REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-502/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dario Benić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BT, odvjetničke vježbenice i odsutnosti punomoćnika tuženika, 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 16761 od 20.12.2005.g. sklopljenog između pok. prednika tužiteljice ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Porsche leasing d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 90275854576, iz uvjeta ugovora o kreditu, i to u dijelu čl. 9.1. koja glasi ”Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka i mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit”, te u dijelu čl. 5.1. koja glasi “sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“.
II Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o., da tužiteljici OT, isplati po osnovi nezakonitog povećanja kamatnih stopa, iznos od 603,55 EUR (slovima: šestotri eura i pedesetpet eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 3,06 EUR od dana 11.9.2006.;
- 3,06 EUR od dana 23.10.2006.;
- 3,03 EUR od dana 20.11.2006.;
- 3,04 EUR od dana 11.12.2006.;
- 6,32 EUR od dana 9.2.2007.;
- 6,31 EUR od dana 12.3.2007.;
- 6,31 EUR od dana 14.3.2007.;
- 6,30 EUR od dana 16.4.2007.;
- 6,16 EUR od dana 11.5.2007.;
- 6,16 EUR od dana 19.6.2007.;
- 9,16 EUR od dana 25.7.2007.;
- 9,21 EUR od dana 24.8.2007.;
- 9,26 EUR od dana 3.10.2007.;
- 9,12 EUR od dana 10.12.2007.;
- 9,14 EUR od dana 9.1.2008.;
- 9,23 EUR od dana 1.2.2008.;
- 9,34 EUR od dana 7.3.2008.;
- 9,33 EUR od dana 31.3.2008.;
- 9,57 EUR od dana 9.5.2008.;
- 9,56 EUR od dana 10.6.2008.;
- 9,27 EUR od dana 10.6.2008.;
- 9,38 EUR od dana 4.7.2008.;
- 9,33 EUR od dana 11.8.2008.;
- 9,19 EUR od dana 5.9.2008.;
- 9,22 EUR od dana 10.11.2008.;
- 9,45 EUR od dana 5.12.2008.;
- 9,94 EUR od dana 29.12.2008.;
- 9,76 EUR od dana 10.2.2009.;
- 10,26 EUR od dana 5.3.2009.;
- 10,40 EUR od dana 15.4.2009.;
- 10,45 EUR od dana 8.5.2009.;
- 10,30 EUR od dana 2.6.2009.;
- 10,23 EUR od dana 10.6.2009.;
- 10,10 EUR od dana 10.8.2009.;
- 10,00 EUR od dana 31.8.2009.;
- 10,06 EUR od dana 10.9.2009.;
- 10,17 EUR od dana 13.10.2009.;
- 10,11 EUR od dana 10.11.2009.;
- 10,10 EUR od dana 11.1.2010.;
- 10,16 EUR od dana 11.1.2010.;
- 9,57 EUR od dana 10.2.2010.;
- 9,67 EUR od dana 5.3.2010.;
- 9,68 EUR od dana 5.5.2010.;
- 9,98 EUR od dana 10.5.2010.;
- 9,85 EUR od dana 10.6.2010.;
- 9,98 EUR od dana 18.8.2010.;
- 10,47 EUR od dana 18.8.2010.;
- 10,29 EUR od dana 11.10.2010.;
- 10,85 EUR od dana 11.10.2010.;
- 10,60 EUR od dana 15.11.2010.;
- 10,41 EUR od dana 13.12.2010.;
- 10,99 EUR od dana 13.1.2011.;
- 11,54 EUR od dana 11.3.2011.;
- 11,15 EUR od dana 11.4.2011.;
- 11,30 EUR od dana 10.6.2011.;
- 10,94 EUR od dana 12.7.2011.;
- 11,15 EUR od dana 12.7.2011.;
- 11,93 EUR od dana 15.7.2011.;
- 11,68 EUR od dana 15.7.2011.;
- 12,83 EUR od dana 16.8.2011.;
- 13,40 EUR od dana 27.10.2011.;
- 11,91 EUR od dana 27.10.2011.;
- 22,83 EUR od dana 31.10.2011.;
po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o., da tužiteljici OT isplati po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 984,94 EUR (slovima: devetstoosamdesetčetiri eura i devedesetčetiri eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 0,89 EUR od dana 29.12.2008.;
- 7,49 EUR od dana 5.3.2009.;
- 10,16 EUR od dana 15.4.2009.;
- 11,37 EUR od dana 8.5.2009.;
- 8,33 EUR od dana 2.6.2009.;
- 6,77 EUR od dana 10.6.2009.;
- 4,06 EUR od dana 10.8.2009.;
- 1,92 EUR od dana 31.8.2009.;
- 1,90 EUR od dana 10.9.2009.;
- 4,19 EUR od dana 13.10.2009.;
- 2,83 EUR od dana 10.11.2009.;
- 2,76 EUR od dana 11.1.2010.;
- 3,98 EUR od dana 11.1.2010.;
- 7,11 EUR od dana 10.2.2010.;
- 9,21 EUR od dana 5.3.2010.;
- 9,40 EUR od dana 5.5.2010.;
- 16,01 EUR od dana 10.5.2010.;
- 13,11 EUR od dana 10.6.2010.;
- 15,92 EUR od dana 18.8.2010.;
- 26,57 EUR od dana 18.8.2010.;
- 22,86 EUR od dana 11.10.2010.;
- 34,88 EUR od dana 11.10.2010.;
- 29,58 EUR od dana 15.11.2010.;
- 25,27 EUR od dana 13.12.2010.;
- 37,99 EUR od dana 13.1.2011.;
- 50,00 EUR od dana 11.3.2011.;
- 41,59 EUR od dana 11.4.2011.;
- 44,82 EUR od dana 10.6.2011.;
- 36,88 EUR od dana 12.7.2011.;
- 41,50 EUR od dana 12.7.2011.;
- 58,52 EUR od dana 15.7.2011.;
- 53,10 EUR od dana 15.7.2011.;
- 78,22 EUR od dana 16.8.2011.;
- 90,65 EUR od dana 27.10.2011.;
- 58,19 EUR od dana 27.10.2011.;
- 116,91 EUR od dana 31.10.2011.;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se Porsche leasing d.o.o. nadoknaditi tužiteljici OT trošak postupka u iznosu od 2.108,36 EUR (slovima: dvijetisućestoosam eura i tridesetšest eurocenti) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je iza pok. ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj] provedena ostavinska rasprava i doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Renati Kutija Kušpilić, pod posl. brojem O-6260/13 od dana 11. rujna 2013. g., pravomoćno dana 1. listopada 2013., kojim je njegovim jedinim nasljednikom proglašena tužiteljica te je stoga tužiteljica kao sveopći pravni slijednik aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Pok. prednik tužiteljice je 20.prosinca 2005. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 16761, kojim je tuženik pok. predniku tužiteljice odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.091,65 CHF u svrhu financiranja kupnje vozila Škoda, Fabia Ambiente, 1.2. 12V. U članku 9.1. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Ugovorena je početna kamatna stopa od 6,50 %. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope. U članku 5.1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za pok. prednika tužiteljice obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). Zahtjevom iz tužbe predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te posljedično navedenom, obvezati tuženika na preplaćeni tečaj i ugovorenu kamatu sa zateznim kamatama na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate, kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu zahtjeva, nedostatak aktivne legitimacije, prigovor zastare potraživanja jer smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2011., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tuženik nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača i nije banka pa se presude iz tog postupka se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 530,66 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te 1.006,19 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.
3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 13. prosinca 2023. tražila isplatu 603,55 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te 984,94 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.
3.2. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je djelomična izvršila preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 72,89 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi čemu se tuženik protivio, međutim preinaka tužbe ocijenjena kao dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama (tako i VSRH Su IV - 162/2021 od 26. studenoga 2021.), a ujedno je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8), čemu se tuženik nije protivio u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir procesne dispozicije stranaka u ovom postupku, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 13. prosinca 2023.
4. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje o nasljeđivanju (list 10 i 11 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 12 i 13 spisa), Ugovor o kreditu br. 16761 (list 14 do 20 spisa), Plan otplate uz ugovor o kreditu (list 21 i 22 spisa), Promet po računu (list 23 do 33 spisa), Promjena kamatne stope (list 34 spisa), Izračun razlike u kamatama i valuti (list 36 do 44 spisa), Ugovor o leasingu (list 60 i 61 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 62 do 76 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 89 do 98 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 115 i116 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6.1. Predmet spora je zahtjev (1) za utvrđenjem ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu i Općih uvjeta Ugovora o kreditu tuženika u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF te promjena kamatne stope, (2) zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa obroka kredita zbog rasta kamatne stope te preplaćenih iznosa obroka kredita zbog povećanja tečaja CHF sve za sa zateznom kamatom na pojedine preplaćene iznose jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima da je povrijeđeno njeno potrošačko pravo.
7. Nije sporno da su prednik tužiteljice i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 16761 od 20. prosinca 2005.. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik predniku tužiteljice odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 19.091,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.
8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao prednika tužiteljice, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.
9. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Renate Kutije Kušpilić posl. broj O-6260/13 od 11. rujna 2013. utvrđeno je da je tužiteljica proglašena kao jedina nasljednica iza pok. ŽT, koji je sklopio predmetni ugovor o kreditu, stoga je ista univerzalni sukcesor iza istoga i aktivno legitimirana u ovom postupku.
10. Nadalje, čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 19.091,65 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.
10. Prvenstveno, na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (Narodne novine 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO).
11. Također, tuženik nema svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor o kreditu ne predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO, već isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO.
12. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja predniku tužiteljice značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je u bitnome iskazivala da je 2005. godine njezin pokojni suprug ĆT odlučio kupiti automobil Škodu Fabiu te se obratio tuženiku radi financiranja. Cijena je bila izražena u kunama i u protuvrijednosti u eurima. Početna rata kredita bila je 1.400,00 kn, a nakon porasta tečaja valute CHF narasla je na 2.400,00 kn. 2011. godine zatvorili su cjelokupno dugovanje na način da su posudili novce od trećih osoba. Prilikom pregovora u vezi kupnje automobila njezinome suprugu su djelatnici tuženika sugerirali i uvjeravali ga da je najsigurnije izvršiti plaćanje u valuti CHF, a da ima saznanja o svemu tome zato što je bila njegova supruga, jer je otplaćivala mjesečno rate kredita, a i sve je on to njoj ispričao. Automobil su ona i pokojni suprug ikoristili samo za osobne svrhe. Djelatnici tuženika nisu upozorili njezinog supruga na opasnosti koje proizlaze iz ugovaranja leasinga vezanih za valutu CHF niti je imao mogućnost pregovarati u vezi izmjena pojedinih odredbi iz istog ugovora, već se radilo o tipskom ugovoru, koji se sklapao pristupanjem. Poznato joj je da je njezin pokojni suprug želio sklopiti ugovor s valutnom klauzulom EUR, međutim djelatnici tuženika nagovorili su ga da sklopi ugovor s valutnom klauzulom CHF.
13 Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao životan, uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je njezin pokojni suprug prihvatio sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također proizlazi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Stoga sud utvrđuje da prednik tužiteljice kao prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je prednik tužiteljice bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je zasigurno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da on kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
14. Po ocjeni ovog suda, nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač, već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, prednik tužiteljice nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
15. Dakle, sud utvrđuje da prednik tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.
16. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da njezin prednik nije dobio nikakva posebna objašnjenja u pogledu način promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda, odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, suviše je općenita. Kao takva ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
17. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta predniku tužiteljice kao fizičkoj osobi, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
18. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO. Navedeno stoga što se, u konkretnom slučaju, radi o vezanosti visine anuiteta kredita, kako za visinu kamatne stope tako i za tečaj CHF u odnosu na kune, a što predstavlja element cijene dakle, jednog od bitnih sastojaka predmetnog Ugovora o kreditu.
19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
20. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da prednik tužiteljice nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima u švicarskim francima, koje su objavljivane u novinskim člancima, valja reći dana temelju istih tužiteljica, kao potrošač, nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak. Slijedom navedenog, sud nije posebno cijenio sadržaj članaka koje je dostavio tuženik. Obavijesti tuženika o promjenama kamatne stope po Ugovoru o kreditu nisu ni od kakvog utjecaja na pravo tužiteljice na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope. Navedeno iz razloga što tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazi iz ništetne odredbe Ugovora pa ni navedene obavijesti, koje se odnose na izmijenjenu kamatnu stopu, a koja predniku tužiteljice nije bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nisu mogle postati valjani sastavni dio predmetnog Ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke.
22. Kako su odredbe ugovora o kreditu i Uvjeta Ugovora ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika, iznosi 603,55 EUR. Vještak dalje navodi da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora iznosi 984,94, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos.
24. Nalazu i mišljenju nisu prigovarala stranke osobito na matematički obračun niti su tražile da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao detaljno, stručno i sačinjeno temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije.
25. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćenu kamatu po kreditu u iznosu 603,55 EUR i preplaćeni tečaj po kreditu u iznosu 984,94 EUR, a kako je to tužiteljica i precizirala u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
26. U pogledu istaknutog prigovora zastare ukazuje se da je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.
27. Tužiteljici na temelju odredbe čl. 1115. ZOO pripada i zatezna kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos i to od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, a budući da je tuženik nepošteni stjecatelj. Naime, tuženik je već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništave pa je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svake pojedine uplate, a koji datumi plaćanja jasno proizlaze iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka. (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
28. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
29. Tužiteljica je uspjela u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), sukladno vrijednosti predmeta spora (1.588,49 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)
30. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 10. ožujka 2023. i 13. prosinca 2023. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. listopada 2023., 26. veljače 2024., 8. svibnja 2024. i 20. studenoga 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.750,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (koliko je i platila) što ukupno daje zbroj od 2.108,36 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.
31. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
32. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun
- tuženiku po pun
