Poslovni broj: Pr-3280/2021-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Lani Hess Vukoša u pravnoj stvari tužiteljice EU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka (OIB: 40237608715) iz Rijeke, Krešimirova 42, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda RU iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnika tuženika Matije Pavačića, odvjetnika iz Rijeke, 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužitelju EU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. isplatiti bruto iznos od 255,80 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 15. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 10,29 EUR-a počev od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 17,19 EUR-a počev od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 20,11 EUR-a počev od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 24,29 EUR-a počev od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 5,87 EUR-a počev od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 22,43 EUR-a počev od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 25,86 EUR-a počev od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 19,73 EUR-a počev od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 4,94 EUR-a počev od 15. 01. 2017. do isplate

- na iznos od 16,37 EUR-a počev od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 24,92 EUR-a počev od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 28,90 EUR-a počev od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 24,92 EUR-a počev od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 1,14 EUR-a počev od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 0,83 EUR-a počev od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 6,40 EUR-a počev od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 1,15 EUR-a počev od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR-a počev od 15.11.2017. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužiteljici EU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 468,99 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, te mu je rad organiziran da učestalo radi prekovremeno. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.1. Od 1. prosinca 2013. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 kojim su odredbe o tužiteljevoj plaći regulirane na identičan način. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.2. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd.).

1.3. U vremenskom razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. tužitelj je radio kao laboratorijski tehničar u otežanim uvjetima rada, pa mu prema članku 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i članku 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 12%. U spornom razdoblju tuženik tužitelju dodatak od 12% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao laboratorijski tehničar.

1.4. U vremenskom razdoblju od 1. travnja 2016. tužitelj je kod tuženika radio kao laboratorijski tehničar i sukladno odredbi članka 57. KU/18 ostvarivao je pravo na dodatak od 4% od osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatnih 4% uvećanja plaće samo na dio sati koje je tužitelj odradio, a nije mu obračunavao to uvećanje na sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj neprestano radio kao laboratorijski tehničar i svaki sat rada je odradio na tom radnom mjestu.

1.5. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.6. Odredbom članka 36. stavkom 2. KU propisano je da „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije“. Odredbom članka 59. stavkom 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

1.7. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće u cijelom spornom razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020.

1.8. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. i to na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 94. ZR14, a u svezi sa člankom 57. stavkom 2. KU;

- nije plaćao dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4% od osnovne plaće čime je povrijedio odredbu članka 57. KU/18 za sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio na radnom mjestu laboratorijskog tehničara,

- pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljeva prava iz članka 36. stavka 2. KU i članka 59. stavka 1. TKU,

- nije plaćao dodatak za prekovremeni rad od 50% za svaki sat rada odrađen preko fonda sati za puno radno vrijeme obračunat u odnosu na mjesečnu satnicu za puno radno vrijeme za 40 sati tjedno,

- nije plaćao uvećanu plaću za svaki sat rada koji je u utuženom razdoblju tužitelj radio noću, subotom, nedjeljom u drugoj smjeni u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom za svaki sat rada u redovnom i u prekovremenom radu,

a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjenje plaće.

1.9. Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za Financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl. oec. iz Zagreba, precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila. Tuženik je tužiteljici u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

2.5. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. Na pripremnom ročištu održanom 1. prosinca 2022. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenom po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl. oec.

4. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu laboratorijskog tehničara kod tuženika te je jedino od svog poslodavca (ovdje tuženika) ovlašten potraživati razliku manje isplaćene plaće.

4.1. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio dodatke za sve odrađene prekovremene sate i to dodatak za otežane uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja uzimajući u obzir neisplaćene dodatke te da li je pravilno utvrdio fond sati za puno radno vrijeme i isplatio dodatak za odrađeni prekovremeni rad i uvećanje plaća za svaki sat rada noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – dalje: KU-143/13) i članka 45. KU 29/18;

- od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi iako je tužitelj cijelo vrijeme radio na radnom mjestu laboratorijskog tehničara čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 57. KU 143/13,

- od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

7. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković od 28. listopada 2024. (list 28-38 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

7.1. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazala obračunate prekovremene sate, neobračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada po osnovi dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. na listu 6-10 nalaza (list 33-37 spisa).

7.2. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, stalna sudska vještakinja je navela kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak na odrađene prekovremene sate koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

7.3. Stalna sudska vještakinja je navela kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

7.4. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

7.5. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivana svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

7.6. Stalna sudska vještakinja je također navela da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

7.7. Stalna sudska vještakinja je navela kako su prilikom izrade nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće (platne liste) i evidencije o radnom vremenu te je napravljen prikaz ukupnog fonda sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim raspored dana i duži od redovnog mjesečnog fonda sati te je utvrđeno da kod tužitelja nema potraživanja po osnovi neobračunatih sati prekovremenog rada što je prikazano u Tabeli 1 nalaza.

7.8. Stoga je stalna sudska vještakinja tabelarno prikazala izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6-10 nalaza (list 33-37 spisa).

7.9. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalna sudska vještakinja je utvrdila da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

7.10. Stoga stalna sudska vještakinja navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 196,30 EUR-a,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 31,42 EUR-a,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 28,08 EUR- a,

slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 255,80 EUR-a.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 11. studenog 2024. osnovan.

9. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužitelju zaposlenom kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 i 24/17, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.), a što je identično propisano i odredbom članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19.

10. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. radio na radnom mjestu laboratorijskog tehničara u posebnim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14) i članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KU 143/13) i Dodatak I KU 96/15, a koji u članku 57. propisuju da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 12%.

11.1.Ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. radio na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, te mu sukladno odredbi članka 57. KU 143/13 i dodatka 1 KU 96/15 pripada pravo na uvećanje od 4% na ime dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

11. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužitelju isplaćivao dodatak od 12% zbog posebnih uvjeta rada i dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada na radnom mjestu laboratorijskog tehničara.

12. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na vremensko razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. za dodatke za otežane uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužitelja na dodatke za otežane uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na ostvarene sate prekovremenog rada ima primijeniti KU 143/13, Dodatak I KU 96/15, KU 29/18 i Dodatak II KU 92/19.

13. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužitelju isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

14. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 57. KU 143/13 i članka 55. KU 29/18, kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

15. Iz navedenog proizlazi da tužitelju s obzirom na njegovo radno mjesto sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KU 143/13 i članka 55. stavka 2. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li mu pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

16. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU 143/13 i KU 29/18 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 36. stavka 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 prema kojoj tužitelju koji je radio prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

17. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU 143/13 i članka 49. stavka 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU 143/13, odnosno članka 49. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

18. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavka 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

19. Odredba članka 51. stavak 1. KU 143/13 i članka 49. stavak 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU 143/13 i članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU 143/13 i članka 45. KU/29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

20. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela toga suda zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

22. Prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještakinje Petre Blašković od 28. listopada 2024. kao stručan i objektivan te sačinjen u skladu s postojećom dokumentacijom, na koji niti stranke nisu imale primjedbi. Stoga, obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz citiranog nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, ovaj sud je tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 255,80 EUR-a koliko je tužitelj i zatražio.

23. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, iz čega je razvidno da iste dospijevaju tek s isplatom, pa na njih ne teče zatezna kamata. Neosnovano tuženik osporava zaraženi tijek zateznih kamata budući da iz priloženih platnih listi proizlazi da je svaki iznos dospio prije 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku 3. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznanom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1 u svezi Tbr. 50.) u iznosu od 50,00 EUR-a, sastava obrazloženog podneska od 11. siječnja 2024. (Tbr. 8. t. 3 u svezi Tbr. 50.) u iznosu od 50,00 EUR- a, zastupanja na ročištu 5. listopada 2023. i 29. studenog 2024. (Tbr. 9. t. 1 u svezi Tbr. 50.) u iznosu od po 50,00 EUR-a, sve uvećano za PDV (Tbr. 42.) i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 468,99 EUR-a.

25.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavku 5. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

26. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

S u t k i n j a

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, , a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika