Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-5/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika t.d. CREDIT POINT ONE S.L., OIB 47203303723, iz Španjolske, Barcelona, Via Augusta 147, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 07. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

IOdbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj CPO – 25837 koji je sklopljen dana 27.08.2019. godine između tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CREDIT POINT ONE S.L., OIB:47203303723, Via Augusta 147, P.3, 08021 Barcelona, Španjolska.

II. Nalaže se tuženiku CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, Via Augusta 147, P.3, Barcelona, Španjolska da tužiteljici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 420,73 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.01.2022. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od: 34,51 eur/260,00 kuna teče od 24.12.2019. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 25.01.2020. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 25.02.2020. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 28.03.2020. godine, sve u roku 15 dana."

IIOdbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

IIINalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 332,37 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj 05. siječnja 2022. tužiteljica tvrdi da su tužiteljica i tuženik dana 27.08.2019. sklopili Ugovor o zajmu broj CPO-25837, kojim da je tuženik kao zajmodavac odobrio tužiteljici kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 6.000,00 kuna na period od 120 dana, plativo u 4 anuiteta, uz trošak obrade u iznosu od 80,00 kuna. Tužiteljica da se kao zajmoprimac obvezala vratiti zajam u iznosu od 6.000,00 kuna u roku od 120 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu zajmodavcu u iznosu od 3.075,00 kuna što da ukupno čini iznos od 9.075,00 kn. Tužiteljica da je do podnošenja ove tužbe, počevši od 27.9.2019. godine pa do 27.3.2020. godine, tuženiku isplatila ukupan iznos od 9.170,00 kuna, i to: dana 27.9.2019. godine iznos od 1.280,00 kn, dana 28.10.2019. godine iznos od 1.280,00 kn, dana 25.11.2019. godine iznos od 2.730,00 kn, dana 23.12.2019. godine iznos od 970,00 kn, dana 24.1.2020. godine iznos od 970,00 kn, dana 24.2.2020. godine iznos od 970,00 kn, dana 27.3.2020. godine iznos od 970,00 kn. Tužiteljica smatra da je tuženik iskoristio njezino stanje nužde i teško materijalno stanje, njezino nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost, te da je s njom sklopio ugovor kojim da je za sebe ugovorio korist koja da je u očitom nesrazmjeru s onim što je on tužiteljici dao ili učinio, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom odnosu, koji da je primjenom odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ništetan. U tom smislu, tužiteljica da je tuženiku dana 6.05.2020. godine uputila dopis kojim da traži: da tuženik prestane s praksom neželjenoga kontaktiranja tužiteljice putem svih komunikacijskih kanala, pa čak i posao tužiteljice, da je korist koju je ugovorio tuženik za sebe u očitom nesrazmjeru s protučinidbom koju je dao tužiteljici, slijedom čega da otpiše daljnje dugovanje, odnosno da joj izda potvrdu da nema daljnjega dugovanja. Tuženik da se na navedeni dopis tužiteljice očitovao e-mailom od 12.05.2020. godine, te da je obavijestio tužiteljicu da je udovoljio njezinom zahtjevu i da je njezin zajam broj CPO-25837 konačno otplaćen. Neovisno o navedenome, tužiteljica smatra da je, kao ugovorna strana koja da je oštećena zelenaškim ugovorom, tuženiku vratila cjelokupni iznos koji da joj je on isplatio temeljem ništetne pravne osnove, odnosno Ugovora o zajmu broj CPO-25837 od 27.09.2019. godine, te da je temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na ime ništetnog ugovora, odnosno ukupni iznos od 3.170,00 kn koji da je tužiteljica preplatila. Tužiteljica da nadalje smatra da su pojedine ugovorne odredbe predmetnog ugovora ništetne, i to ugovorna odredba točke II. Ugovora, u dijelu koji da se odnosi na trošak obrade od 80,00 kn, odnosno u točki IV. Ugovora, koja da se odnosi na povrat zajma u visini od 6.000,00 kn u roku od 120 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznos od 3.075,00 kn, što da čini ukupno 9.075,000 kn, u dijelu koji se odnosi na tzv. trošak obrade. Naime, tužiteljica ukazuje da joj je tuženik prilikom isplate zajma isplatio ustvari iznos od 5.920,00 kn, a ne 6.000,00 kn (jer da je iznos zajma za isplatu umanjio za trošak obrade), te da joj je taj trošak obrade ponovno naplatio prilikom povrata zajma, jer da od nje nije tražio isplatu iznosa od 5.920,00 kn, već 6.000,00 kn, dakle, opet uvećano za trošak obrade. Na taj način ugovoreni trošak obrade da nije 80,00 kn, već 160,00 kn, jer da se isti iznos dva puta naplaćuje, pa da su u tom dijelu ugovorne odredbe nejasne, nerazumljive i sastavljene s ciljem da poštenog potrošača dovedu u zabludu oko iznosa troškova obrade koji da je dužan platiti. Ovo da je bilo nejasno i tužiteljici. Kako da je navedenim ugovornim odredbama koje da je nametnuo tuženik, tuženik kao trgovac tužiteljicu kao potrošača doveo u zabludu, odnosno prouzročio da je očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tužiteljica da također smatra da je predmetni ugovor u cijelosti ništetan. Slijedom iznesenih razloga, tužiteljica zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj CPO – 25837 koji je sklopljen dana 27.08.2019. godine između tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CREDIT POINT ONE S.L., OIB:47203303723, Via Augusta 147, P.3, 08021 Barcelona, Španjolska. II. Nalaže se tuženiku CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, Via Augusta 147, P.3, Barcelona, Španjolska da tužiteljici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 420,73 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.01.2022. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od: 34,51 eur/260,00 kuna teče od 24.12.2019. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 25.01.2020. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 25.02.2020. godine, 128,74 eur/970,00 kuna teče od 28.03.2020. godine, sve u roku 15 dana."

2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava, kako visinu, tako i osnovu tužbenog zahtjeva. Točkom VI. predmetnog Ugovora o zajmu, određeno da je da se na sva pitanja koja nisu definirana tim ugovorom primjenjuju neposredno Opći uvjeti tuženika. U predmetnim Općim uvjetima, koje da je tužiteljica prihvatila već prilikom same predaje zahtjeva za zajam, predviđena da je u članku 18. primjena zakona Kraljevine Španjolske. Iz navedenog razloga tužiteljica da nije u pravu kada se poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima, već da predmetni Ugovor treba ocjenjivati sukladno pozitivnim propisima Kraljevine Španjolske. Tuženik ne osporava da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o zajmu, te da je temeljem navedenog ugovora 27. kolovoza 2019. godine isplatio na račun tužiteljice iznos od 6.000,00 kuna, koji da se iznos, uvećan za ugovorenu naknadu, tužiteljica obvezala vratiti u roku od 120 dana. Istovremeno sa sklapanjem Ugovora, tuženik da je dostavio tužiteljici i otplatni plan. Tuženik da je u cijelosti isplatio navedeni zajam temeljem zahtjeva tužiteljice, uz koji da je zahtjev za zajam tužiteljica dostavila svu dokumentaciju, sukladno općim uvjetima tuženika, koji da su javno objavljeni na internetskoj stranici tuženika. Tužiteljica da je tako, dostavila tuženiku presliku svoje osobne iskaznice, platne liste svog poslodavca i bankovni izvadak iz kojeg da je vidljiv promet po računu tužiteljice. Tužiteljica da je sama pristupila na stranice tuženika te zatražila isplatu zajma kao i sve odgode plaćanja zajma, kao što da je i sama zatražila raskid ugovora o zajmu. Dostavom sve te dokumentacije, te prihvatom općih uvjeta, tužiteljica da je pristala na sklapanje ugovora o zajmu, slijedom čega da joj je tuženik i isplatio traženi iznos. Tuženik smatra da se svi prigovori tužiteljice temelje isključivo na naknadnom predomišljanju tužitelja da plati naknadu za zajam, koji da je, sukladno Ugovoru isplaćen u roku od 24 h od trenutka kada ga je tužiteljica zatražila. Neosnovano da tužiteljica drži da je kao ugovorena strana vratila tuženiku cjelokupni iznos koji joj je on isplatio temeljem Ugovora o zajmu te da je isti preplatila, jer da iznos od 6.440,00 kn, koji da je platila tužitelju nije proveden kao uplata u navedenoj knjizi otvorenih stavaka tužitelja. Naime, radi da se o iznosu uplaćenom na ime pristojbe prolongata (940,00 kn) i naknade prolongata (30,00 kn), dakle, u ukupnom iznosu od 970,00 kn, a što da se odnosi na prolongat dospijeća zajma, te da ne predstavlja tražbinu tužitelja, pa da isti nije niti naveden u knjizi otvorenih stavaka, upravo stoga što da se ne odnosi na izvršenu isplatu zajma u iznosu od 6.000,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 80,00 kn i uvećane za pristojbu u iznosu od 3.075,00 kn odnosno ukupno 9.075,00 kn, sukladno otplatnom planu priležećem spisu, a kako da je to pobliže navedeno i u tabeli zajmova i tabeli pristojbi prolongata koje da su sastavni dio Općih uvjeta tužitelja. Sukladno navedenom tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U svojoj replici, u odnosu na navode tuženika da je tužiteljica prihvatom Općih uvjeta tužitelja prihvatila kao mjerodavno pravo za Ugovor o zajmu broj CPO-25837 između stranaka, pravo Kraljevine Španjolske, te da se tužiteljica nema pravo pozivati na pozitivne propise Republike Hrvatske, točnije na Zakon o obveznim odnosima, tužiteljica prije svega ističe da je za nju kao potrošača mjerodavno pravo države u kojoj ima prebivalište, dakle hrvatsko pravo. Nadalje, tuženik da je, kao trgovac, ukoliko je planirao sklapati ugovore sa korisnicima na teritoriju Republike Hrvatske imao obvezu svoje Opće uvjete prilagoditi pravu države na kojoj obavlja svoju djelatnost. Podredno, tuženik prilikom pozivanja na pravo Kraljevine Španjolske da ne navodi koji konkretno zakon ili pravilnik Kraljevine Španjolske uređuje predmetne odnose, niti je učinio dostupnim hrvatski prijevod navedenog zakona za sud i stranke u postupku. Iz navedenog da je jasno vidljivo da je tuženik navedenim odredbama Općih uvjeta koje da je sam nametnuo kao trgovac, tužiteljicu kao potrošača doveo u zabludu, odnosno prouzročio da je očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tužiteljica također smatra da je predmetni ugovor u cijelosti ništetan. Tužiteljica da ne osporava da je s tuženikom 27.08.2019. godine sklopila Ugovor o zajmu broj CPO-25837, na iznos od 6.000,00 kn, gdje da se obvezala u roku od 120 dana tuženiku vratiti iznos od 9.075,00 kn. Tužiteljica ističe da je navedeni iznos tuženiku vratila, pa čak i preplatila, jer da je tuženiku po osnovi navedenog Ugovora o zajmu uplatila iznos od 9.170,00 kn, na koju okolnost da je uz tužbu priložila uplatnice kao dokaz. U odnosu na daljnje navode tuženika, tužiteljica i nadalje ističe kako je tuženik iskoristio njezino stanje nužde i teško materijalno stanje, njezino nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost, te da je s njom sklopio ugovor kojim da je za sebe ugovorio korist koja da je u očitom nesrazmjeru s onim što je on tužiteljici dao ili učinio, odnosno da se u predmetnom slučaju radi o zelenaškom odnosu, koji da je primjenom odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ništetan. Slijedom navedenoga, tužiteljica smatra da je, kao ugovorna strana koja je oštećena zelenaškim ugovorom, tuženiku vratila cjelokupni iznos koji da joj je on isplatio temeljem ništetne pravne osnove, odnosno Ugovora o zajmu broj CPO-25837 od 27.09.2019. godine, te da je temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na ime ništetnog ugovora, odnosno ukupni iznos od 3.170,00 kn koji da je tužiteljica preplatila. U prilog nepoštenim odredbama nametnutim od strane tuženika a na koje da se tužiteljica poziva, da ide i opetovano pozivanje tuženika na institut „prolongata“, pojam i definiciju kojeg tužiteljica da ne pronalazi u pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske, te da je slijedom toga niti ne priznaje.

