekstu: Uredba 261/2004). O predmetnom zahtjevu da je obaviješten i tuženik, ali da tužitelj nije nikada dobio odgovor na postavljeni zahtjev. Tužitelj napominje da prema njegovom saznanju tog dana nije bilo većih poremećaja u zračnom prometu koji bi se mogli smatrati izvanrednim okolnostima. Stoga zahtijeva od tužitelja da mu plati naknadu u iznosu od 400,00 EUR te naknadu sudskih troškova u vidu sudskih pristojbi i troškova zastupanja u iznosu od 400,00 EUR.

3. Nadležnost ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 7. st. 1. a) i b) al. 2. Uredbe, s obzirom da je predmet spora potraživanje paušalne naknade štete nastale u vezi ugovora o zračnom prijevozu putnika, pri čemu je mjesto pružanja ugovorene usluge bilo u Zagrebu (gdje je tužitelj započeo let), Beču (gdje je tužitelj presjeo na povezani let) i Stockholmu (mjestu iskrcaja tužitelja) (tako i Sud Europske unije u presudi u spojenim predmetima C-274/16, C-447/16 i C-448/16).

4. Tužba s prilozima dostavljena je tuženiku na odgovor uz ispunjeni obrazac C Uredbe ESMV, sukladno odredbi čl. 13. Uredbe ESMV odnosno '' poštanskom službom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka'', uz primjenu odredaba Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Viječa od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (dalje u tekstu: Uredba o dostavi).

5. To je u konkretnom slučaju podrazumijevalo dostavu obrasca C Uredbe ESMV na njemačkom jeziku te tužbe s prilozima na hrvatskom i engleskom jeziku, uz dostavu obrasca L Uredbe o dostavu, na njemačkom jeziku, kojim se adresat obavještava da ima pravo odbiti primitak priloženog pismena ako nije sastavljeno na jeziku koji on razumije odnosno na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta dostave ili ako pismenu nije priložen prijevod na jezik koji on razumije odnosno na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta dostave, uz napomenu da ako se želi koristiti pravom na odbitak prijema pismena, da to mora izjaviti ili izravno osobi koja dostavlja pismeno ili u roku od dva tjedna od dostave tako da na u tom obrascu navedenu adresu povratno pošaljete taj ispunjeni obrazac L ili pisanu izjavu u kojoj navodi da odbija primitak priloženog pismena zbog njegova jezika.

6. Sud je sve navedene isprave i obavijesti dostavio tuženiku na adresu navedenu u tužbi, preporučenom poštom s povratnicom, sukladno odredbi čl. 18. u vezi čl. 12. st. 1. do 6. Uredbe o dostavi.

7. Tuženik je zaprimio obrazac C Uredbe ESMV (poziv za davanje odgovora na tužbu), tužbu s prilozima i obrazac L Uredbe o dostavi (obavijest o pravu na odbijanje primitka pismena na njegovom, njemačkom jeziku) dana 8. listopada 2024. (poštanska povratnica na poleđini lista 33. spisa, uredno potpisana i pečatirana), međutim, niti je u roku od 14 dana obavijestio ovaj sud da odbija primitak pismena jer ne razumije jezik na kojem su ista sastavljena, a niti je do dana donošenja predmetne presude podnio odgovor na tužbu, iako je prema odredbi čl. 5. st. 3. Uredbe ESMV to bio dužan učiniti u roku od 30 dana od zaprimanja navedenih pismena.

8. Ako sud ne zaprimi odgovor tuženika u navedenom roku, donosi odluku o tužbenom zahtjevu (čl. 7. st. 3. Uredbe).

9. U dijelu u kojem nije uređen odredbama Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi (čl. 19. Uredbe ESMV), dakle, odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).

10. S obzirom da je europski postupak za sporove male vrijednosti pisani postupak, u kojem sud održava raspravu samo iznimno, ako smatra da nije moguće donijeti odluku na temelju pisanih dokaza ili ako stranka to zahtijeva, ali može odbiti i zahtjev stranke ako smatra da s obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava nije potrebna za pravično vođenje postupka (čl. 5. st. 1. i 1.a Uredbe ESMV), a ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju usmena rasprava nije potrebna, to je presuda u ovom predmetu donesena bez održavanja usmene rasprave.

11. Prava putnika u međunarodnom zračnom prijevozu na području Europske unije su regulirana Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealskom konvencijom) koja je usvojena na Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o zračnom pravu koja se je održavala u Montrealu u svibnju 1999., a koja je ratificirana od strane Europske zajednice, danas Europske unije te

12. Prema odredbi čl. 19. Montrealske konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta, osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere, dakle, ako se dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju prijevoznik nije mogao spriječiti niti otkloniti.

13. U točki 14. preambule Uredbe 261/2004 se navodi da bi, u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve okolnosti da se mogu pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika.

14. Također, prema točki 15. preambule Uredbe 261/2004, smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.

15. Inače, Uredba 261/2004 izričito propisuje pravo putnika u zračnom prijevozu na naknadu štete samo u slučaju uskraćivanja ukrcaja na let (čl. 4. st. 3. Uredbe 261/2004) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5. st. 1.c Uredbe 261/2004), s time da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7. Uredbe 261/2004 ako dokaže da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su poduzete sve razumne mjere (čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004).

16. Kod kašnjenja leta (za dva sata i više za letove od 1500 km ili kraće ili za tri sata ili više za sve letove unutar EU duže od 1500 km i za sve ostale letove između 1500 i 3500 km te za četiri sata ili više u slučaju svih ostalih letova), Uredba 261/2004 izričito propisuje da je zračni prijevoznik dužan putnicima pružiti pomoć u vidu besplatnih obroka i osvježavajućih napitaka, smještaja u hotelima u određenim slučajevima te prijevoza od zračne luke do mjesta hotela te besplatnih telefonskih poziva, ali ne i pravo na naknadu štete (čl. 6. Uredbe 261/2004).

17. Međutim, Sud Europske unije je protumačio navedenu Uredbu 261/2004 na način da bi pravo naknade štete trebalo pružiti i u slučaju kašnjenja leta, ali samo ako se radi o dugom kašnjenju leta, u smislu točke 15. preambule Uredbe 261/2004, a o dugom kašnjenju leta da se radi ako putnik na svoje konačno odredište stigne tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (presuda Suda EU, u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 D i ostali protiv Condora i Air Francea).

18. Iz navoda tužitelja proizlazi da je uslijed kašnjenja leta na relaciji Zagreb – Beč, zakasnio na povezani let Beč – Stockholm, uslijed čega da je na krajnje odredište (Stockholm) došao s više od 3 sata zakašnjenja. Napominje se da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo to kašnjenje, međutim, tuženik je svojom pasivnošću posredno priznao te činjenične navode, slijedom čega iste nije bilo potrebno posebno dokazivati.

19. Kako je tužitelj u svoje krajnje odredište uslijed dugog kašnjenja leta stigao s više od tri sata zakašnjenja, a tuženik ne tvrdi da su uzrok tomu bile izvanredne okolnosti na koje on kao stvarni zračni prijevoznik nije mogao utjecati, to je dužan tužitelju platiti naknadu štete uzrokovanu povredom ugovorne obveze (ugovor o zračnom prijevozu) u iznosu od 400,00 EUR, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. b) Uredbe 261/2004 (let unutar EU dulji od 1500 km /zračna udaljenost Zagreb – Stockholm iznosi 2143 km/).

20. Stoga je tuženiku naloženo platiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 400,00 EUR (bez zateznih kamata, jer tužitelj iste ne potražuje).

21. Iako načelno stranka koja uspije u parnici ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka od protivne stranke (čl. 154. st. 1. ZPP-a), zaključeno je da tužitelju u vezi s pokretanjem i vođenjem predmetne parnice nisu nastali nikakvi opravdani troškovi koje bi mogao prevaliti na tuženika po načelu uspjeha u parnici.

22. Naime, tužitelj zahtijeva naknadu troškova u iznosu od 400,00 EUR za zastupanje po pravnoj osobi Compensair Ltd, Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, London, 160 Kemp House, City Road, kojoj je izdao punomoć za zastupanje prije pokretanja i u tijeku ove parnice.

23. Međutim, stranke u postupku pred hrvatskim sudovima mogu kao punomoćnici zastupati samo one osobe koje se kao takve navode u ZPP-u, a to su u odnosu na stranku fizičku osobu koja ne obavlja registriranu djelatnost ili se nalazi u sporu koji nije u vezi s tom djelatnošću isključivo odvjetnici s pravom zastupanja u Republici Hrvatskoj te srodnici po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako su potpuno poslovno sposobni i ako se ne bave nadripisarstvom (čl. 89.a st. 1. i 3. ZPP-a).

24. Drugim osobama, koji se pojave kao punomoćnici stranke fizičke osobe, sud je dužan uskratiti daljnje zastupanje (čl. 90. st. 1. ZPP-a).

25. U ovom postupku je sud uzeo u obzir samo podnošenje tužbe po osobi koja ne može biti punomoćnik pred hrvatskim sudom zato jer je njeno podnošenje tužitelj odobrio izdavanjem punomoći, ali je toj osobi uskraćeno daljnje zastupanje tužitelja, slijedom čega se tužitelju niti ne mogu priznati troškovi njegova zastupanja po osobi koja ne može biti punomoćnik, uz napomenu da su ti troškovi očito bili i nepotrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a u konačnici nisu niti dokazani (nije dokazano da je tužitelj snosio te troškove zastupanja u iznosu od 400,00 EUR).

26. Pored toga, tužitelj nije dokazao da je snosio poštanske troškove u iznosu od 6,5 EUR, a niti je, unatoč dostavljenim rješenjima o sudskoj pristojbi, platio bilo kakvu sudsku pristojbu u ovom postupku.

27. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 406,50 EUR valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 31. srpnja 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

- tužitelju neposredno, preporučeno s povratnicom, sukladno Uredbi o dostavi (bez obrasca L) i na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] com

- tuženiku preporučeno s povratnicom, sukladno Uredbi o dostavi (s obrascem L)