Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-380/2023.-16.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 9. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb , Radnička 50 ,OIB: 02535697732 da tužiteljici SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.827,10 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nadalje od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 1,72 € počam od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 12,68 € počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 1,30 € počam od 01. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 13,45 € počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 15,31 € počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 16,12 € počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 13,56 € počam od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 13,97 € počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 10,64 € počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 7,79 € počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 8,43 € počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 10,07 € počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 9,88 € počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 8,32 € počam od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 11,24 € počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 13,38 € počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 16,81 € počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 15,92 € počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 20,35 € počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 19,38 € počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 21,41 € počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 34,83 € počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 31,96 € počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 39,70 € počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 37,21 € počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 31,95 € počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 42,13 € počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 54,82 € počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 46,07 € počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 49,25 € počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 44,99 € počam od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 45,63 € počam od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 62,58 € počam od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 63,72 € počam od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 78,35 € počam od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 71,26 € počam od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 63,44 € počam od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 62,46 € počam od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 61,77 € počam od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 65,20 € počam od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 68,82 € počam od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 69,09 € počam od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 66,67 € počam od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 67,87 € počam od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 69,00 € počam od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 67,20 € počam od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 67,81 € počam od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 66,79 € počam od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 64,22 € počam od 01. listopada 2012. godine,

- na iznos od 66,94 € počam od 01. studenog 2012. godine,

- na iznos od 68,44 € počam od 01. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 67,91 € počam od 01. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 62,09 € počam od 01. veljače 2013. godine,

- na iznos od 67,05 € počam od 01. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 67,29 € počam od 01. travnja 2013. godine,

- na iznos od 65,20 € počam od 01. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 59,65 € počam od 01. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 59,50 € počam od 01. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 60,70 € počam od 01. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 62,95 € počam od 01. rujna 2013. godine,

- na iznos od 66,38 € počam od 01. listopada 2013. godine,

- na iznos od 64,61 € počam od 01. studenog 2013. godine,

- na iznos od 65,63 € počam od 01. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 66,24 € počam od 07. prosinca 2013. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 490,97 eura.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 9. veljače 2023. godine podnijela tužbu sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 20. prosinca 2006. godine (list 6 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 8. srpnja 2024. godine (list 133 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 20. prosinca 2006. godine (list 6 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužiteljica ostvarila kredit u švicarskim francima u iznosu od 20.175,00 CHF. U članku 6. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 2.827,10 eura. To je prikazano u koloni broj 11 u pismenom nalazu vještaka na strani 6-8 nalaza (list 124-127 spisa). Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev svojim podneskom od 8. srpnja 2024. godine (list 133 spisa) te je sud u cijelosti prihvatio ovako precizirani tužbeni zahtjev, a kako je to navedeno u točki I. izreke.

4. Sud nije uzeo u obzir negativne razlike tečaja švicarskog franka s obzirom da tuženik u tom pravcu nije postavio određeni tužbeni zahtjev niti prigovor prijeboja.

5. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 20. prosinca 2006. godine, što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljici tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

6. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužiteljica kao korisnik kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

8. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 9. veljače 2023. godine vidljivo je da nije protekao petogodišnji rok zastare pa je ovaj prigovor valjalo odbiti.

9. Tužiteljica je u tužbi potraživala isplatu iznosa od 3.318,07 eura, svojim preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 2.827,10 eura. Ovom smanjenju tužbenog zahtjeva u iznosu od 490,97 eura tuženik se protivio pa je stoga ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kako je to navedeno u točki II. izreke.

10. Tužiteljici je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi postupka se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 7. travnja 2023., 8. srpnja 2024. (naznačen kao 5. srpnja 2024.) i 29. kolovoza 2024., te zastupanja na raspravama od 6. svibnja 2024. i 9. prosinca 2024., sve po 200,00 eura, zastupanje na raspravi od 6. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura, a što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.562,50 eura.

Tužiteljica je imala i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, pa ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 1.762,50 eura.

Tužiteljici su dosuđeni navedeni troškovi u cijelosti s obzirom da je uspjela u većem dijelu tužbenog zahtjeva te u cijelosti po pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka te je tek nakon provedenog vještačenja mogla precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, smanjenje tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi dodatni troškovi, pa tuženik nema pravo na razmjerni dio troškova parničnog postupka.

Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 11. srpnja 2024. jer je isti bio nepotreban, a za pristup na ročište od 7. travnja 2023. priznat joj je trošak od 50,00 eura (25%) jer je ročište odgođeno. Tužiteljici nisu priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer ih do sada nije platila.

U Kutini 7. siječnja 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Marina Lacković, Daruvar, Stjepana Radića 10

2. Odvjetničko društvo Leko & partneri, Zagreb, Domagojeva 18