4.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

5.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ugovor o zajmu broj CPO-25837 od 27. kolovoza 2019. (7-8), uplatnice (11-18), potvrdu o konačnoj otplati zajma od 12. svibnja 2020. (19), opće uvjete ugovaranja zajma (99-107) i dopis od 06. svibnja 2020. (21-23). Saslušana je tužiteljica. Nisu izvedeni drugi dokazi, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

6.Među strankama je nesporno da su tužiteljica i tuženik dana 27. kolovoza 2019. sklopili ugovor o zajmu broj CPO-25837, kojim je tuženik kao zajmodavac odobrio tužiteljici kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 6.000,00 kn na period od 120 dana plativo u četiri anuiteta uz trošak obrade u iznosu od 80,00 kn, da se tužiteljica kao zajmoprimac obvezala vratiti zajam u iznosu od 6.000,00 kn u roku od 120 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu zajmodavcu u iznosu od 3.075,00 kn, što ukupno čini 9.075,00 kn.

Uvidom u preslike uplatnica utvrđeno je da je tužiteljica dana 27. rujna 2019. isplatila tuženiku 1.280,00 kn, dana 28. listopada 2019. 1.280,00 kn, dana 25. studenog 2019. 2.730,00 kn, dana 23. prosinca 2019. ukupno 970,00 kn, dana 24. siječnja 2020. 970,00 kn, 24. veljače 2020. 970,00 kn i 27. ožujka 2020. 970,00 kn, ili ukupno 9.170,00 kn.

Uvidom u dopis od 06. svibnja 2020. utvrđeno je da se tim dopisom odvjetnica Sanja Pufler, u ime tužiteljice, obraća t.d. Creditaria d.o.o., iz Zagreba. U dopisu se navodi da se navedeno trgovačko društvo kontaktira kao izvršitelja ugovornih obveza za tuženika. U dopisu se, u bitnom, traži prestanak komunikacije prema tužiteljici bilo telefonskim pozivima, bilo sms porukama, te da se sva daljnja komunikacija uspostavlja isključivo e-mailom prema punomoćnici tužiteljice, ukazuje se da je korist koju je tuženik ugovorio za sebe u očitom nesrazmjeru s protučinidbom danom tužiteljici, te se traži da se tužiteljici izda potvrda da nema daljnjeg dugovanja.

Uvidom u potvrdu o konačnoj otplati zajma od 12. svibnja 2020. utvrđeno je da tom potvrdom tuženik potvrđuje da je dana 12. svibnja 2020. tužiteljica otplatila predmetni zajam.

Uvidom u ugovor o zajmu broj CPO-25837 od 27. kolovoza 2019. (dalje: ugovor o zajmu) utvrđeno je da je ugovorom o zajmu ugovoreno da što ovim ugovorom nije definirano i na sve odnose između zajmodavca i zajmoprimca, odnosno ugovornih stranaka od direktne su primjene opći uvjeti zajmodavca (čl. VI.). Ugovorom o zajmu je ugovoreno da zajmoprimac potvrđuje da je suglasan s općim uvjetima zajmodavca, da je s istima upoznat, te da prihvaća učinke koje proizvodi isto kao i ovaj ugovor o zajmu, kao i mogući dopunski dokumenti, prilozi ili dodatne upute koje bi se mogle odnositi na isti (čl. VII.).

Uvidom u opće uvjete ugovaranja zajma utvrđeno je da u čl. 18. istih stoji da ovi opći uvjeti podliježu španjolskom zakonu.

Saslušanjem tužiteljice je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radilo o online pozajmicama, gdje su se nudili manji novčani iznosi za zajam. Tužiteljica je za mogućnost podizanja predmetnog zajma saznala putem interneta. Tada je online predala zahtjev za davanje zajma, pri čemu je trebala dati sve svoje osobne podatke. Zajam joj je odobren kombinacijom online komunikacije, sms poruka i telefona. Nakon toga joj je dostavljen ugovor o zajmu, sastavljen od tuženika, koji je prihvatila i istovremeno je bila izvršena isplata po ugovoru. Tužiteljica nije odlazila u poslovnicu tuženika, sve je išlo online i nikada nikoga iz tuženika nije vidjela. Namjena ugovora je bila ta što joj je trebao novac za svakodnevne troškove. Zajam nije vratila u roku. Nakon dospijeća obveza iz ugovora, telefonski je od strane tuženika bila nazivana, odnosno, požurivana da plati dospjele obveze, s tim da je tuženik, osim nju, nazivao i njenog poslodavca i osobe iz njene okoline. Tužiteljica je pred sudom dala neposredno uvjerljiv iskaz na koji nije bilo prigovora, pa sud njen iskaz prihvaća.

Prema čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) (dalje: uredba Rim I) unutar njezinog polja primjene.

Prema čl. 3. st. 1. uredbe Rim I na ugovor se primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Izbor se navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor, odnosno jedan njegov dio.

Sadržaj citirane odredbe čl. 18. općih uvjeta ugovaranja zajma ne daje osnovu za utvrđenje da su stranke za predmetni ugovor o zajmu izrijekom izabrale španjolsko pravo kao mjerodavno pravo, niti to jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Shodno tome, suprotno tvrdnji tuženika, u ovom sporu nema osnove da se predmetni ugovor o zajmu ocjenjuje sukladno pozitivnim propisima Kraljevine Španjolske.

Prema čl. 329. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Prema st. 2. istog članka na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Iz citiranog čl. 329. st. 2. ZOO-a proizlazi da za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti u trenutku njegovog sklapanja, kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: 1. objektivna – da postoji očiti nerazmjer između onoga što "zelenaš" ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje i 2. subjektivne - na strani oštećenog suugovaratelja, da je na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, koje okolnosti trebaju biti alternativno ispunjene i – na strani "zelenaša", da je znajući za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist.

Teret dokaza o ispunjenju pretpostavki potrebnih za utvrđenje da je ugovor zelenaški je na strani tužitelja.

Iz dopisa od 06. svibnja 2020. i iskaza tužiteljice, koje dokaze je tužiteljica predložila radi utvrđenja ovih činjenica, se ne može sa stupnjem izvjesnosti utvrditi da je tužiteljica na sklapanje ugovora o zajmu pristala zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, te da se tuženik znajući za te okolnosti njima namjerno koristio u svoju korist prilikom sklapanja ugovora. Posljedično, nije dokazano da je ugovor o zajmu zelenaški, te kao takav ništetan.

Kako nije dokazano da je ugovor o zajmu ništetan, to nema osnove za takvo utvrđenje, pa onda ni za aktiviranje posljedica ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

Što se tiče pozivanja tužiteljice na to da ju je tuženik prilikom sklapanja ugovora doveo u zabludu, zabluda spada u mane volje.

Prema čl. 330. ZOO-a kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje ugovor je pobojan. Prema čl. 331. st. 1. istog zakona ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

Prema tome, sve i da je prilikom sklapanja ugovora o zajmu tuženik doveo tužiteljicu u zabludu, postavljeni tužbeni zahtjev zbog toga nije osnovan. To iz razloga što zbog zablude ugovor nije ništetan, već je pobojan, pa se može zahtijevati njegovo poništenje, a ne utvrđenje da je ništetan.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

7.Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tuženiku parnične troškove.

Tuženiku su od zatraženih, s obzirom da je, sukladno Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr., dalje: Tarifa/12), vrijednost boda do 04. studenog 2022. iznosila 10,00 kn, a od 05. studenog 2022. do 24. studenog 2023. 15,00 kn, a da sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa/23) od 25. studenog 2023. iznosi 2,00 eur, te na vrijeme poduzimanja pojedinih radnji, priznati parnični troškovi kako slijedi. Za sastav odgovora na tužbu podnesenog 01. ožujka 2022. 66,36 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife/12), za zastupanje na ročištu 07. studenog 2023. 99,54 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife/12), za zastupanje na ročištu 05. prosinca 2024. 100,00 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23) i za PDV na ove radnje 66,47 eur (Tbr. 42. Tarife/12 i Tbr. 46. Tarife/23), ili ukupno 332,37 eur.

Nisu mu priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 07. studenog 2023. u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojevima, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ove radnje u dijelu iznad priznatog.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 07. siječnja 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku p.p.

S u d a c: v.r.