Posl. br. Gž R-364/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Monter – strojarske montaže d.d. Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB: 13887374452, zastupan po Tomislavu Kurenu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-741/2023 od 11. listopada 2024., dana 07. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-741/2023 od 11. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je žalba tuženika od 22.09.2024. kao nedopuštena.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje, odnosno podredno ukidanje.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije prihvaćen manifestacijski zahtjev tužitelja, niti je došlo do realizacije nužne pretpostavke za postavljanje specificiranog kondemnatornog zahtjeva, pa da je tužitelj pismenim podneskom od 28.03.2024. preinačio tužbu, odnosno podnio novu tužbu, a u odnosu na koju da je istakao prigovor zastare. Navodi da u konkretnom slučaju nije postojala valjana osnova za postavljenje stupnjevite tužbe jer da je tužitelj raspolagao ispravama temeljem kojih je već u tužbi mogao postaviti kondemnatorni zahtjev za isplatu, a što da svojom krivnjom nije učinio. Navodi da je sud, pozivajući ga na dostavu platnih lista za razdoblje od 01.04.2018. do 31.12.2018. preuzeo ulogu i zadaću tužitelja, a što da je nedopustivo.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istakao da nije preinačio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, niti podnio novu tužbu, već da je uredio tužbeni zahtjev ( specificirao pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće koju potražuje ) sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Splitu pod posl. br. GžR-717/23 od 04.03.2024. u smislu čl. 109. ZPP-a. Navodi da ne raspolaže isplatnim listama, već da tom dokumentacijom raspolaže tuženik kao poslodavac i jača stranka u postupku, te da postoji obveza tuženika prema odredbi čl. 233. ZPP-a i čl. 9. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, na dostavu te dokumentacije u ovom sudskom postupku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio žalbu tuženika podnijetu protiv rješenja od 13.09.2024. kojim mu je naloženo da sukladno čl. 233. ZPP-a dostavi isplatne liste za tužitelja za period od 01.04.2018. do 31.12.2018. u svrhu izvođenja dokaza financijskim vještačenjem jer da se radi o raspravnom rješenju iz čl. 278. ZPP- a protiv kojeg da nije dopuštena žalba.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a.

8. Također pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje.

9. Naime, iz stanja spisa proizlazi:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova pogrešno obračunatog dodatka za radni staž u razdoblju od 01.04.2018. do 31.12.2018.

- da je tužitelj u tužbi predložio donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku da mu za vremensko razdoblje od 01.04.2018. do 31.12.2018. isplati iznos čiju će visinu odrediti nakon što se dostave potrebni podaci od strane tuženika ( isplatne liste, IP Obrazac/PK Kartica ) i provede financijsko vještačenje sukladno odredbi čl. 186. b ZPP-a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškom spora

- da je nakon održanog prvog pripremnog ročišta ( 13.03.2024. ) tužitelj pismenim podneskom od 28.03.2024. sukladno stavu izraženom u rješenju Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž R-717/2023 od 04.03.2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku da mu isplati iznos od 1.350,00 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom i troškom spora

- da je na drugom održanom pripremnom ročištu od 13.09.2024. zaključen prethodni postupak, te je određeno provođenje financijskog vještačenja, a tuženiku je naloženo da dostavi u spis isplatne liste za tužitelja u utuženom razdoblju.

10. Obzirom da je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari samoinicijativno pismenim podneskom od 28.03.2024. postavio točno određeni i precizirani kondemnatorni tužbeni zahtjev, to su žalbeni navodi o osnovanosti stupnjevite tužbe u potpunosti irelevantni.

11. Naime, iako se tužitelj u podnijetoj tužbi pozvao na odredbu čl. 186. b ZPP-a kojom je regulirana stupnjevita tužba, isti je nakon toga samoinicijativano ( uvažavajući stav izražen u rješenju Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž R-717/2023 od 04.03.2024. iz drugog predmeta ) pismenim podneskom od 28.03.2024. ispravio tužbeni zahtjev na način da je postavio točno određeni kondemnatorni zahtjev ( podoban za ovršnu ispravu ) čime je odustao od stupnjevite tužbe, odnosno nespecificiranog tužbenog zahtjeva ( kao iznimke od pravila iz čl. 186. st. 1. ZPP-a ), te je navedenim podneskom postavio tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. ZPP-a, odnosno ispravio je nedostatke prijašnjeg neodređenog tužbenog zahtjeva.

12. Kako je dakle tužitelj u konkretnoj pravnoj situaciji prije zaključenja prethodnog postupka ispravio nedostatak neodređenog tužbenog zahtjeva iz tužbe, to se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tuženik.

13. Također u konkretnom slučaju kao dan podnošenja tužbe treba smatrati dan kada je podnijeta prvotna tužba u kojoj je postavljen neodređeni zahtjev, a ne dan podnošenja podneska o njezinom ispravljanju, a o čemu će prvostupanjski sud voditi računa kod odlučivanja o prigovoru zastare.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 233. ZPP-a naložio tuženiku kao poslodavcu i jačoj strani u postupku da za potrebe provođenje financijskog vještačenja dostavi isplatne liste jer se radi o ispravama koje izvorno potječu od njega i koje su zajedničke za obje stranke, te kojima tuženik kao poslodavac mora raspolagati.

15. Pri tom valja istaknuti da je u ovom predmetu potrebno provesti financijsko vještačenje radi izračuna visine zahtjeva, te da je prekomjerno očekivati da navedeni izračun obavlja sam tužitelj koji nije te struke, pa su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani. Štoviše po stavu ovog suda tuženik uskraćivanjem dostave predmetnih isplatnih listi nepotrebno odugovlači predmetni spor i stvara dodatne troškove.

16. Slijedom navedenog i po stavu ovog suda predmetno rješenje prvostupanjskog suda od 13.09.2024. u svezi naloga tuženika da dostavi isplatne liste u svrhu provođenja financijskog vještačenja predstavlja raspravno rješenje u smislu odredbe čl. 278. ZPP-a u svezi s čl. 220. st. 2 ZPP-a, a protiv kojeg nije dopuštena žalba, pa je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio žalbu tuženika od 22.09.2024. kao nedopuštenu.

17. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380.toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 07. siječnja 2025.

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović