REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4302/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZS, državljanina Indije, kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, ABC, [adresa], ..., kojeg zastupa opunomoćenica LS, službena osoba tuženika, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/24-02/862, URBROJ: 511-19-35-24-2 od 7. listopada 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-02/862, URBROJ: 511- 19-35-24-2 od 7. listopada 2024., utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], jer nije na kratkotrajnom boravku i nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak; naloženo mu je da napusti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana koji počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja; određeno je da će se prisilno udaljiti, ako ne napusti Europski gospodarski prostor u roku za dragovoljni odlazak te je određeno da je dužan prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Europskog gospodarskog prostora.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako rješenje nema odgovarajuće obrazloženje te je krajnje nejasno. Smatra da je takvo maliciozno postupanje državnih tijela protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, koje sugerira da državna tijela tijekom upravnih postupaka ne smiju postupati maliciozno prema strankama u postupku, već trebaju utišati eventualan hostilitet i brinuti se da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Tvrdi kako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi samo sebi i razlozima njegova donošenja te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužitelju nije jasan razlog protjerivanja, jer je našao novog poslodavca te ima namjeru raditi u RH te ispunjavati porezne i sve druge obaveze prema RH, a što je mislio da je uspješno iskomunicirao s policijom. Navodi kako je pobijano rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer je sasvim sigurno nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama utemeljenim na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju te na nekooperativnosti poslovnog subjekta nad kojim podnositelj tužbe, kao zaposlenik, nema utjecaja. Sve navedeno iz razloga što je našao novog poslodavca. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku. Također predlaže da sud dopusti odgodni učinak tužbe i odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnosti presude u ovom upravnom sporu, jer bi se izvršenjem osporavane odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, što će biti dokumentirano i dodatno obrazloženo u daljnjem roku od 30 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Obrazlaže kako je prilikom provođenja upravnog postupka, dana 7. listopada 2024. godine, temeljem članka 76. Zakona o općem upravnom postupku, sastavljen zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. istog Zakona. Zapisnik je sastavljen u vidu izjave tužitelja, kojom prilikom je tužitelj upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon što je upoznat izjavio je da se odriče prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, prava o obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć, kao i prava na tumača.

3.1. Prije ispitivanja zapisnički je konstatirano da je tužitelj dana 23. travnja 2024. godine zakonito ušao u Republiku Hrvatsku preko PAP Zagreb-Pleso, na temelju tada važeće dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, izdane od strane PU splitsko- dalmatinske, koja dozvola je vrijedila od 1. prosinca 2023. do 30. studenoga 2024., a ista je ukinuta od strane PU splitsko-dalmatinske dana 28. kolovoza 2024. godine na zahtjev poslodavca, temeljem čl. 94. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima, rješenjem Klasa: UP/l-216-02/23-09/219061. Nakon ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelj sve do dana 7. listopada 2024. godine nije podnosio zahtjeve za novo zapošljavanje, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] na području [adresa], a zadnjih pet dana na adresi u [adresa], bez da ima valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, čime je počinio prekršaj iz čl. 183. st. 1. Zakona o strancima. Poradi počinjenog prekršaja istome je od strane ABC dana 7. listopada 2024. godine izdan OPN Klasa: 211-07/24-4/86563 te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura. Tužitelj je izrečenu novčanu kaznu platio dana 8. listopada 2024.

3.2. Tuženik obrazlaže kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], sukladno čl. 183. st. 1. u vezi čl. 55. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o strancima, jer nije na kratkotrajnom boravku, a nije na kratkotrajnom boravku ako je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao, ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio, odnosno u skladu s čl. 183. st. 1. t. 2. Zakona o strancima nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Budući da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa], tuženik je bio dužan po službenoj dužnosti provesti postupak i tužitelju donijeti mjeru za osiguranje povratka (dragovoljni povratak). Postupak za donošenje rješenja pokrenut je i proveden po službenoj dužnosti, sukladno svim pravilima upravnog postupka te temeljem čl. 184. st. 1. i 2. i čl. 186. st. 1. Zakona o strancima.

3.3. Tuženik ističe kako je uzeo u obzir navode tužitelja koji u tužbi sugerira da državna tijela tijekom upravnih postupaka ne smiju postupati maliciozno prema strankama u postupku, već trebaju utišati eventualan hostilitet i brinuti se da neznanje i neukost stranke ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju, što u konkretnom slučaju nije točno, jer je tužitelj u tijeku postupanja od strane tuženika upoznat s odredbama čl. 187. st. 3. Zakona o strancima, prema kojem ako je državljaninu treće zemlje naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem. Također je tužitelj od strane tuženika tijekom postupka upoznat o produljenju roka za dragovoljni odlazak temeljem čl. 188. st. 1. Zakona o strancima, objašnjavajući mu ukoliko u roku od 30 dana ne pronađe novog poslodavca temeljem kojeg može podnijeti zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, da se rok za dragovoljni odlazak može produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. Zakona o strancima ne može biti dulje od jedne godine. Nadalje, tuženik smatra da je interes Republike Hrvatske da tužitelj, koji je nedvojbeno stranac u nezakonitom boravku, treba postupi po rješenju tuženika i napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku, a ne da ostane u Republici Hrvatskoj neodređeno vremensko razdoblje u nezakonitom boravku. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je raspravu 17. prosinca 2024. proveo u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Tuženik na raspravi ostaje kod odgovora na tužbu i razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Daje sudu na uvid ispis iz informacijskog sustava MUP-a, iz kojeg je razvidno da je za tužitelja nakon donošenja osporenog rješenja 12. prosinca 2024. podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u PP Biograd, za radno mjesto električara, a koji zahtjev je još u postupku, KLASA: UP/I-216-02/24- 09/290182, URBROJ: 511-18-09-24-1. Tuženik obrazlaže da će u slučaju usvajanja novog zahtjeva i izdavanja dozvole za boravak i rad od strane ABC, istim rješenjem biti stavljeno van snage osporeno rješenje tuženika u ovome sporu od 7. listopada 2024.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelju u postupku prije donošenja osporenog rješenja omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje upravne stvari te je na zapisnik od 7. listopada 2024. izjavio kako je točno da je raskinuo ugovor s poslodavcem i da traži novi posao na području ABC. Tvrdi kako nije znao da mu je poslodavac poništio radnu dozvolu i nije znao da čini prekršaj. Izjavio je da će postupiti po izdanom rješenju i dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku u roku koji mu bude određen.

8. Prema ocjeni suda osporeno rješenje je zakonito, a prigovori iz tužbe neosnovani. Naime, protivno navodima tužbe, osporavano rješenje ima odgovarajuće obrazloženje te nije krajnje nejasno. Ništa ne upućuje na zaključak da bi tuženik prema tužitelju postupao maliciozno ni protivno načelu pomoći stranci. Rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi samo sebi ni razlozima njegova donošenja te su u njemu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Nesporno je utvrđeno da u vrijeme donošenja rješenja tužitelj nije imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, s obzirom da mu je radna dozvola ukinuta od strane PU splitsko-dalmatinske dana 28. kolovoza 2024. godine rješenjem Klasa: UP/l-216-02/23-09/219061, na zahtjev poslodavca temeljem čl. 94. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20, 114/22, 151/22). Nakon ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelj sve do dana 7. listopada 2024. godine nije podnosio zahtjeve za novo zapošljavanje, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa], sukladno čl. 183. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 55. st. 2. t. 2. i 3. Zakona o strancima, jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, odnosno sukladno čl. 183. st. 1. t. 2. i 3. istoga Zakona nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak niti pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

10. Budući da je prema odredbi čl. 183. st. 2. Zakona o strancima državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, kao i da će se sukladno čl. 184. st. 1. Zakona državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

11. Nije osnovan prigovor tužitelja da je pobijano rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa zbog činjenice da je tužitelj našao novog poslodavca (koju činjenicu tužitelj uopće nije dokazao, već je istu sud utvrdio na temelju navoda tuženika na raspravi), imajući u vidu da u vrijeme donošenja rješenja 7. listopada 2024. tužitelj nije imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj (zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad je podnesen 12. prosinca 2024.). Tuženik pravilno upućuje na odredbe čl. 187. st. 3. i čl. 188. st. 1. Zakona o strancima, prema kojima ako je državljaninu treće zemlje naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem, a u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. ovoga Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.

12. Tuženik je, sukladno čl. 184. st. 3. Zakona, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz čl. 182. Zakona, uzeo u obzir i sve osobne okolnosti, kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana. Rok je određen u trajanju od 30 dana, jer je navedeni rok ocijenjen kao dostatan za dragovoljno napuštanje EGP-a, budući da nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, a tužitelj je izjavio da će postupiti po određenom roku za dragovoljni odlazak te posjeduje valjanu putnu ispravu Indije.

13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a, s obzirom da bi odgoda izvršenja zakonitog rješenja bila protivna javnom interesu, a niti je tužitelj prijedlog za odgodni učinak dokumentirao i dodatno obrazložio u daljnjem roku od 30 dana, kako je naveo u tužbi.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja i presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Daniel Ćukušić, Štefanićeva 6/IV, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

IX. Policijska postaja Zagreb, Kašinska 1b, [adresa] Sesvete

3. U spis