P-5808/19-29

P-5808/2019-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužiteljice RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Alajbeg odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., zastupana po punomoćniku AG. Odv. u Splitu i pod 2. ŠOLTA hotelsko turističko dioničko društvo u stečaju, Nečujam, Šetalište Marulića 1, OIB 44579304568, zastupan po stečajnoj upraviteljici Danijeli Kovač a ova po punomoćniku Anti Vujčića, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja UG, odv. u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika pod 1.Ivana Pavičić, odvjetnika u Splitu i izočnosti uredno pozvanog tuženika pod 2, na ročištu za objavu dana 07. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na 95/623 dijela nekretnine koji je suvlasnički dio povezan za cjelinom apartmana br. 8 na II katu objekta C2.1, ukupne površine od 59,60m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa boravkom, kupaone i hodnika te pripatka terase površine od 22,33m2 i stepenica sa podestom površine 12,57m2, što čini sveukupnu površinu od 94,50m2 a nalazi se na čest. zem [katastarska čestica] ZU 1723 KO [katastarska općina], što predstavlja dio apartmanskog naselja Supetar u Nečujmu na otoku Šolti koja ovrha se vodi pred Općinskim sudom br. Ovr-2369/12.

II. Nalaže se tuženiku pod 1. HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku pod 2. ŠOLTA hotelsko turističko dioničko društvo u stečaju, Nečujam, OIB 44579304568 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.375,00 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 22. ožujka 2016 tužiteljica je navela da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. br. Ovr-2369/12 od 16. veljače 2016. upućena da pokrene parnicu protiv stranaka u predmetu tog suda Ovr-2369/12 – ovdje tuženika, radi proglašenja da ovrha na predmetu te ovrhe nije dopuštena, i to na br. 8 na II katu objekta C2.1, ukupne površine od 59,60m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa boravkom, kupaone i hodnika te pripatka terase površine od 22,33m2 i stepenica sa podestom površine 12,57m2, što čini sveukupnu površinu od 94,50m2 a nalazi se na čest. zem [katastarska čestica] ZU 1723 KO [katastarska općina], što predstavlja dio apartmanskog naselja Supetar u Nečujmu na otoku Šolti. Međutim da tuženik ad 2 (u ovršnom postupku – ovršenik) nije vlasnik nekretnine opisane pod toč. I. ove tužbe, nego je isključivo vlasništvo tužiteljice. Ovu imovinu da je tužiteljica stekla na osnovu ugovora o prodaji koji je zaključen dana 01.07.2003. između prodavatelja HT d.d. Nečujam tj tuženika od 2. i tužiteljice RG kao kupca. Ugovor da je ovjeren u potpisu kod Tea Karabotić Milovca javnog bilježnika u Splitu dana 11.07.2003. pod brojem Ov-3420/03. Radi navedenog predloženo je usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod 1. HG navodi kako u smislu odredbe čl. 119. st.1. ZV-a vlasništva na nekretninama temeljem pravnog posla sječe se upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerenog na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije drugačije ugovoreno.

3. Tijekom postupka obzirom da je nad tuženikom pod 2. otvoren stečajni postupak, rješenjem ovoga suda br. P-1489/2016-18 od 29. studenog 2017. utvrđen je prekid ovoga postupka.

3.1. Rješenjem ovoga suda br. P-1489/2016-20 od 01. kolovoza 2019. nastavljen je postupak, ali pod poslovnim brojem P-5808/2019.

4. Tuženik pod 2. u odgovoru na tužbu od 14. prosinca 2020. navodi kako je nad tuženikom je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-907/2016 od 08.11.2017 otvoren stečajni postupak, tako da naziv tuženika sada glasi : ŠOLTA HT d.d. u stečaju.

4.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije u skladu sa zemljišnoknjižnim stanjem koje postoji u zemljišnim knjigama. Tužiteljica ovom tužbom traži da se proglasi nedopuštenom ovrha na 95/623 dijela nekretnine koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom dijela, cjelinom apartmana br.8, na II katu, sjever objekta C 2.1., ukupne površine 59,60 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s boravkom, kupaone i hodnika, te pripatka terase površine 22,33 m2 i stepenica s podestom površine 12,57 m2, što čini sveukupnu površinu od 94,50 m2 a nalazi se na čest. zem [katastarska čestica] ZU 1723 KO [katastarska općina]. Uvidom u aktivni zemljišnoknjižni izvadak vidljivo je da bi navedena nekretnina bila upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], SUVLASNIČKI UDIO REDNI BROJ: 2. KO [katastarska općina].

4.2. Dakle, nisu točni navodi tužiteljica da je ista vlasnica predmetnog apartmana označnog br.8, na II katu, sjever objekta C 2.1., ukupne površine 59,60 m2. Uvidom u priloženi zemljišno knjižni izvadak, vidljivo je da bi vlasnik nekretnine bio tuženik. Činjenica sklapanja Ugovora o kupoprodaji između tužiteljice i tuženika ne utječe na pitanje prava vlasništva, budući je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96….., 152/14), i to člankom 119 i 120, propisano je kako će se pravo vlasništva nekretnine steći uknjižbom u zemljišnim knjigama. Radi navedenog, tuženik pod 2. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da se ista odbija a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška.

5. Tužiteljica tijekom postupka navodi kako se protiv navodima odgovora na tužbu tuženika držeći ih neosnovanim. Naime, nije sporno da je tužitelja sa tuženikom pod 2. potpisala valjan ugovor o kupoprodaji etažnog dijela predmetne nekretnine koji su točno označni tužbom, da ugovor kao takav proizvodi pravne učinke i obvezuje stranke postupka. Predmet ovog postupka je proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga što je tužiteljica rješenje ovršnog suda upućena na pokretanje ovog postupka jer se u ovršnom postupku tužena pod 1. pokušava naplatiti svoje potraživanje od imovine tuženika pod 2. , i to baš od imovine koja nije vlasništvo tuženika pod 2. već tužiteljice.

5.1. Ukoliko je tražbina tužene pod 1. prijavljena u postupku predstečajne nagodbe tj stečajnom postupku tada će ista svoju tražbinu ostvariti baš u time postupcima temeljem osnova namirenja određenim u tim postupcima no ukoliko navedena tražbina nije prijavljena u postupku predstečajne nagodbe i stečajnog postupku tada tuženika pod 1. ne bih imala pravo namirenja iz imovine tuženika pod 2. pa bi posljedično predmetna tražbina tužitelja u ovom postupku bila osnovan.

6. Tijekom postupka tužena pod 1. navodi kako je tužiteljica prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji od 01. srpnja 2003. bila maloljetna. Osim toga, tuženika pod 1. je u zakonskom roku prijavila svoju tražbinu prema tuženika pod 2. time da je ista zadržala pravo na odvojeno namirenje. Razlučno pravo tužene pod 1. navedeno je u tablici prijavljenih tražbina, izlučnih i razlučnih prava tuženika pod 2. od 26.siječnja 2018.

7. Tuženik pod 2. ustraje u navodima iz odgovora na tužbu.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao Ugovor o prodaji od 1.07.2003. ovjeren u potpisu zz. prodavatelja od strane Javnog bilježnika Tea Karabatić-Milovac br. OV-3420/03 od 11.07.2003. ( str 3-4.), Aneks ugovora o prodaji nekretnine od 23. veljače 2009. ovjerene u potpisu zz. Prodavatelja i kupca od strane Javnog bilježnika Tea Karabatić Milovac br. OV-1237/09 od 23.02.2009. ( str 5- 8), pregled izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem [katastarska čestica] ZK ul br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] ( str 42-44), Izvadak iz sudskog registra za tuženika pod 2., ( str 51- 58.), Povijesni izvadak za čest. zem [katastarska čestica] ZK ul br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] ( str 62-68.), prijava tražbine – obavijest o razlučnim pravima tužene pod 1. ( str. 71,72), Tablica prijavljenih tražbina razlučnih i izlučnih prava u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pod 2. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. St. 917/16 ( str 73-82.), saslušanjem svjedoka DG i CG, iskaz tužene pod 1. HG, pregledom spisa ovoga suda br. Ovr-546/22. posebno rješenja o spajanju spisa ovoga suda br. Ovr 2369/12 ( sada Ovr-2192/18.), spis br. Ovr 154/12( sada Ovr 1541/12., spis br. Ovr 1139/13 ( sada Ovr777/19), na spis Ovr 546/2022. ( ranije oznake Obr 2153/2009., Ovr-3927/17., Ovr 415/19) , spis ovoga suda br. Pst-303/2015 ( u kojem se nalaze preslike spisa ovoga suda br. Z-1335/09, Z-1992/09 i Z-1705/12, preslika spisa ovoga suda br. Ovr-2369/12, rješenje ovoga suda br. Ovr-2369/12 od 16. veljače 2016. o upućivanju tužiteljice u parnicu.

9. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

11. U ovoj pravnoj stvari među parničnim strankama nije sporno:

- da je predmet ovrhe koju je tuženik ad 1 podnio protiv tuženika ad 2 predmetni apartman tj 95/623 dijela nekretnine koji je suvlasnički dio povezan za cjelinom apartmana br. 8 na II katu objekta C2.1, ukupne površine od 59,60m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa boravkom, kupaone i hodnika te pripatka terase površine od 22,33m2 i stepenica sa podestom površine 12,57m2, što čini sveukupnu površinu od 94,50m2 a nalazi se na čest. zem [katastarska čestica] ZU 1723 KO [katastarska općina], što predstavlja dio apartmanskog naselja Supetar u Nečujmu na otoku Šolti;

- da je tužiteljica zaključila Ugovor o prodaji predmetnog apartmana s tuženikom ad 2 dana 01.07.2003. te da je isto tako zaključen i Aneks tog Ugovora dana 23.02.2009. po provedenom etažiranju, kako to proizlazi iz uvida u isti Ugovor i Aneks ugovora koji su ovjereni u potpisima.

12. Među parničnim strankama se ukazalo spornim:

- je li predmetna ovrha posl. br. Ovr-2369/12 nedopuštena iz razloga što tuženik ad 2 u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu više nije bio vlasnik predmetnog apartmana nego je to bila tužiteljica,

- je li Ugovor o prodaji ništavan iz razloga što je tužiteljica u vrijeme sačinjenja Ugovora bila malodobna a u istom se ne navodi da je zastupana po zakonskom zastupniku,

- te kako na osnovanost tužbenog zahtjeva utječe činjenica što je u postupku tužena pod 1 pridržala pravo odvojenog namirenja.

13. Iz iskaza svjedoka DG proizlazilo bi da je on odučio darovati tužiteljici novac da bi kupila sporni apartman, da je bio nazočan sačinjenju Ugovora o prodaji, da je odmah isplaćena kupovna cijena te da je tužiteljica uvedena u posjed. Apartman C7 uknjižen dok je uknjižba za apartman C8 odbijen time da mu nije poznat razlog tome a da mu je odvjetnik rekao da je postojala nekakva zabilježba, smatra da je sve napravljeno po zakonu, navodi kako se išlo na uknjižbu i kada je odbijena da je pokrenuta parnica. Od trenutka stupanja u posjed pa do danas on i njegova kćerka nisu nikada ometani u posjedu ovih apartmana.

14. Tužene pod 1. HG u svom iskazu navodi kako joj tužiteljica nije poznata, da je ovrhu protiv tuženika pod 2. Šolte HT pokrenula budući je ostala neisplaćena otpremnina, plaće i putni troškovi, a kako je to navela u prijedlogu za ovrhu kojega je sud pribavio, da je za postojanje kupoprodajnog ugovor između tužiteljice i tuženika pod 2. saznala tijekom trajanja ovrhe, time da je prije pokretanja ovršnog postupka u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio naveden tuženika pod 2. te nije bio naveden nikakav ugovor. Tužena navodi kako je u međuvremenu tuženik pod 2) otišao u stečaj i da je u stečajnom postupku prijavljena tražbina radi njezine naplate radi čega traži prodaju apartmana. Prema tužiteljici nema nikakvu tražbinu.

15. Iz iskaza svjedoka CG bi proizlazilo da je on potpisao sporni Ugovor i Aneks ugovora kao zakonski zastupnik tuženika ad 2, da je isti sastavila pravnica tvrtke tuženika ad 2, da su zaključenju Ugovora bili nazočni on, tužiteljica i njen otac, da je isplaćena kupovna cijena, da je tužiteljica u to vrijeme bila malodobna. Poznato mu je da je tužiteljici otac kupio dva apartmana, da je plaćen iznos kupoprodajne cijene i prenijet na račun odmah nakon potpisivanja kupoprodajnog, da je kupce uveo u posjed kupljenog apartmana, time da nije više smatrao kupljene apartmane vlasništvo tuženika pod 2. Kupoprodajna cijena je bila tržična cijena.

16. S obzirom na sve izneseno zaključak je ovog suda kako je tužiteljica zaključila Ugovor o prodaji s tuženikom ad 2 predmetnog apartmana. Činjenica što je ona u vrijeme zaključenja Ugovora bila malodobna ne znači da je takav ugovor ništetan jer je pri potpisu Ugovora bio nazočan njen otac SG koji je i odobrio takav sastavljen ugovor kao njen zakonski zastupnik što nedvojbeno proizlazi iz njegova iskaza, pa se ovaj prigovor ukazuje u cijelosti neosnovanim.

17. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2369/12 koji je ovdje tužena pod 1. pokrenula protiv tuženika pod 2. kao ovršenika jer tvrdi da je predmet ovrhe (apartman br. 8 na II katu objekta C 2.1, ukupne površine 59,60 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s boravkom, kupaone i hodnika, te pripatka terase površine 22,33 m2 i stepenica s podestom površine 12,57 m2 što čini sveukupno površinu od 94,50 m2, sagrađen na na čest. zem. [katastarska čestica] i upisan u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) u njezinom vlasništvu, a ne u vlasništvu tuženika pod 2. , a što sprječava ovrhu.

18. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije bilo sporno, da je tužiteljica zaključila sa tuženikom pod 2. Ugovor o prodaji predmetnog apartmana dana 01.07.2003. ovjeren kod Tea Karabotić Milovca javnog bilježnika u Splitu dana 11.07.2003. pod brojem Ov-3420/03, a po provedenom etažiranju i Aneks tog Ugovora dana 23.02.2009., ovjeren kod istog bilježnika dana 23. veljače 2009. pod brojem OV- 1237/09, koji ugovori su u cijelosti konzumirani (isplaćena je kupoprodajna cijena i tužiteljica je uvedena u posjed).

19. Tužiteljica se do početka ovršnog postupka Ovr-2369/12 koji je pokrenut prijedlogom za ovrhu od 27.03.2012., kao niti do početka ovog parničnog postupka u kojem je tužba izjavljena 22.03.2016.. nije uspjela uknjižiti u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnog posebnog dijela nekretnine, već je u zemljišnim knjigama kao njezin vlasnik ostao upisan tuženik pod 2. , a tužena pod 1. je pokrenutim ovršnim postupkom radi namirenja svoje tražbine protiv 10..travnja 2012. ishodila zabilježbu ovrhe.

19.1. Uvidom u povijesni čest. zem [katastarska čestica] ZK ul br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] ( str 62- 68.),razvidno je da je 23. veljače 2009. zabilježeno odbijanje prijedloga tužiteljice kojim traži uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim apartmanom, jer je na temelju rješenja o ovrsi br. Ovr-2153/09. od 02.02.2009. zabilježena ovrha radi novčane obveze na predmetnim apartmanom.

19.2. Uvidom u predmet ovoga suda br. Pst 303/15 razvidno je da je u tome predmetu donesena presuda 18. 04.2016. kojom je utvrđena nedopuštenom ovrha nad istim apartmanom u postupku koji je vodila također tužiteljica RG ali protiv tuženika pod 1. PROBIRO ZAGRAEB D.O.O., i tuženika pod 2. ŠOLTA HT dd. Nečujam, u a u svezi sa donesenim rješenjem o ovrsi u predmetu Ovr-2153/09 od 20.05.2009., koja presuda je postala pravomoćna danom donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-8012/16-2 od 05.09.2017. Dakle, za zaključiti je da sa pravomoćnosti presude Pst-303/15 otpao razlog zašto je tužiteljici odbijen prijedlog kojim traži uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim apartmanom.

20. Prema odredbi čl. 75. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05-dalje OZ)-dalje: OZ) ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. Dakle, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi ovrhovoditelj stječe tek pravo namirenja, a to je bitno različito od prava vlasništva ili od dobrovoljnog založnog prava.

21. Tužiteljica ima pravo dokazivati kako na predmetu ovrhe ima jače pravo od ovršenika koji je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Naime, odredba čl. 166. st. 1. ZV glasi: Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Predmnijevani vlasnik može ustati s tužbom za predajom u posjed stvari (actio publiciana), ali također i tužbom predmnijevanog vlasnika zbog uznemiravanja (actio negatoria publiciana) kao i tužbom protiv zemljišnoknjižnog vlasnika radi trpljenja upisa njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tim prije može i u ovršnom postupku istaći prigovor kako u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, pa nakon što ga ovršni sud uputi u parnicu, ondje pokušati dokazati to svoje jače pravo, odnosno da je on predmnijevani vlasnik predmeta ovrhe.

22. Iz dokaza izvedenih u ovom postupku, poglavito iz ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnina i anexa istog proizlazi kako je tužiteljica stekla pravni temelj (titulus) za stjecanje vlasništva predmetnog apartmana br. 8. na II katu i kao posebnog dijela nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, a vlasništvo dotičnog apartmana neraskidivo je povezano sa suvlasništvom cijele nekretnine u 95/623 dijela, dok I i II tuženici tijekom postupka nisu osporili autentičnost ovih ugovora.

22.1. Sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. Drugim riječima, način stjecanja nekretnine (modus) na temelju pravnog posla jest upis u zemljišnu knjigu, koji u konkretnom slučaju tužiteljici nedostaje. Međutim, zakon na razne načine štiti i onog koji ima samo pravni temelj (titulus) iako mu nedostaje način stjecanja (modus) pa se takav smatra predmnijevanim vlasnikom ako uz pravni temelj dokaže i istinit način stjecanja. Istinit način stjecanja, po čl. 18. st. 2. ZV, znači da posjed nekretnine nije stekao ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Iz dokaza izvedenih u ovom postupku proizlazi kako je tužiteljica posjed predmetne nekretnine stekla od tuženika pod 2. na istinit način. 23. Zbog izloženog, ovaj sud, na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, utvrđuje da je tužiteljica predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine koja prema zemljišnoknjižnom vlasniku-tuženiku pod 2. ima jače pravo na ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je dokazala, da je predmnijevana vlasnica predmeta ovrhe, što slijedom odredbe čl. 55. st. 1. OZ, predstavlja takvo pravo koje sprječava ovrhu na toj stvari pa je njen zahtjev da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom osnovan.

24. Što se tiče predmetnog Ugovora radi se o kupoprodajnom ugovoru koji je propisan odredbama čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO). Predmetni ugovor je u cijelosti konzumiran odnosno isplaćena je kupovana cijena, što je i nesporno, a također je tužiteljica uvedena u posjed. Usprkos činjenici što se pravo vlasništva stječe uknjižbom tužiteljica je stekla vanknjižno vlasništvo temeljem Ugovora o prodaji te Aneksa ugovora o prodaji. Činjenica što je izvršena zabilježba ovrhe nije od značaja jer u trenutku zabilježbe ovrhe tuženik ad 2 više nije bio vlasnik predmetnog apartmana pa su se ispunile zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopustivom iz čl. 50. Ovršnog zakona jer tuženici ad 1 i ad 2 ne mogu raspolagati predmetnim apartmanom jer je tužiteljica 9 godina prije pokretanja ovršnog postupka već bila vlasnicom predmetnog apartmana.

25. Zbog svega iznijetog predmetna ovrha određena na predmetnom apartmanu br. Ovr-2153/09 je nedopuštena jer u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu tužiteljica je bila vlasnik predmetnih nekretnina, a ne tuženik ad 2. radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

26. U odnosu na činjenicu otvorenog stečajnog postupka nad tuženikom pod 2.u kojem je tužena pod 1. prijavila svoju tražbinu kako to proizlazi uvidom u prijavu tražbine – obavijest o razlučnim pravima tužene pod 1. ( str. 71,72) i Tablicu prijavljenih tražbina razlučnih i izlučnih prava u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pod 2. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. St. 917/16 ( str 73-82.),time da činjenica da je i donijeto rješenje odvojenog namirenja nije od značaja jer se namirenje može tražiti samo u ovršnom postupku i to postupku posl. br. Ovr-2369/12 a iz kojega postupka je tužiteljica i upućena u ovu parnicu, u kojoj je ovaj sud radi svega gore navedenog odlučio da je ovrha nedopuštena.

27. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

27.1. Priznati parnični trošak tužiteljice prema VPS od 1.372,36 eura (10.001,00 kn) sastoji se od sastava tužbe od 22.03.2016. i podneska od 20.01.2021. za svaku radnju od po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 01.04.20212., 12.12.2023., 16.10.2024. za svaku radnju po 100 bodova, za pristup na ročište objave od 50 bodova, što ukupno iznosi 550 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura po važećoj Tarifi parnični trošak iznosi 1100,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 275,00 eura ukupno iznosi 1.375,00 eura za koji iznos valja obvezati tuženike pod 1. i 2. na isplatu u roku od 15 dana.

U Splitu 07. siječnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun.tužitelja

- pun.tuženika

-u spis