Pn-3150/2020-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice ĆVA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Viktoru Pezelju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Maričević, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Piškulića, odvjetnika, a po objavi presude dana 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, da tužiteljici ĆVA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 453,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev u iznosu od 1.566,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim taj iznos od 13. kolovoza 2019. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, da tužiteljici ĆVA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 804,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.567,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužiteljice od 13.2.2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 22.7.2019. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Bakru kao vozačica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo zbog neoprezne vožnje te nepoštivanja prometnih pravila vozača koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tom prilikom isti oduzima prednost osobnom automobilu kojim je upravljala tužiteljica, a koja je s glavne ceste skretala ulijevo, pri čemu je prilikom skretanja na nju naletio osiguranik tuženika i udario u lijevi bočni dio njezinog osobnog automobila. Tom prilikom tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede. U trenutku nezgode vozilo počinitelja bilo je osigurano kod tuženika broj police [broj police]. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila frakturu ventrokranijalnog ruba trupa C7 s pomakom, iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice te akutnu reakciju na stres, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. U trenutku prometne nesreće tužiteljica je bila u 34. tjednu trudnoće. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, prošla dugotrajno liječenje i terapije, trpjela duševne boli zbog zadobivenih ozljeda te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Tuženik u mirnom postupku tužiteljici je isplatio nesporni iznos od 21.100,00 kn. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 12.900,00 kuna sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Podneskom od 13.2.2023. tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila konačan tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 2.020,04 EUR. Dopuštena je preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužiteljice temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužiteljica je tek u cijelosti upoznata sa visinom štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporno da je tužiteljica dana 22.7.2019. sudjelovala u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobila tjelesne povrede. Tuženik uz tužbu nije dobio svu relevantnu dokumentaciju iz koje bi bila razvidna dinamika nastanka štetnog događaja pa predlaže da sud obveže tužiteljicu na dostavu dokumentacije od MUP. Shodno tome pridržava pravo naknadnog očitovanja u pogledu odgovornosti svog osiguranika za nastali štetni događaj te predlaganja dokaza na te okolnosti, a opreza radi ističe prigovor suoodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku za isplatu štete te je isti vansudskim putem isplatio primjereni iznos štete karakteru povrede. Tuženik prigovora osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Zahtjev je prvenstveno previsok i nije usklađen s kriterijima i temeljima na kojima tužiteljica potražuje i postavlja svoj zahtjev, a koje će tuženik u nastavku obrazložiti, a sve imajući u obzir činjenicu da je vansudski istoj isplaćena šteta s osnova zadobivenih povreda. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu PU Primorsko- Goranske (list 6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-30 i 45 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te saslušanjem svjedoka ĆV (list 53- 54 spisa), izvršio uvid u predmet Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci u posl. broj KR-DO-1222/2019, proveo prometno vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing Srećku Hlišću (list 167-174 spisa), proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. sc. Žarku Rašiću, dr. med. (list 143-145 spisa), saslušao prometnog vještaka.

4. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Sporna je međutim, osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom da tuženik smatra da je tužbeni zahtjev previsok jer je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 21.000,00 kuna glede naknade štete s osnova štetnog događaja. Sporna je i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, točnije stupanj odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja te slijedom toga i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Radi utvrđivanja postojanja uzročne veze između ozljeda i štetnog događaja izvršen je uvid u predmet Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci u posl. broj KR- DO-1222/2019, saslušana je tužiteljica i svjedok ĆV te je izvedeno prometno vještačenje, dok je radi utvrđivanja ozljeda koje je tužiteljica zadobila te slijedom toga postojanja osnova i visine štete, pročitana medicinska dokumentacija i zdravstveni karton tužiteljice te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, kao i dokaz medicinskim vještačenjem.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća od 13. ožujka 2024. proizlazi da je tužiteljica upravljala osobnim vozilom državnom cestom između Kraljevice i Rijeke pred kolonom vozila iza sebe, da bi dolaskom do kod prilaza igralištu nogometnog kluba Borac kod Bakra skretala u lijevo, dok je po lijevoj traci u pretjecanju kolone vozila već bilo osobno vozilo osiguranika tuženika pa je u nastavku presijecanjem vozila tužiteljice preko lijeve trake došlo do kontakta prednjeg desnog kuta vozila osiguranika tuženika sa stražnjim dijelom lijevog boka vozila tužiteljice. Brzina vozila tužiteljice kod sudara je iznosila oko 17 km/h, a vozila osiguranika tuženika oko 71 km/h. Kojim su se brzinama vozila kretala prije sudara nije moguće utvrditi jer za to nema materijalnih tragova. Ako je tužiteljica prije skretanja ulijevo usporavala, koje je moglo biti započeto na desnoj traci za oko 7 do 8 m ispred mjesta sudara, u tom je trenutku njeno vozilo za lagano usporavanje moglo imati brzinu od oko 28 km/h, a fizičko skretanje bi bilo započeto oko 1,2 s prije sudara, kada se za brzinu kao kod sudara vozilo osiguranika tuženika nalazilo na oko 23,5 m ispred mjesta sudara, a za postojanje vozila koja su se nalazila u koloni iza tužiteljice, već bi bilo u pretjecanju po lijevoj voznoj traci. Provjerom lijevo bočno iza sebe do trenutka početka skretanja tužiteljica bi u vanjskom lijevom retrovizoru mogla vidjeti da vozilo osiguranika tuženika pretječe kolonu vozila iza nje pa da je zastala na desnoj traci vozilo osiguranika tuženika bi prošlo pored nje lijevom trakom i do nesreće ne bi došlo. Do nesreće ne bi došlo da osiguranik tuženika nije pretjecao kolonu koja se bitno usporava iza tužiteljice u odnosu na putnu brzinu koju je imao. Da li je i kada tužiteljica upalila lijeve smjerokaze u odnosu na početak skretanja nije moguće utvrditi pa da na to osiguranik tuženika može reagirati. Kada je vozilo tužiteljice već počelo fizički skretati za osiguranika tuženika je nesreća bila neizbježiva, a eventualno bi snažnim kočenjem mogao izbjeći da se kretao brzinama manjim od 51 km/h. Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 90 km/h.

7.1. U svom usmenom saslušanju na glavnoj raspravi vještak dipl. ing. Srećko Hlišć je na pitanje kojom metodom proračuna je izvršeno utvrđenje brzine vozila vještak odgovorio kako se isto vidi iz nalaza i mišljenja, strana 4., kako je iskorišten model zadržavanja impulsa gibanja vozila. Na pitanje da li je prilikom utvrđenja brzine vozila uzet u obzir gubitak brzine oba vozila u sudara temeljen na oštećenjima odgovorio je da je to nusprodukt metode koje je upotrijebio, dakle nisu sama za sebe oštećenja na vozilima element da bi se utvrdile sudarne brzine, već mjesto sudara sa sudarnim položajem vozila u odnosu na mjesto gdje su se vozila nakon sudara zaustavila. Na pitanje temeljem kojih parametara je utvrđena brzina kretanja oba vozila prije sudara i u trenutku sudara odgovorio je kako su prema metodologiji koju je primijenio brzine vozila nakon sudara utvrđene na način da se uzme u obzirom put kojeg su oba vozila prešla sa ostvarenim usporenjima i kutovima kojima su se kretala težišta nakon sudara, a iz čega se onda s obzirom na sudarni položaj i mjesto sudara utvrđuju sudarne brzine uzimajući u obzir mase vozila u sudaru. Brzine vozila prije sudara nije bilo moguće utvrditi jer takvih tragova na kolniku nije bilo već je jedino uzeo iskaz tužiteljice da je prije sudara usporavala. Na pitanje kolika je ukupna deformacijska energija utrošena u sudaru odgovorio je kako nije upotrebljavao energetsku metodu već impulsnu metodu za utvrđivanje sudarnih brzina, tako da nije utvrđivao koliko je utrošeno energije na deformaciju svakog pojedinog vozila. Može samo reći da je vozilo tužiteljice u sudaru ostvarilo promjenu brzine od 35 km/h, a vozilo osiguranika tuženika 27 km/h. Na pitanje na temelju čega je utvrdio da je tužiteljica prilikom skretanja ulijevo usporavala, a ne lagano ubrzavala odgovorio je kako je to zaključio iz njenog iskaza. Na pitanje da li je moguće da je tužiteljica prije skretanja ulijevo znatno usporila, a tijekom sretanja ulijevo ubrzala odgovorio je kako je kako je to moguće. Na pitanje da objasni proceduru provjere koju provodi vozač prije skretanja odgovorio je kako je vozač dužan uvjeriti se da li može neku radnju obaviti u prometu na način koji odabere, ali se pri tome mora u to uvjeriti na siguran način, s time da manevar promjene smjera mora najaviti dovoljno ranije u odnosu na druge sudionike u prometu. Dakle tužiteljica je mogla upaliti pokazivač smjera u prilasku mjesta skretanja neko vrijeme prije fizičkog započinjanja skretanja te se s obzirom na kolonu vozila uvjeriti da li je lijeva traka slobodna provjerom u vanjskom lijevom retrovizoru te osvrtanjem preko lijevog ramena. Na pitanje kamo vozač usmjerava svoju pažnju u trenutku kada već započinje radnju sretanja vještak odgovara da u pravilu vozači tada gledaju u smjeru svoga skretanja, malo vozača kao on istovremeno provjerava i promet iza sebe, ali to je profesionalna deformacija. Na pitanje da li je suglasan da tužiteljica nije mogla uočiti automobil osiguranika tuženika ukoliko je radila provjeru prije skretanja u trenutku kada se vozilo Citroen nalazilo na desnoj prometnoj traci iza kolone vozila na temelju skice MUP-a odgovorio je kako je ne zna broj vozila u koloni niti njihov međusobni uzdužni položaj pa ako bi vozila u koloni bila onakva kakva su nacrtana u skici policije te ako bi ta vozila eventualno pratila vozilo tužiteljice na nekom razmaku, s time da je razmak između vozila u koloni vrlo kratak, teoretski postoji mogućnost da ako je tužiteljica provjeravala iza sebe jedno 2-3 sekunde prije samog skretanja da je vozilo osiguranika tuženika bilo na desnoj voznoj traci iza posljednjeg vozila u koloni. Na posebno pitanje vještaku dopušta li mogućnost da je vozač osiguranika tuženika započeo prelazak na lijevu prometnu traku odnosno pretjecanje neposredno prije sudara, uslijed usporavanja kolone koju je predvodila tužiteljica vještak odgovara kako ne može znati jer ne zna što je to neposredno prije sudara u sekundama.

7.2. Sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i usmeno očitovanje prometnog vještaka Srećka Hlišća jer smatra da je navedeni nalaz i mišljenje logičan i uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

8. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka ĆV, kao i iskaz tužiteljice koja je saslušana u svrhu dokaza jer su isti logični i uvjerljivi te su u bitnome suglasni, kako međusobno, tako i sa ostalim materijalnim dokazima koji su provedeni tijekom postupka. Iskaz tužiteljice sud nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazivala da je iza sebe u retrovizoru mogla vidjeti dva vozila jer je iskaz u tom dijelu, osim što je iskaz protivan nalazu vještaka i neuvjerljiv. Povrh toga, ovaj sud smatra, a kako to navodi i prometni vještak u svom usmenom očitovanju da se tužiteljica prije fizičkog započinjanja skretanja te se s obzirom na kolonu vozila mogla uvjeriti da li je lijeva traka slobodna provjerom u vanjskom lijevom retrovizoru te osvrtanjem preko lijevog ramena. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice glede utvrđenja odgovornosti za prometnu nezgodu u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno provoditi po tužiteljici predloženo novo prometno vještačenje, niti izvoditi bilo koje druge dokaze. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

9. Dakle, u postupku je utvrđeno da se vozilo tužiteljice kojim je tom prilikom upravljala u vrijeme nastanka štetnog događaja kretalo državnom cestom između Kraljevice i Rijeke pred kolonom vozila iza sebe, da bi dolaskom do kod prilaza igralištu nogometnog kluba Borac kod Bakra skrenulo u lijevo, dok je po lijevoj traci u pretjecanju kolone vozila već bilo osobno vozilo osiguranika tuženika pa je u nastavku presijecanjem vozila tužiteljice preko lijeve trake došlo do kontakta prednjeg desnog kuta vozila osiguranika tuženika sa stražnjim dijelom lijevog boka vozila tužiteljice. Brzina vozila tužiteljice kod sudara je iznosila oko 17 km/h, a vozila osiguranika tuženika oko 71 km/h. Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 90 km/h.

10. Odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19,; dalje: ZOSCP) propisano je kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je kako je prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Odredbom čl. 70. st. 1. toč. 1. ZOSCP propisano je vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila.

10.1. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi kako je do štetnog događaja došlo zato što je vozač vozila osiguranika tuženika pretjecao kolonu vozila, čime je postupio protivno izričitoj zakonskoj zabrani iz čl. 70. st. 1. toč. 1. ZOSCP te je osim toga njegovo postupanje protivno i odredbi čl. 43. stavka 1. i 2. ZOSPC jer je pretjecao kolonu vozila bez da se sa sigurnošću uvjerio kako tužiteljica namjerava skrenuti ulijevo pa je zbog njegovog protupravnog ponašanja i došlo do nastanka prometne nesreće. Međutim do štetnog događaja ne bi došlo niti da je tužiteljica prilikom skretanja u lijevo izvršila provjeru u vanjskom lijevom retrovizoru lijevo bočno iza sebe te osvrtanjem preko lijevog ramena do trenutka početka skretanja pa bi tom radnjom mogla uočiti da vozilo osiguranika tuženika pretječe kolonu vozila iza nje i zastati na desnoj traci dok bi vozilo osiguranika tuženika prošlo pored nje lijevom trakom pa je krivnja tužiteljice u tome što protivno odredbi čl. 43. stavka 1. i 2. ZOSPC prilikom skretanja ulijevo nije provjerila može li tu radnju obaviti sigurno i neometano u odnosu na druge sudionike u prometu.

11. Čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje: ZOO) propisuje u pogledu međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok st. 2. istog članka propisuje da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, a st. 4. istog članka propisuje da krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

12. U smislu već citirane odredbe čl. 1072. st. 4., u svezi čl. 1072. st. 2. ZOO, sud je ocijenio da je štetni događaj prouzročen obostranom krivnjom oba vozača jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je postojala mogućnost izbjegavanja prometne nezgode od strane oba sudionika i da su oba sudionika postupila protupravno. Odredba čl. 1067. st. 3. ZOO propisuje da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Stoga sud smatra da je tuženik kao osiguravatelj svoga osiguranika djelomično oslobođen od odgovornosti s obzirom da je do štetnog događaja došlo obostranom krivnjom oba vozača, i to u omjeru od 70 posto krivnje vozača vozila osiguranika tuženika i 30 posto krivnje tužiteljice. Taj omjer ocijenjen je prvenstveno imajući u vidu da je primarni uzrok prometne nezgode pretjecanje kolone vozača vozila osiguranika tuženika, a da se povrh toga nije uvjerio da to može učiniti sigurno i neometano u odnosu na druge sudionike u prometu. Vožnja osiguranika tuženika kojom je pretjecao kolonu vozila dovela je do potencijalno opasne situacije pa u konačnici i do prometne nezgode jer vozilo kojim je upravljala tužiteljica nije bilo pretjecano od vozila koje se nalazilo neposredno iza nje nego od vozila u nizu vozila (vozila osiguranika tuženika), a do nesreće ne bi došlo da je osiguranik tuženika sukladno ZOSCP primijenio dužnu pažnju i prvenstveno poštovao zabranu pretjecanja kolone. Ovaj sud zbog navedenog, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ocjenjuje da je doprinos tužiteljice vlastitoj šteti 30 %, dok je tuženik odgovoran za naknadu štete u omjeru od 70 % (tako i Žs u Splitu u odluci poslovni broj Gž-1761/2019-2 od 20. studenog 2020.).

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 6. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave, istegnuće mišića vrata i prijelom trupa VII. vratnog kralješka. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane neurokirurga. Učinila se odgovarajuća RTG obrada kojom se ustanovio navedeni prijelom. Učinjen je konzilijarni pregled ginekologa. Zaprimljena na bolničko liječenje, opservirana te liječena simptomatski. Učinjen je kontrolni pregled ginekologa i neurokirurga. Zbog poteškoća s lijevim okom učinjen je i pregled oftalmologa koji ordinira simptomatsku terapiju. Učinjen je pregled fizijatra te provedena ordinirana fizikalna terapija. Trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila natučenje glave, istegnuće mišića vrata i prijelom trupa VII. vratnog kralješka. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti, a uzimajući u obzir i nalaz magnetne rezonance vratne kralješnice od 10 %, koje se očitiju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir trudnoću tužiteljice te joj je navedena tuđa pomoć bila potrebna vezana za predmetni štetni događaj. U predmetnom štetnom događaju nije došlo do naruženja tužiteljice. Liječenje je okončano nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon što je učinila MR vratne kralješnice 13. 5. 2020.

13.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Žarka Rašića jer je isti logičan, uvjerljiv te su dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, isti je sukladan i medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi, a na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke i nisu imale primjedbi.

14. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužiteljice, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 10 % uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 66 sati.

16. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, fizikalnu terapiju i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (10 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (30 godina), njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Sud je posebice imao u vidu da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila trudnica u 34. tjednu trudnoće.

18. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.300,00 EUR pa bi joj s tog osnova s obzirom na utvrđeni omjer doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja od 30 % pripalo 3.010,00 EUR. Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je najprije utvrditi naknadu ukupne neimovinske štete te zatim tako utvrđenu visinu štete umanjiti za omjer doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja od 30 %, a onda umanjiti tako dobiveni iznos za nesporno isplaćenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.787,18 EUR, odnosno 21.000,00 kuna (tako i VSRH u Rev 472/2022-2 od 30. kolovoza 2022. i Gzz-181/04-2 od 23. veljače 2005.) pa joj s tog osnova pripada 222,82 EUR.

19. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 3 sata kroz 7 dana, u trajanju od 2 sata kroz 15 dana te u trajanju od 1 sat kroz 15 dana te da su istu tužiteljici pružali svekrva i suprug. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 330,00 EUR (66 sati x 5,00 EUR). Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je najprije utvrditi naknadu ukupne štete s osnova tuđe pomoći i njege te zatim tako utvrđenu visinu štete umanjiti za omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 30 % (tako i VSRH u Rev 472/2022-2 od 30. kolovoza 2022.) pa bi joj s tog osnova s obzirom na utvrđeni omjer doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja od 30 % pripalo 231,00 EUR.

20. Dakle, konačno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.020,04 EUR je djelomično osnovan za iznos od 453,82 EUR (točka I izreke presude), dok je za iznos od 1.566,22 EUR isti neosnovan (točka II izreke presude).

21. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 12.8.2019. obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).

22. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u mjeri od 61,23 % (osnov 100 %, a visina 22,47 %), a tuženik u mjeri od 38,77 % (osnov 0 %, a visina 77,53 %). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljice) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 22,46 %. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 9.1.2021., 13.2.2023., 29.3.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 9.2.2021., 7.6.2021., 25.1.2024., 20.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužiteljice s osnova poduzetih radnji po punomoćnici iznose 2.250,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 22,46 %, tako je parnični trošak tužiteljici dosuđen u istom omjeru pa iznosi 505,35 EUR. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR (iznos koji je plaćen s tog osnova, s preostalim dijelom zahtjeva s tog osnova tužiteljica je odbijena), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,65 EUR, trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR (s preostalim dijelom zahtjeva s tog osnova tužiteljica je odbijena). Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

21.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 3.3.2021. jer isti s obzirom na svoj sadržaj nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a nije joj priznat nit trošak sastavljanja podneska od 24.3.2022. kojim uređuje tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka jer taj zahtjev uredila (različito) podneskom od 13.2.2023. za sastav kojeg joj je priznat trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 66,65 EUR

2. tuženiku po punomoćniku