Poslovni broj: Gž-430/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić & Vrsalović iz Splita protiv tuženika SE iz [adresa] s mrzenci, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pl-1019/2022 od 09. siječnja 2024., dana 07. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pl-1019/2022 od 09. siječnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 19. toč. 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koja propisuje izuzetke od čl. 18. Uredbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga radi naplate novčane tražbine

- da prema evidenciji MUP-a tuženik nema prebivalište na području [adresa]

- da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe EU broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

- da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil (članak 18. stavak 2. Uredbe).

6. Slijedom navedenog, a kako da druga ugovorna strana ne može pokrenuti postupak protiv potrošača pred sudom države u kojoj potrošač nema domicil (argumentum a contrario), to primjenom odredbe čl. 16. ZPP-a odbacuje tužbu.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a.

8. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o svojoj nadležnosti za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

9. Naime, u konkretnom slučaju je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 446. st. 1. i 3. i čl. 448. ZPP-a, navodeći da se utužena tražbina odnosi na dospjelo dugovanje temeljem Ugovora o transakcijskom tekućem računu u kunama br. [broj bankovnog računa], te da ima pravni interes za izdavanje platnog naloga iz razloga što da tuženik nema prijavljeno prebivalište u [adresa] zbog čega da ne može pokrenuti ovrhu pred javnim bilježnikom u RH.

10. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj svoju tražbinu temelji na Ugovoru o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama sklopljenog s tuženikom u Dubrovniku, dana 11.03.2021., s time da je tuženik osoba s prebivalištem u [adresa], odnosno osoba s prebivalištem izvan [adresa] i izvan Europske unije.

11. Predmetni Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa od 11.03.2021. predstavlja potrošački ugovor u smislu čl. 5. t. 30. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje ZZP/14) jer se radi o ugovoru o usluzi tužitelja kao trgovca koju isti pruža u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti.

12. Pitanje nadležnosti u ovom postupku uređeno je Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) jer se prema odredbi čl. 46. st. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( NN 01/2017, dalje: ZMPP) nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

13. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u ovoj pravnoj stvari temeljeno na odredbi čl. 18.st. 2. Uredbe prema kojoj druga ugovorna stana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Ovo iz razloga jer je odredba čl. 18. st.2. Uredbe sadržana u Poglavlju II, Odjeljku 4. Uredbe koje se s obzirom da je tuženik osoba s prebivalištem u državi koja nije članice Europske unije prema odredbi čl. 46. st. 2. ZMMP ne primjenjuju na konkretan slučaj.

14. Naime, u konkretnom slučaju nadležnost se određuje, pravilnom primjenom naprijed citirane odredbe ZMMP-a, s obzirom da je tuženik osoba s prebivalištem u državi koja nije članica Europske unije primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 7. st.1.t.1. (a) i (b) odjeljka 2. Uredbe kojom je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, pri čemu za potrebe ove odredbe, te ako nije drugačije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:-u slučaju pružanja usluge, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

15. Obzirom da je predmetni ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, da je prema sadržaju ugovora usluga tuženiku pružana i trebala biti pružana u Republici Hrvatskoj, te da se mjesto izvršenja konkretne obveze nalazi u Republici Hrvatskoj, to postoji nadležnost suda Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 7.st.1. t. 1. (a) i (b) odjeljka 2. Uredbe. Pored toga i odredbom čl. 9. predmetnog Ugovora ugovorena je nadležnost suda u Republici Hrvatskoj. Stoga je za odlučivanje o predmetnoj tužbi nadležan odlučivati sud u Republici Hrvatskoj.

16. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 07. siječnja 2025.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović