REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2473/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Petar Pavković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-60/20-24 od 11. ožujka 2022., 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-60/20-24 od 11. ožujka 2022. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. platiti tužitelju GRAWE Hrvatska d.d. iznos od 2.139,28 EUR (dvijetisućestotridesetdevet eura i dvadesetosam centi) sa zateznim kamatama od 13. veljače 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju GRAWE Hrvatska d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 351,72 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 2.139,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 13. veljače 2017. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33,18 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da sama činjenica što se lisica našla na kolniku autoceste znači propust osiguranika tuženika, bez da se jasno navede u čemu se je taj propust sastojao, znači da se tuženiku pripisuje objektivna odgovornost za štete nastale naletom vozila na divljač (bez obzira na krivnju, po načelu uzročnosti), što bi bilo protivno izričitoj odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/2013., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC). Zaključno, navodi da u ovoj pravnoj stvari nije utvrđeno postojanje protupravne radnje/propusta tuženika.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da činjenica da je došlo do naleta vozila na divljač na autocesti, odnosno da se divljač našla na autocesti upućuje na zaključak kako zaštitna ograda, koja treba spriječiti pristup autocesti, nije ispravno izvedena i održavana jer da jest divljač se ne bi našla na autocesti. Ističe i da iz provedenih dokaza nije razvidno da je tuženik u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO) dokazao da je poduzeo sve radnje, kako bi otklonio mogućnost naleta vozila na životinju na autocesti.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo pa je valjalo preinačiti pobijanu presudu na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a.

5.1. Imajući u vidu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste (ovdje tuženik) po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023., Rev-340/2023-2 od 29. kolovoza 2023.).

5.1.1. Člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14. i 3/21.) propisano je da su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta: sprečavanje propadanja cesta, omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, smanjenje troškova korisnika dobrim stanjem cesta, dovođenje ceste i projektirano stanje uzimajući u obzir izmijenjene potrebe prometa, zaštita ceste od korisnika i trećih osoba te zaštita okoliša od štetnog utjecaja ceste i cestovnog prometa.

5.2. Prvostupanjski sud u točki 22. obrazloženja navodi da činjenica što se lisica našla na kolniku autoceste, sama po sebi, ne dovodi do propusta osiguranika tuženika jer je potrebno jasno navesti u čemu se je propust sastoji, zbog toga što čl. 50. st. 1. ZC-a ne propisuje objektivnu (nego subjektivnu) odgovornost tuženika.

5.2.1. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio čl. 50. st. 1. ZC-a. Naime, iako prvostupanjski sud pravilno smatra da u predmetnom slučaju tuženik odgovara po kriteriju subjektivne odgovornosti (čl. 1045. st. 1. ZOO-a), zanemaruje odlučnu činjenicu da se lisica prilikom štetnog događaja zaista nalazila na autocesti, što samo po sebi ukazuje na postojanje propusta u održavanju zaštitne ograde. Osim toga, čak i svjedok AB u iskazu navodi i da „…da prema njegovom iskustvu lisice ne dospiju na kolnik autoceste tako da prođu kroz rupu koju su prethodno napravile u zaštitnoj žičanoj ogradi, već iskopaju prokop ispod ograde…“, kao i da „…ostavlja mogućnost da je u blizini mjesta prometne nezgode postojao prokop ispod ograde, s obzirom da je lisica morala nekako ući na kolnik autoceste…“, što jasno ukazuje na propust tuženika u pogledu omogućavanja sigurnog odvijanja prometa.

5.2.2. Nepravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15.), niti nekim drugim propisom, nije bilo određeno da se zaštitna žičana ograda uz autocestu mora ukopavati u zemlju do određene dubine pa da zbog toga nema propusta osiguranika tuženika. Naime, upravo je prokop kojeg je lisica napravila ispod zaštitne žičane ograde propust tuženika koji dovodi do toga da tuženik nije ispunio zadaću omogućavanja sigurnog odvijanja prometa iz čl. 2. Pravilnika o održavanju javnih cesta. Pritom treba imati u vidu činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h), zbog čega prisutnost divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je osiguranik tuženika kao koncesionar dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima. Osim toga, shvaćanje da osiguranik tuženika nije odgovoran za očiti propust samo zbog toga što mjera za saniranje prokopa kojeg je lisica napravila ispod zaštitne žičane ograde nije bila propisana pravilnikom ili nekim drugim pravnim propisom, protivna je i čl. 45. Pravilnika o održavanju javih cesta, kojim je kao mjera za izvanredno održavanje cesta propisana i zamjena, ugrađivanje nove i poboljšanje opreme ceste (kilometarski i smjerokazni stupići, zaštitne ograde i slično).

5.2.3. Slijedom navedenog, činjenica da je postojala ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, što je utvrdio prvostupanjski sud, nije dovoljna za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.). Dakle, da je zaštitna ograda na autocesti bila pravilno održavana, lisica se ne bi zatekla na autocesti.

5.3. Tužiteljeva tražbina utemeljena je na čl. 963. st. 1. ZOO-a jer je isplatio osiguraniku GB utuženi iznos s osnove police kasko osiguranja (što dokazuje potvrdom o uplati s lista 42. spisa), od kada mu je dosuđena i zatezna kamata na utuženi iznos.

5.4. Stoga je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelju je trebalo priznati trošak podneska od 15. listopada 2020. (iznos od 165,90 EUR), pristupa na ročišta od 22. listopada 2020. i 3. veljače 2022. (za svako po 165,90 EUR) te troškove pristojbi na tužbu i presudu (za svako po 92,91 EUR), odnosno ukupno 351,72 EUR.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio