Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-730/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika 1. ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po Hrvoju Tokiću, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, rješavajući žalbe tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-49/2022 od 29. prosinca 2023., dana 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-49/2022 od 29. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi.

"I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja ad.1. u posljednjem mirnom posjedu stana u potkrovlju zgrade izgrađene na k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] na način da su promijenili brave na ulaznim vratima tog stana i oduzeli tužitelju ad.1. posjed tog stana, pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje na način da predaju tužitelju ad.1. ključeve ulaznih vrata opisanog stana i isti stan predaju u posjed tužitelju ad.1. slobodnog od osoba i stvari, te se ubuduće zabranjuje tuženicima svako ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ad.1. na opisanom stanu.

II. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja ad.2. u posljednjem mirnom posjedu stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] na način da su promijenili brave na ulaznim vratima tog stana i oduzeli tužitelju ad.2. posjed tog stana, pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje na način da predaju tužitelju ad.2. ključeve ulaznih vrata opisanog stana i isti stan predaju u posjed tužitelju ad.2. slobodnog od osoba i stvari, te se ubuduće zabranjuje tuženicima svako ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ad.2 na opisanom stanu.

III. Nalaže se tuženicima isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od ukupno 651,54 Eur/ 4.909,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tuženici pobijaju rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba su neosnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. 11. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuju tuženici.

7. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Upravo je tako postupio prvostupanjski sud jer je izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičkim razlozima koji imaju uporište u dokaznoj građi. U slučaju da ocjena dokaza koju je dao sud nije u skladu s ocjenom stranke, time sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tuženici u žalbi zapravo daju svoju ocjenu provedenih dokaza, a za što nisu ovlašteni, jer je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da su tuženici smetali tužiteljima u zadnjem mirnom i zakonitom posjedu na način da su tužitelju 1. promijenili bravu na ulaznim vratima stana u potkrovlju zgrade, a tužitelju 2. promijenili bravu na ulaznim vratima stana na prvom katu koji se stanovi nalaze u zgradi izgrađenoj na k. č. br. ZGR [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se traži da tuženici uspostave ranije posjedovno stanje na način da predaju tužiteljima ključeve ulaznih vrata opisanih stanova i isti da predaju u posjed tužiteljima slobodne od osoba i stvari, kao i da se ubuduće zabranjuje tuženicima svako ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da iz pravnih odnosa koji postoji između parničnih stranaka, a koji je započeo sklapanjem ugovora o uređenju međusobnih odnosa suinvestitora oko zajedničke izgradnje objekta između ID s jedne strane i prednika tužitelja CDS s druge, jasno proizlazi da su parnične stranke definirale svoje odnose na način da su tim ugovorom uglavili da dva stana istočne lamele pripadaju ID, a dva stana pripadaju ADS koji nastupa u osobno ime i u ime svog nećaka tužitelja IDS. Tužitelji su imali ključeve od stanova cijelo vrijeme od trenutka kada je to fizički bilo moguće odnosno od kada su na ulaznim vratima stanova bila postavljena vrata te da su isto tako imali saznanja da ključeve od stanova ima i tuženik ID jer mu je tužitelj 2. AD osobno ustupio primjerak ključeva, a i zbog toga što je to bilo potrebno radi izvođenja građevinskih radova u stanovima koje radove je vodio ID. Nadalje je utvrđeno da tužitelji ne stanuju u [adresa] već da povremeno dolaze i da u tom smislu nije moguće njihov posjed predmetnih stanova okarakterizirati kroz neki drugi način posjedovanja, osim kroz posjedovanje ključeva radi povremenog obilaska, s tim da su tužitelji cijelo vrijeme imali ključeve od stanova i da su stanove obilazili sukladno svojim mogućnostima pa činjenica da tužitelje u stanu nikad nisu zatekli saslušani svjedoci BD, GD, ND i bračni par C ne ukazuje na drugačiji zaključak suda da tužitelji nisu imali posjed predmetnih stanova. Činjenica da su poslovni odnosi naknadno između stranaka poremećeni zbog nastupa financijskih problema nije od utjecaja na posjed tužitelja, a tužiteljima je onemogućena samopomoć budući su tuženi svojim ponašanjem zapriječili ponovnu promjenu brave i pozvali policiju kako to proizlazi iz službene zabilješke koja je sačinjena 25. rujna 2022. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je čin za kojeg tužitelji tvrde da je čin smetanja posjeda promjena brave na ulaznim vratima predmetnih stanova izvršena 2021. kada ju je ND promijenio po nalogu ID nakon čega su tužitelji spriječeni pri nesmetanom ulasku u stanove.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ne smatra da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetnih stanova, čiji posjed su zasmetali tuženici promjenom brava pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Prema članku 10. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" brojevi broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) osoba koja ima faktično vlast glede stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

13. Odredbom članka 21. stavak 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koja se ostvaruje pred sudom u skladu s odredbom iz članka 22. stavak 2. ZV-a pri čemu se tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda sastoji od tri elementa i to od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, od zahtjeva da se tuženiku naredni uspostava ranijeg posjedovnog stanja i od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, kod čega sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda u bilo kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. Rokovi iz navedene zakonske odredbe prekluzivne su naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti.

15. U konkretnom slučaju, predmetna tužba podnesena je 24. listopada 2022. unutar prekluzivnog roka od 30 dana budući da su za čin za koji tužitelji tvrde da je smetanje posjeda saznali 25. rujna 2022. kada nisu mogli ući u stanove sa svojim ključevima, a što proizlazi iz službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova od 25. rujna 2022.

16. U parnicama zbog smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, u pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (članak 441. ZPP-a).

17. Smetanje posjeda je čin (aktiv) neke osobe kojom se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja posjeda dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu te smetanje posjeda negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed. Pravo na zaštitu uživa svaki posjed koji je faktičan i miran, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije i bez obzira kakve je kakvoće.

18. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a što proizlazi iz provedenih dokaza, da su tužitelji bili u zadnjem mirnom posjedu predmetnih stanova, čiji posjed je smetan promjenom brava na ulaznim vratima od strane tuženika, a za što je prvostupanjski sud dao jasno i logično obrazloženje, koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, zbog čega ovaj drugostupanjski sud prihvaća ta utvrđenja kao pravilna.

19. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tuženici promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnih stanova i da su samovoljno smetali tužitelje u zadnjem mirnom posjedu stanova i isti im oduzeli, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 21. stavak 1. i 3. ZV-a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a.

20. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbe tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovo drugostupanjske odluke.

U Splitu, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Nediljka Radić