Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-296/2023-12.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bojanu Bacinger odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 5. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 810,30 EUR / 6.105,24 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, od 31. siječanj 2010. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, a od a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana na iznose:
3,77 EUR / 28,41 kuna od 31. siječanj 2010.
6,91 EUR / 52,06 kuna od 28. veljača 2010.
6,25 EUR / 47,06 kuna od 31. ožujak 2010.
8,24 EUR / 62,06 kuna od 30. travanj 2010.
9,56 EUR / 72,06 kuna od 31. svibanj 2010.
11,02 EUR / 83,06 kuna od 30. lipanj 2010.
13,55 EUR / 102,06 kuna od 31. srpanj 2010.
14,21 EUR / 107,06 kuna od 31. kolovoz 2010.
21,24 EUR / 160,06 kuna od 30. rujan 2010.
15,40 EUR / 116,06 kuna od 31. listopad 2010.
15,40 EUR / 116,06 kuna od 30. studeni 2010.
18,85 EUR / 142,06 kuna od 31. prosinac 2010.
20,58 EUR / 155,06 kuna od 31. siječanj 2011.
24,04 EUR / 181,06 kuna od 28. veljača 2011.
20,18 EUR / 152,06 kuna od 31. ožujak 2011.
18,85 EUR / 142,06 kuna od 30. travanj 2011.
22,84 EUR / 172,06 kuna od 31. svibanj 2011.
27,08 EUR / 204,06 kuna od 30. lipanj 2011.
532,33 EUR / 4.010,81 kuna od 31. srpanj 2011.
II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 926,16 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženikov prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužitelja iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 218-50-3544952 od 29.6.2006., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u ukupnom iznosu od 8.100,00 CHF.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je uložio prigovor mjesne nadležnosti te opširno opširno elaborirao činjenicu da je prijeporni ugovor zakonit odnosno da nije ništetan, te da ne postoji nepoštenost ugovorne valutne klauzule.
3.Na ročištu od 1.10.2024. tuženik je obavijestio da neosporava visinu tužbenog zahtjeva.
4.Stoga je u postupku dokazivanja izvršen uvid u zahtjev za kredit strana 31, otplatni plan, saslušan je tužitelj.
5.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu s osnove navedene u točci I izreke.
6.Neosnovani je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu s obzirom na pravno mišljenje Vrhovnog suda jer su tužitelji sklopili prijeporni ugovor sklopili u [adresa], te bi tegobno tužiteljima bilo putovati u Zagreb, dok je i prijeporni ugovor sklopljen u [adresa], a što sve proizlazi iz odredbe čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača / NN 96/03/, a kao i prema tumačenju suda Europske unije u interpretativnoj presudi od 27. lipnja 2000. spojenih predmeta C-240/98 do C-244/98, stoga je valjalo odlučiti kao u točci III izreke.
7.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na točku I i II izreke ove presude, te je s obzirom i na zauzeti stav Ustavnog suda sud odlučio dovršiti postupak bez provođenja personalnih dokaza, jer su isti po mišljenju ovoga suda odugovlačeći, a što je već i utvrđeno i u recentnoj sudskoj praksi, jer niti jedan tuženik, banka, nije dokazala, osnovanost svojih prigovora, a koji bi proizlazili iz saslušanja stranaka djelatnika banaka ili javnih bilježnika.
8.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
9.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
11.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
12.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
13.Tužitelj je istaknuo da mu tuženik nije ponudio drugi ugovor u drugoj valuti, niti ga obavijestio da će se rata enormno povečati sa 650,00 na 1.100,00 kuna, jer takav kredit nikada ne bi uzeo.
14.Stoga valja zaključiti da tuženik nije obavijestio tužitelja o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama, te stoga valja zaključiti da je tužitelj preplatio ugovoreni kredit u utuženom iznosu od 810,30 eura.
15.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci I dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
16.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na sastav tužbe, sastav jednog obrazloženog podneska, pristup na dva ročišta, svaka radnja 150,00 eura, sastav podneska od 18.9.2023. Tbr. 8 toč. 4 Odvjetničke tarife 50,00 eura, pristup na ročište za objavu presude 75,00 eura, PDV, sudska pristojba na tužbu koju je tužitelj platio u iznosu od 19,91 euro.
Čakovec, 7. siječnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Bojan Bacinger odvjetnik
2. punomoćnik tuženika IŽ i K
