REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1235/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja VINCEK d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica, odvojak II, broj 2, OIB: 96055453244, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Galić, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-61/2021-47 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-61/2021-47 od 22. veljače 2024. u točkama I. i II. njezine izreke i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-61/2021-47 od 22. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.638.761,73 kn, iznos od 5.550,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i troškove parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 31.990,67 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.059,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Ovako je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredbe čl. 937. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točaka I. i II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.856,11 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je propustio primijeniti odredbu čl. 937. st. 2., 3. i 5. ZOO-a, da je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije platio premiju osiguranja, da sud nije cijenio sve isprave koje je tužitelj dostavio u sudski spis te da se sud u pobijanoj presudi niti jednom riječju ne osvrće na prvi razlog zbog kojeg je tuženik odbio isplatiti osigurninu a to je da je štetni događaj nastao zbog pretjerane eksploatacije vozila odnosno da se radi o tzv. „pogonskoj šteti“.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i pritom nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka te da su suprotno žalbenim navodima pravilna utvrđenja suda i nisu u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom i izvedenim dokazima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a je počinjena ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U konkretnom slučaju presuda nema razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati.

8. Predmet spora je isplata osigurane svote na temelju ugovora o osiguranju, automobilskog kaska radi naknade imovinske štete koja je tužitelju nastala u prometnoj nezgodi od 30. prosinca 2019. Tužitelj tvrdi da mu je nastala totalna šteta na autobusu u iznosu od 217.501,06 EUR koji iznos traži tužbenim zahtjevom te traži isplatu iznosa od 5.500,00 EUR s osnove prijevoza oštećenog vozila. Tuženik tvrdi da nastala šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja jer tužitelj nije na vrijeme platio premiju osiguranja te da se poziva na odredbu čl. 21. st. 1. t. 1. Uvjeta za osiguranje sukladno kojoj odredbi osiguravatelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove koji su prouzročeni ostvarenjem neosiguranih rizika ako je štete nastala zbog kvara na vozilu za vrijeme pogona, a tuženik tvrdi da je iz dostupne dokumentacije razvidno kako je do štete došlo uslijed pretjerane eksploatacije vozila.

9. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja 30. prosinca 2019. u kojem je na predmetnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile ugovor o osiguranju (polica automobilskog kaska broj 03-0000170932) za autobus marke Setra S 431 DT, broj šasije [broj šasije], za razdoblje od 25. srpnja 2019. u 12,00 sati pa do 25. srpnja 2020. u 12,00 sati, da je ugovoreno da premija osiguranja u iznosu od 21.707,10 kn dospijeva u obrocima, od čega prvi obrok od 5.429,10 kn dospijeva 15. kolovoza 2019., dok drugi, treći i četvrti obrok od po 5.426,00 kn, dospijevaju 15. studenog 2019., 15. veljače 2020. te 15. svibnja 2020., da su sastavni dio police osiguranja Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila sukladno kojima obveza osiguratelja počinje u vrijeme koje je u polici označeno kao početak osiguranja ako je premija osiguranja ili njezin prvi obrok u cijelosti plaćen do kraja dana koji je ugovoren kao dan plaćanja premije odnosno prvog obroka premije, u protivnom osigurateljno pokriće počinje po isteku 24-og sata dana uplate cjelokupne premije ili cjelokupnog dospjelog prvog obroka premije.

11. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da odredba čl. 2. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila sadržajno odgovara odredbi čl. 937. st. 1. ZOO-a te da bi, u konkretnom slučaju primjenom navedenih odredbi, tuženik bio u obvezi naknaditi štetu koja je nastala tek u slučaju da je plaćena premija osiguranja, da iz nalaza i mišljenja vještaka Santo-Olđo Vlaste od 27. lipnja 2022., kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužitelj prvu ratu premije koja je dospjela 15. kolovoza 2019. platio 12. lipnja 2020. pa bi obveza tuženika kao osiguratelja počela 13. lipnja 2020.

