Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-162/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5713/2021-14 od 30. rujna 2024., 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Kliničkog bolničkog centra Split kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5713/2021-14 od 30. rujna 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 827,95 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (30. rujna 2024.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici troškove parničnog postupka, u iznosu od 827,95 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2024. do isplate, isplati na žiro račun njezine punomoćnice, odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] i za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice OK da se iznos troškova parničnog postupka od 827,95 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2024. do isplate, isplati na žiro račun punomoćnice, odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

III. Odbija se zahtjev tužiteljice RK za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 62,50 EUR (šezdeset dva eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada i odgovornost na radu) te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja do 42 dana, za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 595,43 EUR sa zakonskom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose, pobliže navedene u izreci presude, od njihova dospijeća do isplate, u visini stope od dospijeća do 31. prosinca 2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (točka I. izreke), kao i parnični trošak od 827,95 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da tužiteljica nije nikada postavila tužbeni zahtjev za isplatu razlike naknada za godišnji odmor i bolovanje, kao posljedicu tuženikova pogrešnog izračuna iz bilo kojeg drugog razloga osim neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad te da je stoga prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je dosudio isplate razlike naknade za godišnji/bolovanje i za one mjesece koji su prethodili mjesecima u kojima je vještak utvrdio da uopće nije bilo neisplate dodataka na odrađeni prekovremeni rad.

2.2. Žalbom pobija i odluku o parničnom trošku, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da se parnični trošak isplati na privatni račun tužiteljičina punomoćnika te da je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije donio odluku o preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 21. kolovoza 2024., kojom je tužiteljica zahtijevala isplatu troškova postupka na račun svog punomoćnika i kojoj se preinaci tuženik protivio.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu višeg fizioterapeuta , za isplatu iznosa od 595,43 EUR na ime neisplaćene razlike plaće po osnovi neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate odrađene u prekovremenom radu u utuženom razdoblju, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad do 42 dana, u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2023.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, riječ je o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 190. st. 3. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik. 5.2. Neosnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP jer je sud, polazeći od utvrđenja da tužiteljici do 1. travnja 2020. godine nisu obračunati i plaćeni dodaci za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate evidentirane kao prekovremeni rad te da je posljedično tome u spornom razdoblju tužiteljici isplaćena i manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana u ukupnom iznosu od 393,06 EUR, koje činjenice u ovom stadiju postupka sud nije ovlašten ispitivati, tužiteljici dosudio navedenu naknadu, zatraženu podneskom od 21. kolovoza 2024., u skladu s izračunom vještaka za računovodstvo i financije, kojem tuženik u tom dijelu nije prigovorio. Navedenu naknadu tužiteljica je zahtijevala već i predmetnom (stupnjevitom) tužbom, u kojoj je navela da činjenica da joj nisu isplaćeni sporni dodaci, ima za posljedicu i pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad te da stoga zahtijeva isplatu po osnovi manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od pet godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka.

5.3. Donošenjem navedene presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede sud drugoga stupanja pazi po službenoj dužnosti.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2023. radila prekovremeno, da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen, da su tužiteljici plaćeni svi dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, ali da tužiteljica ostvaruje i pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni,

- da je nakon 1. travnja 2020. obračun dodataka točno evidentiran i plaćen tužiteljici, - da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2023., tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici: dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 194,07 EUR, dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 8,30 EUR, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 120,04 EUR i naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 273,02 EUR odnosno da je tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2023. po osnovi dodataka na plaću (dodaci za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana, isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 8. Tablica br. 8. nalaza i mišljenja vještaka, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 595,43 EUR, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe čl. 81. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 – dalje: ZR/14), čl. 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – dalje: KU/13), čl. 34. st. 1. i 2. te čl. 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – dalje: KU/18), čl. 59.a Dodatka I. KU/13 od 4. kolovoza 2015. (''Narodne novine'' broj 96/15), izmijenjeni čl. 34. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18, 35/19 i 78/19), čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), odnosno čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17) te čl. 57. st. 1. i 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 56/22).

7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo propisano navedenim odredbama kolektivnih ugovora kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, budući da i kada radi prekovremeno, tužiteljica također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, odnosno u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 58. KU/18.

8. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), pod pojmom plaće se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

9. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrđeno da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je na dosuđene iznose glavnice tužiteljici dosuđena zatezna kamata na temelju čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće i naknade plaće.

10. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP, na koju se poziva u obrazloženju pobijanoga rješenja o parničnom trošku, kada je naložio tuženiku da troškove parničnog postupka isplati na žiro račun punomoćnice tužiteljice.

10.1. Naime, prema toj odredbi, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu treba tumačiti na način da punomoćnik može primiti troškove dosuđene svojoj stranci, ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no, to se ne može stranci naložiti da protivnoj strani plati trošak postupka isplatom na račun njezina punomoćnika, ako u spisu za takvu isplatu ne postoji posebna punomoć, kojom bi stranka izričito ovlastila svog punomoćnika da primi isplatu njezine novčane tražbine na svoj račun, kao što je to ovdje slučaj (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-70-2015 od 2. ožujka 2017).

11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. 3. ZPP, trebalo je prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude suda prvoga stupnja, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici trošak postupka isplati na žiro račun njezina punomoćnika i odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

12. U ostalom dijelu, kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 827,95 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2024. do isplate, odluka o trošku nije ispitana jer tuženik istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, istu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

14. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat