REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1129/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) GR, OIB [osobni identifikacijski broj], 2) TR, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupani po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1) HR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, 2) ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Aniti Benutić, odvjetnici u Trogiru, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 20.studenog 2024. u nazočnosti zamjenica punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1) te punomoćnice tuženika pod 2), na ročištu za objavu dana 7.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I - Utvrđuje se da su tužitelji temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. lipnja 1998. god. kojeg je potvrdila Zoja Puljiz, javna bilježnica u Splitu pod OV 3940/98 i temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok LR kojeg je pod brojem O-290/2012 donio Općinski sud u Splitu po povjereniku, javnom bilježniku Jošku Doniki Stanojeviću, stekli pravnu osnovu za upis prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i čes.zem. 2216 i čes.zem. 3457/2, položenih u ZU 989 K. O. [katastarska općina], slijedom čega se nalaže z.k. odjelu za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetne nekretnine, brisanje prava vlasništva za 1/2 dijela sa imena ČR, uz istodobni upis prava vlasništva na imena tužitelja svakog po 1/4 dijela.

II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim su tužitelji zahtijevali:

a)da je tuženik pod 1) dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja svakog po 1/4 dijela nekretnina navedenih u točki I. izreke;

b)da je tuženik pod 2) ČR dužan tužiteljima izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva po 1/4 dijela nekretnina navedenih u točki I. izreke u ime i korist tužitelja, jer u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

III - Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelji su 22.3.2021. protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja da su stekli pravnu osnovu upisa prava vlasništva nekretnina označenih u izreci te radi brisanja s imena tuženika pod 2). Osim toga, postavili su eventualno kumulirani (pogrešno nazvan alternativni) zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju pobliže označenog u izreci.

Tužba se u bitnom činjenično temelji na tome: da su tužitelji nasljednici LR koji je sa tuženicom pod 1), svojom majkom, dana 16.6.1998. sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmet kojeg ugovora su i predmetne nekretnine; da su nakon njegove smrti stekli izvanknjižno vlasništvo tih nekretnina te nastavili uzdržavati tuženicu pod 1); da je tuženica pod 1) 2017. pokrenula parnicu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a 4 dana prije objave prvostupanjske presude u tom predmetu (kojom presudom je odbijen njezin tužbeni zahtjev) s tuženikom pod 2), svojim bratom, je sklopila predmetni ugovor o darovanju; da se tuženik pod 2) uknjižio naknadno kao vlasnik predmetnih nekretnina u pojedinačnom ispravnom postupku; da je darovni ugovor ništetan zbog nedopuštene pobude; da tuženik pod 2) nije stekao vlasništvo u dobroj vjeri jer je znao za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

2.Tuženici su se u odgovoru na tužbu protivili tužbi i predložili odbijanje tužbenog zahtjeva.

Pritom je tuženica pod 1) navela u bitnom: da nije u nikakvoj obvezi bilo što trpjeti, a naročito ne brisanje prava vlasništva sa imena treće osobe; da zakon ne poznaje institut vanknjižnog vlasništva; da tužitelji nisu nikad bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina već je to bio tuženik pod 2).

Tuženik pod 2) je naveo u bitnom: da je zahtjev za brisanje upisanog prava sa imena tuženika pod 2) neosnovan i neprovediv s obzirom na pravila zemljišnoknjižnog prava koja reguliraju pravo trećih osoba u slučaju provođenja pojedinačnog ispravnog postupka jer tužitelji nisu podnijeli prigovor na zatraženi upis u tom sudskom postupku iako su to mogli učiniti; da nije sa tužiteljima u bilo kakvom obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila njegova obveza prema istima; da LR nikada nije stupio u samostalan posjed navedenih nekretnina niti je zatražio upis prava vlasništva istih na svoje ime; da sud nije nadležan odlučivati o podrednom zahtjevu; da je pozivanje tužitelja na nedopuštenu pobudu kontradiktorno samo sebi s obzirom na pozivanje na odredbe o višestrukom otuđenju; da je nedopušten zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakovo je prethodilo provedbi upisa prava vlasništva u pojedinačnom ispravnom postupku.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem stranaka i svjedoka CR i IR te pregledom spisa br. P-1436/2017 i Z-30084/2020 (ranije oznake Z-24038/2019).

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje stjecanja pravne osnove za upis prava vlasništva nekretnina pobliže označenih u izreci te eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) i Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, dalje: ZZK).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik pod 2) uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina i da je s tuženicom pod 1) sklopio predmetni darovni ugovor; da su tužitelji na jednake dijelove naslijedili LR.

4.3.Sporno je među strankama jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za prihvaćanje njihovih zahtjeva s obzirom na okolnosti da njihov prednik nije za života uknjižio pravo vlasništva na svoje ime.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tuženica pod 1) je sa LR **.**.1998. sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po kojemu bi dotični stekao 1/2 suvlasništva nekretnina upisanih u ZU 989 i 1343 k. o. [katastarska općina] i to danom potpisivanja tog ugovora.

Navedeno proizlazi iz tog ugovora. Dio iskaza tuženice pod 1) u kojemu ona govori da nije sa sinom sklopila ugovor ovaj sud ne cijeni istinitim jer je u suprotnosti sa samom ispravom, a i njezinim kasnijim dijelom iskaza te činjenicom da je tražila raskid tog ugovora.

5.1.Nekretnine koje su bile predmet ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je tuženica pod 1) darovala tuženiku pod 2) što je vidljivo iz ugovora o darovanju od 8.4.2019. i dodatka istome od 27.5.2019.

5.2.Tužbeni zahtjev tuženice pod 1) da se raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je pravomoćno odbijen što je vidljivo iz spisa br. P-1436/2017 u kojem postupku je inače kao svjedok trebao biti saslušan tuženik pod 2), ali taj dokaz nije bio izveden prije donošenja presude u tom predmetu dana 12.4.2019.

5.3.Tuženica pod 1) nije bila uknjižena kao suvlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme provođenja pojedinačnog ispravnog postupka, koji je pokrenuo tuženik pod 2), a očito ni ranije 1998. kad je sa sinom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju što je vidljivo iz izreke rješenja br. Z-30084/2020 od 17.12.2020. i popisa osoba koje bi se trebale izbrisati prilikom uknjižbe na ime tuženika pod 2), kao i iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige (list 37-38).

No, u zemljišnoj knjizi je prije provođenja pojedinačnog ispravnog postupka bio uknjižen RR pok.G za kojeg je tuženik pod 2) u prijedlogu za pojedinačni ispravni postupak navodio da mu je otac. RR je, prema rješenjima o nasljedstvu br. O-59/53 i O-92/56 (list 52-54), bio i sunasljednik svog brata ER pok.G, koji je također bio uknjižen, i sestre ŽR.

RR su naslijedili supruga ŠR i tuženik pod 2), a ŠR (umrlu 1996.) su naslijedili tuženici pod 1) i 2), što je sve vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju (list 60-64).

5.4.Tuženici su 2019. bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici č. zem. [katastarska čestica] te kao suposjednici skupa sa ŽR nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je sve vidljivo iz posjedovnih listova (list 39-42).

5.5.Tužitelji su 9.10.2020. platili komunalnu naknadu Općini Klis što je vidljivo iz potvrda o transakciji (list 126-127).

Međutim, i tuženik pod 2) je dostavio dokaze (list 213-218) o plaćanju iste vrste davanja u 2020. Na njega glase i računi za električnu energiju i vodu prema priloženim priznanicama.

Prema obavijestima Općine Klis od **.**.2023. i **.**.2024. LR nije bio evidentiran kao obveznik plaćanja komunalne naknade, tužitelji su bili obveznici u razdoblju od 1.1.2020. do 31.12.2021. (skupa s tuženikom pod 2.) nakon kojeg razdoblja je tuženik pod 2) jedini obveznik baš kao i prije 1.1.2020.

Mišljenje je ovog suda da plaćanje ovakvih fiskalnih davanja ne dovodi do stjecanja vlasništva već, upravo suprotno, upisi vlasništva ili prijava sklapanja određenog ugovora dovode do nastanka obveze plaćanja.

5.6.Tužiteljica pod 1) je u iskazu ostala pri tvrdnjama iz tužbe te je dodatno navela da je njezin pokojni suprug LR imao ključ od predmetne kuće, a ona ne zna ima li ga ona još uvijek jer je selila.

Tuženica pod 1) je dala poprilično proturječan iskaz. Naime, najprije je opovrgnula sklapanje ugovora sa sinom i kasnije s bratom, navela je da je sve iza majčine smrti ostavila bratu, a potom je kasnije, odgovarajući na pitanja izjavila da bi "bila jedna priča da je njezin sin živ, a pošto nije živ, onda je drugačija".

Tuženik pod 2) je u iskazu tvrdio da ni pokojni suprug tužiteljice pod 1) ni tuženica pod 1) nisu imali ključ od te kuće već isključivo on te da u blizini kuće uzgaja perad. Nadalje, opovrgnuo je tvrdnju da bi on znao da je njegova sestra bila pokrenula sudski postupak protiv tužitelja.

5.7.Svjedok NR (rođ.1951.) je u iskazu naveo od bitnog: da je površno nešto čuo od tuženika pod 2) ČR da je LR sa svojom majkom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju; da mu je poznato da je tuženik pod 2) sa svojom sestrom sklopio i ugovor o darovanju; da mu nije poznato niti je ikad čuo da bi LR posjedovao predmetnu staru obiteljsku kuću s okućnicom koja kuća je najprije pripadala djedu tuženika T, zatim njihovom ocu RR i njihovom stricu, a nakon stričeve smrti jedan dio kuće je pripadao njegovoj supruzi ŽR s tim da je nakon njezine smrti taj dio pripao tuženiku pod 2); da zna tuženika pod 2) od doba kada je imao nekih 7-8 godina i on boravi u toj staroj obiteljskoj kući, a LR nije viđao da dolazi u tu staru obiteljsku kuću jer ga uopće nije niti poznavao, ali da drži mogućim da je LR ponekad i došao u predmetnu staru obiteljsku kuću kada svjedok nije bio kod svoje kuće koja je od predmetne udaljena nekih cca 50 m zračne linije i to preko ceste.

Svjedok UR (rođ.1953.) je od bitnog izjavio: da mu nije poznato ništa o ugovorima između stranaka; da zna gdje se nalazi stara obiteljska kuća obitelji ČR i u sklopu tog objekta tuženik pod 2) ima mehaničarsku radionicu gdje dolazi svaki dan oko 9,00 sati i tu na Klisu proboravi cijeli dan, a preko cijelog vikenda tamo on boravi sa svojom suprugom; da osim radionice tuženik pod 2) tu drži i domaće životinje (perad); da tuženika pod 2) poznajem od doba kada je svjedok imao 20 godina i odonda on tako dolazi na Klis i tu boravi cijeli dan; da je tuženica pod 1) u tu kuću dolazila samo kad su bile nekakve proslave kao imendani ili rođendani, a njezinog sina LR nije poznavao.

Ovi svjedoci su otprilike jednako iskazali i u pojedinačnom ispravnom postupku dana 9.12.2020. (list 96 spisa).

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Budući da je tuženik pod 2) uknjižen u pojedinačnom ispravnom postupku, a tužitelji prije upisa na njegovo ime nisu bili uknjiženi kao (su)vlasnici predmetnih nekretnina, to po odredbama čl.216.st.5 u vezi s čl.205.ZZK nisu ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

6.1.Nadalje, za reći je da je uknjižbu na svoje ime u pojedinačnom ispravnom postupku tuženik pod 2) temeljio dijelom na nasljeđivanju iza svojih roditelja i dijelom na darovanju učinjenom od strane svoje sestre - tuženice pod 1), a što je sve naveo u prijedlogu za provođenje tog postupka.

Dio koji je on naslijedio iza roditelja ne može biti ni u kojem slučaju uknjižen na imena tužitelja. No, što se tiče dijela koji je dobio darovanjem od sestre, treba reći kako za valjanost stjecanja tog suvlasničkog dijela tuženika pod 2), treba razmotriti ovaj pravni odnos s aspekta odredbi čl.115.st.1. i čl.125.st.1.ZV. Zakon u tim odredbama određuje da pravni posao mora biti valjan te da mora postojati dobra vjera stjecatelja prilikom traženja upisa u zemljišne knjige.

6.2.Po ocjeni ovog suda, predmetni ugovor o darovanju i dodatak tom ugovoru, koje ugovore su između sebe sklopili tuženici, nisu valjani već su ništetni temeljem odredbe čl.273.ZOO/05 zbog nedopuštene pobude.

Pobuda je, prema definiciji pravne teorije, unutarnji i prikriveni subjektivni čimbenik koji utječe na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora.

Prema sudskoj praksi (VSRH: Rev-1529/18) doista se može govoriti o nedopuštenoj pobudi ako se sklopi ugovor kojemu je cilj onemogućiti treću osobu (npr. nekog nasljednika) da ostvari neko pravo.

S obzirom na to:

-da je ugovor o darovanju sklopljen 8.4.2019. tj. 4 dana prije nego li je objavljena presuda u parnici br. P-1436/17 koja je za tuženicu pod 1) nepovoljna jer je odbijen njezin zahtjev za raskid ranije sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen u pogledu istih nekretnina;

-da je prema iskazu IR tuženik pod 2) znao za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer je taj ugovor spomenuo tom svjedoku, a isto tako tuženik pod 2) je mogao znati da je svoje roditelje naslijedio samo za 1/2 (vidjeti toč.6.4.);

-da je iskazom u ovoj parnici ("bila bi jedna priča da je njezin sin živ, a pošto nije živ, onda je drugačija") tuženica pod 1) pokazala kakvo je njezino shvaćanje preuzetih obveza i da je očito spremna poduzeti sve radnje da bude onako kako njoj odgovara; onda se može s visokim stupnjem uvjerenja koji graniči sa sigurnošću zaključiti kako su ugovor o darovanju i dodatak tom ugovoru sklopljeni s ciljem da se onemogući tužitelje da budu uknjiženi pa bi takav ugovor bio ništetan. Tu činjenicu ovaj sud utvrđuje kao prethodno pitanje jer zahtjev za utvrđenje ništetnosti je postavljen kao eventualno kumuliran i odlučivanje o istome izrekom presude ovisi o prihvaćanju glavnog tužbenog zahtjeva.