12. Kako se štetni događaj dogodio 30. prosinca 2019., a prva rata premije plaćena je tek 12. lipnja 2020., prvostupanjski sud utvrđuje da štetni događaj nije bio pokriven predmetnom policom, pa slijedom toga odbija tužbeni zahtjev, na temelju odredbe čl. 937. st. 1. ZOO-a.

13. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan te osnovano navodi tužitelj u žalbi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe čl. 937. st. 3. i st. 5. ZOO-a zbog čega presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

14. Naime, odredbom čl. 937. ZOO-a propisano je da ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije (st. 1.), ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja (st. 2.), ali ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije (st. 3.), da ugovore strane mogu ugovoriti da će se dostava pisma s obaviješću o dospjelosti premije iz stavka 3. ovoga članka izvršiti putem usluge elektroničke preporučene dostave koju obavlja kvalificirani pružatelj usluga povjerenja sukladno Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28. 8. 2014.) te sukladno zakonu kojim se osigurava provedba predmetne Uredbe (st. 4.), da u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti (st. 5.).

15. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj i preostale tri rate platio sa zakašnjenjem, pa je tako drugu ratu po računu broj 19064561 dospjelu 15. studenog 2019. platio 9. listopada 2020., treću ratu po računu broj 20007010 dospjelu 15. veljače 2020. platio je također 9. listopada 2020., a četvrtu ratu po računu broj 20024943 dospjelu 15. svibnja 2020. platio je 8. siječnja 2021.

16. Dakle, da tuženik ne bi bio u obvezi isplatiti osiguraninu jer ugovaratelj osiguranja nije platio premiju po dospijeću pa je došlo do raskida ugovora ex lege, valja utvrditi je li se koristio pravom na raskid ugovora zbog neplaćanja premije predviđen odredbom čl. 937. st. 3. ZOO-a. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tuženik kao osiguratelj, nakon što tužitelj dospije u zakašnjenje s obvezom plaćanja premije osiguranja, može od tužitelja (osiguranika) preporučenim pismom s obaviješću o dospijeću premije zahtijevati ispunjenje obveze. Ukoliko tuženik (osiguratelj) uputi tužitelju (osiguraniku) preporučenim pismom obavijest o dospijeću obveze, pa tužitelj u roku od 30 dana od dana primitka preporučenog pisma ne izvrši svoju obvezu uplate dospjele premije osiguranja, smatra se da je ugovor o osiguranju raskinut. Međutim, ako tuženik nakon dospijeća tužiteljeve obveze uplate premije nije tužitelja pozvao na ispunjenje preuzete obveze iz ugovora o osiguranju, tada neovisno od tužiteljeva neispunjenja ugovorne obveze plaćanja premije osiguranja ugovor o osiguranju nije raskinut prije isteka godine dana od dana dospijeća premije osiguranja (čl. 937. st. 5. ZOO-a).

17. Prestanak po samom zakonu višegodišnjeg ugovora o osiguranju zbog neplaćanja premije u roku od godine dana od njezine dospjelosti djeluje ubuduće, a ne i na prava i obveze koje su nastale prije trenutka raskida ugovora ex lege.

18. Sud u konkretnom slučaju nije utvrđivao je li tuženik nakon dospijeća tužiteljeve obveze uplate premije tuženiku, pozvao tužitelja na ispunjenje preuzete obveze iz ugovora o osiguranju pa neovisno od tužiteljeva neispunjenja ugovorne obveze plaćanja premije osiguranja, ugovor o osiguranju nije raskinut prije isteka godine dana od dana dospijeća premije osiguranja (čl. 937 st. 5. ZOO-a).

19. Stoga se pobijana presuda ne može ispitati, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je i odluku o trošku postupka, sadržanu u točki II. izreke rješenja, ukinuti i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, u tu svrhu izvesti dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica. Izvedene dokaze potrebno je u potpunosti ocijeniti kako pojedinačno tako i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima. Nakon utvrđenja odlučnih činjenica, ocjene izvedenih dokaza i zaključaka o odlučnim okolnostima, donijeti će novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

21. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović