REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-7546/2024-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Mamić, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Ličića 2a, radi utvrđenja, poništenja zadužnice, isplate i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice-protutuženice i njezina punomoćnika te z. punomoćnika tuženika-protutužitelja EE, odvjetnika u [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica Odvjetnica JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti podmirila tražbinu tuženika SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966, po Ugovoru o operativnom leasingu broj 00000658/09 od 15.04.2009. g., o čemu je tuženik dužan izdati račun s naznakom da je isti podmiren u cijelosti, koji će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

3. Poništavaju se zadužnica ovjerena pod posl. br. OV-4626/09 od 16.04.2009.g. i bjanko mjenica s mjeničnim očitovanjem koja je predana kao osiguranje plaćanja po Ugovoru o operativnom leasingu broj 00000658/09 od 15.04.2009.g., izdane od strane tužiteljice Odvjetnice JE iz [adresa], sada [adresa] i JE iz [adresa], tuženiku SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966, tada Multiconsult leasingu d.o.o., Draškovićeva 54, 10000 Zagreb.

4. Tuženik SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966 dužan je tužiteljicama naknaditi štetu u vidu zakonskih zateznih kamata obračunatih prema referentnoj stopi uvećanoj za 8% na iznos blokade računa tužiteljica od 6.160,49 EUR od dana 16.05.2014.g do prestanka navedene blokade koja se provodi temeljem zadužnice OV-4626/09 od 16.04.2009.g., kao i štetu u vidu zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznos od 4.645,30 EUR od dana 31.12.2012.g. do isplate, u vidu plaćenih kamata o ovrsi Porezne uprave u iznosu od 653,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29.07.2013.g. do isplate, kao i štetu u iznosu od 6.636,14 EUR radi povrede prava osobnosti tužiteljica sa zakonskim zateznim kamatama od 05.04.2013. do isplate.".

II. Utvrđuje se da je Ugovor o operativnom leasingu broj 00000658/09 zaključen 15. travnja 2009. između odvjetnice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika-protutužitelja SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966 (ranije KBM Leasing Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vitezićeva 1a, OIB: 30069323966), raskinut s danom 26. veljače 2013.

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženici JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku-protutužitelju SCRAP d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Draškovićeva 54, OIB: 30069323966 trošak parničnog postupka u iznosu 6.790,66 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica u tužbi od 4. travnja 2013. navodi da su stranke 15. travnja 2009. sklopile ugovor o operativnom leasingu za vozilo Kia oznake [registarska oznaka] te je kao osiguranje plaćanja tuženiku-protutužitelju dostavljena zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem Ov-4626/09 i bianco mjenica s mjeničnim očitovanjem, da je u parnici P-14602/10 presudom od 29. lipnja 2012. tuženik-protutužitelj obvezan njoj isplatiti iznos od 977.956,45 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, da je tuženik-protutužitelj 27. kolovoza 2012. temeljem spomenute zadužnice proveo prisilnu naplatu po njezinim računima u iznosu 5.716,25 kn (39. leasing obrok) i 4.686,26 kn (40.leasing obrok), uvećano za iznos od 175,00 kn troškova unatoč činjenici da joj istovremeno duguje iznos iz gore navedene presude te da postoji uplaćena jamčevina od 2.915,16 EUR po istom ugovoru o leasingu, da je nakon naplate gore navedenih iznosa tuženik-protutužitelj ponovno putem iste zadužnice od nje naplatio daljnjih 2.620,12 kn i to 19. prosinca 2012., a tijekom vremena dok se zadužnica nalazila u postupku naplate kod FINE pod blokadom tuženik- protutužitelj je izvršio daljnju naplatu iznosa od 2.950,00 kn i 3.125,00 kn, uvećano za troškove od 240,00 kn, zbog čega su svi njezini računi bili blokirani, da je ona podnijela zahtjev za dostavljanje ponude za prijevremeni otkup vozila uz totalni diskont i prijeboj uplaćene jamčevine od 2915,16 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime otplate leasinga, pa kako tuženik-protutužitelj nije dostavio potrebne podatke izjavila je 23.listopada 2012. prijeboj u iznosu tražbine koji odgovara iznosu dogovorenih rata uvećano za pdv do dana isteka ugovora - 6.198,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju PBZ na dan izjavljivanja prijeboja, što iznosi 47.141,87 kn, da je izjava o prijeboju dostavljena tuženiku-protutužitelju na ime naplate gore navedenog duga za 39. i 40. leasing obroka te je zatražen povrat uskraćenih sredstava, na koji poziv se tuženik-protutužitelj oglušio, a isto tako mu je dostavljena i posebna izjava o prijeboju za 41. ratu leasinga i sva buduća potraživanja koja tuženik- protutužitelj ima s osnova ugovora o operativnom leasingu, a koja se imaju podmirivati prijebojem s njezinom protutražbinom koja je dospjela na naplatu iz presude P-14602/10, da tuženik-protutužitelj nije vratio uskraćene iznose i stoga se ona nalazi u preplati po ugovoru o operativnom leasingu s obzirom na izjavljene prijeboje, čime joj je uzrokovao štetu i u vidu naplaćenih nepotrebnih troškova naplate putem zadužnice (590,00 kn) te da je, slijedom iznesenog, ona bila u preplati po predmetnom ugovoru u iznosu 22.000,00 kn što predstavlja iznos otkupne cijene vozila i stekla je vlasništvo istog, a tuženik- protutužitelj je dužan vratiti joj jamčevinu i predati original knjižice i račun za kupoprodaju tog vozila, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je ona, kao odvjetnica, u cijelosti podmirila tražbinu tuženika- protutužitelja po ugovoru o operativnom leasingu, o čemu da je tuženik- protutužitelj dužan izdati račun s naznakom da je podmiren u cijelosti, jer da će isti u suprotnom zamijeniti odluka suda, uz obvezu da njoj, kao odvjetnici, vrati jamčevinu u kunskoj protuvrijednosti iznosa 2.915,16 EUR obračunato po prodajnom tečaju PBZ na dan isplate, kao i bianco mjenicu s mjeničnim očitovanjem te presudu kojom se utvrđuje da je ona, kao fizička osoba, vlasnica vozila koje je predmet ugovora Kia oznake [registarska oznaka], o čemu da je tuženik- protutužitelj dužan izdati račun s naznakom da je podmiren te joj predati original knjižice istog vozila.

1.1. U podnesku od 26. rujna 2014. tužiteljica-protutuženica navodi da je tuženik-protutužitelj zlouporabio njezinu zadužnicu tako što joj je blokirao sve račune i FINI 16. svibnja 2014. dostavio zahtjev za naplatu u iznosu 46.416,21 kn, od čega na ime izvanugovorne obveze traži 34.066,15 kn, a ta je blokada provedena usprkos činjenici da je tuženiku-protutužitelju stavljeno na raspolaganje vozio Kia [registarska oznaka] procijenjene vrijednosti 59.477,97 kn, čime je tuženik-protutužitelj stekao vrijednost veću za iznos od 13.061,76 kn u odnosu na iskazana dugovanja po ugovoru i izvanugovornoj obvezi što predstavlja iznos blokade od 46.416,21 kn, koji iznos je također sporan jer tuženik-protutužitelj odbija provoditi njezine izjavljene prijeboje, a zbog toga joj je nastala velika i teško nadoknadiva šteta u vidu višestruke blokade žiro- računa i onemogućavanja poslovanja, gubitka kreditnog i poslovnog rejtinga i otkazivanje minusa zbog čega je protiv nje, kao odvjetnice, Porezna uprava pokrenula i ovrhu radi naplate određene tražbine u iznosu 55.399,64 kn, pa stoga tužiteljica-protutuženica traži naknadu štete od tuženika-protutužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 35.000,00 kn od 31. prosinca 2012. do isplate na ime podmirenog iznosa otkazanog dozvoljenog minusa, naknadu štete u iznosu zateznih kamata na 46.416,21 kn od 16. svibnja 2014. do prestanka blokade, naknadu štete u iznosu 5.700,00 kn sa kamatama od 29. srpnja 2013. te naknadu štete u iznosu od 50.000,00 kn na ime nematerijalne štete u vidu pada kreditnog rejtinga, rejtinga poslovanja i blokade žiroračuna jer joj je onemogućeno pravo na rad i život od rezultata tog rada, a isto tako traži i povrat iznosa od 49.530,43 kn koji se odnosi na razliku plaćene tražbine i stjecanja imovine povratom automobila u vrijednosti od 187.011,31 kn umanjeno za iznos ugovorenog leasinga (137.480,78 kn) i iznosa jamčevine (kunska protuvrijednost 2.915,16 EUR) uz napomenu da se u konkretnom slučaju radi o operativnom leasingu s jamčevinom kod kojeg leasing društvo sklapa ugovor s namjerom prodaje objekta leasinga korisniku istog ili trećoj osobi jer nije ovlašten zadržati predmet leasinga za svoje potrebe, pa kako je tuženik-protutužitelj nju onemogućio da kupi automobil na način da upravo ona, kao treća osoba, bude kupac to je pretrpjela i štetu u vidu nemogućnosti kupnje automobila koji je otplaćen, pa stoga tužiteljica-protutuženica predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u istom podnesku od 26. rujna 2014.

1.2. U podnesku predanom na ročištu 13. srpnja 2016. tužiteljica- protutuženica pobliže obrazlaže svoje zahtjeve i napominje da se u konkretnom predmetu ne radi samo o šteti prouzrokovanoj od strane tuženika-protutužitelja već i stjecanju bez osnove u njegovu korist jer je svojim nezakonitim postupanjem na njezin teret, u vidu korištenja njezinih novčanih sredstava koja mu ne pripadaju po ugovoru o leasingu i povratom vozila [registarska oznaka], stekao nepripadnu imovinsku korist u vidu vrijednosti tog vozila u iznosu 59.477,97 kn, a ujedno ju je onemogućio u daljnjem korištenju istog, pa kako ona kao fizička osoba nije istovjetna samoj sebi kao osobi koja obavlja odvjetničku djelatnosti, to preinačuje tužbu djelomičnom promjenom istovjetnosti zahtjeva pod toč. 2 iz podneska od 26. rujna 2014. te predlaže u tom dijelu naložiti tuženiku- protutužitelju da joj isplati 59.477,97 kn s kamatama od 24. listopada 2012. na ime nemogućnosti stjecanja prava vlasništva vozila [registarska oznaka], kao i pojedine iznose pobliže opisane u istom podnesku na ime nemogućnosti korištenja tog istog vozila.

1.3. Na ročištu održanom 16. rujna 2016. tužiteljica-protutuženica obrazlaže da se iznos da se iznos od 59.477,97 kn odnosi na vrijednost automobila u trenutku kad je vraćen tuženiku-protutužitelju odnosno da se radi o iznosu koji potražuje s osnove nemogućnosti stjecanja prava vlasništva, dok su preostali pojedinačni iznosi upravo oni iznosi najamnine koje je plaćala po ugovoru o leasingu, a traži da joj se isplate kao naknada na ime nemogućnosti korištenja vozila.

2. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu navodi da je presuda od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10 djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-570/13 od 9. travnja 2013. na način da je pravomoćno utvrđena njegova obveza isplatiti joj 505.068,89 kn s pripadajućim kamatama i troškom postupka, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice-protutuženice odbijen, da je tužiteljica-protutuženica pravomoćno utvrđenu tražbinu u ukupnom iznosu 808.953,24 kn namirila 29. srpnja 2013. u postupku pred FINA-om i to bez umanjenja iznosa obuhvaćenih izjavama o prijeboju na koje se poziva u predmetnoj parnici, da je točna tvrdnja tužiteljice- protutuženice da je naplaćena njegova tražbina putem zadužnice, a to je učinjeno jer je prestala ispunjavati svoje obaveze temeljem ugovora o operativnom leasingu počev od dijela obveze za 38. obrok, da su danom podnošenja zadužnice na naplatu 23. kolovoza 2012. dospjeli i daljnji obroci i to 39. i 40. obrok s pripadajućim kamatama u sveukupnom iznosu 5.541,25 kn, dok je iznos od 175,00 kn naknada koju je FINA naplatila tužiteljici- protutuženici, sve u skladu s čl. 20. Općih uvjeta operativnog leasinga pokretnina, da je nakon ove naplate 27. kolovoza 2012. tužiteljica- protutuženica njemu 28. kolovoza 2012. uputila dopis kojim obrazlaže svoj stav da su stečeni uvjeti za prijeboj i dostavlja izjavu o prijeboju svoje tražbine s njegovom tražbinom za 39. i 40. leasing obrok, iako su isti već bili naplaćeni, iz čega proizlazi da ta izjava o prijeboju, koja mu je poslana nakon provedene naplate, nije lučila pravne posljedice, uz napomenu da je tužiteljica- protutuženica gore spomenutom presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž- 570/13 gotovo u cijelosti odbijena s tražbinom iz računa koju je stavila u prijeboj, da se tužiteljica-protutuženica neosnovano poziva na svoju izjavu iz dopisa od 27. kolovoza 2012. u kojoj stoji da izjavljuje da sva svoja buduća potraživanja podmiruje prijebojem sa postojećim dugovanjima te navode iz dopisa od 23. listopada 2012. kao dokaz da je podmiren 44.leasing obrok s dospijećem 10. prosinca 2012., pa kako taj obrok nije dospio na naplatu u vrijeme davanja izjava to nije niti došlo do pravnog učinka prijeboja, da izjava o prijeboju od 10. rujna 2012. za 41. obrok leasinga također ne luči pravne učinke iz istih razloga, a pored toga je tražbina od 577.233,52 kn na koju je tužiteljica-protutuženica obračunala kamate i stavila ih u prijeboj pravomoćno djelomično odbijena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-570/13 te da, slijedom iznesenog, nisu ispunjene pretpostavke za davanje i učinak izjava o prijeboju jer je tražbina tužiteljice-protutuženice u vrijeme davanja izjave bila sporna i nenaplativa, pa ne može biti stavljena u prijeboj s njegovom nespornom i naplativom tražbinom osiguranom zadužnicom. Tuženik-protutužitelj također navodi da je na ponudu tužiteljice-protutuženice za prijevremeni otkup vozila uz totalni diskont i prijeboj jamčevinom odgovoreno dopisom od 19. rujna 2012. kada je od tužiteljice- protutuženice traženo da postavi zahtjev za prijevremeni raskid ugovora i dostavi podatke o eventualnom kupcu vozila u skladu s toč. 16 Općih uvjeta te je istoj napomenuto da pravo na povrat jamčevine ima tek po prodaji objekta leasinga, sukladno toč.11 Općih uvjeta leasinga, da je tužiteljica-protutuženica potom dopisom od 1. rujna 2012. utvrdila da se radi o prijevremenom raskidu ugovora te kao kupca označila ponovno sebe, s adresom [adresa], koja mogućnost je tužiteljici-protutuženici dopisom osporena jer po pravnoj prirodi operativnog leasinga on nema mogućnost prodati, a niti tužiteljica- protutuženica, kao korisnik leasinga, kupiti to vozilo s obzirom na čl. 5 st.4. Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/06) da je potom tužiteljica- protutuženica prihvatila takvo stajalište te zatražila da se ponuda za otkup vozila dostavi odvjetniku LE, što je tuženik-protutužitelj i učinio dopisom od 18. listopada 2012., međutim, tužiteljica-protutuženica je osporila otkupnu cijelu utvrđenu po tuženiku-protutužitelju kao vlasniku te je dopisom od 23. listopada 2012. sama odredila otkupnu cijenu i izjavila prijeboj navodne tražbine od 47.141,87 kn s otkupnom cijenom vozila, iako nije mogla biti kupac istog kao objekta leasinga, time da nije pružila niti dokaz da bi eventualno svoju spornu i nepravomoćnu utvrđenu tražbinu ustupila naznačenom kupcu LE, da je on u svojim dopisima naznačio tužiteljici-protutuženici stavke specificirane otkupne cijene u iznosu 8.837,95 EUR koju bi imao platiti naznačeni kupac LE, kao i da se njoj kao korisniku leasinga vraća jamčevina tek nakon što kupac uplati cijenu vozila, sve s obzirom na činjenicu da njezina izjava o prijeboju sporne i nenaplative tražbine nije mogla imati pravni učinak, a samim time nije podmirila potraživanje po predmetnom ugovoru o leasingu, niti je mogla steći vlasništvo vozila jer nema pravne mogućnosti da bude kupac objekta leasinga kod operativnog leasinga, a isto tako on nije mogao vozilo prodati drugoj osobi jer se u posjedu istog nalazi upravo tužiteljica-protutuženica, slijedom čega nije nastala niti njegova obveza da joj vrati uplaćenu jamčevinu, da je on, u konačnici, 26. veljače 2013. raskinuo ugovor o leasingu zbog neplaćanja četiri uzastopna leasing obroka i ostalih troškova te pozvao tužiteljicu-protutuženicu na ispunjenje obveze vraćanja vozila, sve temeljem čl. 16. Općih uvjeta i čl. 45. Zakona o leasingu te da neosnovano tužiteljica-protutuženica traži da se različito pravno tretira kao dvije osobe - kao odvjetnica i fizička osoba - s obzirom da ima identičan OIB, pa kako je tužiteljica-protutuženica mimo njegovog ovlaštenja kao vlasnika te usprkos raskida ugovora izvršila u travnju 2013. produženje valjanosti registracije, to tuženik-protutužitelj podnosi protutužbu i predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je predmetni Ugovor o leasingu raskinut s danom 26. veljače 2013. te kojom se tužiteljici- protutuženici nalaže da mu preda u posjed sporno vozilo i prometnu dozvolu.

2.1. U podnesku od 24. srpnja 2014. tuženik-protutužitelj se protivi vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi i navodi da je tužiteljica-protutuženica 24. travnja 2014. njemu dostavila obavijest u pravcu da je automobil [registarska oznaka] stavila na raspolaganje na način da se isto nalazi u servisu zajedno sa knjižicom vozila i ključevima radi popravka oštećenja, čime da je ugovor o operativnom leasingu ispunjen u cijelosti, pa stoga tuženik-protutužitelj povlači protutužbu s dijelom zahtjeva za predaju u posjed jer da je isti ispunjen.

2.2. U podnesku od 26. kolovoza 2016. tuženik-protutužitelj navodi da se protivi preinaci tužbe učinjene u podnesku tužiteljice-protutuženice predanog na ročištu 13. srpnja 2016. i ističe da tužiteljica-protutuženica obavlja odvjetničku djelatnost te za sve obveze odgovara neograničeno cijelom svojom imovinom, u kojem slučaju ne stječe dodatnu pravnu/stranačku osobnost/sposobnost, slijedom čega su tužiteljica-protutuženica kao odvjetnica i kao fizička osoba istovjetne, s obzirom da imaju identičan OIB, da su sve izravne naplate protiv tužiteljice-protutuženice izvršene u skladu s odredbama predmetnog ugovora i zakona, da su pretpostavke za prijeboj istovrsnost tražbina i činjenica da je ista dospjela, pa okolnost što je tužiteljica- protutuženica 23. listopada 2012. izjavila prijeboj svoje navodne tražbine iz nepravomoćne presude u parnici P-14602/10 nema učinak, a da je dio tražbine tužiteljice-protutuženice pravomoćno utvrđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 9. travnja 2013. br. Gž-570/13 već podmiren izravnom naplatom i tako je prestao, pa se za taj dio niti ne može vršiti prijeboj odnosno nisu bile ispunjene pretpostavke za prijeboj i stoga do istog nije niti došlo, da sva prava i obveze iz ugovora o leasingu prestaju plaćanjem posljednje rate, a tužiteljica- protutuženica je kao primatelj leasinga samo korisnik i nesamostalni posredni posjednik te je bila dužna vratiti posjed automobila odmah po raskidu ugovora, pa stoga tužiteljica protutuženica neosnovano tvrdi da bi povratom predmeta leasinga (predajom) u njegovo vlasništvo došlo do stjecanja bez osnove s obzirom da je on čitavo vrijeme vlasnik, a isto je tako neosnovana njezina tvrdnja da bi bila ovlaštena koristiti vozilo nakon raskida ugovora o leasingu te da su neosnovane tvrdnje tužiteljice-protutuženice da bi on njoj na bilo koji način prouzročio kakvu štetu, kao i da bi bio u obvezi isplatiti joj bilo koji iznos. 3. Temeljem čl.190. u vezi s čl.191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) sud je dopustio preinake tužbe isticanjem novih zahtjeva uz postojeći odnosno djelomičnom promjenom istovjetnosti zahtjeva u pogledu sporedne tražbine jer je našao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. S obzirom na prigovor na vrijednost predmeta spora sud je rješenjem od 13. srpnja 2016. odredio vrijednost predmeta spora tužbe i protutužbe u iznosu od po 101.000,00 kn.

5. Pravomoćnom presudom od 15. srpnja 2022. broj:P-2260/13-113 odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice usmjeren na isplatu iznosa od 59.477,97 kn s pripadajućom kamatom od 24. listopada 2012. do isplate na ime nemogućnosti stjecanja prava vlasništva vozila reg. oznake [registarska oznaka], kao i dio zahtjeva za isplatu naknade na ime nemogućnosti korištenja vozila s pripadajućim kamatama u pojedinim iznosima pobliže opisanim u st.I./2. izreke te presude.

6. U konačnici tužiteljica-protutuženica predlaže prihvatiti tužbene zahtjeve pobliže opisane u st. I./1., I./3. i I./4. izreke presude od 15. srpnja 2022. broj:P- 2260/13-113 uz konvertiranje tamo navedenih iznosa, time da na iznos od 50.000,00 kn vidljiv u st.I./4 izreke navedene presude sada traži i zateznu kamatu od 5. travnja 2013. do isplate.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda od 26. veljače 2013. broj Ovrpl-1079/13, ugovor o operativnom leasingu od 15. travnja 2009., poziv na plaćanje od 15. travnja 2009., izjavu o prijeboju od 16. travnja 2009., presudu ovog suda od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10, zahtjev za naplatu zadužnice od 24. kolovoza 2012., 13. prosinca 2012., 3. prosinca 2012. i 7. studenog 2014. uz stanje potraživanja, zadužnicu od 15. travnja 2009., specifikaciju naplata, prepisku stranaka uz izjave o prijeboju, obavijest o nenaplaćenim potraživanjima od 27. studenog 2012., izvadak o stanju i prometu, dopise Raiffeisenbank od 24. prosinca 2012., obavijest o otkazu okvirnog kredita, rješenje ovog suda od 17. siječnja 2014. broj Ovrpl-1079/13, presudu Županijskog suda u Zagrebu od 09. travnja 2013. broj Gž-570/13, Opće uvjete operativnog leasinga pokretnina (dalje: Opći uvjeti), ponudu za kupnju osobnog vozila odvjetniku LE od 18. listopada 2012. uz izračune, odluku o jednostranom raskidu ugovora od 26. veljače 2013., rješenje ovog suda od 2. svibnja 2012. broj Ovrj-1682/12 te 26. studenog 2012. broj Ovrpl-12682/12, dopis od 24. travnja 2014. i potvrdu o preuzimanju vozila te izvršio uvid u preslike predmeta ovog suda P-14602/10, P-2926/14 i Ovrpl- 1079/13 te proveo vještačenje po vještaku ŠE iz Niels j.d.o.o. i Dušanu Stanisavcu te saslušao vještaka ŠE i tužiteljicu- protutuženicu.

7.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7.2. Prijedlog tužiteljice-protutuženice od 4. prosinca 2024. za izvođenje dokaza novim vještačenjem nije prihvaćen jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke, uz napomenu da su datumi dospijeća tražbina, na koje tužiteljica-protutuženica upire, razvidni iz dokumentacije u spisu i nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi neosnovani, dok je protutužbeni zahtjev osnovan. 9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između tuženika-protutužitelja, kao davatelja leasinga i tužiteljice- protutuženice, kao primatelja leasinga zaključen 15. travnja 2009. ugovor o operativnom leasingu iz kojeg proizlazi da je objekt vozilo Kia nabavne vrijednosti neto 14.816,90 Eur odnosno bruto 18.076,62 Eur (čl.1), trajanje leasinga iznosi 60 mjeseci i naknada se plaća u 60 obroka u bruto iznosu 302,50 Eur, što ukupno iznosi 18.330,77 Eur, koji obroci dospijevaju 1. u mjesecu (plus 8 dana) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju PBZ na dan isplate (čl.3 i 4), a trošak jamčevine iznosi 2.915,16 Eur (čl.5) time da su instrumenti osiguranja mjenica i zadužnica primatelja leasinga (čl.7) a primjenjuju se Opći uvjeti,

-da je tužiteljica-protutuženica 15. travnja 2009. (ovjereno 16. travnja 2009.) izdala zadužnicu radi naplate tražbine tuženika-protutužitelja u iznosu 18.150,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju PBZ na dan naplate tražbine temeljem zadužnice, uvećano za zatezne kamate ili ugovorne kazne sukladno predmetnom ugovoru i sve ostale troškove obračunate u zahtjevu za naplatu tražbine te dala suglasnost da se zaplijene njezin transakcijski račun kod Raiffeisenbank Austria d.d. i svi ostali računi koji se vode kod banaka i drugih pravnih osoba koje obavljaju posao platnog prometa,

-da je tužiteljica-protutuženica pozvana na plaćanje jamčevine i troška obrade zahtjeva 15. travnja 2009., a jamčevinu je platila 16. travnja 2009. izjavom o prijeboju,

-da je rješenjem ovog suda od 2. svibnja 2012. broj Ovrj-1682/12 određena prethodna mjera zabranom svim bankama da ovdje tuženiku-protutužitelju isplati novčani iznos iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića od 22. rujna 2009. broj Ovrv-3843/09 i 21. ožujka 2011. br. Ovrv-22537/11 (iznos novčane tražbine ovdje tužiteljice-protutuženice od 577.233,95 Kn i 255.459,93 Kn s pripadajućim kamatama),

-da je FINA 24. kolovoza 2012. primila zahtjev tuženika-protutužitelja radi naplate po zadužnici od 16. travnja 2009. broj Ov-4626/09 od tužiteljice- protutuženice kao korisnice leasinga i to iznosa od 5.541,25 Kn,

-da je presudom ovog suda od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10 održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića od 22. rujna 2009. broj Ovrv-3843/09 u dijelu u kojem je ovdje tuženiku-protutužitelju naloženo isplatiti ovdje tužiteljici-protutuženici iznos od 577.233,52 Kn uz pripadajuće kamate i trošak postupka, kao i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog javnog bilježnika od 21. ožujka 2011. broj Ovrv-22537/11 u dijelu kojim je ovdje tuženiku-protutužitelju naloženo isplatiti ovdje tužiteljici-protutuženici iznos od 255.459,93 Kn s pripadajućim kamatama i troškom postupka, a isto je tako naloženo ovdje tuženiku-protutužitelju isplatiti ovdje tužiteljici-protutuženici daljnje iznose i to 32.718,00 Kn s pripadajućom kamatom te 112.545,00 Kn s pripadajućom kamatom i naknaditi joj trošak parničnog postupka,

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 28. kolovoza 2012. obavijestila tuženika-protutužitelja da je 27. kolovoza 2012.u njegovu korist naplaćen iznos od 5.552,27 Kn, a nije jasno na što se odnosi i stoga traži hitnu specifikaciju temeljem koje je provedena naplata jer da je provedena u većem iznosu od rate leasinga, pa stoga u privitku podneska dostavlja izjavu o prijeboju za 39. i 40. leasing obrok prema računima pod brojevima navedenim u dopisu s njezinim postojećim potraživanjem ureda prema računu 8280 dospjelom na naplatu 15. studenog 2011. - sveukupno 4.686,26 kn, a isto tako izjavljuje da sva svoja buduća potraživanja prema podmiruje prijebojem s postojećim dugovanjima prema naznačenom odvjetničkom uredu jer da tuženik-protutužitelj njoj duguje iznos od više od milijun kuna na ime odvjetničkih usluga i stoga je njihov dug prema njoj daleko veći od iznosa rata leasinga,

-da je tužiteljica-protutuženica uz dopis od 10. rujna 2012. dostavila tuženiku- protutužitelju izjavu o prijeboju i obračun kamate na dio glavnice prema rješenju Ovrj-1682/12 od 2. svibnja 2012. i to potraživanja od 2.332,28 Kn na ime računa od 1. rujna 2012. s protutražbinom u istom iznosu temeljem djelomičnog obračuna kamata koje iznose 27.880,04 Kn,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 12. rujna 2012. obavijestio tužiteljicu- protutuženicu o nemogućnosti provođenja knjiženja izjave o prijeboju i obračunom kamata iz njezino dopisa od 10. rujna 2012. jer se o tražbini po osnovi računa 8153 na iznos 577.233,52 Kn vodi spor, pa je stoga sporan i obračun kamata, dakle, tražbina o kojoj se vodi sudski spor nije naplativa jer presuda nije pravomoćna i stoga je potrebno da podmiri dug po ispostavljenom računu,

-da je tužiteljica-protutuženica 19. rujna 2012. zatražila od tuženika- protutužitelja ponudu za prijevremeni otkup vozila [registarska oznaka] uz totalni diskont i prijeboj jamčevine od 2.915,16 Eur po predmetnom ugovoru o leasingu,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 19. rujna 2012. obavijestio tužiteljicu- protutuženicu da prodaja kroz kupnja objekta leasinga nije dio ugovornog odnosa između primatelja i davatelja leasinga temeljem zaključenog ugovora o operativnom leasingu, slijedom čega predlaže da u slučaju prijevremenog raskida dostavi zahtjev i podatke o eventualnom novom kupcu objekta leasinga koji ne može biti primatelj leasinga odnosno da postupi po čl.16. općih uvjeta i podmiri obveze koje ima, nakon čega će se moći vratiti jamčevina,

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 1. listopada 2012. obavijestila tuženika-protutužitelja da je ona kupac objekta leasinga (naznačila je adresu [adresa]) te da se radi o prijevremenom raskidu ugovora, pa kako postoji njezina tražbina prema presudi od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10 to traži prijeboj jamčevine po ugovoru o leasingu, uz napomenu da ona tuženiku- protutužitelju više ništa ne duguje s obzirom na izjavljene prijeboje i stoga traži dostavu ponude za prijevremeni otkup vozila s obračunom na dan 19. rujan 2012. i izjavljuje prijeboj sa svim preostalim tražbinama tuženika-protutužitelja temeljem ugovora o operativnom leasingu s dijelom njezinog potraživanja iz presude P-14602/10 i računom od 24. rujna 2012.,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 9. listopada 2012. obavijestio tužiteljicu- protutuženicu da nije moguće udovoljiti njezinom traženju od 1. listopada 2012. za prijevremeni otkup jer kupnja objekta leasinga nije ugovorena kao pravo primatelja leasinga, slijedom čega se upućuje na čl.5. st. 4. Zakona o leasingu, a daljnji razloga za nemogućnost udovoljenja zahtjevu je u tome da bi došlo do preoblikovanja iz operativnog u financijski leasing,

-da je tuženik-protutužitelj 18. listopada 2012. ponudu za kupnju osobnog vozila naslovio na odvjetnika LE na iznos 8.837,95 Eur u privitku kojeg je izračun svih obroka, oznake diskontne kamate i jamčevine te ukupan iznos prodajne cijene za novog kupca,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 18. listopada 2012. dostavio tužiteljici- protutuženici ponudu za kupnju naslovljenu na potencijalnog kupca LE,

-da je u dopisu od 23. listopada 2012. tužiteljica-protutuženica napomenula da ponuda za otkup vozila dostavljena odvjetniku LE nije napravljena sukladno vrijednosti automobila i stanju potraživanja između stranaka po ugovoru o operativnom leasingu s obzirom da je više puta izjavljen prijeboj tražbine koju ona ima po presudi P-14602/10 s protutražbinom tuženika-protutužitelja iz predmetnog ugovora, pa kako se tuženik-protutužitelj oglušio na zahtjeve odvjetnika LE da dostavi otplatni plan, Opće uvjete i knjigovodstvene kartice, to ona izjavljuje prijeboj u iznosu njezine odvjetničke tražbine od 47.141,87 Kn po presudi P-14602/10 od 29. lipnja 2012. s potraživanjima tuženika-protutužitelja u iznosu preostalih rata obračunatih od listopada 2012. do svibnja 2014. (6.198,8 Eur=47.141,87 Kn), a isto tako poziva tuženika-protutužitelja da joj hitno vratiti jamčevinu u iznosu kunske protuvrijednosti 2.915,16 Eur, preplaćeni iznos od 5.598,27 Kn na ime plaćanja po predmetnom ugovoru te zadužnicu i mjenicu,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 26. listopada 2012. obavijestio tužiteljicu-protutuženicu da je sastavljena ponuda za kupnju naslovljena na potencijalnog kupca LE, da je određivanje visine iznosa prijevremene otplate isključivo u nadležnosti tuženika-protutužitelja, da je pri izradi ponude u znak dobre volje kamata diskontirana 100%, da najam vozila prestaje tek kad se isto vrati tuženiku-protutužitelju, do čega nije došlo, da nema uvjeta za prijeboj tražbine u iznosu 47.141,87 Kn (6.198,80 Eur) jer ta tražbina još ne postoji već bi eventualno tek mogla nastati prema kupcu vozila u osobi LE i to do zaključno 29. listopada 2012. u iznosu 8.837,95 Eur imajući u vidu činjenicu da se prodajna cijena vozila formira tek po okončanju odnosa najma (do kojeg nije došlo) i to prema kupcu vozila (a ne prema tužiteljici-protutuženici) zbrojem jamčevine i glavnice iz nedospjelih leasing obroka, slijedom čega je potrebno da tužiteljica-protutuženica ispuni svoju obavezu kako bi tuženik-protutužitelj nakon primopredaje vozila i uplate cijene prema ponudi naslovljenoj na kupca LE nastao osnov za vraćanje jamčevine i instrumente osiguranja plaćanja,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 7. studenog 2012. obavijestio tužiteljicu- protutuženicu da se jamčevina može vratiti tek nakon prodaje objekta leasinga, ali istovremeno novčani iznos koji odgovara jamčevini predstavlja dio kupoprodajne cijene za treću osobu, uz napomenu da nedostaje pravni osnov po kojem se imenovanom kupcu LE ustupa tražbina prema tuženiku-protutužitelju, koji bi kupac tek tada mogao izjaviti prijeboj, koji eventualni nastanak prijeboja bi se u slučaju izjave kupca mogao prihvatiti tek po pravomoćnosti tražbine tužiteljice-protutuženice,

-da je rješenjem ovog suda od 26. studenog 2012. broj Ovrpl-12682/12 određena prethodna mjera na temelju nepravomoćne presude ovog suda od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10, radi osiguranja novčane tražbine ovdje tužiteljice-protutuženice u iznosima navedenim u izreci,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 27. studenog 2012. obavijestio tužiteljicu-protutuženicu o neplaćenim obrocima za leasing, zateznim kamatama, porezu i troškovima opomene u iznosu 8.032,43 Kn,

-da je tuženik-protutužitelj 1. prosinca 2012. obavijestio tužiteljicu-protutuženicu o obvezi s naslova 44. leasing obroka,

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 3. prosinca 2012. obavijestila tuženika-protutužitelja da joj duguje iznos od preko milijun kuna i da nema osnove za naplatu navodno neplaćenog potraživanja prema Ugovoru o leasingu, kamata ili opomene s obzirom na izjave o prijeboju koje tuženik- protutužitelj nije proknjižio,

-da je 3. prosinca 2012. kod FINA zaprimljen zahtjev tuženika-protutužitelja za djelomičnu naplatu zadužnice Ov-4646/09 u sveukupnom iznosu 8.203,67Kn,

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 12. prosinca 2012. dostavila tuženiku-protutužitelju očitovanje na račun od 1. prosinca 2012. navodeći da je prijeboj za 44. leasing obroka izjavljen 23. listopada 2012.,

-da je 13. prosinca 2012. FINA zaprimila zahtjev tuženika-protutužitelja za djelomičnu naplatu zadužnice Ov-4626/09 radi povećanja iznosa kojeg je potrebno naplatiti i to za 2.445,12 Kn,

-da je Raiffeisenbank dopisom od 24. prosinca 2012. obavijestio tužiteljicu- protutuženicu da najkasnije do 27. prosinca 2012. treba podmiriti iznos ovrhe ovdje tuženika-protutužitelja od 8.303,67 Kn jer da će njezino dopušteno prekoračenje u iznosu 35.000,00 Kn u suprotnom biti otkazano, a obavijest o mogućem otkazu prekoračenja je tužiteljici protutuženici dostavljeno i 28. prosinca 2012.,

-da je 28. prosinca 2012. tužiteljica-protutuženica obaviještena o otkazu okvirnog kredita-dopuštenog prekoračenja,

-da je tuženik-protutužitelj 26. veljače 2013. donio odluku o jednostranom raskidu predmetnog ugovora o operativnom leasingu zbog neplaćanja 4 uzastopna obroka i ostalih troškova, pri čemu nije došlo do podmirenja obveze na drugi način,

-da je rješenjem ovog suda od 26. veljače 2013. broj Ovrpl-1079/13 određena privremena mjera radi osiguranja tražbine ovdje tužiteljice-protutuženice prema ovdje tuženiku-protutužitelju zabranom da se putem zadužnice broj Ov-4626/09 izvrši naplata na svim računima i novčanim sredstvima tužiteljice-protutuženice uz oduzimanja iste i nalog ovdje tuženiku protutužitelju i FINI da se ta zadužnica položi u sudski polog, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da navod ovdje tužiteljice-protutuženica da je s ovdje tuženikom-protutužiteljem sklopila 14. travnja 2009. ugovor o operativnom leasingu, da po nepravomoćnoj presudi od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10 ima tražbinu prema istom i izvršila je prijeboj svoje tražbine po pozivu ovdje tuženika-protutužitelja na isplatu preostalog dugovanja po ugovoru o operativnom leasingu, a isti je unatoč tome proveo prisilnu naplatu putem zadužnice,

-da je presudom ŽS u Zagrebu od 9. travnja 2013. broj Gž-570/13 potvrđena prvostupanjska presuda od 29. lipnja 2012. broj P-14602/10 za iznos 381.287,83 Kn (platni nalog iz rješenja o ovrsi od 22. rujna 2009. broj Ovrv- 3843/09), za iznos od 112.116,06 Kn (platni nalog iz rješenja o ovrsi od 21. ožujka 2011. broj Ovrv-22537/11, a u preostalom je dijelu prvostupanjska odluka preinačena i zahtjev odbijen,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 2. rujna 2013. pozvao tužiteljicu protutuženicu na predaju vozila KIA 4687 DZ s dokumentima i ključevima jer je došlo do raskida ugovornog odnosa i novčanog iznosa navedenog u istom dopisu,

-da je rješenjem ovog suda od 14. siječnja 2014. broj Ovrpl-1079/13 ukinuta privremena mjera određena rješenjem od 26. veljače 2013. te je obustavljen predmetni postupak osiguranja iz obrazloženja koje odluke proizlazi da se tužiteljica-protutuženica u postupku izravne naplate namirila po presudi ŽS u Zagrebu Gž-570/13 u iznosu 809.080,24 Kn,

-da je rješenjem ŽS u Zagrebu od 18. ožujka 2014. broj Gžovr-1244/14 potvrđena prvostupanjska odluka od 17. siječnja 2014. broj Ovrpl-1079/13,

-da je tuženik-protutužitelj tužbom od 11. travnja 2014. pokrenuo parnični postupa protiv tužiteljice-protutuženice pod brojem P-2926/14 radi isplate iznosa od 43.188,00 kn po osnovi ugovora o nalogu za pružanje odvjetničkih usluga od 1. lipnja 2007.,

-da je tuženica-protutužiteljica dopisom od 24. travnja 2014. obavijestila tuženika-protutužitelja o tome da je automobil [registarska oznaka] istom stavljen na raspolaganje na način da se nalazi u servisu zajedno s knjižicom vozila i ključevima radi popravka oštećenja, čime je sporni ugovor o operativnom leasingu ispunjen u cijelosti,

-da je tuženik-protutužitelj 16. svibnja 2014. zatražio od FINE naplatu putem zadužnice Ov-4626/09 iznosa duga od 46.416,21 Kn,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 7. studenog 2014. od FINE zatražio smanjenje naplate iznosa putem zadužnice čime ukupan dug sada iznosi 24.949,73 Kn,

-da je tuženik-protutužitelj dopisom od 11. studenog 2014. obavijestio tužiteljicu-protutuženicu da je uspio prodati vozilo, slijedom čega dostavlja izjavu o prijeboju kojom prebija tražbinu tužiteljice-protutuženice za povratom jamčevine u kunskoj protuvrijednosti 2.915,16 Eur sa svojom dospjelom tražbinom u istom iznosu na ime naknade za korištenje vozila nakon raskida ugovora (dio) odnosno na ime štete koju trpi zbog nepravodobnog povrata vozila,

- da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 2015. broj Rev-2877/13 odbijene revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 09. travnja 2013. broj Gž-570/1.

10. Iz Općih uvjeta kao bitno proizlazi:

-da je objekt leasinga za cjelokupnog trajanja ugovora o operativnom leasingu vlasništvo davatelja leasinga, dok je primatelj leasinga samo korisnik objekta i nesamostalni posredni posjednik koji nema pravo zadržanja na tom objektu bez obzira iz kojeg odnosa i po kojem temelju potječe moguća njegova tražbina prema davatelju leasinga, a nakon isteka trajanja operativnog leasinga odnosno plaćanjem posljednje rate i svih ostalih eventualnih obveza primatelja leasinga nastalih za vrijeme trajanja prestaju sva međusobna prava i obveze ugovornih stranaka (čl.3.),

-da se iznos jamčevine ni u kojem slučaju ne može prebijati s tekućim plaćanjem rate leasinga niti dugovanjem primatelja leasinga prema ugovoru o operativnom leasingu niti po bilo kojoj osnovi dugovanja primatelja leasinga, a tek nakon urednog i pravovremenog povratka objekta leasinga davatelju jest davatelj leasinga u obvezi, nakon prodaje objekta leasinga, vratiti primatelju leasinga iznos jamčevine eventualno umanjen za troškove nastale prodajom ovjekta leasinga (čl.11),

-da primatelj leasinga može prijevremeno isplatiti cijenu leasinga, ali samo uz uvjet izričite pismene suglasnosti davatelja leasinga i uvjeta uplate nadoknade za prijevremeni prekid ugovora koje određuje davatelj leasinga, a naknada za prijevremeni prekid ugovora iznosi 3% na neotplaćeni, a očekivani dio glavnice po ugovoru (čl.12),

-da davatelj leasinga mora i može, u slučaju neplaćanja početnog obroka, dva uzastopna ili dva obroka u zadnjih 6 mjeseci otplate, jednostrano raskinuti ugovor (čl.12.),

-da davatelj leasinga može jednostrano raskinuti ugovor pisanom obaviješću ukoliko, između ostalog, primatelj leasinga zakasni s plaćanjem dospjele mjesečne rate dulje od 30 dana (čl.16).

11. Sud je kao iskren prihvatio iskaz tužiteljice-protutuženice u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da njezina izjava o prijeboju nije prihvaćena, da su s tim u svezi krenule prepiske, da je tražbinu utvrđenu presudom P-14602/10 u konačnici naplatila, da je automobil vraćen u travnju 2014. te da je zbog puštanja zadužnice bila u blokadi i otkazan joj je minus, što je morala podmiriti, dok dio njezina iskaza o iznosima koji su naplaćeni, cijeni dobivenoj nakon prodaje objekta leasinga, datumu i iznosu prijeboja jamčevine i iskazivanju duga od strane tuženika-protutužitelja nije posebno razmatran i cijenjen jer su ti iznosi i datumi vidljivi u dokumentaciji te utvrđeni vještačenjem.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec ŠE kao bitno proizlazi da je prema amortizacijskom planu, na dan 9. listopad 2012., dospjelo ukupno 42 rate, a preostalih 18 nedospjelih rata je iznosilo 4.463,10 Eur neto, pa je na dan izjave tužiteljice-protutuženice o prijeboju - 24. listopad 2012. - ukupno bilo nedospjelo 4.463,10 Eur neto, da je tuženik-protutužitelj 18. listopada 2012. izradio ponudu za prijevremeni otkup vozila od 8.837,95 Eur, u prilogu koje ponude je izrađen i obračun, a iz istog proizlazi da je na dan 18. listopada 2012. bilo potrebno prodati vozilo za tu cijenu kako bi tuženik-protutužitelj u potpunosti podmirio sve troškove nastale zbog prijevremenog raskida ugovora i nakon toga vratiti tužiteljici-protutuženici jamčevinu, dakle, da je uvjet za bilo kakvu daljnju transakciju prijeboja jamčevine s dospjelim ratama bio prodaja predmetnog vozila po minimalnoj cijeni od 8.837,95 Eur, a zbog karakteristika operativnog leasinga prodaja se mogla obaviti samo s trećom osobom jer ugovor nije istekao, da do prihvaćanja ponude za kupnju vozila nije došlo, pa su obveze iz ugovora o leasingu za tužiteljicu-protutuženicu nastavile važiti, da ponuda za kupnju ne sadrži tržišnu vrijednost vozila, već se odnosi na vrijednost koju je potrebno platiti leasing društvu radi kompenzacije negativne financijske posljedice koje ima zbog prijevremenog prestanka ugovora, drugačije rečeno - da je već 24. listopada 2012. došlo do realizacije prodaje po spomenutoj ponudi po cijeni 8.837,95 Eur i zatvaranja duga na taj dan od 747,35 Eur po dospjelim obvezama, tada bi se ugovor mogao financijski zatvoriti, da je za prijeboj iznosa od 47.141,87 kn prema izjavi tužiteljice- protutuženice od 24. listopada 2012. bilo nužno da se ostvari preduvjet - realizacija prodaje vozila po cijeni iz ponude tuženika-protutužitelja od 18. listopada 2012. i to je razlog zbog čega se izjavom o prijeboju istovremeno nije moglo zatvoriti potraživanja po ugovoru, uz napomenu da se ne može uzeti da je izvršena preplata po ugovoru (kako je navedeno u izjavi o prijeboju) jer su diskontne kamate vrijedile samo iz ponude za prodaju, a jamčevina se vraća tek nakon prodaje vozila, da ponuda za prodaju od 18. listopada 2012. nije prihvaćena, a tužiteljica-protutuženica se vozilom nastavila koristiti i tuženik- protutužitelj je ovrhom naplatio 5.195,12 kn, te su dospjele nove četiri rate od po 309,94 Eur, to je na dan jednostranog raskida ugovora od strane tuženika- protutužitelja 26. veljače 2013. njegovo potraživanje iznosilo 1.362,43 Eur, nakon čega je tuženik-protutužitelj nastavio s obračunom troškova korištenja vozila jer ga je tužiteljica-protutuženica vratila 24. travnja 2014., prodao je vozilo u rujnu 2014., te u konačnici 07. studenog 2014. izvršio prijeboj jamčevine za iznos 22.475,88 kn, nakon čega je preostala njegova tražbina od 30.406,86 kn, a na dan 30. lipanj 2017. s obzirom na zatezne kamate ukupno je tražbina tuženika-protutužitelja prema tužiteljici-protutuženici iznosila 39.512,71 kn.

12.1. Vještak je mišljenja da je za provođenje prijeboja od strane tužiteljice- protutuženice na dan 24. listopada 2012. na iznos 47.141,87 kn bilo nužno da se ostvari preduvjet za prijeboj u vidu realizacije prodaje vozila trećoj osobi po minimalnoj cijeni iz ponude tuženika-protutužitelja od 18. listopada 2012., u kojoj su uključene i diskontne kamate, do čega nije došlo i s toga ugovor o operativnom leasingu nije zatvoren, a da se potraživanje tuženika-protutužitelja na dan 7. studenog 2014. (nakon prodaje vozila, obračuna i prijeboja jamčevine) odnosi na dospjele troškove najma u iznosu od 30.406,86 kn.

12.2. Nadalje, vještak je mišljenja da potraživanja tužiteljice- protutuženice za zakonsku kamatu na iznos ukinutog prekoračenja po transakcijskom računu od 35.000,00 kn na dan 29. srpanj 2013. (kad je ovrhom naplaćen iznos po presudi Gž-570/13) iznosi 3.020,54 kn, a na dan 30. lipanj 2017. potraživanje za zateznu kamatu iznosi 20.204,65 kn, dok njezino potraživanje za zateznu kamatu na iznos 50.933,36 kn (dugovanje prema Poreznoj upravi i drugih davanja do 29. srpnja 2013.) iznosi 4.401,28 kn, a obračunata do 30. lipnja 2017. bi ta kamata sveukupno činila 24.393,03 kn.

12.3. Očitujući se na primjedbe tužiteljice-protutuženice vještak navodi da je obračun izradio upravo prema pravilima operativnog leasinga, dakle, da je za bilo kakve transakcije prijeboja tužiteljice-protutuženice na dan 24. listopad 2012. i jamčevinu s dospjelim ratama bio prodati vozilo po minimalnoj cijeni iz ponude - kalkulacije od 18. listopada 2012., da je preostali dug iz ugovora o leasingu na dan 24. listopad 2012. iznosio 6.198,80 Eur, što čini protuvrijednost 47.110,88 kn i da je na taj dan tužiteljica - protutuženica izvršila uplatu tog iznosa podmirila bi sve obveze za ne dospjele rate po ugovoru, da je uvjet prijevremene otplate izričita suglasnost davatelja leasinga, koja nije iskazana, pa vještak ne raspolaže procedurom o zatvaranju poslovnog odnosa u takvom slučaju i ne može odgovoriti da li bi uključenjem naknade od 3% uz prijeboj bili podmireni svi troškovi te kako bi se knjigovodstveno zatvorila jamčevina te uz koji porezni tretman.

12.4. Očitujući se na daljnje primjedbe vještak navodi da je dopunu nalaza sačinio shodno zadatku, da je koristio svu dokumentaciju koja je dostavljena, da je diskont kamata sačinjen temeljem ugovorene kamatne stope, da je vrlo detaljno objašnjeno zašto se ne može dati konačan obračun i zatvoriti potraživanje tuženika-protutužitelja - razlog je što se zatvaranje poslovnih događaja nije desilo danom izjave o prijeboju već je poslovni odnos i dalje trajao, pa se obračuni iz dopune mogu temeljiti samo na pretpostavkama i stoga nije izrađen obračun zateznih kamata onako kako to tužiteljica-protutuženica traži budući nije poznat konačan iznos potraživanja tuženika-protutužitelja iz poslovnog odnosa.

12.5. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. ŠE jer je izrađen u skladu s priloženom dokumentacijom i pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog, pa stoga nije prihvaćen prijedlog tužiteljice-protutuženice za izvođenje dokaza novim vještačenjem, kao niti prijedlog s ročišta održanog 4. prosinca 2024., u kojem se pravcu upućuje na toč.5.2. obrazloženja presude i napominje da su datumi izjava o prijeboju i iznosi razvidni ne samo iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, već i nalaza i mišljenja vještaka.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Dušana Stanisavca, također prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke, kao bitno proizlazi da je vrijednost objekta leasinga - vozilo KIA na dan 24. listopad 2012. iznosila 80.344,32 kn, a na dan 24. travanj 2014. je vrijednost iznosila 59.983,00 kn.

14. U odnosu na stajalište tuženika-protutužitelja o pretpostavkama za prijeboj valja istaći da svakodnevni ritam života i poslovanja upućuju na načelni zaključak da bi bilo moguće prebiti dospjelu tražbinu s onom tražbinom koja u trenutku davanja izjave o prijeboju još nije dospjela, ali samo kod ugovornih odnosa u kojima je ispunjenje obveze određeno plaćanjem u obrocima koji dospijevaju mjesečno, pa bi tako bilo moguće da tužiteljica-protutuženica, kao korisnik leasinga, svoju dospjelu tražbinu prebije s tražbinama tuženika- protutužitelja iz predmetnog ugovora o operativnom leasingu koje dospijevaju u budućnosti, što je životno logično, a ne da za svaku tražbinu jednom mjesečno daje pojedinačne izjave o prijeboju, što bi u svakom slučaju za nju predstavljao prekomjeran teret.

14.1. Međutim, da bi izjava tužiteljice-protutuženice u gore navedenoj situaciji imala pravni učinak potrebno je da njezina tražbina bude dospjela, koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije bila ispunjena. Naime, u trenutku kada je tužiteljica-protutuženica dala izjave o prijeboju (28. kolovoz, 10. rujan i 23. listopada 2012.) njezine tražbine nisu bile dospjele jer se o istima pred ovim sudom vodio spor P-14602/10, koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. travnja 2013. broj: Gž-570/13.

14.2. Naime, uopćeno govoreći pretpostavka za prijeboj jest ispunjena činjenicom da je tražbina dospjela, međutim, u konkretnom slučaju se radilo o tražbinama koje su u trenutku davanja izjave o prijeboju bile sporne jer se o njima među strankama vodio postupak, pa se te tražbine tužiteljice- protutuženice ne mogu smatrati dospjelima jer u trenutku davanja izjave o prijeboju nije bilo moguće utvrditi osnov i visinu istih.

14.3. Iz navedenog proizlazi da pretpostavka za prijeboj nije bila ispunjena i stoga do istog nije došlo, slijedom čega neosnovano tužiteljica-protutuženica tvrdi da bi podmirila tražbinu iz predmetnog ugovora o operativnom leasingu.

14.4. Također valja istaći i to da iz Općih uvjeta i prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dipl.oec. ŠE jasno proizlazi da je za provođenje prijeboja od strane tužiteljice-protutuženice na koji se poziva u tužbi (označeno na iznos 47.141,87 kn) bilo nužno da se ostvari preduvjet za prijeboj u vidu realizacije prodaje vozila trećoj osobi po minimalnoj cijeni iz ponude tuženika-protutužitelja od 18. listopada 2012., do čega nije došlo i stoga predmetni ugovor o operativnom leasingu nije mogao biti zatvoren, slijedom čega neosnovano tužiteljica-protutuženica drži da bi podmirila tražbinu iz predmetnog ugovora o operativnom leasingu.

14.4.1. Dakle, sve i da se uzme da nije odlučna okolnost što se o tražbini tužiteljice-protutuženice vodio spor u trenutku davanja izjave o prijeboju, niti u tom slučaju ne bi bilo mjesta zaključku da su ispunjenje pretpostavke za prijeboj s obzirom na posebne okolnosti navedene u toč.14.4. obrazloženja – izostao je preduvjet za prijeboj u vidu realizacije prodaje vozila trećoj osobi po minimalnoj cijeni iz ponude tuženika-protutužitelja od 18. listopada 2012.

15. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu stajalište navedeno u toč.14.1. do 14.4.1. obrazloženja te prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka dipl.oec. ŠE iz kojeg nadalje proizlazi da je preostali dug iz ugovora o leasingu na dan 24. listopad 2012. iznosio 6.198,80 Eur, što čini protuvrijednost 47.110,88 kn odnosno da je tražbina tuženika-protutužitelja na dan jednostranog raskida ugovora 26. veljače 2013. iznosila 1.362,43 Eur, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice usmjeren na utvrđenje da je u cijelosti podmirila tražbinu tuženika-protutužitelja po predmetnom ugovoru, o čemu da je isti dužan izdati račun s naznakom da je podmiren, što da će u suprotnom zamijeniti presuda, a posljedično i dio zahtjeva usmjeren na poništenje zadužnice i bjanko mjenica s mjeničnim očitovanjem (st.I./1. i I./3. izreke presude).

16. Protutužbeni je zahtjev, s druge strane, valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.16. i čl. 12. Općih uvjeta i čl.45. Zakona o leasingu ("Narodne Novine"135/06; dalje:ZL) u vezi s čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) jer iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da tužiteljica-protutuženica nije ispunila obveze iz predmetnog ugovora o operativnom leasingu, u kojem pravcu se upućuje i na prihvaćeni dio nalaza i mišljenja vještaka dipl.oec. ŠE iz kojeg proizlazi da je na dan jednostranog raskida ugovora 26. veljače 2013. tražbina tuženika-protutužitelja iznosila 1.362,43 Eur (9 rata, troškovi i kamate umanjeno za uplaćeni iznos - l.498. spisa), pa kako tražbina nije prestala prijebojem ili na neki drugi način to je tuženik-protutužitelj osnovano raskinuo ugovor izjavom.

17. U odnosu na navode tužiteljice-protutuženice u pravcu da je tuženiku- protutužitelju podnijela zahtjev za dostavljanje ponude za prijevremeni otkup vozila uz totalni diskont i prijeboj uplaćene jamčevine od 2.915,16 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime otplate leasinga, koje podatke joj isti nije dostavio, slijedom čega ju je onemogućio da kupi automobil u svojstvu treće osobe, valja istaći kako iz odredbe čl.5.st.4. ZL-a ne proizlazi da bi primatelj leasinga imao određenu opciju kupnje, dok iz odredaba Općih uvjeta proizlazi da primatelj leasinga može prijevremeno isplatiti cijenu leasinga, ali samo uz uvjet izričite pismene suglasnosti davatelja leasinga i uvjeta uplate nadoknade za prijevremeni prekid ugovora koje određuje davatelj leasinga.

17.1. S obzirom da se odvjetnik ne upisuje u obrtni ili sudski registar i ne smatra se trgovcem pojedincem, već je odvjetnik fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost, a tužiteljica-protutuženica, kao odvjetnik i tužiteljica- protutuženica, kao fizička osoba, imaju identični OIB, to se radi o istoj o osobi i stoga se tužiteljica-protutuženica nikako ne može smatrati trećom osobom, slijedom čega je tuženik-protutužitelj ispravno postupio kada je na njezin zahtjev opisan u toč.17. obrazloženja zatražio da istakne zahtjev za prijevremeni raskid ugovora i dostavi podatke o trećoj osobi - kupcu vozila, uz napomenu da je jamčevinu moguće vratiti tek nakon prodaje objekta leasinga trećoj osobi.

17.2. Slijedom navedenog, kako iz Općih uvjeta proizlazi da je objekt leasinga za cjelokupnog trajanja ugovora o operativnom leasingu vlasništvo davatelja leasinga, dok je primatelj leasinga samo korisnik i nesamostalni posredni posjednik koji nema pravo zadržanja na tom objektu i nije bilo zakonske mogućnosti da tužiteljica-protutuženica kupi objekt leasinga jer se ne može smatrati trećom osobom, to neosnovano tužiteljica-protutuženica tvrdi da bi tuženik-protutužitelj nju spriječio u kupnji objekta leasinga i stjecanja vlasništva istog i stoga je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 59.477,97 kn s pripadajućom kamatom na ime nemogućnosti stjecanja vlasništva vozila [registarska oznaka], a posljedično tome i zahtjev za isplatu naknade na ime nemogućnosti korištenja vozila u pojedinim iznosima s kamatama, pravomoćnom presudom od 15. srpnja 2022. broj:P-2268/13-113 odbijen kao neosnovan.

17.3. S obzirom da tužiteljica-protutuženica nije stekla niti je mogla steći vlasništvo spomenutog vozila, kako je to prethodno obrazloženo, a raskidom ugovora 26. veljače 2013. je nastupila njezina obveza vratiti vozilo tuženiku- protutužitelju kao vlasniku, to neosnovano tužiteljica-protutuženica drži da bi tuženik-protutužitelj povratom posjeda vozila stekao nepripadnu imovinsku korist u vrijednosti istog u iznosu 59.477,97 kn.

18. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tužiteljice-protutuženice da je tuženik- protutužitelj zlouporabio njezinu zadužnicu tako što joj je blokirao sve račune i neosnovano podnio zahtjev za naplatu po predmetnom ugovoru o leasingu unatoč njezinoj izjavi o prijeboju, jamčevini od 2.915,16 EUR i dugovanju po presudi P-14602/10, čime joj je prouzrokovao štetu u vidu višestruke blokade žiro-računa, onemogućavanja poslovanja, gubitka kreditnog i poslovnog rejtinga i otkazivanja minusa valja uputiti na toč.12.-15.3. obrazloženja te prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka dipl.oec. ŠE iz kojeg proizlazi da je za provođenje bilo kakve transakcije prijeboja od strane tužiteljice-protutuženice na dan 24. listopad 2012. na iznos 47.141,87 kn i vraćanje jamčevine bilo nužno da se ostvari preduvjet za prijeboj u vidu realizacije prodaje vozila trećoj osobi po minimalnoj cijeni iz ponude tuženika- protutužitelja od 18. listopada 2012., do čega nije došlo i stoga ugovor o operativnom leasingu nije zatvoren, a da je preostali dug tužiteljice- protutuženice iz ugovora o leasingu na dan 24. listopad 2012. iznosio 6.198,80 Eur, što čini protuvrijednost 47.110,88 kn i da je na taj dan tužiteljica- protutuženica izvršila uplatu tog iznosa podmirila bi sve obveze za nedospjele rate po ugovoru.

18.1. Slijedom navedenog, kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da davanjem izjave o prijeboju na koju se tužiteljica-protutuženica u tužbi poziva nije došlo da zatvaranja poslovnog odnosa, tj. ispunjenja njezine obveze, to podnošenje zadužnice na naplatu od strane tuženika-protutužitelja nema karakter štetne radnje koja bi bila protupravna i stoga sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, tj. postojanje štetne radnje, koja bi bila protupravna, krivnja tuženika-protutužitelja, uzročno-posljedična veze između štetne radnje i posljedice, a time i šteta, pa je tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu štete isplatom iznosa pobliže navedenih u stavku I.toč.4. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan uz primjenu čl.1045., čl. 1046. i čl. 1049. ZOO-a, time da su, temeljem čl.48. u vezi s čl.43.st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.), pojedini novčani iznosi iskazani u Eur uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP- a, a isti je odmjeren u skladu s određenom vrijednosti predmeta spora te Tbr.7- 9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, protutužbe i podnesaka od 24.7.2014., 12.2.2015. i 26.8.2016. te pristup na ročišta 14.10.2014., 16.9.2016., 7.2.2018., 1.6.2022. i 4.12.2024. po 500,00 Eur te za sastav podneska od 15.2.2019. iznos od 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 1.300,00 Eur i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i protutužbu u iznosu 110,16 Eur te pristojbe na presudu u iznosu 180,50 Eur – sveukupno 6.790,66 Eur s pripadajućom zateznom kamatom temeljem čl.

29.st.2. ZOO-a i čl.151.st.3. ZPP-a.

19.1. O zahtjevu tuženika-protutužitelja za naknadu troškova ročišta 13.7.2016. je odlučeno rješenjem od 13.7.2016.

19.2. S obzirom da je tužiteljica-protutuženica izgubila parnicu ne pripada joj pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

pun. stranaka