Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: POVRV-50/2024-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupano po Odvjetničkom društvu Owens i Houška, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice EE i tuženice osobno, a odluke objavljene dana 7. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-45016/2011 od 21. prosinca 2011., te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305 da tuženoj RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16,83 eura (šesnaesteura i osamdesettricenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 21. prosinca 2011. po punomoćniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tužene RE radi isplate novčanog iznosa od 480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. prosinca 2011. do isplate, radi naplate dospjele zatezne kamate u iznosu od 41,73 kn, te radi naknade troškova ovršnog postupka. Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba je po prijedlogu tužitelja dana 21. prosinca 2011. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-45016/2011, kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja usvojen u cijelosti.

2. Tužena je dana 9. veljače 2012. protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnijela pravovremeni prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti navodeći da ne posjeduje TV prijamnik niti radio prijamnik, što je vidljivo iz odjave TV prijamnika od 27. rujna 2005., a i evidentirano u sudskim postupcima pa je tako donesena presuda ovoga suda poslovni broj POVRV-154/2011-23 od 4. listopada 2011. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene za drugo razdoblje odbijen kao neosnovan.

3. Ovosudnim rješenjem broj POVRV-255/2012-2 od 31. srpnja 2012. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-45016/2011 od 21. prosinca 2011. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 16. kolovoza 2012.

4. Tužitelj se na navode prigovora očitovao podneskom od 14. veljače 2014. u kojem navodi da je tužena sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji u utuženom razdoblju od siječnja do lipnja 2011. bila obveznik plaćanja mjesečne pristojbe utvrđene čl. 35. st. 1. i 2. navedenog zakona u iznosu od 80,00 kn. Tužitelj ističe da je tužena u utuženom razdoblju bila evidentirana kao obveznik plaćanja RTV pristojbe te da je 3. listopada 2012. dala izjavu kod javnog bilježnika kojom je odjavila prijamnik sukladno odredbi čl. 8. Odluke o načinu prikupljanja – naplati RTV pristojbe, a iz čega proizlazi da je do odjave tužena bila obveznik plaćanja RTV pristojbe. Stoga predlaže platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi u cijelosti.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj POVRV-255/2012-54 od 30. siječnja 2024. dopušteno je ponavljanje postupka u ovom predmetu te je ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj POVRV-255/2012-14 od 21. svibnja 2014. iz razloga jer dostava poziva na ročište zakazano u ovom predmetu 16. travnja 2014., kao niti dostava presude ovoga suda poslovni broj POVRV-255/2012-14 od 21. svibnja 2014. nije uredno izvršena tuženoj. Rješenje ovoga suda poslovni broj POVRV-255/2012-54 od 30. siječnja 2024. postalo je pravomoćno 8. lipnja 2024.

6. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu.

6.1. Tužena je u tijeku postupka predložila da se izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, da se radi uvida priklope ovosudni predmeti poslovni broj POVRV- 154/2011 i POVRV-516/2011 te da se izvede dokaz saslušanjem tužene kao stranke.

6.2. Sukladno čl. 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 25/13) članak 90. tog zakona ne primjenjuje se na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog zakona, slijedom čega je tužena imala mogućnost na pripremnom ročištu održanom 30. rujna 2024. iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze. Stoga je sud dokazne prijedloge tužene sa pripremnog ročišta od 30. rujna 2024. prihvatio.

7. Između tužitelja i tužene sporno je je li tužena u utuženom razdoblju od siječnja do lipnja 2011. bila obveznik plaćanja mjesečne pristojbe tužitelju s osnova vlasništva ili posjedovanja radijskog ili televizijskog prijamnika, odnosno drugog uređaja za prijam radijskog i audiovizualnog programa.

8. Tijekom dokaznog postupka u svrhu utvrđivanja spornih činjenica pročitani su rješenje o ovrsi (str. 1-2), izvod iz poslovnih knjiga (str. 3.), ispis iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (str. 11), zahtjev za odjavu prijamnika od 3. listopada 2012. (str. 12), knjigovodstvena kartica tužitelja (str. 13-14), dopis tužitelja od 4. kolovoza 2015 (str. 49), račun za pečaćenje TV prijamnika (str. 50), zapisnik o saslušanju tužene (str. 197-187), ovosudsni spis Povrv-154/2011 i ovosudni spis Povrv-516/2011.

9. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečne pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2011. sukladno čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/2010 – dalje u tekstu ZHRT), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.

11. Člankom 34. st. 1. ZHRT propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. toga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

11.1. Člankom 35. ZHRT propisano je da visina mjesečne pristojbe iznosi najviše 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu (st. 1.), te da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije, a tom odlukom mogu se utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja (st. 2.).

11.2. Člankom 36. st. 1. ZHRT propisano je da osoba iz članka 34. stavka 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, a način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

12. Uvidom u izvod iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (str. 11) utvrđeno je da je tužena kao fizička osoba bila evidentirana kao obveznik plaćanja RTV pristojbe u razdoblju od 23. siječnja 1996. do 1. studenog 2012. s osnova posjedovanja televizora, a u razdoblju od 4. veljače 1995. do 1. rujna 2005. s osnove posjedovanja radio prijamnika.

13. Uvidom u Dopis tužitelja od 4. kolovoza 2015. (str. 49) utvrđeno je da je tim dopisom tužitelj odgovorio na prigovor tužene te je naveo da je tužena u zakonskoj obvezi plaćanja RTV pristojbe sve dok prijemnik na propisani način ne odjavi i to zaključivanjem sporazuma o stavljanju RTV prijamnika izvan uporabe i pečaćenjem od strane ovlaštene osobe ili RTV servisa ("CENTROTEHNA" Zagreb).

14. Uvidom u račun broj 427 društva CENTROHETNA d.o.o. izdan tuženoj dana 27. rujna 2005. (str. 50) utvrđeno je da je ovlaštena osoba izvršila pečaćenje TV prijemnika tužene broj 6825919, kojom prilikom je konstatirano da tužena prema vlastitim navodima nema radio.

15. Uvidom u zahtjev za odjavu RTV prijemnika od 3. listopada 2012. (str. 12) utvrđeno je da je tužena tim zahtjevom zatražila odjavu RTV prijemnika zbog ne posjedovanja prijemnika pri čemu je na zahtjevu navela da od 27. rujna 2005. ne posjeduje prijemnik što je dokazano dostavljenom sudskom presudom.

16. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj POVRV-516/2011 utvrđeno je da je predmet tog postupka bio zahtjev tužitelja protiv tužene za naplatu RTV pristojbe za razdoblje od srpnja 2010. do prosinca 2010. te da je pravomoćnom presudom od 29. svibnja 2012. u cijelosti ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev. 17. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj POVRV-154/2011 utvrđeno je da je predmet tog postupka bio zahtjev tužitelja protiv tužene za naplatu RTV pristojbe za razdoblje od travnja 2010. do lipnja 2010. te da je pravomoćnom presudom od 4. listopada 2011. u cijelosti ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev. 18. Tužena, koja je saslušana na ročištu održanom 30. rujna 2024., u svom iskazu navodi da je 2005. imala u kućanstvu samo TV prijamnik, a radio prijamnik nikada nije imala. Navodi da više nije željela plaćati RTV preplatu te je kontaktirala tužitelja kojom prilikom je dobila informaciju da je potrebno TV prijamnik zapečatiti, što može učiniti samo ovlaštena agencija iz Zagreba CENTROTEHNA, koju je tužena kontaktirala te je 27. rujna 2005. je došao njihov djelatnik i zapečatio TV prijamnik koji se nakon toga više nije mogao koristiti. Tužena navodi da je dobila potvrdu o pečaćenju koju je dostavila tužitelju, a dostavljena je i u ovaj spis, te je jedno vrijeme tužitelj nije teretio za preplatu. Tužena navodi da je TV prijamnik, koji je cijelo vrijeme bio zapečaćen, nakon nekog vremena odnijela u reciklažno dvorište, a novi prijamnik ili radio prijamnik nikada nije nabavila te u spornom razdoblju od siječnja do lipnja 2011. nije imala nikakav radio ili TV prijamnik, a ne sjeća se da bi u tom razdoblju inkasator tužitelja bio kod nje. Navodi da ju je iz nekog razloga tužitelj u jednom trenutku ponovno počeo teretiti za pristojbu i pokrenuo je sudske postupke protiv nje te su donesene dvije presude kojima je odbijen tužbeni zahtjev, a vođen je i ovaj konkretan postupak, te je tužena zbog toga ponovno kontaktirala tužitelja kojom prilikom joj je sugerirano da ode kod bilježnika ovjeriti izjavu o odjavi TV-a, što je i učinila, a potpisivanjem te izjave nije željela reći da u tom trenutku odjavljuje TV prijamnik nego da ga je odjavila još 2005., što je i navela u toj izjavi.

19. Sud je iskaz tužene u cijelosti prihvatio s obzirom da je tužena iskazivala uvjerljivo te je njezin iskaz u cijelosti sukladan ispravama koje prileže spisu.

20. Temeljem iskaza tužene i računa za pečaćenje TV prijemnika od 27. rujna 2005. utvrđeno je da je tužena prema uputi tužitelja iz dopisa od 4. kolovoza 2005. angažirala RTV servis ovlašten po tužitelju radi pečaćenja njezinog TV prijemnika, čime je ujedno i provela zakonom propisanu proceduru odjave TV prijamnika.

21. Tužitelj je temeljem potvrde RTV servisa CENTROTEHNA sa danom 1.rujna 2005. odjavio tuženu kao obveznicu plaćanja RTV pristojbe po osnovi prijenosnog radija, međutim tužena je u evidenciji tužitelja kontinuirano evidentirana kao obveznica plaćanja RTV pristojbe od 23. siječnja 1996. do 1. studenog 2012., iz čega je vidljivo da tužitelj dokaz o pečaćenju TV prijemnika (račun broj 427 RTV servisa CENTROTEHNA) nije pravilno evidentirao u svojim evidencijama obveznika plaćanja RTV pristojbe.

21.1. Tužitelj je tuženu brisao iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe tek 1. studenog 2012., temeljem zahtjeva za odjavu RTV prijemnika od 3. listopada 2012., međutim iz tog zahtjeva je jasno vidljivo da tužena u istome navodi da ne posjeduje TV prijamnik još od 27. rujna 2005., odnosno od dana pečaćenja njezinog TV prijamnika.

22. Tužena je ispravama dostavljenim u spis dokazala da je prema uputi tužitelja provela zakonom predviđenu proceduru odjave TV prijamnika još dana 27. rujna 2005., čime je njezina obveza plaćanja pristojbe prestala temeljem čl. 36. st. 1. ZHRT. S obzirom na navedeno na tužitelju je bio teret dokaza da je tuženu u spornom razdoblju osnovano teretio za obvezu plaćanja pristojbe prema čl. 34. st. 1. ZHRT.

22.1. Tužitelj u ovome postupku nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženu za razdoblje nakon 27. rujna 2005. osnovano teretio za obvezu plaćanja pristojbe.

22.2. Tužitelj je, doduše, u ovosudnom spisu poslovni broj POVRV-154/2011 dostavio prijavu prijemnika u kojoj je navedeno da je 8. ožujka 2010. zatečen uključen radio u dvorištu tužene, međutim ta potvrda je ne potpisana, nije vidljivo tko ju je sastavio i u kojem svojstvu pa se ta isprava ne može prihvatiti kao vjerodostojna. Osim toga tužitelj se u ovom postupku na tu ispravu nije pozivao, niti je on uopće predlagao da se izvrši uvid u ovosudni spis poslovni broj POVRV-154/2011 u kojem se ta isprava nalazi.

22.3. Niti činjenica što je tužena 3. listopada 2012. podnijela novi zahtjev za odjavu RTV prijemnika ne predstavlja dokaz da je tužena u spornom razdoblju bila obveznik plaćanja pristojbe budući da je iz tog zahtjeva za odjavu jasno vidljivo da se tužena poziva na činjenicu da još od 27. rujna 2005., odnosno od pečaćenja njezinog TV prijemnika, ne posjeduje prijemnik. Dakle tužena podnesenim zahtjevom za odjavu nije priznala činjenicu posjedovanja prijemnika u spornom razdoblju, već je upravo osporila tu činjenicu navodeći da prijemnik ne posjeduje od 2005. godine.

22.4. Slijedom navedenog sud je prihvatio iskaz tužene u dijelu u kojem je navela da je nakon pečaćenja TV prijamnika isti nakon nekog vremena odnijela u reciklažno dvorište, a novi prijamnik ili radio prijamnik nikada nije nabavila, te u spornom razdoblju od siječnja do lipnja 2011. nije imala nikakav radio ili TV prijamnik.

23. Budući da je utvrđeno da tužena u spornom razdoblju nije imala u posjedu TV prijamnik ili drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa temeljem kojeg posjeda bi nastala obveza plaćanja RTV pristojbe u smislu čl. 34. st. 1. ZHRT platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut je u cijelosti te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

23.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženoj su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice, a odnose se na poštanske troškove.

25. Tuženoj, koja je u cijelosti uspjela u sporu, je s osnova poštanskih troškova priznat trošak sljedećih pošiljki: pošiljke od 8. veljače 2012. u iznosu od 1,50 eura, pošiljke od 18. kolovoza 2014. u iznosu od 1,47 eura, pošiljke od 20. siječnja 2016. u iznosu od 1,49 eura, pošiljke od 5. lipnja 2017. u iznosu od 3,09 eura, pošiljke od 20. veljače 2024. u iznosu od 3,70 eura, pošiljke od 22. svibnja 2024. u iznosu od 2,90 eura i 29. svibnja 2024. u iznosu od 2,68 eura, odnosno ukupno 16,83 eura.

25.1. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

25.2. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak pošiljki od 15. srpnja 2005. i 1. kolovoza 2017. budući da se te pošiljke ne odnose na ovaj parnični postupak.

25.3. Tužena je troškovnikom zatražila trošak "pisanja podnesaka od 8. veljače 2012." u iznosu od 2.000,00 eura, na koji trošak nema pravo s obzirom da joj isti nije nastao jer se u postupku zastupala sama.

25.4. Tužena nema pravo niti na trošak "povrata bespravno otuđenih sredstava" i "naknade štete" s obzirom da povrat stečenog bez osnove ili naknada štete ne predstavlja potraživanje parničnih troškova u smislu čl. 151. ZPP-a.

25.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 7. siječnja 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. toga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st.1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011)

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Nataša Owens, Zagreb

2. RE, [adresa]