6.3.Budući da su, kako je ranije navedeno, ugovor o darovanju i dodatak tom ugovoru utvrđeni ništetnim, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16.6.1998. nije na nijedan način stavljen izvan snage ili utvrđen da je bez učinka (štoviše, pravomoćno je odbijen zahtjev za raskid tog ugovora), to se može reći da tužitelji kao nasljednici LR imaju u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 16.6.1998. pravni temelj (osnovu) za stjecanje suvlasništva predmetnih nekretnina. To stoga jer je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 16.6.1998. navedeno da vlasništvo tih nekretnina prelazi na LR danom sklapanja tog ugovora i da je dotični ovlašten postići uknjižbu na svoje ime. Pitanje posjedovanja ključeva predmetne nekretnine nije od značaja jer bi, prema čl.125.st.2.ZV, to pitanje bilo bitno da postoje dva valjana ugovora kojima se otuđuje ista nekretnina, a u konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da ugovor o darovanju i dodatak istome nisu valjani pa primjena te odredbe ne dolazi u obzir.

Stoga, temeljem čl.119.st.1. i čl.120.st.1.ZV prihvaćen je tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci pod I., s tim da nije prihvaćen u dijelu kojim se traži da tuženica pod 1) trpi uknjižbu jer ona nije uknjižena kao vlasnik trenutno pa nema zakonske osnove da ona trpi uknjižbu. Isto tako, tuženiku pod 2) nije naloženo izdavanje tabularne isprave jer on s tužiteljima nije u obvezno-pravnom odnosu.

Inače, da je moguće tumačiti zakonske odredbe tako da se prihvati zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje vlasništva i da je moguća uknjižba na temelju takve odluke upućuje i sudska praksa (ŽS Split: Gž Zk- 444/2016).

6.4.Svakako valja utvrditi kolika je visina udjela koji je pripadao tuženici pod 1) u vrijeme kad je sklopila sa sinom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Naime, otac tuženika RR je, prema dosudnici br. A-76/23 od 23.2.1923. (list 49), naslijedio svoju majku ĆR rođ. IR skupa s braćom ČR i ER te sestrama ŽR, H, Č i L. Kad se uzmu u obzir iskaz svjedoka IR i tvrdnje tuženika pod 2) iz prijedloga za pojedinačni ispravni postupak o stjecanju vlasništva nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji, onda se može zaključiti da je otac tuženika (unatoč tome što je bio uknjižen samo kao suvlasnik) bio u trenutku svoje smrti jedini izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina. Smrću RR vlasnici su postali majka tuženika ŠR za 2/3 i tuženik pod 2) za 1/3. Nadalje, ovaj udio od 2/3, koji je pripadao ŠR, je za 3/4 nakon njezine smrti naslijedila tuženica pod 1) čime je ona postala suvlasnicom za udio od 1/2 (3/4 od 2/3).

Dakle, tu 1/2 je tuženica pod 1) prenijela na LR kojeg su na jednake dijelove naslijedili tužitelji pa je stoga naložen njihov upis za po 1/4 svakome.

6.5.U odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, za navesti je ovo. Prema čl.188.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) sud o tom zahtjevu odlučuje ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. No, zakon ne govori ništa o situaciji ako je glavni tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen. Pravna teorija (C, Građansko parnično pravo- Tužba, VI. knjiga, "Narodne novine", Zagreb, 2009., str.363) zauzima stajalište da bi trebalo uzeti u obzir kakav je odnos između tih dvaju zahtjeva uspostavio tužitelj. U ovom slučaju, bit tužbe tužitelja je u tome da oni postignu uknjižbu, a to su postigli prihvaćanjem dijela glavnog tužbenog zahtjeva pa stoga nije bilo osnove da sud izrekom odlučuje o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Neuspjeh tužitelja je neznatan.

7.1.Tužiteljima je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 2.2.2022., 5.9.2023., te za ročišta od 24.10.2022., 8.2.2023., 6.9.2023., 20.11.2023., 22.4.2024., 20.11.2024., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.250,00 EUR. Kad se doda 50,00 EUR za pristojbu tužbe, dobije se 2.300,00 EUR.

Pristojbu presude ni zateznu kamatu na dosuđeni trošak tužitelji nisu ni tražili.

U Splitu, 7.siječnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 1)

-pun.tuženika pod 2)