Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-550/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv I. tuženika IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Bojani Tadić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pedišić i Partneri, Zagreb, II. tuženika AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženika PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IV. tuženice KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Psp-174/20-28 od dana 26. rujna 2024. godine, dana 7. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I. tuženika IZ kao neosnovana i u odnosu na istog potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Psp-174/20- 28 od dana 26. rujna 2024. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu stana u [adresa], prizemlje, površine 68,31 m2, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom i kupaonice s WC-om, na način da su stupili u posjed tog stana i isti koriste (točka I. izreke), te je naloženo istima da uspostave ranije posjedovno stanje tako da isele iz predmetnog stana i predaju ga u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari, u roku od 8 dana, te im se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tog stana (točka II. izreke), ujedno, nalaženo je tuženicima da u roku od 15 dana solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 53,08 € sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. rujna 2024. godine pa do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio I. tuženik IZ po punomoćnici, pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači na način da odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom, te ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 . točka 11. ZPP, jer je odluka jasna i ne postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih isprava, pri čemu se žalitelj poziva na zapisnik od 29. studenog 2019. godine i činjenicu da je prilikom pečaćenja stana utvrđeno da se ključevi pohranjuju u sef gradskog ureda, a jedan ključ je predan predstavniku stanara, jer se u stanu nalazi ventili vertikale, slijedom čega smatra da je upitno da li je tužitelj bio posljednji mirni posjednik, kao i da u postupku nije utvrđeno da li je predstavnik stanara dao ovlaštenje tužitelju za ulazak u stan, u kom pravcu da sud nije obrazložio zašto nije prihvatio dokazni prijedlog žalitelja za saslušanje predstavnika stanara na sporne okolnosti.

6. Naime iz razloga presude i podataka spisa predmeta proizlazi da je žalitelj u odgovoru na tužbu naveo da je bespravno dana 23. studenog 2020. godine ušao u predmetni stan sa ostalim članovima obitelji (troje djece), nakon čega je u pripremnom podnesku od 29. listopada 2021. godine bitno izmijenio svoje očitovanje navodeći da se obraćao gradonačelniku Grada Zagreba tijekom 2018. i 2019. godine radi rješavanja stambenog pitanja, da mu je ovaj obećao pomoć i da su ga početkom 2020. godine iz ureda gradonačelnika obavijestili da može ući u predmetni stan, da ga je tamo dočekao "službenik grada", koji mu je rekao da može ući u stan uz plaćanje režija i najamnine, a u kom pravcu je predložio saslušanje predstavnika stanara GZ i svjedokinje EZ na okolnosti da je tuženik u stan ušao uz dopuštenje Grada, da održava stan i da plaća najamninu.

7. Nadalje, iz podataka spisa, proizlazi da je na ročištu 2. studenog 2021. godine bilo određeno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka GZ i EZ, sa adrese na kojoj je i predmetni stan, da su isti pristupili na ročište 19. svibnja 2022. godine, koje je odgođeno zbog spriječenosti suca, da na slijedeće ročište dana 9. siječnja 2024. godine zbog bolesti svoj nedolazak je opravdao svjedok TZ, a svjedokinja EZ nije pristupila, da je punomoćnik tuženika ad 1. u podnesku od 3. lipnja 2024. godine ustrajao na izvođenju predloženih dokaza, te naveo da ključeve od stana posjeduje predstavnik stanara, slijedom čega se predlaže njegovo saslušanje, kao i da se tužitelju naloži da dostavi dokaz kojoj je osobi dostavljen komplet ključeva stana nakon očevida tužitelja 20. studenog 2019. godine, da je na ročištu 17. lipnja 2014. godine punomoćnik tuženika očitovao se da ostaje kod dokaznog prijedloga da se sasluša svjedokinja EZ, da je sud raspravnim rješenjem odučio da se ista neće saslušavati na okolnosti tko je predao ključ tuženiku ad 1. iz razloga što je iz dokaza evidentno da nije ušao u stan sa odobrenjem tužitelja kao vlasnika, te da je potom na zapisnik konstatirano da stranke nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predloženo da se glavna rasprava zaključi.

8. Slijedom navedenog, sama činjenica koju žalitelj navodi u žalbi – da bi predstavniku stanara iz razloga dostupnosti ventila vertikale od strane tužitelja bio povjeren primjerka ključeva, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je upravo tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu predmetnog stana, kod čega davanje primjerka ključeva iz naprijed navedenih razloga od strane tužitelja, samo po sebi ne bi davalo predstavniku stanara ovlaštenje za daljnje samostalno povjeravanje ključeva stana trećoj osobi, dok u odnosu na mogućnost da su ključevi stana predani tuženiku eventualno po uputi tužitelja, iz prethodno navedenog proizlazi da je tuženik zastupan po kvalificiranom punomoćniku, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predstavnika stanara GZ, jer je na zadnjem ročištu rasprave izričito ustrajao samo na saslušanju svjedokinje EZ (a u odnosu na koju žalbom posebno ne osporava razloge zbog kojih je sud odbio izvođenje tog dokaza), nakon čega tuženik nije ustrajao na izvođenju drugih dokaznih prijedloga, a niti imao daljnjih dokaznih prijedloga, već je predložio zaključenje glavne rasprave.

9. Kod takvog stanja stvari, jer su pravilno utvrđene odlučne činjenice zadnjeg mirnog posjeda i čin smetanja istog, pobijano rješenje nije doneseno uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, neosnovanu žalbu I. tuženika, kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o trošku koju posebno ne osporava u odnosu na vrstu i visinu troška, trebalo je odbiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

10. U preostalom dijelu koji se odnosi na II. tuženika do IV. tuženika, jer nije pobijano žalbom, prvostupanjsko je rješenje ostalo neizmijenjeno.

U Šibeniku, 7. siječnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić