Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-662/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelka Silić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB: 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-48/2023-13 od 22. travnja 2024. i o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-48/2023-13 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja MG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-48/2023-13 od 22. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja MG i tuženika Adriatic osiguranja kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-48/2023- 13 od 22. travnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se u cijelosti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja MG u dijelu kojim je tužitelj zatražio da mu tuženik naknadi troškove izgradnje grobnice, oblaganja grobnice u kamen i kupnje nadgrobnog spomenika.“

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Odbija se preinaka tužbe.

II Odbija se zahtjev parničnih stranaka za naknadom parničnog troška, te se sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje preinače, uvažavajući žalbene navode tužitelja, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv dijela navedenog rješenja pod stavkom II. izreke žali se tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se žalba prihvati i dosudi mu se parnični trošak u povodu revizije, uvećan za trošak sastava žalbe.

2.2. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana.

2.3. Žalbe stranaka protiv rješenja nisu osnovane.

3. Prije svega valja istaći da je ovaj postupak započeo podnošenjem tužbe 1. tužitelja MG, 2. tužiteljice BG i 3. tužiteljice KG (sada M) zbog smrti bliske osobe, sina 1. i 2. tužitelja te brata 3. tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete a vezano uz štetni događaj koji se dogodio 27. studenog 2012. godine i to uslijed prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao OG - prednik tužitelja upravljajući motociklom reg oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu je skrivio vozač osobnog automobila marke ..., reg. oznake [registarska oznaka], koji se kretao južnim prometnim trakom Velebitske ulice te je skrenuo ulijevo preko dvije pune središnje linije, presjekao pravac kretanja motociklu i oduzeo mu prednost prolaska.

3.1. Postupak je započeo još 9. siječnja 2014. te je u postupku doneseno nekoliko pravomoćnih presuda kojima je odlučeno o svim tužbenim zahtjevima tužitelja.

3.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev 2454/19 od 22. studenoga 2022. ukinu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 1783/2016-2 od 12. travnja 2017. i presudu Općinskog suda u Splitu broj Pnš-15/14 od 8. srpnja 2016. u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja MG OG za naknadu štete na ime troškova izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 58.800,00 kn ili 7.804,10 EUR te je predmet u tom dijelu vraćeno je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3.3. Stoga je sada predmet spora je zahtjev 1. tužitelja MG za naknadu imovinske štete na ime troškova izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 7.804,10 Eur.

U odnosu na presudu

4. Sud prvog stupnja je obrazložio svoju odluku i presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio potrebno činjenično stanje na način kako je to izložio u obrazloženju pobijane presude.

5.1. Tako je utvrdio:

- da je pok. OG poginuo u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27. studenoga 2012.,

- da je tužitelj MG otac pok. OG,

- da roditelji pok. OG nisu imali svoju obiteljsku grobnicu u vrijeme kada se dogodila predmetna prometna nezgoda, da istu nije imao ni pok. OG,

- da je uslijed toga pok. OG pokopan u obiteljsku grobnicu svog djeda, odnosno oca tužitelja MG,

- da je tužitelj uklesao ime pok. OG i na kojoj je ugravirana slika pok. OG.

- da je po pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj Pnš-15/14 od 8. srpnja 2016., tuženik isplatio tužiteljima iznos od 7.804,10 eura glavnice, te 638,95 eura kamata,

- da tužitelj do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije kupio ni napravio grobnicu, a ni nadgrobni spomenik, te da u pravcu kupnje ili izgradnje grobnice tužitelj nije poduzeo bilo kakve radnje,

- da tužitelj nije imao nikakvih stvarnih troškova kupnje ili izgradnje grobnice i nadgrobnog spomenika,

6. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO), kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete za izgradnju grobnice.

7. Odredbom čl. 1093. st. 1. ZOO propisano je da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je nadoknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Oštećenik ima pravo na trošak grobnice s više ukopnih mjesta samo ako je bio prisiljen kupiti takvu grobnicu da bi imao gdje pokopati pokojnika, a visina troškova određuje se prema cijeni nadgrobnog spomenika koji podižu građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu ukopa. Pri tome valja istaći da je štetnik dužan naknaditi troškove podizanja nadgrobnog spomenika i prije njegovog postavljanja, ako nema osnova za sumnju da će spomenik biti postavljen (tako i Rev-243/1999-2).

8. No, u ovom predmetu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se predmetni štetni događaj u kojem je poginuo sin tužitelja MG, OG, dogodio dana 27. studenoga 2012., a tužitelj do danas, dakle ni nakon više od 11 godina nije ni kupio, a ni izgradio grobnicu u koju bi sahranio pok. OG, kao ni nadgrobni spomenik, a tužitelj u tom pravcu nije ni poduzeo bilo kakve radnje, poput podnošenja zahtjeva za kupnjom ukopnog mjesta i sl. Ovo tim više što je tuženik temeljem pravomoćne presude isplatio tužiteljima iznos od 7.804,10 eura glavnice po osnovu troškova kupnje grobnice i nadgrobnog spomenika, međutim, usprkos tome, tužitelj nije ni kupio ni napravio grobnicu, a ni nadgrobni spomenik.

9. Vezano uz žalbene navode tužitelja da sud nije jasno obrazložio svoju odluku te zanemario činjenicu da se radi o tragičnoj smrti mlade osobe (stare 26. godina) pa je obilježavanje mjesta gdje je pokopan znak poštovanja i dostojanstva umrle osobe, valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je od štetnog događaja , odnosno smrti prednika tužitelja proteklo 11 godina, tužitelj nije ni na koji način pokazao volju i želju da kupi grobnicu za pokojnog sina. Osim toga, tuženik je isplatio tužitelju iznos od 7.804,10 Eur glavnice i 638,95 Eur kamata na ime imovinske štete za kupnju grobnice još 2016. godine, pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nema namjeru kupnje i izgradnje grobnice ili grobnog mjesta, te nadgrobnog spomenika, jer da ima to bi zasigurno već i napravio, a s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

10. Vezano uz žalbene navode tužitelja koji se odnose na iskaze tužitelja i svjedoka valja istaći da isti predstavljaju ocjenu provedenih dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

11. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na rješenje

12. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 381. ZPP.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP, a vezano uz čl. 190. st. 1. do 3. ZPP kada je odbio preinaku tužbe, sukladno podnesku tužitelja od 2. ožujka 2023.

14. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 9. siječnja 2014. zatražio kamatu na imovinsku štetu na ime kupnje grobnice „od dana presuđenja“ (list 4 spisa). Svojim podneskom od 2. ožujka 2023. (list 292-293 spisa) tužitelj sada potražuje kamatu od 14. ožujka 2013. ne obrazlažući zašto navodi taj datum te zašto tek sada, nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon 9 godina od podnošenja tužbe. Tuženik se protivio preinaci.

15. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP, propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle je li dolazi do povrede prava na pristup sudu, kao što to pravilno navodi i sud prvog stupnja.

16. Pravilno je sud prvog stupnja, ispitujući je li narušena sama bit prava na pristup sudu, odbijanjem prijedloga za preinaku tužbe, utvrdio da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje tužbenog zahtjeva vezanog uz zahtjev za kamate, slijedom čega preinaka tužbe, koja je uslijedila 11 godina nakon podnošenja tužbe, a da se u tih 11 godina nisu dogodile neke nove, odlučne činjenice u pogledu tijeka kamata, nije osnovana i ne predstavlja legitiman cilj te da odbijanje zahtjeva za preinaku tužbe u konkretnom slučaju ne rezultira povredom prava na pristup sudu te je preinaku tužbe pravilno odbio.

17. Pri tome okolnost da je tuženik dobrovoljno isplatio navedenu štetu te dio kamata ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja vezano uz preinaku tužbe.

18. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom I. izreke.

19. Tužitelj je u žalbi naveo da rješenje pobija u cijelosti. Međutim, žalba tužitelja ne sadrži obrazloženje u čemu bi odluka suda vezana uz troškove postupka bila nezakonita. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje pod stavkom II. izreke u odnosu na tužitelja.

20. Protiv st. II izreke žali se i tuženik. Iz sadržaja žalbe može se utvrditi da se tuženik žali prvenstveno iz razloga što mu nisu dosuđeni troškovi revizije, a s revizijom je uspio u cijelosti.

21. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja je uzeo u obzir i trošak sastava revizije, kako je to tuženik i zatražio troškovnikom od 8. veljače 2024. (list 313-314 spisa).

22. Pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, prema kojoj, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je uspjeh stranaka u postupku podjednak te je sudio da svaka stranka snosi svoje troškove.

23. Pri tome valja ukazati tuženiku da je pravilno sud prvog stupnja prilikom izračuna uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh stranaka u cijelom sporu, a ne uspjeh samo u revizijskom postupku, kako pogrešno smatra tuženik da bi trebalo utvrđivati.

24. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje pod stavkom II. izreke.

25. Kako su žalbe tužitelja i tuženika neosnovane to su neosnovani i njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka pa su sa istim odbijeni.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić