Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-2728/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Lani Hess Vukoša, u pravnoj stvari tužitelja ŠV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, (OIB: 40237608715), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužitelju ŠV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. isplatiti bruto iznos od 3.280,26 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 15. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 222,79 EUR-a počev od 15.9.2018. do isplate

- na iznos od 117,58 EUR-a počev od 15.10.2018. do isplate

- na iznos od 52,60 EUR-a počev od 15.11.2018. do isplate

- na iznos od 129,40 EUR-a počev od 15.12.2018. do isplate

- na iznos od 113,20 EUR-a počev od 15.1.2019. do isplate

- na iznos od 105,17 EUR-a počev od 15. 2. 2019. do isplate

- na iznos od 117,29 EUR-a počev od 15. 3. 2019. do isplate

- na iznos od 164,98 EUR-a počev od 15. 4. 2019. do isplate

- na iznos od 106,62 EUR-a počev od 15. 5. 2019. do isplate

- na iznos od 152,97 EUR-a počev od 15. 6. 2019. do isplate

- na iznos od 145,60 EUR-a počev od 15. 7. 2019. do isplate

- na iznos od 186,851 EUR-a počev od 15. 8. 2019. do isplate

- na iznos od 160,68 EUR-a počev od 15. 9. 2019. do isplate

- na iznos od 240,44 EUR-a počev od 15. 10. 2019. do isplate

- na iznos od 211,36 EUR-a počev od 15. 11. 2019. do isplate

- na iznos od 270,10 EUR-a počev od 15. 12. 2019. do isplate

- na iznos od 184,14 EUR-a počev od 15. 1. 2020. do isplate

- na iznos od 179,66 EUR-a počev od 15. 2. 2020. do isplate

- na iznos od 206,61 EUR-a počev od 15. 3. 2020. do isplate

- na iznos od 212,26 EUR-a počev od 15. 4. 2020. do isplate

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužitelju ŠV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.468,99 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine – liječnik specijalist.

1.1. U navedenom vremenskom razdoblju plaću tužitelja, između ostalih propisa regulira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 i 92/19 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 45. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 141/12 dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.4. Tužitelj je u tom razdoblju kao liječnik specijalist radio u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 i 92/19 dalje KU) koji u članku 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

1.5. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

1.6. Odredbom članka 59. KU 143/13 (važećim od 01. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

1.7. Dodatkom I. KU 96/15 je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

1.8. Odredbom članka 57. KU 92/19 propisano je da se u razdoblju od 1. rujna 2019. navedeni dodatak utvrđuje u iznosu od 16% od osnovne plaće.

1.9. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i KU 29/18 i KU 92/19 radio na radnom mjestu liječnika specijalist i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.10. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima liječnika specijalist i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.11. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.12. Odredbom članka 36. stavak 2. KU/13 i članka 34. stavak 2. KU/18 propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.13. Odredbom članka 59. stavak 1. i članka 58. stavak 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 i 24/17) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.14. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.15. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 55. stavak 2. KU 29/18 i KU 92/19; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 57. KU 29/18 i KU 29/19; pogrešno obračunao naknade plaća na koje je tužitelj imao pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljeva prava iz članka 34. stavak 2. KU 29/19 i 92/18 i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće za iznose koje će precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.16. Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze TV, dipl.oecc. iz [adresa] precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužitelja da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio. Tuženik je tužitelju u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

2.5. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u sudsku praksu priležeću spisu te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TV, dipl.oecc. iz [adresa].

4. Na pripremnom ročištu održanom 6. listopada 2023. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 26-34 spisa) ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

- od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koji je propisan odredbom članka 55. KU 29/18 i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19),

- od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada koji je propisan odredbom članka 58. KU 29/18 i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19)

- od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke,

6.1. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TV, dipl.oecc. iz [adresa] od 30. rujna 2024. (list 26-34 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

6.2. Stalni sudski vještak je naveo kako je pri izradi Nalaza i mišljenja koristio Obračunske isprave za isplatu plaće ( platne liste ) i Evidencije o radnom vremenu u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020.

6.3. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020

6.4. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

6.5. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

6.6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke je tuženik obračunao na dostavljenim platnim listama.

6.7. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

6.8. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

6.9. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6 do 8 nalaza (list 31 do 33 spisa).

6.11. Stoga stalni sudski vještak navodi kako:

- manje obračunati iznos po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 1.974,44 EUR-a,

- manje obračunati iznos po osnovi neobračunatog dodatka za život i zdravlje ljudi iznosi 1,027,73 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 278,09 EUR-a,

slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 3.280,26 EUR-a.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 21. listopada 2024. osnovan.

8. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužitelju zaposlenom kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) i članka 45. KU 29/18 (NN 29/18) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

9. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2018. radio na radnom mjestu liječnika specijaliste u otežanim uvjetima rada pa mu prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava, a identično je propisano i odredbom članka 45. KU 29/18.

9.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužitelju isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

9.2. Kolektivnim ugovorom 143/13 bilo je propisano u članku 59. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

9.3. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

9.4. Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) počev od 1. rujna 2019. navedeni dodatak povećan je na iznos od 16% od osnovne plaće.

9.5. Tužitelj je u razdoblju važenja KU 29/18 i Dodatka II KU (NN 92/19) neprekidno radio na radnom mjestu liječnika specijaliste i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu.

9.6. Tuženik je u razdoblju od 1. srpnja 2018. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima liječnika specijaliste i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

10. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na vremensko razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. za dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužitelja na dodatke za posebne uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU 29/18 i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19).

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužitelju isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

10.2. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 55. KU 29/18 kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

10.3. Iz navedenog proizlazi da tužitelju s obzirom na njegovo radno mjesto sukladno odredbi članka 55. stavka 2. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

10.4. Temeljem članka 57. KU 29/18 tužitelju kao liječniku specijalisti pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

10.5. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU 29/18 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 34. stavak 2. KU 29/18 prema kojoj tužitelju koji je radio prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

11. Takav stav temelji se i na zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU-143/13 i članka 45. i 49. KU 29/18 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU-143/13 i članka 45. KU 29/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

12.1. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavak 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

12.2. Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 i članka 49. stavak 1. KU 29/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

13. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TV, dipl.oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine, a obzirom da je tužitelj u pismenom podnesku od 15. studenog 2022. postavio tužbeni zahtjev za razdoblje do izrade nalaza i mišljenja jer je postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja.

14. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare obzirom da je tužitelj tužbom podnesenom sudu 16. ožujka 2021. zatražio utuženu naknadu počev od 1. kolovoza 2018. dospjelu 15. rujna 2018., te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. Zakona o radu (NN 94/13 i 127/17) kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

15. Stoga je ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 3.280,26 EUR-a koliko je tužitelj i zatražio.

15.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke ove presude.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 5. listopada 2023. i 21. listopada 2024. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od po 200,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 6. listopada 2023. i 29. studenog 2024. (Tbr.9.t.1) u iznosu od po 200,00 EUR-a odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.468,99 EUR-a.

17.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

18. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 7. siječnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-tuženiku