REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-159/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice PE, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Anđele Varnica, odvjetnice, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 4.870,41 EUR skupa s zateznim kamatama tekućim od 5.2.2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 1.145,00 eura skupa sa zateznim kamatama tekućim od 7.1.2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 23.3.2023. godine zadobila ozljedu na radu kod poslodavca PODRAVKA PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Koprivnica u pogonu finalizacije juha prilikom pokušaja preokretanja kutije koja je sprječavala prolazak ostalim kutijama na pokretnoj traci. Pokretni vijci na traci zahvatili su mali prst desne ruke tužiteljice i povukli ostala tri prsta desne ruke tužiteljice. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužiteljica posao obavljala na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 3.5.2023., a tuženik joj je isplatio 19.5.2023. iznos od 3.185,35 €, a koji iznos za tužiteljicu ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Navodi da joj je u štetnom događaju dijagnosticirana ozljeda: Conquasatio digiti II.-V. mani l.dex. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer joj je pokretna traka povukla prste desne ruke i nagnječila prste uslijed čega je trpila intenzivne bolove i strah. Tužiteljici je napravljena toaleta rana na prstima, stavljena je vazelinska gaza i previjena rana te je morala mirovati s držanjem ruke na povišenom i uzimati analgetike, odlazila je na previjanje rana, a s obzirom na avulzije kože napravljena joj je u dva navrata nekrektomija mjesta ozljeda 3-5 prsta desne šake nakon kojih je morala odlaziti na previjanje rana. Tužiteljici su se javili psihički problemi nakon ozljeđivanja u vidu nesanice i strahova pa je potražila pomoć psihijatra koji joj je propisao terapiju. Tužiteljica je provela više ciklusa fizikalne terapije, ali unatoč tome i provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostali bolni ograničeni pokreti u desnoj šaci, oslabljen stisak desne ruke uslijed čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu rana na prstima desne ruke zaostali su ožiljci koji naružuju tužiteljicu pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužiteljici je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa potražuje od tuženika konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24.6.2024. na ime naknade neimovinske i imovinske štete za pretrpljene bolove 2.500,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.500,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.000.00 eura, za tuđu pomoć i njegu 1.055,76 eura, ukupno 8.055,76 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 3.185,35 eura, što iznosi 4.870,41 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja kao i odgovornost svog osiguranika, društva PODRAVKA d.d., kao poslodavca tužiteljice. Također, tuženik čini nespornim i da je 19.5.2023. izvršio isplatu tužiteljici iznosa od 3.185,35 eura s osnova predmetnog štetnog događaja. Međutim, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ističe kako je spomenutom isplatom nespornog dijela naknade štete u iznosu od 3.185,35 eura u cijelosti naknadio štetu nastalu tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata i to kako na neimovinsku štetu tako i na tuđu pomoć i njegu jer medicinske dokumentacije proizlazi da u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužiteljice nikako nije bilo završeno. U odnosu na tijek kamata na tuđu pomoć i njegu, tuženik ističe kako iste u odnosu na navedeni vid štete počinju teći tek od dana presuđenja s obzirom imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja nije reparirana te kao novčana obveza tuženika dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete sukladno odredbi čl. 21. u svezi s čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenoga, predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 23.3.2023. kada su pokretni vijci na traci zahvatili mali prst desne ruke tužiteljice i povukli ostala tri prsta.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku 19.5.2023. isplatio tužiteljici iznos od 3.185,35 eura s osnova neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu kojeg tužiteljica potražuje od tuženika.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede gnječenje i otkinuće mekog tkiva s prednje strane (dlana) drugog do petog prsta desne šake Ova ozljeda joj je utvrđena klinički i radiološki na dan štetnog događaja. Nije bilo prijeloma, ali je došlo do znatnog oštećenja kože i tkiva koje se nalazi na prednjoj strani navedenih prstiju s tim da je najveći gubitak tkiva bio na trećem i četvrtom prstu. Nastale su rane - defekti koje je trebala učestalo previjati. Kontrole kirurga i previjanja su potrajala dulje od 4,5 mjeseca. Još na kontroli kirurga 10.08.2023. se navodi „manja ranica zaostala na 4. prstu„. Provela je u dugotrajnu fizikalnu terapiju. S kirurškog aspekta liječenje se smatra završenim 01.02.2024. kad je u kirurg naveo da je stanje konačno i proglasio liječenje završenim. Tužiteljica je nakon tog pregleda načinila pregled psihijatra 18.04.2024. Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice koje se očituju promjenom izgleda 3. i 4. prsta desne šake, gubitkom osjeta na jagodicama kažiprsta i malog prsta te polovine trećeg i četvrtog prsta s prednje strane. Zaostaje i oslabljena funkcija desne šake zbog nemogućnosti formiranja šake svim prstima što rezultira slabijom stiskom šake te držanjem predmeta u desnoj šaci. Smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede iznosi 8%-9%. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imala 3-4 dana, srednjeg 10 dana i manjeg do 2 mjeseca. Zabrinutost za ishod liječenja je potrajala 4 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpjela 5-6 dana, srednjeg do 15 dana, a manjeg još do 2,5 mjeseca. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 3 mjeseca 3 h na dan zbog nemogućnosti služenja desnom rukom tj. rana koje je trebala učestalo previjati. Tužiteljica je potom još sveukupno trebala tuđu pomoć 2 mjeseca 3 puta tjedno po 2 h zbog otežanog služenja desnom rukom. Naruženje kao posljedica zadobivene ozljede u ovom događaju je blažeg stupnja.

10. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je prigovorio u dijelu u kojem je vještak iznio svoju ocjenu boli i straha kao prekomjernom i proturječnom priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Navodi da iz spisu priložene medicinske dokumentacije je razvidno kako se je tužiteljica žalila na bolove u desnom ručnom zglobu i općenito desnoj ruci još od 2018. kada je također došlo do njezina ozljeđivanja na radnom mjestu. Kako su u cijelom tom razdoblju kod iste bile prisutne i umjerene anksiozno-depresivne reakcije i izbjegavajući mehanizmi obrane, to nikako nije bilo mjesta pripisivanju cjelokupnog njezinog stanja isključivo predmetnom ozljeđivanju.

11. Vještak dr. Stipančić u dopunskom očitovanju na prigovore tuženika navodi da u sudski spis nije dostavljena sva medicinska dokumentacija koju tužiteljica ima i koja je vezana za liječenje ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju, radi se o kontrolnim pregledima kirurga na kojima je vršeno previjanje tužiteljice zbog ozljeda u ovom događaju, te nalazima fizijatra i neurologa. Jasno je u svom Nalazu i mišljenju naveo koja je to dokumentacija koju je tužiteljica dostavila na pregled a tu su nalazi kirurga koji nisu priloženi u spis a koja dokumentacija je uzeta u obzir pri davanju mišljenja i ocjena. Upravo iz te cjelokupne dokumentacije se vidi način i duljina provedenog liječenja, a to je presudno za ocjenu svih kvalifikatornih okolnosti pa time bola i straha. Tužiteljica je ozlijeđena 23.03.2023. a još u kolovozu se opisuju rane i potreba za previjanjem. Dakle, imala je ranu šake, tj. prstiju i potrebu za previjanjem. To je potrajalo 4,5 mjeseca. I laiku je jasno da nije ugodno ako netko ima rane i previja se učestalo kroz 4,5 mjeseca. Svako previjanje otvorene rane boli a izaziva i strah kako od toga kako će proći prevoj do toga kad će rana zacijeliti i kakav će ishod liječenja biti. U konačnici liječenje je završilo 01.02.2024. kad je u kirurg naveo da je stanje konačno i proglasio liječenje završenim. Dakle, liječenje je trajalo gotovo 10,5 mjeseci. Ocjena bola i straha je kumulativna i odnosi se na cjelokupno provedeno liječenje. Ozljeda ručnog zgloba koju je imala 2018. nema nikakve veze s bolovima i strahom nastalim nakon predmetnog događaja. Ta ozljeda je nastala pet godina ranije i liječenje je iste završeno. Ono na što je ta ranija ozljeda mogla utjecati je smanjenje životne aktivnosti zbog eventualnih posljedica zaostale nakon nje, a ne na bol i strah koji su nastali nakon nove ozljede. Napominje da je pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir samo ozljedu u zadobivenu ovom događaju i njene posljedice. Imao jr spoznaju o ranijoj ozljedi ručnog zgloba ali ovdje je cijenio predmetnu ozljedu i njene posljedice. Stoga sve ocjene smatra primjerenima i iste imaju nedvojbeno uporište u medicinskoj dokumentaciji kao i nalazu nađenom pri kliničkom pregledu tužiteljice od strane vještaka.

12. Nakon pisanog očitovanja vještaka tuženik je ostao kod ranijih prigovora na vještačenje iako nije iznio nikakve prijedloge niti su stranke predlagale da vještak usmeno iznese nalaz i mišljenje.

13. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Stipančića sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno, a vještak je uspješno otklonio sve primjedbe tuženika u svom dopunskom očitovanju.

14. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajnog smanjenja životne aktivnosti od 8-9% te činjenicu da je zbog zadobivene ozljede tužiteljica išla na dugotrajno previjanje rana od više mjeseci, te da je provela dugotrajnu fizikalnu terapiju, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 7.000,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova od 2.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 2.000,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 1.500,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 1.000,00 eura.

16. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 318 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 3,32 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 1.055,76 eura.

17. S obzirom da je tuženik tijekom ovog postupka isplatio tužiteljici na ime naknade štete 3.185,35 eura, dosuđen joj je daljnji iznos od 4.870,41 eura.

18. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu 5.2.2024., to kamate teku od toga dana.

19. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu uobičajeno zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Međutim, u ovom slučaju kad je tuženik u mirnom postupku isplatio dio naknade štete i na ime tuđe pomoći i njege, i zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu teku od podnošenja tužbe.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 4.870,41 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik nema pravo na djelomični trošak jer tužiteljica prije vještačenja nije mogla sa sigurnošću postaviti tužbeni zahtjev te joj ta činjenica ne može ići na štetu.

22. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 1.3.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 24.6.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 4.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 700,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) te troškove vještačenja od 270,00 eura, trošak tužiteljice ukupno iznosi 1.145,00 eura.

23. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka kojima dostavlja medicinsku dokumentaciju u više navrata jer je istu trebala dostaviti uz tužbu, a za dostavu naknadne medicinske dokumentacije je po načelu culpae dužna sama snositi troškove.

24. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku