Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-675/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E L J U  P R I Z N A N J A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 07. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik cjeline prava vlasništva nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica] Z, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, Općinskog suda u Puli-Pola.

II. Dužna je tuženica SŠ, [adresa] T 17, Bale, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznati i trpjeti uknjižbu cjeline prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] Z, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, Općinskog suda u Puli-Pola na ime tužitelja TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 359,85 eura u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Dana 12. studenoga 2024. godine kod ovoga suda zaprimljena je tužba tužitelja protiv tužene, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica]/Z, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kasnije podneskom od 27. studenoga 2024. godine, ispravljeno u k. č. br. [katastarska čestica] Z, nakon uslijeđenog zemljišnoknjižnog ispravka pod posl.br. Z-20623/2024 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je tužitelj izvanknjižni vlasnik te kvalificirani i samostalni posjednik kat. čest. [katastarska čestica]/Z, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u katastarskim operatima nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], preko šezdeset (60) godina, dok je tuženica zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine koju je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoje pok. majke TŠK rođena S, pod posl. br. O-53/07;

- da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik susjednih nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] Z, 438/1 Z, 691, 693 i 694 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je stekao dosjelošću temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno pod posl. br. P-1898/2015 (ranije P-77/2014) i nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] Z, 439/1 Z i 692 sve u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je stekao temeljem pravomoćne i ovršne Presude na temelju priznanja ovoga suda posl. br. P-301/2019;

- da iz presude posl. br. P-1898/2015 jasno proizlazi na str. 4. obrazloženja da kat. čest. koje su bile predmet postupka, uključujući i predmetnu kat. čest., predstavljaju jednu gospodarsku i posjedovnu cjelinu koja se sastoji od preko deset (10) čestica manjih površina što je i utvrdio stalni sudski vještak geodetske struke;

- da su se roditelji tužitelja bavili poljoprivredom i ovčarstvom na naprijed navedenim nekretninama uključivši i predmetnu 437/Z (sada 437/1 Z), sve do svoje smrti 1999. godine;

- da su roditelji tužitelja navedene nekretnine u [adresa], pa tako i predmetnu, prvo koristili da bi ih potom sve i otkupili dijelom u novcu, a dijelom u naturi i to sirom obzirom da su se bavili ovčarstvom konkretno predmetnu kat. čest. otkupili su od pok. TŠK, majke tužiteljice;

- da su nakon smrti roditelja, 1999. godine i podjele imovine između braće i sestara, utvrdili da navedene nekretnine, između ostalog i predmetna, nisu upisane na njih;

- da su tužitelj i njegov brat K prema takvoj podjeli ostali na starini i krenuli rješavati imovinsko-pravne odnose koji su rezultirali, između ostalog i prethodno spomenutim postupcima;

- da predmetna kat. čest. nije obuhvaćena parničnim postupcima obzirom da u trenutku utuženja nije postojala u zemljišnim knjigama, što i potvrđuje današnja razlika u identifikaciji iste kat. čest. u katastarskim operatima i zemljišnim knjigama;

- da od 1950-ih godina od kada su tužiteljevi roditelji prvo koristili pa potom i otkupili nekretnine u [adresa], roditelje pa tako i tužitelja nitko nikada nije ometao niti osporavao njegovo izvanknjižno vlasništvo odnosno njegovo pravo na posjed;

- da tužitelj nikad nije sumnjao niti imao razloga posumnjati da predmetna kat. čest. ne bi bila vlasništvo njegovih roditelja, jer osim činjenice što su se roditelji i ponašali kao vlasnici to im nikada nitko nije niti osporio;

- da je tužitelj, kako osobno tako i putem svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne kat. čest. preko šezdeset (60) godina;

- da su na navedenoj kat. čest. tužitelj i njegovi pravni prednici, krajem 70-ih / početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, izgradili pomoćnu zgradu, koja u naravi predstavlja garažu za traktor s nadstrešnicom;

- da je predmetnu pomoćnu zgradu tlocrtne površine cca 50,00 m² legalizirao tužitelj temeljem rješenja o izvedenom stanju - klasa: UP/I-361-03/17- 01/1697 od 2. svibnja 2018. godine, koje rješenje je postalo izvršno i pravomoćno dana 01. lipnja 2018. godine, iz kojeg je vidljivo da je dana 22. veljače 2018. godine pozvana tuženica, kao zemljišnoknjižna vlasnica, na očitovanje o navedenom postupku legalizacije te se o istom nije izjasnila niti odazvala;

- da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV) u čl. 388. st. 1. i st. 2. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava, dakle i stjecanje vlasništva dosjelošću, do stupanja na snagu ZV, prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka dakle, prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a;

- da je u trenutku stjecanja prava vlasništva na snazi bio Austrijski opći građanski zakonik (dalje u tekstu: OGZ) kojim je bilo propisano da je za dosjelost bilo potrebno trideset (30) godina dok je prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. godine taj rok modificiran na način da je za redovnu dosjelost potrebno deset (10) godina, a za izvanrednu (20) godina;

- da su isti rokovi bili propisani i zakonima koji su stupili na snagu iza OGZ-a i to Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje u tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine te Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine i vrijedi sve do danas;

- da su predmetnu kat. čest. temeljem redovite dosjelosti i to protekom deset (10) godina samostalnog, kvalificiranog i neprekidnog posjedovanja stekli već roditelji tužitelja;

- da s obzirom roditelje tužitelja nitko nikada nije ometao u njihovom izvanknjižnom vlasništvu te da tužitelj nije imao nikakvih razloga posumnjati da mu navedeno pravo eventualno ne pripada, tužitelj da je stekao predmetnu kat. čest. i protekom nepovoljnijeg roka od dvadeset (20) godina za izvanrednu dosjelost;

- da obzirom da je obitelj tužitelja na predmetnoj kat. čest. izgradila pomoćni objekt, tužitelj osim stjecanja prava vlasništva, prvenstveno temeljem pravnog posla pa potom i dosjelošću, ima i treći pravni temelj stjecanja i to gradnjom na tuđem uz znanje zemljišnoknjižnog vlasnika;

- da je tadašnjim OGZ-om propisano u čl. 418., da ukoliko je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom gradiocu, ne može on „iskati“ za zemljište, dok je ZOVO-om koji je stupio na snagu 1. siječnja 1980. godine u čl. 24. propisano sljedeće: "Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.";

- da se navedenoj gradnji nitko nije usprotivio iz očitog razloga jer je nekretnina, u trenutku gradnje, bila u vlasništvu tužitelja i njegovih pravnih prednika;

- da se tužitelj prije pokretanja ove parnice pisano obratio tuženici radi pokušaja mirnog rješenja spora, no da se ista na navedeno oglušila.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 24. prosinca 2024. godine tužena potvrđuje primitak tužbe i podneska od 27. studenoga 2024. godine kojim tužitelj ispravlja tužbeni zahtjev zbog uslijeđenog zemljišnoknjižnog ispravka predmetne k. č. br. [katastarska čestica] Z to u cijelosti priznaje navode iz tužbe i tužbeni zahtjev iz podneska od 27. studenoga 2024. godine, potvrdivši da su činjenični navodi točni stoga da je tužitelj stvarni vlasnik te isključivi kvalificirani i neometani posjednik k. č. br. [katastarska čestica] Z, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženica moli da ju se oslobodi od plaćanja parničnog troška kakav zahtjev tužitelj postavlja u svojoj tužbi.

4. Podneskom od 02. siječnja 2025. godine tužitelj predlaže sudu da nastavno tuženičinom priznatom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 27. studenoga 2024. godine sud donese presudu na temelju priznanja sukladno čl. 331. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

5. Sukladno odredbi čl. 331. ZPP-a, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

6. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju je dosudio traženi parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (s uključenim PDV-om), uz trošak sudske pristojbe na tužbu (73,23 eura) i presudu na temelju priznanja (36,62 eura), odnosno sveukupno 359,85 eura, kao u točki III. izreke ove presude, a sve kako je tuženica dala povoda za ovu tužbu imajući u vidu da je tužitelj prethodno utuženju istoj uputio dopis od 30. listopada 2024. godine predlažući joj izdavanje tabularne isprave uz upozorenje da će u protivnom svoj zahtjev ostvariti sudskim putem koji će prouzročiti dodatne i nepotrebne odvjetničke i sudske troškove.

7. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj nije odustao od zahtjeva za naknadu parničnog troška nakon priznanja, valjalo je o parničnom trošku odlučiti kao u točki III. izreke ove odluke.

U Rovinju, 07. siječnja 2025. godine.

S u d a c :

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude na temelju priznanja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi pismeno putem e-komunikacije suda odnosno, u tri primjerka putem ovoga suda, a odluku o žalbi donosi nadležnom županijskom sudu.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a). Kada se presuda na temelju priznanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženoj