REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3160/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tuđ+žitelja KB delniška družba S.p.A., Talijanska Republika, Gorizia, Via Malta 2, OIB: 35901517097, kojeg zastupa Branko Ilić, odvjetnik u Zagrebu, Koledovčina 1, protiv tuženika MOBILIA d.o.o., Šibenik, Ivana Meštrovića 13, OIB: 94034916314, kojeg zastupa Mario Boras, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi ispunjenja ugovora, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetnice Morane Vojnović, zamjenice punomoćnika tuženika, dana 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

II. Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 21. ožujka 2024., a koja se sastoji u tome da se primarni tužbeni zahtjev mijenja u pogledu radnji čije se poduzimanje zahtijeva od tuženika (umjesto radnji prodaje nekretnina, zahtijeva se nalaganje poduzimanja određenih radnji u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d. tako da dođe do prodaje nekretnina) te se dodaje novi tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.200.000,00 EUR s zateznim kamatama od 2. kolovoza 2023. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje tuženiku da ''ispuni ugovornu obvezu tako da poduzme sve potrebne radnje, poduzme sve potrebne činidbe, izda bilo koje izjave i/ili usvoji i po potrebi ovjeri bilo koje i sva potrebna rješenja u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d., OIB: 67751413631 ili pravnom sljedniku društva, da dođe do prodaje nekretnina upisanih u'' zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 346, 461, 462, 463, 464, 465, 466 i 467), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 468, 469, 470, 471, 472, 473 i 610/1), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 316), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 344, 626/2, 626/5, 626/8, 626/9, 626/28, 627/11 i 627/106) i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 627/9) te da ''isplati tužitelju dio prihoda, sve sukladno ugovoru o raspodjeli prihoda''.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.200.000,00 EUR s zateznim kamatama od 2. kolovoza 2023. do isplate, ''po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena''.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 87.500,00 EUR, u roku do 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19.081,81 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 28. svibnja 2020. sklopile Ugovor o raspodjeli prihoda te Dodatak 1. tome ugovoru kojim je ugovoren opseg sudjelovanja tužitelja u prihodima stečenim naplatom potraživanja prema GR u iznosu od 10.000.000,00 EUR s kamatama i troškovima, kojeg je na tuženika prenijelo društvo NLB Interfinanz AG (dalje u tekstu: NLB), zajedno sa sredstvima osiguranja, prije svega s hipotekom na nekretninama društva Hotel Miran Pirovac d.d., upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskom suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Tisno. Tvrdi se da je tuženik većinski imatelj dionica u društvu Hotel Miran Pirovac d.d., slijedom čega da ima izravan utjecaj na donošenje odluka u skupštini navedenog društva. Nadalje, da se je tuženik u Ugovoru o raspodjeli prihoda obvezao da će odmah po prijenosu navedene tražbine započeti s postupkom prodaje nekretnina založenih radi osiguranja te tražbine, ali da niti tri godine nakon sklapanja tog ugovora nije učinio ništa kako bi te nekretnine prodao. Na sastanku održanom u svibnju 2023. da je odgovorna osoba tuženika jasno dala do znanja tužitelju da ne namjerava prodati predmetne nekretnine, već da iste misli zadržati i njima upravljati, u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, čime da tuženik krši navedeni Ugovor o raspodjeli prihoda. Osim toga, da nepostupanjem po navedenom Ugovoru o raspodjeli prihoda, čime se krši načelo zabrane zloupotrebe prava te načelo savjesnosti i poštenja, tuženik uzrokuje tužitelju štetu, koja da se očituje u izgubljenoj dobiti u visini zateznih kamata na iznos koji bi tužitelju pripao po Ugovoru o raspodjeli prihoda (4.600.000,00 EUR – zatezne kamate za razdoblje od 11. svibnja 2023. do 14. studenog 2023. u iznosu od 273.164,38 EUR) te u troškovima odvjetnika za sastavljanje novog ugovora (19.908,42 EUR) te za sastavljanje predmetne tužbe (1.767,87 EUR), u ukupnom iznosu od 294.840,67 EUR. Tužitelj napominje da su stranke Ugovorom o raspodjeli prihoda ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu te primjenu hrvatskog materijalnog prava, a budući da bi tužitelju po predmetnom ugovoru, da se nekretnine unovče po najvišoj predviđenoj cijeni, pripadala naknada u iznosu od 6.000.000,00 EUR, to u tom iznosu naznačuje vrijednost predmeta spora u ovoj parnici. Zaključno, tužbom se zahtijeva da se tuženiku naloži ispuniti preuzetu ugovornu obvezu tako što će prodati nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i isplatiti tužitelju dio prihoda sukladno Ugovoru o raspodjeli prihoda.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer nije dokazao pravni slijed između društva KB 1909 S.p.A., koji je stranka Ugovora o raspodjeli prihoda, i sebe. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, ističe da je predmetne nekretnine jako teško prodati, jer na njima egzistira čitav niz zemljišnoknjižnih tereta, među kojima i zabilježbe ovrhe, a da nakon upisa zabilježbe ovrhe više nije moguće izvršiti promjenu prava vlasništva u zemljišnim knjigama ako bik temelj promjene bio dobrovoljni prijenos vlasništva ovršenika, dakle, da predmetne nekretnine u ovom trenutku pravno nije moguće prodati. Osim toga, da su nekretnine zapuštene te u derutnom stanju, zbog čega da je uložio značajna sredstva u njihovu renovaciju kako bi iste, kad za to budu ispunjeni uvjeti, prodao po većoj cijeni. Smatra da je provedba ovakvog tužbenog zahtjeva nemoguća, jer se istim traži da sud naloži tuženiku sklapanje ugovora o kupoprodaji s trećom osobom, bez da se naznačuje cijena po kojoj se te nekretnine moraju prodati. Osim toga, da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] više nije upisana niti jedna nekretnina. Osim toga, smatra da bi društvo Hotel Miran Pirovac d.d. moralo biti obuhvaćen tužbenim zahtjevom, jer je upravo on vlasnik predmetnih nekretnina, a ne tuženik pa ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, jer da postoji isključiva mjesna nadležnost suda na čijem području nekretnine leže. Smatra da da je tužba preuranjena, da će se predmetne nekretnine prodati u ovršnom postupku trećoj osobi ili da će ih on preuzeti, u kojem slučaju da će tražbina tužitelja na isplatu odgovarajuće naknade dospjeti tek kad tuženik proda te nekretnine trećoj osobi.

3. U očitovanju na odgovor na tužbi tužitelj ističe da je na njegovoj strani došlo do promjene tvrtke iz KB 1909 S.p.A. u KB delniška družba S.p.A., tako da on jest aktivno legitimiran u ovom postupku. Nadalje, ističe da samo vršenje ulaganja od strane tuženika u predmetne nekretnine ukazuje na to da se isti želi baviti hotelijerstvom i turizmom, a ne iste prodati. Nadalje, ističe da su sve hipoteke koje su i dalje upisane na predmetnim nekretninama u suštini prijateljske nekretnine, koje služe da boi se dobio dojam o njihovoj opterećenosti, a koje bi se brisale u slučaju realizacije Ugovora o raspodjeli prihoda. Tako da je nositelj tražbina osiguranih hipotekom u korist NLB-a u stvari tuženik, dok je sve ostale tražbine otkupio NR, odvjetnik koji je ranije zastupao tuženika. Budući da društvo koje je vlasnik predmetnih nekretnina nije stranka Ugovora o raspodjeli prihoda, njemu da se ne može niti naložiti postupanje sukladno obvezama iz tog ugovora.

4. Međutim, tužitelj mijenja primarni tužbeni zahtjev na način da sada traži da se tuženiku naloži ispunjenje preuzete ugovorne obveze tako da će poduzeti sve potrebne radnje i činidbe, izdati sve potrebne isprave i usvojiti i ovjeriti sva potrebna rješenja u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d., OIB: 67751413631 ili njegovom pravnom sljedniku, tako da dođe do prodaje nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i isplatiti tužitelju dio prihoda sukladno Ugovoru o raspodjeli prihoda.

5. Osim toga, tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, ako sud prethodni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, na isplatu naknade u iznosu od 5.200.000,00 EUR, na koju da bi tužitelj imao pravo temeljem odredbe čl. 3.2. Ugovora o raspodjeli prihoda (u slučaju prodaje nekretnine po cijeni između 19.000.000,01 EUR i 20.000.000,00 EUR), s obzirom da je očito da tuženik postupa protivno ugovoru pa tužitelj smatra da je njegova tražbina na isplatu ugovorene naknade dospjela i to u trenutku kada je tuženik počeo upravljati predmetnim nekretninama u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, umjesto da iste proda, dakle, da mu pripadaju zatezne kamate na navedeni iznos od dana druge opomene, 2. kolovoza 2023., do isplate.

6. Tuženik se je protivio opisanoj preinaci tužbe, izvršenoj podneskom od 21. ožujka 2024.

7. Na izričit upit suda tuženik je izjavio da osporava da je NR prenio na tuženika tražbine radi čijeg se ostvarenja vode ovršni postupci na predmetnim nekretninama kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne služne u Kninu i to Ovr-517/2018

8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o raspodjeli prihoda sklopljen 28. svibnja 2020. između tužitelja (tadašnje tvrtke KB 1909 Società per azioni) i tuženika (list 12. – 6. spisa), Dodatak 1. Ugovoru o raspodjeli prihoda od 28. svibnja 2020. (list 18. – 19. spisa), dopisi tužitelja poslani tuženiku prije pokretanja ovog postupka od 13. travnja 2023., 2. kolovoza 2023. i 12. rujna 2023. (list 20. – 24. spisa), izvadak iz registra Središnje depozitarne agencije d.d. za dionice društva Hotel Miran Pirovac d.d. (list 25. spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Hotel Miran Pirovac d.d. (list 62. – 69. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 70. – 71. spisa), bilješke uz financijska izvješća društva Hotel Miran Pirovac d.d. za 2022. (list 73. – 82. spisa), ovjereni prijevod s talijanskoj jezika povijesnog izvatka iz Gospodarske komore regije Venezia Giulia za tužitelja (list 98. – 113. spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadci iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Tisno, za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list 131. – 170. spisa), ispis podataka iz e-predmeta za spise Općinskog suda u Šibeniku – Stalne službe u Kninu Ovr-455/2016, Ovr-1066/2017, Ovr-517/2018 i Ovr-634/2018 (list 179. – 187. spisa), brutto bilanca tuženika za 2023. (list 188. – 189. spisa) i dijelovi spisa Općinskog suda u Šibeniku, Ovr-455/2016 i to list. 510. – 538. i 552. – 565. (list 200. – 243. spisa).

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi, kako primarni, tako i eventualno kumulirani, neosnovani.

10. Predmet spora po primarnom tužbenom zahtjevu jest nalaganje tuženiku poduzimanja radnji unutar društva Hotel Miran Pirovac d.d., u kojemu je tuženik većinski dioničar, potrebnih za realizaciju prodaje nekretnina u vlasništvu tog društva, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu isplata naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju iz kupoprodajne cijene postignute prodajom tih nekretnina.

11. Među strankama je nesporno sklapanje Ugovora o raspodjeli prihoda.

12. Sporno je da li tuženik krši Ugovor o raspodjeli prihoda time što ne poduzima radnje potrebne u svrhu prodaje predmetnih nekretnina, a time i može li se osnovano od tuženika zahtijevati poduzimanje tih radnji, a podredno, ima li tužitelj dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi predmetnog ugovora.

13. Prije svega, u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja ukazati na sljedeće.

14. Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, s obzirom da je domicil tužitelja u Talijanskoj Republici, a domicil tuženika u Hrvatskoj, to se međunarodna nadležnost suda određuje prvenstveno Uredbom (EU) 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (dalje u tekstu: Uredba Bruxelles I.bis).

15. Prema odredbi čl. 25. st. 1. u vezi čl. 27. Uredbe Bruxelles I.bis stranke se uvijek mogu sporazumjeti o (mjesnoj) nadležnosti suda određene države članice, osim ako je za tu vrstu spora propisana isključiva nadležnost određenih sudova određene države članice.

16. Na sadržajno jednak način dopustivost sporazuma o prorogaciji nadležnosti uređuje i odredba čl. 70. st. 1. ZPP-a, uz izričit dodatak da tako prorogirani sud mora biti stvarno nadležan.

17. S obzirom da je predmet spora, kako po primarnom, tako i po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, ispunjenje preuzete ugovorne obveze prodaje nekretnina radi ispunjenja druge ugovorne obveze koja se sastoji u isplati dijela tako ostvarenih prihoda, to za ovu vrstu spora nije propisana isključiva međunarodna mjesna nadležnost, niti odredbom čl. 24. Uredbe Bruxelles I.bis, niti odredbama ZPP- a (čl. 56. st. 1. ZPP-a, čl. 57. ZPP-a, čl. 61. ZPP-a, čl. 63. ZPP-a), slijedom čega je strankama bilo dopušteno ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda, što su predmetne stranke i učinile odredbom čl. 5.2. Ugovora o raspodjeli prihoda, kojom su za sve sporove proizašle iz tog ugovora ugovorile nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

18. S obzirom da su u Republici Hrvatskoj za sporove između pravnih osoba stvarno nadležni trgovački sudovi (čl. 34.b. t. 1. ZPP-a), a stranke su ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, to je za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan ovaj sud.

19. Slijedom navedenog, prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jest neosnovan. 20. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnesku od 21. ožujka 2024., kojim je tužitelj činjenično izmijenio primarni tužbeni zahtjev tako da više ne zahtijeva od tuženika da proda nekretnine u vlasništvu društva Hotel Miran Pirovac d.d., već da poduzme unutar ovisnog društva Hotel Miran Pirovac d.d. radnje potrebne kako bi došlo do prodaje tih nekretnina te dodaje eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 5.200.000,00 EUR s zateznim kamatama od 2. kolovoza 2023. do isplate, valja istaknuti da je sud opisanu preinaku dopustio, iz razloga što je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među predmetnim parničnim strankama (čl. 190. st. 1. i 3. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP-a).

21. S obzirom da su stranke odredbom čl. 5.2. Ugovora o raspodjeli prihoda ugovorile primjenu hrvatskog materijalnog i procesnog prava kao mjerodavnog za svoje sporove, to će se u konkretnom predmetu primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a odredbe hrvatskog procesnog prava je ovaj sud ionako dužan primijeniti bez obzira na odabir stranaka.

22. Ugovor o raspodjeli prihoda sklopili su tužitelj, tadašnje tvrtke KB 1909 S.p.A. (promjena tvrtke dokazana je izvatkom iz registra poslovnih subjekata regije Venezia Giulia u koji je tužitelj upisan) i tuženik.

23. Iz Ugovora o raspodjeli prihoda proizlazi da je društvo NLB prodalo tuženiku tražbinu prema dužniku GR u iznosu od 10.000.000,00 EUR s kamatama i troškovima, premda je prethodno 50% te tražbine NLB prodao tužitelju, slijedom čega su tužitelj i NLB postigli dogovor o prestanku međusobnih prava i obveza, međutim, sada je određene obveze prema njemu preuzeo tuženik.

24. Naime, iz Ugovora o raspodjeli prihoda proizlazi da je ustupljeno potraživanje bilo osigurano založnim pravom na dionicama GR u određenim društvima, između ostalog i na dionicama u društvu Hotel Miran Pirovac d.d. (252.304 dionice oznake HMIP-R-A) koje se vode u elektroničkom obliku u sustavu Središnje depozitarne agencije d.d., ali i založnim pravom (hipotekom) na nekretninama društva Hotel Miran Pirovac d.d. upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Tisno i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (založno pravo upisano pod brojem Z-545/2010).

25. Stoga je ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju naknadu po osnovi ''participacije tužitelja u prenesenoj tražbini prema GR' iz vrijednosti založenih nekretnina, tako što će se pristupiti realizaciji založnog prava na tim nekretninama, s time da se je tuženik obvezao započeti s postupcima prodaje predmetnih nekretnina odmah nakon što na njega bude preneseno potraživanje prema GR, na način da se prodaja konačnom kupcu izvrši u najkraćem mogućem vremenu (čl. 2.8. Ugovora o raspodjeli prihoda).

26. Stranke su ugovorile da je ciljana kupoprodajna cijene za sve predmetne nekretnine 21.000.000,01 EUR te da u tom slučaju naknada koja pripada tužitelju iznosi 6.000.000,00 EUR (čl. .1. Ugovora o raspodjeli prihoda). Ako se nekretnine prodaju ispod te cijene, tužitelju pripada razmjerno snižena naknada, s time da je minimalna cijena za koju se nekretnine mogu prodati 16.000.000,00 EUR (ako tuženik želi nekretnine prodati ispod te cijene, za to mu treba suglasnost tužitelja), u kojem slučaju tužitelju pripada naknada u iznosu od 4.400.000,00 EUR, ako se nekretnine prodaju za cijenu između 18.000.000,01 EUR do 19.000.000,00 EUR tada tužitelju pripada naknada u iznosu od 4.800.000,00 EUR, ako se nekretnine prodaju za cijenu između 19.000.000,01 EUR do 20.000.000,00 EUR tada tužitelju pripada naknada u iznosu od 5.200.000,00 EUR itd. (čl. 3.2., 3.3. i 3.4. Ugovora o raspodjeli prihoda kako su izmijenjeni Dodatkom 1.).

27. Prema odredbi čl. 3.5. Ugovora o raspodjeli prihoda (postao čl. 3.5. Dodatkom 1., ranije se je radilo o čl. 3.2) tražbina tužitelja na isplatu naknade dospijeva nakon prodaje predmetnih nekretnina i to najkasnije u roku od 15 dana od plaćanja kupoprodajne cijene od strane kupca.

28. Ugovoreno je svakodobno pravo tužitelja zahtijevati od tuženika isplatu iznosa od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina, koji iznos mu je tuženik dužan isplatiti u roku od 6 mjeseci od primitka poziva na isplatu, ali u tom slučaju prestaju sva prava i obveze iz tog ugovora te tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika isplatu dodatnog iznosa naknade (čl. 3.7. Ugovora o raspodjeli prihoda).

29. Iz dostavljenih povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 627/9 vrt površine 4648), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 346 zgrada površine 160 m2, zk. č. 461 kuća površine 87 m2, zk. č. 462 kuća površine 87 m2, zk. č. 463 kuća površine 87 m2, zk. č. 464 kuća površine 87 m2, zk. č. 465 kuća površine 87 m2, zk. č. 466 kuća površine 87 m2 i zk. č. 467 površine 87 m2), u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (zk. č. 316 hotel i dvorište površine 27214 m2), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 344 zgrada površine 57 m2, zk. č. 626/2 pašnjak površine 3197 m2, zk. č. 626/5 vinograd površine 235 m2, zk. č. 626/8 pašnjak površine 350 m2, zk. č. 626/9 put površine 1463 m2, zk. č. 626/28 voćnjak površine 1213 m2, zk. č. 627/11 Katine – pašnjak površine 2187 m2, zk. č. 627/106 Katine – pašnjak površine 256 m2), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk č. 468 kuća površine 87 m2, zk. č. 469 kuća površine 87 m2, zk. č. 470 kuća površine 87 m2, zk. č. 471 kuća površine 87 m2, zk. č. 472 kuća površine 87 m2, zk. č. 473 kuća površine 87 m2, zk. č. 610/1 neplodno zemljište i kuća za odmor površine 29861 m2), proizlazi da je vlasnik svih tih nekretnina društvo Hotel Miran Pirovac d.d., ali su sve one opterećene, između ostalog, zabilježbama ovrhe.

30. U zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije upisana niti jedna nekretnina, budući da je isti utrnut te je proveden otpis zk. č. 627/98 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a zk. č. 627/99 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

31. Dakle, na svakoj od predmetnih nekretnina su upisane četiri zabilježbe ovrhe, prva pod brojem Z-4808/2016 koja se odnosi na ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, pod brojem Ovr-455/2016, druga pod brojem Z-11760/2017 koja se odnosi na ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku, pod brojem Ovr-1066/2017, treća pod brojem Z- 10874/2018 koja se odnosi na ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu pod brojem Ovr-517/2018 i četvrta pod brojem Z- 14650/2018 koja se odnosi na ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu pod brojem Ovr-634/2018 (osim na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojima su upisane sve navedene zabilježbe ovrhe, osim zabilježbe pod brojem Z-11760/2017 koja se odnosi na ovršni postupak pod brojem Ovr-1066/2017).

32. Sve te zabilježbe ovrhe teretile su predmetne nekretnine i u trenutku potpisivanja Ugovora o raspodjeli prihoda, 28. svibnja 2020., slijedom čega se postavlja pitanje na koji način su stranke smatrale da bi tuženik, kao nesporno većinski dioničar s većinskim pravom glasa u društvu Hotel Miran Pirovac d.d., mogao poduzeti radnje radi samostalne prodaje tih nekretnina realizacijom upisanih založnih prava.

33. Naime, učinak je zabilježbe ovrhe taj da nakon njenog upisa više nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava na predmetnoj nekretnini utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta (čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ/).

34. Dakle, sve i da je tuženik kao glavni dioničar na glavnoj skupštini društva Hotel Miran Pirovac d.d. ishodio donošenje odluke o prodaji predmetnih nekretnina, kupac se ne bi mogao upisati kao vlasnik istih, jer su te nekretnine opterećene zabilježbama ovrhe, a ako se kupac ne može upisati kao vlasnik nekretnina, neće ih niti kupiti, budući da je svrha kupoprodaje nekretnina stjecanje prava vlasništva na istima, a pravo vlasništva, kada je temelj stjecanja pravni posao, stječe se tek uknjižbom u zemljišnoj knjizi, čija je provedba u konkretnom slučaju bila pravno nemoguća.

35. Sud je zatražio od Općinskog suda u Šibeniku ovršne spise Ovr-466/2016, Ovr- 166/2017, Ovr-517/2018 i Ovr-634/2018 kako bi se utvrdilo tko su ovrhovoditelji - nositelji tražbina prema ovršeniku Hotel Miran Pirovac d.d., a sve kako bi se ispitala istinitost tužiteljevih navoda da je u stvarnosti tuženik stekao sve te tražbine, slijedom čega da zabilježba navedenih ovrha nije stvarna prepreka slobodnoj prodaji predmetnih nekretnina, budući da je tuženik ovlašten povući ovršne prijedloge u svim tim postupcima te na taj način okončati ovršne postupke i poduzeti radnje u svom ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d. radi slobodne prodaje predmetnih nekretnina.

36. Iz navedenih ovršnih spisa utvrđeno je da je ovrhovoditelj u postupcima Ovr- 466/2016 i Ovr-166/2017 bilo društvo NLB, ali da je isto ustupilo svoju tražbinu ovdje tuženiku, dok je u postupku Ovr-517/2018 ovrhovoditelj bilo društvo Summa Loco d.o.o. koje je svoju tražbinu ustupilo NR, a u postupku Ovr-634/2018 ovrhovoditelj je bio ŠR. Nadalje, proizlazi da su kasniji ovršni postupci spojeni na prvi ovršni postupak Ovr-466/2016 te je pod tim poslovnim brojem dana 19. svibnja 2022. doneseno rješenje (posljednje rješenje u navedenom spisu) temeljem kojeg je na mjesto ovrhovoditelja NLB stupio tuženik, a na mjesto ovrhovoditelja Summa Loco d.o.o. stupio je NR, tako da su sada ovrhovoditelji Mobilia d.o.o. (tuženik), NR i ŠR.

37. Tužitelj tvrdi da je i ŠR ustupio svoje tražbine NR, a da je NR sve tražbine ustupio tuženiku (predlaže njegovo saslušanje radi utvrđenja te činjenice).

38. Napominje se, da sve i da su navodi tužitelja istiniti, dakle, da su sve tražbine radi čijeg se prisilnog namirenja vode ovršni postupci na predmetnim nekretninama ovršenika Hotel Miran Pirovac d.d. ustupljene ovdje tuženiku, tuženik, kao osobni i založni vjerovnik, te nekretnine ne bi bio ovlašten prodati izvansudskim putem.

39. Naime, vjerovnik dospjele tražbine koja je osigurana založnim pravom na nekretnini (a svaka od tih tražbina je osigurana založnim pravom na tim nekretninama), ostvaruje svoje pravo na namirenje putem suda, po pravilima određenim u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP) i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina (čl. 336. u vezi čl. 337. ZVDSP-a).

40. Dakle, založni vjerovnik ostvaruje namirenje svoje dospjele nenamirene tražbine koja je osigurana založnim pravom na nekretnini prodajom te nekretnine isključivo u sudskom ovršnom postupku.

41. S obzirom da su ovršni postupci radi ostvarenja namirenja tih tražbina već bili započeti u trenutku sklapanja Ugovora o raspodjeli prihoda te da su isti i dalje u tijeku, to nije jasno koju je daljnju radnju tuženik trebao poduzeti kako bi udovoljio preuzetoj ugovornoj obvezi poduzimanja radnji radi prodaje tih nekretnina realizacijom upisanog založnog prava.

42. Dakle, valja ponoviti da je tuženik preuzeo obvezu isplate tužitelju naknade isključivo iz prihoda ostvarenih prodajom nekretnina društva Hotel Miran Pirovac d.d. temeljem realizacije založnog prava na tim nekretninama (čl. 2.4., 2.5. i 2.8. Ugovora o raspodjeli prihoda), što znači iz realizacije novčane tražbine koja je osigurana tim založnim pravom, a to je moguće isključivo kroz sudski ovršni postupak, kojeg tuženik nesporno već vodi, što bi značilo da tuženik vođenjem gore navedenih ovršnih postupaka ispunjava preuzetu ugovornu obvezu.

43. Niti jedna odredba Ugovora o raspodjeli prihoda ne upućuje na to da se je tuženik trebao odreći založnog prava na predmetnim nekretninama (koje mu je preneseno zajedno s tražbinom koja se je tim založnim pravom osiguravala) i nakon toga, kao većinski dioničar založnog dužnika Hotel Miran Pirovac d.d., poduzeti radnje u svrhu ishođenja odluke glavne skupštine o prodaji tih nekretnina, a niti je to razumno očekivati od bilo kojeg vjerovnika.

44. Ovdje valja napomenuti da, protivno shvaćanju tužitelja, ustupom tražbina osiguranih založnim pravom na nekretninama društva Hotel Miran Pirovac d.d. na tuženika, nije došlo do sjedinjenja osobe vjerovnika i dužnika istog obveznog odnosa, a time niti do prestanka osigurane tražbine.

45. Ovo stoga, što ne postoji pravni identitet između dioničara i dioničkog društva u kojemu je taj dioničar imatelj dionica. Dakle, založni dužnik Hotel Miran Pirovac d.d. jest različit pravni subjekt od tuženika, iako je tuženik, nesporno, njegov većinski dioničar. Međutim, dioničar i dioničko društvo mogu slobodno ulaziti u obvezno-pravne odnose u kojima će imati poziciju vjerovnika i dužnika.

46. Nadalje, ne samo to da se tuženik Ugovorom o raspodjeli prihoda nije obvezao prema tužitelju da će se odreći založnog prava na nekretninama društva Hotel Miran Pirovac d.d. i nakon toga, kao većinski dioničar založnog dužnika Hotel Miran Pirovac d.d., poduzeti radnje u svrhu ishođenja odluke glavne skupštine o prodaji tih nekretnina, već sve i da je tu obvezu preuzeo, tuženik istu zbog novonastalih okolnosti više nije niti u mogućnosti ispuniti.

47. Naime, na posljednjem ročištu tuženik je iznio činjenicu, koju tužitelj ne osporava, a koja proizlazi i iz objava s e-Oglasne ploče sudova, da je nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d. otvoren stečajni postupak, rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, St-199/2024 od 23. rujna 2024.

48. Nakon otvaranja stečajnog postupka dužnik više nikako ne može slobodno raspolagati imovinom koja čini njegovu stečajnu masu, a sva prava i obveze dužnika pravne osobe prelaze na stečajnog upravitelja (čl. 159. st. 1. Stečajnog zakona /Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., dalje u tekstu: SZ/).

49. Dakle, tuženik više nema nikakve pravne mogućnosti na glavnoj skupštini društva Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju izglasati odluku o prodaji predmetnih nekretnina (sva prava glavne skupštine prešla su na stečajnog upravitelja, dakle, glavna skupština se više ne može sazivati, već će relevantne odluke po pitanju stečajne mase donositi skupština vjerovnika dužnika) te će se predmetne nekretnine prodavati sukladno odredbama čl. 169. st. 6. SZ-a u vezi čl. 247. st. 1. SZ-a, odnosno primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini.

50. S obzirom da tuženik pravno ne može poduzeti radnje u svrhu prodaje predmetnih nekretnina društva Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju, odnosno da je ispunjenje eventualno preuzete ugovorne obveze poduzimanja odgovarajućih radnji u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju u svrhu prodaje predmetnih nekretnina postalo pravno nemoguće, to se tuženiku ne može niti naložiti njeno ispunjenje.

51. Prema odredbi čl. 208. ZOO-a obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara.

52. Stoga, sve i da se je tuženik obvezao izvršiti navedene radnje, proizlazi da je uslijed otvaranja stečajnog postupka nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d. za tuženika postalo pravno nemoguće da kao većinski dioničar navedenog društva inicira sazivanje glavne skupštine s dnevnim redom donošenja odluke o slobodnoj prodaji nekretnina na kojima su upisana založna prava (sve i da su sve tražbine koje su osigurane tim založnim pravima i radi čijeg se ostvarenja vode ovršni postupci u stvarnosti prenesene na tuženika), a kako tuženik nije odgovaran za otvaranje tog stečajnog postupka, to je navedena eventualna ugovorna obveza tuženika prestala.

53. Stoga je primarni tužbeni zahtjev za ispunjenje preuzete ugovorne obveze tako što će se naložiti tuženiku ''poduzimanje svih potrebnih radnji i činidaba, izdavanje svih potrebnih isprava te usvajanje i ovjeravanje svih potrebnih rješenja u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d., OIB: 67751413631 ili njegovom pravnom sljedniku, tako da dođe do prodaje nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i isplata dijela prihoda tužitelju sukladno Ugovoru o raspodjeli prihoda'' neosnovan. 54. Odbijanjem primarnog tužbenog zahtjeva, ispunile su se procesne pretpostavke za odlučivanje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (čl. 188. st. 2. ZPP-a).

55. Tužitelj smatra da je njegova tražbina na isplatu naknade u odgovarajućem iznosu iz prihoda ostvarenih prodajom predmetnih nekretnina Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju dospjela, iako te nekretnine nisu prodane, a trenutak dospijeća veže za slanje opomene tuženiku.

56. Stajalište tužitelja je pogrešno.

57. Prema odredbi čl. 3.5. Ugovora o raspodjeli prihoda (ranijem čl. 3.2.) tužiteljeva tražbina na isplatu naknade dospijeva nakon prodaje predmetnih nekretnina, a najkasnije u roku od 15 dana od trenutka plaćanja kupoprodajne cijene od strane kupca.

58. Stoga bez prodaje nekretnina, nema niti obveze tuženika da plati tužitelju odgovarajuću naknadu iz prihoda ostvarenih prodajom tih nekretnina.

59. Tužitelj je imao pravo/opciju odreći se tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene (minimalno 4.400.000,00 EUR, a maksimalno 6.000.000,00 EUR) te zahtijevati od tuženika isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina (čl. 3.7. /ranije 3.4./ Ugovora o raspodjeli prihoda), ali tužitelj nije tako postupio, već od tuženika izričito zahtijeva isplatu naknade temeljem odredbe čl. 3.2. u vezi čl. 2.1. Ugovora o raspodjeli prihoda u iznosu od 5.200.000,00 EUR, koji iznos bi mu pripadao da su nekretnine prodane za cijenu između 19.000.000,01 EUR i 20.000.000,00 EUR, a do čega nesporno nije došlo.

60. Budući da tužitelj nije iznio činjenice koja bi ovlašćivale ovaj sud da tužitelju dosudi naknadu u iznosu od 2.000.000,00 EUR temeljem odredbe čl. 3.7. Ugovora o raspodjeli prihoda (tužitelj nije izjavio da se odriče tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene te da od tuženika zahtijeva isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina), to je tužbeni zahtjev za isplatu, također, valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

61. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

62. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.000.000,00 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada za odgovor na tužbu u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 6. lipnja 2024. u iznosu od 12.500,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 11. rujna 2024. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a) i za ročište od 2. prosinca 2024. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), dakle, ukupno mu pripada naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 87.500,00 EUR.

63. Tuženiku ne pripada naknada za sastav podneska od 13. lipnja 2024., jer istim isključivo dostavlja sudu povijesne zemljišnoknjižne izvadke na koje se je sam pozvao kao dokaz u odgovoru na tužbu, slijedom čega ih je mogao i bio dužan dostaviti već uz odgovor na tužbu pa trošak sastavljanja posebnog podneska isključivo u svrhu dostave navedenih isprava nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

64. Osim toga, ne pripada mu niti naknada za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, budući da mu taj trošak nije niti nastao (arg, iz čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 1/2023./).

65. Stoga je preko iznosa od 87.500,00 EUR do zahtijevanog iznosa od 106.581,81 EUR, za iznos od 19.081,81 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

66. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku