REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4670/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB 44118999421, Split, Ruđera Boškovića 22, radi isplate iznosa od 1.260,90 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-174/2023-16 od 19. rujna 2024., 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-174/2023-16 od 19. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.260,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2022. do isplate.
2. U obrazloženju presude sud navodi da nije sporno da se dogodio štetni događaj 13. lipnja 2022. na križanju državnih cesta ulice Domovinskog rata i Ulice Zbora narodne garde“, nije sporno da su vozila oštećena u štetnom događaju i da je tužitelj platio oštećenima 1.260,90 EUR radi otklanjanja posljedica oštećenja vozila. Također nije sporno da su stranke imale sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. Sporna je činjenica da li je tuženik poduzeo dužne radnje i ugovorene obaveze kod redovnog održavanja ceste sukladno Pravilniku o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14. i 3/21.; dalje: Pravilnik), Pravilniku o ophodnji („Narodne novine“ broj 75/14. i 7/21.) Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. i 114/22.; dalje: ZC), i konačnici s odredbama Ugovora. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik neposredno prije nastanka prometne nesreće učinio ophodnju, odnosno radnju kojoj je cilj nadziranje stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima, a radi provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima i otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama. Nije obaveza tuženika u svakom trenutku i na svakom mjestu dionice državne ceste čini ophodnja, odnosno nadzor, stoga tuženik nije povrijedio ugovornu obvezu, i nije dužan isplatiti tužitelju iznos na ime štete koju je isplatio oštećenima.
3. Tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da je pravilan zaključak suda da se u konkretnom slučaju (otklanjanje kamena s ceste) radi o poslovima redovnog održavanja a ne poslovima izvanrednog održavanja. Smatra da je pogrešan pristup suda da je tužitelj dužan dokazati kako je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje ugovorne obveze vezane za održavanje kolnika. Tuženik se prihvatom predmetnog Ugovora o redovnom održavanju obvezao postupati sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i održavanju javnih cesta kao i Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta. Navodi da je u predmetnom slučaju došlo do propusta ophodarske službe tuženika. Treba detaljno pregledati cestovno zemljište i zaštitni pojas, ukloniti kamenje ako ga je bilo, općenito očistiti cestu (poglavito kolnik) te po potrebi postaviti privremenu prometnu signalizaciju koja bi vozače upozoravala na opasnost. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničkog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev odnosno pogrešno i nepotpuno je utvrdio činjenično stanja, jer je upravo teret dokaza bio na tuženiku koji nije dokazao uredno izvršenje ugovornih obveza. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. U odnosu na materijalno pravo prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Također, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj u žalbi. Razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano odlučio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev i za obrazloženje svoje odluke naveo jasne i određene razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.
6. Prije svega valja istaknuti kako je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Tužitelj u pretežitom dijelu žalbe osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i utvrđenja kako je postupala ophodarska služba pa se stoga radi o prigovoru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor se ne može isticati u drugostupanjskoj fazi postupka.
9. Predmet spora je regresni zahtjev pravne osobe koja upravlja javnom cestom i koja je imala sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske s tuženikom u spornom razdoblju. Tužitelj traži isplatu iznosa koji je isplatu oštećenima iz štetnog događaja od 13. lipnja 2022. čija su vozila naletjela na rasuto kamenje na cesti a koju je tuženik dužan prema ugovoru redovito održavati.
10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da je predmetnog dana ophodnja izvršena tri puta. Prema čl. 12. Pravilnika o ophodnji ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz čl. 9. Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati. Ocjenom iskaza svjedoka (nadcestar i ophodar) utvrđeno je kako je ophodnja obavljena i to nakon preuzimanja smjene u 6:00 sati kada je ophodar obišao državnu cestu, prije nego se dogodila prometna nesreća u 6:59. Pored toga utvrđeno je iz iskaza nadcestara da o predmetnom štetnom događaju tuženik nije obaviješten, niti je pozvan na očevid, niti da sanira kolnik, niti je pokrenut prekršajni postupak. Time je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik ispunio svoju ugovornu obavezu jer je prije nastanka prometne nesreće učinjena ophodnja, odnosno radnja kojoj je cilj nadziranje stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima, a radi provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima i otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama. Iako je tuženik poduzeo ugovornu radnju, došlo je do nastanka prometne nesreće zbog kamenja na kolniku, te tuženik objektivno nije u mogućnosti organizirati ophodnju, niti je tako ugovoreno, da se u svakom trenutku i na svakom mjestu dionice državne ceste čini ophodnja, odnosno nadzor i time tuženik nije povrijedio ugovorne obaveze u vidu poduzimanja odgovarajuće mjere u svrhu sprječavanja nastanka materijalne štete označavanjem opasnog mjesta i osiguravanjem prometa propisanom prometnom signalizacijom, odnosno poduzimanjem nužnih mjera za osiguranje javne ceste i uspostave prohodnosti javne ceste.
11. U odnosu na neosnovan navod kako je pogrešan pristup prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan dokazati propust tuženika u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje ugovorne obveze vezane za održavanje kolnika, upravo tužitelj svoj regresni zahtjev bazira na povredi ugovorne obaveze, dok se tuženik brani s tvrdnjom da je ispunio svoju ugovornu obavezu što je i dokazao, pa je taj žalbeni razlog neosnovan. Prvostupanjski sud ima pravilan pravni pristup i pravilno je primijenio materijalno pravo.
12. Stoga je odluku valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
