REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1872/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Anita Vrkić odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 25. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja ZN, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika Denisa Mandžića, odvjetnika, 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe „Ugovora o kreditu br. 00592“ sklopljenog između tuženika te tužitelja kao korisnika i MN kao jamca platca, od 31. svibnja 2007. i to:
- u dijelu u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa preko ugovorene kamatne stope od 6.00 % godišnje;
- u dijelu u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak – CHF;
- u dijelu u kojem je ugovoreno da iznos zajma uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u točki III Ugovora, a isplaćuje se trgovcu navedenom u točki I ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.
II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 328,06 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznose od
- 5,06 eura od 7.12.2007
- 5,19 eura od 8.12.2007
- 5,10 eura od 9.1.2008
- 5,27 eura od 6.2.2008
- 5,22 eura od 7.3.2008
- 5,39 eura od 11.4.2008
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
- 5,27 eura od 7.5.2008
- 5,15 eura od 7.6.2008
- 5,20 eura od 10.7.2008
- 5,22 eura od 12.8.2008
- 5,14 eura od 9.9.2008
- 5,23 eura od 5.10.2008
- 5,41 eura od 11.11.2008
- 5,50 eura od 10.12.2008
- 5,30 eura od 8.1.2009
- 5,81 eura od 10.2.2009
- 5,84 eura od 7.3.2009
- 5,63 eura od 6.5.2009
- 5,69 eura od 26.5.2009
- 5,71 eura od 8.7.2009
- 5,61 eura od 8.7.2009
- 5,63 eura od 7.8.2009
- 5,74 eura od 6.9.2009
- 5,74 eura od 10.10.2009
- 5,68 eura od 7.11.2009
- 5,79 eura od 9.12.2009
- 6,08 eura od 8.1.2010
- 5,32 eura od 26.1.2010
- 5,36 eura od 6.3.2010
- 5,39 eura od 11.4.2010
- 5,45 eura od 7.5.2010
- 5,57 eura od 6.6.2010
- 5,65 eura od 7.7.2010
- 5,77 eura od 7.8.2010
- 5,84 eura od 7.9.2010
- 5,93 eura od 7.10.2010
- 5,90 eura od 16.11.2010
- 5,95 eura od 9.12.2010
- 6,21 eura od 8.1.2011
- 6,20 eura od 8.2.2011
- 6,18 eura od 12.3.2011
- 6,31 eura od 7.4.2011
- 6,15 eura od 10.5.2011
- 6,30 eura od 8.6.2011
- 6,55 eura od 6.7.2011
- 6,92 eura od 9.8.2011
- 7,17 eura od 7.9.2011
- 6,71 eura od 15.10.2011
- 6,54 eura od 6.11.2011
- 6,55 eura od 14.12.2011
- 6,67 eura od 8.1.2012
- 6,78 eura od 16.2.2012
- 6,80 eura od 16.3.2012
- 6,75 eura od 15.4.2012
- 6,74 eura od 15.5.2012
- 6,80 eura od 6.6.2012
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
po stopi do 31.prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.030,22 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznose od
- 6,45 eura od 26.9.2007
- 2,74 eura od 8.11.2007
- 4,95 eura od 8.12.2007
- 10,44 eura od 6.2.2008
- 7,03 eura od 7.3.2008
- 19,81 eura od 11.4.2008
- 10,50 eura od 7.5.2008
- 1,37 eura od 7.6.2008
- 5,40 eura od 10.7.2008
- 7,06 eura od 12.8.2008
- 1,20 eura od 9.9.2008
- 7,61 eura od 5.10.2008
- 21,38 eura od 11.11.2008
- 27,89 eura od 10.12.2008
- 12,92 eura od 8.1.2009
- 50,39 eura od 10.2.2009
- 53,29 eura od 7.3.2009
- 37,50 eura od 6.5.2009
- 42,03 eura od 26.5.2009
- 43,50 eura od 8.7.2009
- 36,33 eura od 8.7.2009
- 37,79 eura od 7.8.2009
- 35,01 eura od 6.9.2009
- 35,02 eura od 10.10.2009
- 31,27 eura od 7.11.2009
- 38,81 eura od 9.12.2009
- 37,31 eura od 8.1.2010
- 45,66 eura od 26.1.2010
- 48,74 eura od 6.3.2010
- 51,23 eura od 11.4.2010
- 56,11 eura od 7.5.2010
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
- 65,16 eura od 6.6.2010
- 71,31 eura od 7.7.2010
- 81,00 eura od 7.8.2010
- 86,54 eura od 7.9.2010
- 94,17 eura od 7.10.2010
- 91,35 eura od 16.11.2010
- 95,56 eura od 9.12.2010
- 116,13 eura od 8.1.2011
- 115,23 eura od 8.2.2011
- 114,09 eura od 12.3.2011
- 124,35 eura od 7.4.2011
- 111,78 eura od 10.5.2011
- 123,89 eura od 8.6.2011
- 143,86 eura od 6.7.2011
- 173,15 eura od 9.8.2011
- 192,80 eura od 7.9.2011
- 156,28 eura od 15.10.2011
- 143,10 eura od 6.11.2011
- 143,25 eura od 14.12.2011
- 153,07 eura od 8.1.2012
- 161,93 eura od 16.2.2012
- 163,74 eura od 16.3.2012
- 159,89 eura od 15.4.2012
- 158,40 eura od 15.5.2012
- 163,45 eura od 6.6.2012
sve do isplate po stopi do 31. prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 678,08 eura sa zateznom kamatom koja teče od 5. lipnja 2007. sve do isplate po stopi do 31. prosinca 2007. iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
i
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe od 18. siječnja 2024.
II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.582,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 20. siječnja 2022. tužitelj je naveo da je 31. svibnja 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 00592 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini solemniziranog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, br. OV-20973/2007. Ugovor je kao jamac platac potpisala i MN iz [adresa]. Visina odobrenog kredita sa uključenim troškovima iznosila je 38.904,00 CHF dok je iznos kredita kojeg je banka dana 04. lipnja 2007. godine isplatila tužitelju odnosno trgovcu u kunama iznosila 150.725,97 kn odnosno CHF 33.711,07. Tuženik je tužitelju ponudio sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu u naprijed navedenoj valuti kao najpovoljnijeg i sigurnog proizvoda ne objašnjavajući pritom tužitelju rizike i štetu koja tužitelju nastaje sklapanjem predmetnog ugovora. Predmetnim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, te u trenutku ugovaranja ista je iznosila 6,00 % godišnje. Tvrdi da su nepoštene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu i ulaznu naknadu čime je prouzrokovana neravnoteža između ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Poziva se Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. Kao dokaze je predložio presliku Ugovora o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, početnog otplatnog plana, knjigovodstvenu karticu prometa po kreditu, dopis tuženika, saslušanje tuženika i jamca MN, obavijesti o promjenama kamatnih stopa sa otplatnim planovima, otplatni plan i financijsko vještačenje. Konačno specificiranim zahtjevom tužitelj je zatražio donošenje presude kako i glasi u izreci presude.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Tuženik ističe kako sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Prigovara visini zahtjeva. Kao dokaze je predložio saslušanje menadžera ĆN na okolnost utvrđenja provođenja učestalih edukacija, saslušanje prodajnog predstavnika DN. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka. Na ročištu 8. rujna 2023. povukao je prijedlog saslušanja predloženih svjedoka.
3. Podneskom od 18. siječnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom na to da je precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi na način da je ukupno potraživanje povećao. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao precizno postaviti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. Ističe se i da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
4. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju vezanu uz sklapanje i otplatu Ugovora (stranice 24-53, 88-96), proveo je financijsko vještačenje (202-210) i saslušao je tužitelja (227).
5. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su suglasno navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi. Stoga sud nije pozivao vještaka da usmeno iznese nalaz i mišljenje.
6. Među strankama nije sporno da je su 31. svibnja 2007. sklopili ugovor (nazvan: Ugovor o kreditu br. 00592) sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini solemniziranog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, br. OV-20973/2007. Ugovor je kao jamac platac potpisala i MN iz [adresa]. Visina odobrenog iznosa s uključenim troškovima iznosila je 38.904,00 CHF dok je iznos kojeg je banka 4. lipnja 2007. isplatila tužitelju odnosno trgovcu u kunama iznosila 150.725,97 kn odnosno CHF 33.711,07. Nije sporno ni da odredbe predmetnog ugovora glase kako su navedene u točki I izreke ove presude. Također, nije sporno da tuženik nije banka.
7. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja za razdoblje za koje tužitelj traži naknadu, sporna je visina potraživanja te ima li pravo tužitelj potraživati povrat ulazne naknade za obradu ugovora.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne niti dokaze koji ne sadrže činjenice bitne za donošenje odluke u ovom postupku.
10. U svom je iskazu tužitelj naveo da je kredit uzeo radi kupnje osobnog automobila. Želio je uzeti Volkswagen a najbolja autokuća za to je bio upravo tuženik gdje su mu ponudili i kredit za kupnju tog automobila. Tada nije imao ni obrt ni udjele u trgovačkim društvima. Automobil je obiteljski i nije nikad iznajmljivan. Što se tiče kredita, bilo mu je najjednostavnije ovako uzeti. Pitao je ima li u eurima kredit, rekli su mu da nema, u to vrijeme su imali kredite samo u CHF. Obrazac za kredite su mu dali djelatnici autokuće, na sadržaj ugovora nije mogao utjecati, pročitao je ugovor i razumio ga koliko ga je kao laik to mogao i ispoštovao ga do kraja. Da je znao koilko će rata porasti, ne bi uzeo taj kredit. Nije tražio pojašnjenje uz ugovor jer ionako nije mogao ništa promijeniti vezano uz njega. Za ulaznu naknadu nije ni znao da je u ugovoru, nije razgovarao s nikim iz banke već samo sa djelatnicom autokuće. Javni bilježnik mu također nije ništa pojašnjavao. Kredit je otplaćen teškom mukom. Početni anuitet je bio do 2.200,00 kn, a na kraju je narastao na 4.100,00 kn. Obavijesti o promjeni kamatne stope nije dobivao. Na pitanje koji rok su mu dali u autokući da vrati ovjereni ugovor od strane javnog bilježnika, navodi da je to učinio isti dan. Ne sjeća se da su mu davali neki rok u kojem trebam vratiti ugovor. Bio sam svjestan da se tečaj valute mijenja, ali u trenutku sklapanja ugovora sam znao da postoje oscilacije, ali da bi ovoliko moglo narasti, to nisam mislio ni u ludilu.
11. Navedenom iskazu sud vjeruje jer je tužitelj opisao sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati. Tuženik nije doveo u sumnju činjenicu da je tužitelj potrošač te je iz ovog iskaza i utvrđeno da je potrošač.
12. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da razlika između iznosa mjesečnih bruto obroka prema ugovoru, da se kamatna stopa nije mijenjala iznosi 467,15 CHF odnosno 328,06 EUR, ukupno razlika u iznosu bruto obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose bruto obroka primjenom tečaja na dan isplate iznosi 30.365,70 kn, odnosno 4.030,22 eura, sve s anuitetima otplate i pretplatama kako je navedeno u tablicama. Nadalje, ukupno naplaćeni troškovi zaključenja Ugovora iznose 1.139,99 CHF, odnosno 678,08 eura.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
13. Nalaz i mišljenje navedenog financijskog vještaka prihvaćeni su u cijelosti, jer je vještačenje provedeno nepristrano i stručno, u skladu s priloženom dokumentacijom, a stranke nisu imale primjedbe u odnosu na matematički izračun, niti su tražile da se vještaka dodatno sasluša.
14. Iako predmetni Ugovor sklopljen između stranaka nosi naziv "Ugovor o kreditu", prema čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 31. svibnja 2007, ovaj sud utvrđuje da se ne radi o Ugovoru o kreditu jer u skladu s navedenom odredbom davatelj kredita može biti samo banka, što tuženik nedvojbeno nije, već se radi o ugovoru o potrošačkom zajmu.
15. Vezano za odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, na koju se tužitelj poziva, ističe se da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima pa time ni pravo osobe da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja ništetnosti odredbe sklopljenog ugovora i za vraćanje primljenog po osnovi te odredbe ugovora.
16. Osnovana je tvrdnja da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer tuženik nije jedna od banaka (tuženika) iz predmetnog kolektivnog spora, no, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je ocijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.
17. Nesporno je da tuženik nije banka, ali je trgovačko društvo koje se bavi financiranjem i to putem zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje"), što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužiteljica potrošač te se u konkretnom slučaju na njihov odnos primjenjuje kako ZOO, tako i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP). Također tuženik kao pravna osoba registrirana za poslove davanja zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje, ….") komunicira s bankama, a uostalom i osnovala ga je banka tj. Porsche Bank Aktiengesellschaft, Austrija, i s bankom ima ustaljenu komunikaciju u svom redovnom poslovanju, za razliku od tužiteljice koja je fizička osoba, koja svakako nema toliko iskustva, kontakata, znanja i saznanja u financijskom smislu. Odredbom čl. 59. ZZP propisano je kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
18. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. tog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
19. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je da je predmetni Ugovor o potrošačkom zajmu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF kao i promjenjive kamatne stope nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate zajma kao i načinu izračuna promjenjive kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da izabere hoće li pristati na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Stoga je sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.
20. Što se tiče ulazne naknade, Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je: „1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose. 2. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“ Pojedine direktive ne primjenjuju se izravno u našem pravnom sustavu već ih je potrebno implementirati pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen ugovor, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12).
21. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade – odredbe o ulaznoj naknadi su jasne i uočljive - ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), pri tome je mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku), ali ne i njenoj krajnjoj svrsi. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li tuženik uzeo u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da tuženik o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora odnosno, da se radi o zajmu za auto koji je tužitelj koristio za osobne potrebe, proizlazi zaključak da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje zajma ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
22. Stoga je ovaj sud na temelju odredbi čl. 81., 83. i 85. ZZP, u smislu odredbe čl. 87. ZZP utvrdio da je sporna odredba Ugovora o ulaznoj naknadi nepoštena, a time i ništetna.
23. Prigovor zastare nije osnovan jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka Ugovora, kako je navedeno u točki I izreke presude. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora koji počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, proizlazi da
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti (isti je stav zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020).
24. U odnosu za pitanje uračunavanja tzv. negativnih razlika manje plaćenih iznosa rata od početno ugovorenih i to prebijanjem, ističe se da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja. Naime, kada je tuženik, kao jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora nakon sklapanja ugovora, anuitete obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora te na dan korištenja, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika zaključujući ugovore koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o zajmu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom na to da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos. Pritom se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023. u kojoj je VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o zajmu u CHF. U konkretnom slučaju, navedeno do okončanja ovog postupka nije učinio, odnosno nije određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj. Dakle, U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate.
25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.
26. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
27. S obzirom na to da je tuženik utužene iznose primio u odnosu na ugovorne odredbe koja su utvrđene ništetnima, na temelju citirane odredbe ZOO-a, dužan ih je vratiti tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta te promjenjive kamatne stope, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
28. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).
29. Ponavlja se da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom tužitelja
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
8 7 2
/
2 0 2
3 -
2 5
predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (br. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 8. rujna 2023. i 25. studenog 2024., u iznosu od 200,00 eura za svako. Ukupno je riječ o 800,00 eura što s PDV-om iznosi 1.000,00 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, trošak preliminarnog vjetšačenja u iznosu od 82,95 eura i sudske pristojbe u iznosu od 43,13 eura. Ukupno je riječ o 1.457,89 eura. Tome treba pridodati trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 125,00 eura s PDV-om.
31. Tužitelju ne pripada trošak sastavljanja ostalih podnesaka jer nisu bili potrebni za donošenje odluke; sve potrebno za odluku u pravnom i činjeničnom smisli, tužitelj je naveo već u tužbi. Ne pripada mu trošak pristojbe na presudu jer je kao potrošač ne treba ni platiti niti mu pripada trošak prijevoza punomoćnika odvjetnika iz Rijeke u Zagreb jer je mogao ili uzeti punomoćnika iz Zagreba ili tražiti da odvjetnik u zamjeni pristupi na ročišta.
32. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sudac
Ivan Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana
- od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište pristupila, odnosno - od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćnici
