Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-1340/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi punomoćnika tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-516/23-26 od 26. studenog 2024., 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika tužiteljice Luke Gulana, odvjetnika u Zagrebu i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-516/23-26 od 26. studenog 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.312,50 eura na teret državnog proračuna.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev punomoćnika tužiteljice Luke Gulana, odvjetnika u Zagrebu, za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je Republici Hrvatskoj naknaditi punomoćniku tužiteljice Luki Gulanu, odvjetniku u Zagrebu, na teret državnog proračuna trošak postupka u iznosu od 40,20 eura, a odbijen je zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 1.312,50 eura.
2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev za naknadu daljenjg iznosa od 1.312,50 eura na teret državnog proračuna, žali se punomoćnik tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači, podredno ukine u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj, jer izreka nije suprotna sadržaju spisa te isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.
5. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica tužbu protiv tuženika, radi isplate podnijela stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, da je Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-223/2023-6 od 25. rujna 2023. predmet ustupljen Općinskom sudu u Zlataru temeljem odredbe čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje: ZS), koji je proveo postupak i donio meritornu odluku, da je punomoćnik tužiteljice podnio zahtjev za naknadu troškova na teret državnog proračuna u iznosu od 1.352,70 eura nastalih uslijed ustupanja predmeta i to za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u trajanju od po sedam sati za svako od tri održana ročišta, kao i trošak javnog prijevoza u oba smjera u iznosu od 13,40 eura, odnosno ukupno 1.352,70 eura, da je punomoćnik tužiteljice pristupio na tri ročišta te stoga ima pravo na troškove javnog prijevoza u ukupnom iznosu od 40,20 eura za sva tri ročišta, no ne i pravo na troškove izbivanja iz pisarnice u trajanju od po sedam sati jer ničim nije dokazao da je na ročišta doista putovao autobusom, pa da bi putovanje toliko trajalo jer je uz zahtjev priložio ispis voznog reda, ali ne i putne karte.
7. Na temelju u bitnom navedenog prvostupanjski je sud na teret državnog proračuna priznao trošak punomoćniku tužiteljice u visini karte javnim prijevozom za ročišta održana 15. veljače 2024., 26. lipnja 2024. i 30. listopada 2024. u ukupnom iznosu od 40,20 eura, a u preostalom dijelu (izbivanje iz pisarnice po 7 sati za svako ročište) odbijo zahjtev pozivom a odredbu čl. 11. st. 4. ZS uz obrazloženje da nije dokazano da bi putovanje od Zagreba do Zlatara i natrag, a time niti izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, toliko trajalo.
8. U žalbi se žalitelj poziva na vozni red polaska autobusa na relaciji Zagreb – Zlatar – Zagreb iz kojeg proizlazi da je izbivanje punomoćnika tužiteljice iz pisarnice za vrijeme putovanja na sva tri održana ročišta trajalo duže od tri sata, konkretno po sedam sati i pet minuta za dva ročišta, odnosno sedam sati i petnaest minuta za jedno ročište. Posljedično navedenom tvrdi da ima pravo na trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od po 350,00 eura s uračunatim PDV-om, za svako ročište.
9. Člankom 11. st. 1. ZS propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa te da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje, čl. 11. st. 4. ZS propisano je da u slučaju iz st. 2. ovoga članka, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, te da će se ta naknada, a kako je to određeno st. 5. istog članka, isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
10. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP je propisano da je sud dužan brižljivom ocjenom svih okolnosti slučaja odlučiti o troškovima postupka.
11. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje: Tarifa), je propisano, u dijelu zajedničkih odredbi i u dijelu gdje je propisana naknada troškova, među ostalim: da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat ali najviše do 7 sati dnevno (Tbr. 39. Tarife) i da odvjetniku za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice, pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz, te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice (Tbr. 49. Tarife).
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno odbio zahtjev žalitelja za priznavanje nagrade za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na teret državnog proračuna u iznosu od 1.312,50 eura.
13. Naime, punomoćnik tužiteljice u spis predmeta nije priložio ispisanu putnu kartu za trošak javnog prijevoza te time nije dokazao da je izbivao iz kancelarije dulje od tri sata.
14. Ovo stoga što trošak javnog prijevoza u smislu odredbe čl. 11. st. 4. ZS predstavlja trošak prijevoza vlakom, autobusom ili brodom time da je taj trošak odvjetnik dužan dokumentirati (kartom i voznim redom) ako traži i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja što u konkretnom slučaju nije napravljeno pa time nije ni dokazano da je putovanje trajalo dulje od tri sata što znači da posljedično tome punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja.
15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu punomoćnika tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
16. Kako je žalba punomoćnika tužiteljice neosnovana, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ovoga rješenja.
U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
