REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-353/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika DALMATIAN DREAMS d.o.o., OIB 19482416604, Ulica Andrije Kačića Miošića 13, Murter, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Čerin, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 90a i 2. tužitelja KD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Junaković, odvjetnica u Šibeniku, Težačka 52, protiv tuženika-protutužitelja VAN LEEUWEN BEHEER d.o.o., OIB 22935222634, Barenova ulica 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. u Osijeku, Trg Ante Starčevića 10/I, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja po tužbi te radi isplate iznosa od 210.000,00 EUR i prava zadržanja po protutužbi, odlučujući o žalbi prvotužitelja, drugotužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-2/2023 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-2/2023 od 16. studenog 2023. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-2/2023 od 16. studenog 2023. u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim zahtijeva od prvotužitelja da mu plati iznos od 210.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana 23. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i zahtjev za uspostavu prava zadržanja protiv prvotužitelja u korist tuženika i to nad nekretninom upisanom kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], suvlasnički udio redni broj:10, etažno vlasništvo s određenim omjerima, stambena zgrada, bazen, bazen i dvorište ukupne površine 766 m2, 10. suvlasnički dio: 79/388 Etažno vlasništvo (E-3), u naravi 79/388 dijela s kojim se uspostavlja pravo vlasništva na STAN C na prvom katu, koji se sastoji od: dnevnog boravka, blagovaonice i kuhinje, hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, terase ukupne korisne površine 76,89 m2. STANU C pripada: u podrumu: spremište C1, ukupne korisne površine 2,25 m2, a u okolišu: parkiralište P5 ukupne korisne površine od 14,50 m2, parkiralište P6 ukupne korisne površine 14,50 m2 u nacrtu označeno plavom bojom do ispunjenja dospjele novčane tražbine tuženika u visini od 210.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana 23. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi prvotužitelju parnični trošak u iznosu od 20.804,18 EUR sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se prvotužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,38 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi prvotužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.601,11 EUR.

IV. Odbija se prvotužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.813,11 EUR.

V. Odbija se drugotužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.813,11 EUR.

VI. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 5.282,22 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba drugotužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-2/2023 od 16. studenog 2023. u točkama II. i III. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-2/2023 od 16. studenog 2023. utvrđen je ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 22. kolovoza 2022. između prvotužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca (točka I.1. izreke). Utvrđeno je da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji na nekretnini pobliže opisanoj u izreci (točka I.2. izreke). Naloženo je brisanje uknjižbe na predmetnoj nekretnini u korist tuženika i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe na temelju predmetnog kupoprodajnog ugovora (točka I.3. izreke). Nadalje, presudom je naloženo prvotužitelju platiti tuženiku iznos od 210.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore u roku od 8 dana (točka II.1. izreke). Presudom je prihvaćen i zahtjev za uspostavljanje prava zadržanja protiv prvotužitelja u korist tuženika na predmetnoj nekretnini do ispunjenja tražbine utvrđene u točki II.1. izreke presude (točka II.2. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) budući da je zastupnik po zakonu prvotužitelja KDČ sklopio predmetni ugovor o kupoprodaji jednostranom odlukom, bez suglasnosti drugotužitelja kao drugog zastupnika po zakonu prvotuženika. Zaključuje da mu je suglasnost bila potrebna s obzirom na odredbu članka 429. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22; dalje: ZTD) u vezi s odredbama članka 248. ZTD-a. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud prihvaća predmetni tužbeni zahtjev. Nadalje, prvostupanjski sud uvidom u ugovor o cesiji od 22. kolovoza 2022. utvrđuje da je kupoprodajna cijena plaćena stoga prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika za povratom kupoprodajne cijene u skladu s odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a. Također, u skladu s odredbama članka 72. i 75. ZOO-a prvostupanjski sud uspostavlja pravo zadržanja na nekretnini koja je bila predmetom kupoprodaje u korist tuženika do povrata predmetne kupoprodajne cijene.

3. Prvotužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti te prvenstveno presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 4.937,50 EUR (uključujući PDV od 25%) uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

4. Drugotužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama II. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 3.950,00 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točki I. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 4.943,75 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu.

6. Prvotužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.149,50 EUR, uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

7. Drugotužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika, u kojem je naveo da je žalba neosnovana. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.149,50 EUR, uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

8. Tuženik je odgovorio na žalbe prvotužitelja i drugotužitelja te je naveo da su neosnovane. Predlaže žalbe odbiti i potvrditi presudu u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.955,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR.

9. Žalba prvotužitelja je osnovana.

10. Žalba drugotužitelja je nedopuštena.

11. Žalba tuženika je neosnovana.

12. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Točkom II. izreke presude prihvaćen je protutužbeni zahtjev, koji je istaknut prema prvotužitelju, a ne i prema drugotužitelju. U točki I. izreke presude drugotužitelj se također ne spominje. Slijedom navedenog, drugotužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude, stoga je, u smislu odredbe članka 358. stavka 3. ZPP-a, žalbu drugotužitelja valjalo ocijeniti nedopuštenom.

12.1. Zbog toga je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.

13. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i na zakonu osnovana, a sve kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

14. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 22. kolovoza 2022. između prvotužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca i da se naloži brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini, koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora te uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev prema prvotužitelju radi povrata kupoprodajne cijene tuženiku u iznosu od 210.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te uspostave prava zadržanja na predmetnoj nekretnini do isplate tog novčanog iznosa.

15. Tuženik je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Obrazložio je da je sud prepoznao da su odnosi između članova društva trajno poremećeni pa je trebao teleološki tumačiti odredbu članka 322. ZOO-a. Tvrdi da je postojala prešutna suglasnost drugotužitelja za slobodno i neograničeno upravljanje poslovanjem društva od strane drugog člana društva s obzirom na namjeru drugotužitelja da istupi iz društva. Vjeruje da je predmetna kupoprodaja bila u najboljem interesu društva budući da je omogućavala uredno poslovanje društva nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima. Ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 326. stavka 2. ZOO-a, koja propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti bila je zabrana manjeg značenja.

16. Tuženikovi žalbeni navodi su neosnovani. U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporna činjenica da je KDČ istovremeno potpisao predmetni kupoprodajni ugovor u svojstvu direktora prvotužitelja kao prodavatelja i direktora tuženika kao kupca. U skladu s odredbom članka 49. ZTD-a u vezi s odredbom članka 41. stavka 3. ZTD-a zastupnik trgovačkog društva ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Na temelju odredbe članka 248.a stavka 1. točke 1. ZTD-a u vezi s odredbom članka 429.a ZTD-a, član uprave društva ne može bez suglasnosti nadzornog odbora, a ako društvo nema nadzorni odbor, ne može bez suglasnosti članova društva, sudjelovati u sklapanju pravnog posla ako je zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane. Navedene odredbe ZTD-a prisilni su propisi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, utvrdio ništetnim predmetni kupoprodajni ugovor. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju ništetnost ne može isticati budući da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti manjeg je značenja. Posebna suglasnost drugog člana društva (drugotužitelja) nije postojala, a ugovor je sklopljen i bez znanja drugog člana društva. Ugovor sklopljen na takav način ne može konvalidirati. Postupanje zastupnika po zakonu prvotužitelja protivno je navedenim prisilnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima i ne može se zaključiti da je riječ o povredi manjeg značenja.

17. Zbog svega izloženog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

18. Prvotužitelj u žalbi u bitnome navodi da presuda ne sadrži razloge o njegovom prigovoru ništetnosti Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji) sklopljenog 22. kolovoza 2022. između prvotužitelja kao cedenta (ustupitelja), VAN LEEUWEN BEHEER B.V. kao cesionara (novog vjerovnika), na temelju kojega je tuženik (kupac) isplatio kupoprodajnu cijenu. Ističe da je potpisnik ugovora za obje ugovorne strane (cedenta i cesionara) ista osoba, KDČ u svojstvu zastupnika po zakonu obje ugovorne strane. Na ugovoru je i potpis tuženika (dužnika - cesusa), koji je također zastupan od iste osobe, KDČ. Prema njegovom shvaćanju, obrazloženje pobijane presude je kontradiktorno budući da sud ugovor o cesiji smatra valjanim iako je ugovor o cesiji također ništetan iz istih razloga zbog kojih je utvrđena ništetnost i predmetnog kupoprodajnog ugovora. Iz žalbenih navoda proizlazi da prvotužitelj smatra da je obrazloženje odluke zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo o ništetnosti ugovora. Ističe da između stranaka nije sporno da kupoprodajna cijena nije isplaćena uplatom na bankovni račun. Tvrdi da prvotužitelj nikada nije primio kupoprodajnu cijenu, slijedom čega ne može biti obvezan na njen povrat. Prvotužitelj također, imajući na umu odredbu članka 73. stavka 1. ZOO-a, osporava kao nezakonitu odluku suda kojom je ustanovljeno tuženikovo pravo zadržanja predmetne nekretnine budući da je predmetna nekretnina izašla iz posjeda prvotužitelja protivno njegovoj volji. Prema tuženikovom shvaćanju, nezakonita je i odluka o troškovima postupka.

19. Uvidom u Ugovor o cesiji od 22. kolovoza 2022. (list 113. do 114. spisa) razvidno je da je ista osoba, KDČ, istovremeno u svojstvu zastupnika po zakonu prvotužitelja kao cedenta (ustupitelja) i VAN LEEUWEN BEHEER B.V. kao cesionara (novog vjerovnika) potpisala ugovor o cesiji, a što između stranaka nije sporno. Na temelju odredbe članka 49. ZTD-a u vezi sa člankom 41. stavkom 3. ZTD-a, odredbe članka 248.a stavka 1. točke 1. ZTD-a u vezi sa člankom 429.a ZTD-a i odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, predmetni ugovor o cesiji je također ništetan. Radi toga je osnovan žalbeni navod prvotužitelja da je obrazloženje pobijane odluke kontradiktorno.

20. U skladu s odredbom članka 2. Ugovora o kupoprodaji od 22. kolovoza 2022. plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 210.000,00 EUR provest će se sukladno Ugovoru o cesiji od 22. kolovoza 2022. te se potpisivanjem ugovora o cesiji smatra da su ugovorne strane ispunile svoje ugovorne obveze namirenja kupoprodajne cijene prodavatelju. Tuženik kao kupac nekretnine bio je dužan prvotužitelju isplatiti kupoprodajnu cijenu. Ugovorom o cesiji prvotužitelj je ustupio svoju tražbinu s osnove kupoprodajne cijene svom vjerovniku, društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V., umjesto ispunjenja. Tuženik (cesus - dužnik) obvezao se isplatiti novčani iznos od 210.000,00 EUR s osnove kupoprodajne cijene novom vjerovniku (cesionaru), društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V. Zbog navedenih razloga može se zaključiti da prvotužitelj nikada nije primio kupoprodajnu cijenu od kupca (tuženika). Cijena je plaćena cesionaru, društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V.

21. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. S obzirom na to da su predmetni ugovor o kupoprodaji i ugovor o cesiji ništetni, ugovorne strane tih ugovora, na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužne su vratiti jedna drugoj sve što su na temelju takvih ugovora primile. Budući da je tuženik na temelju ništetnog ugovora o cesiji isplatio iznos od 210.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V., tuženik je ovlašten potraživati povrat plaćenog novčanog iznosa od cesionara, a ne od prvotužitelja. Isto tako, VAN LEEUWEN BEHEER B.V. će moći zahtijevati plaćanje duga od svog vjerovnika, prvotužitelja.

22. S druge strane, sukladno odredbi članka 3. predmetnog ugovora o cesiji, tuženikova obveza na temelju ugovora o cesiji prema društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V. (cesionaru) prestaje isplatom iznosa od 210.000,00 EUR. Tuženik nije niti dokazivao da je platio navedeni novčani iznos društvu VAN LEEUWEN BEHEER B.V. Prema izjavi KDČ, potpisnika predmetnih ugovora, kupoprodajna cijena je isplaćena knjigovodstveno (preknjižavanjem) te je na taj način tuženik ispunio svoju obvezu plaćanja cijene s osnove kupoprodajnog ugovora. Međutim, u spisu ne postoji niti jedan pisani dokaz koji bi potvrdio tuženikove navode o plaćanju.

23. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu ništetnosti ugovora o cesiji te u obrazloženju presude uopće nije naveo razloge o toj odlučnoj činjenici. Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo o ništetnosti ugovora o cesiji. Budući da presuda o osnovanosti prigovora prvotužitelja o ništetnosti ugovora o cesiji uopće nema razloga presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

24. Zbog svih navedenih razloga drugostupanjski sud je uvažio žalbu prvotužitelja te preinačio presudu u točki II. izreke, odnosno odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 210.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Budući da je neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 210.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan je i protutužbeni zahtjev za uspostavu prava zadržanja radi osiguranja tražbine u iznosu od 210.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

25. Slijedom svega ranije iznesenog, valjalo je na temelju odredaba članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II.1. i II.2. izreke i odlučiti kao u točki II.1. izreke ove presude.

26. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o troškovima ukupnog parničnog postupka na temelju odredaba članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

27. U skladu sa zahtjevom prvotužitelja za naknadu troškova postupka (list 135. spisa) prvotužitelju na ime troškova parničnog postupka pripada nagrada za sastav tužbe u iznosu od 3.149,50 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav prijedloga za donošenje privremene mjere u iznosu od 3.149,50 EUR (Tbr. 11.1. Tarife), za sastav odgovora na protutužbu od 27. ožujka 2023. u iznosu od 3.149,50 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu od 4. travnja 2023. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9.5. Tarife), za pristup ročištu od 6. lipnja 2023. u iznosu od 3.149,50 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) i za pristup ročištu od 3. listopada 2023. u iznosu od 3.149,50 EUR, što ukupno iznosi 15.847,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 3.961,75 EUR, odnosno ukupno 19.808,75 EUR. Tome treba pribrojiti trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe za donošenje privremene mjere u iznosu od 331,81 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 331,81 EUR, što sveukupno iznosi 20.804,18 EUR. Prvotužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. ožujka 2023. u iznosu od 99,50 EUR, uvećano za PDV od 25% ili 24,88 EUR, s obzirom ma to da nije bio potreban za vođenje parnice. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II.2. i II.3. izreke ove presude.

28. Prvotužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 3.950,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% ili 987,50 EUR, odnosno ukupno 4.937,50 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 EUR. Slijedom navedenog, prvotužitelju je priznat ukupan trošak sastava žalbe u iznosu od 5.601,11 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

29. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 154. i članka 155. ZPP-a, odbijeni su zahtjevi prvotužitelja, drugotužitelja i tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer te radnje nisu bile potrebne za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točkama IV., V. i VI. izreke ove presude.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko