REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4957/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja KUEHNE & NAGEL d.o.o., Vukovina, Zelena aleja 53, OIB: 81210206592, kojeg zastupa punomoćnik Marko Reš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SVESA food-beverages d. o. o., Ulica Ivanec Bistranski, Ivana Pintarića 29, OIB: 16591886058, radi osiguranja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-318/2024-16 od 17. srpnja 2024., 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-318/2024-16 od 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-318/2024-16 od 17. srpnja 2024. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve tražbine i određen način njenog provođenja. Odluka o određivanju prethodne mjere iz točke I. - IV. rješenja donesena je iz razloga što je prvostupanjski sud za taj dio tražbine utvrdio postojanje uvjeta iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), odnosno da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik, u bitnom navodeći da osporava određenu mjeru jer je namjeravao pristupiti na ročište 10. srpnja 2024., kako bi na istom u cijelosti potvrdio sve navedene razloge kod ranije dostavljenog prigovora na ovršni prijedlog te istim zaštitio svoje interese, odnosno da je imao namjeru predložiti sudsku nagodbu za podmirenje preostalog duga prema vjerovniku. Smatra da je u tome onemogućen jer je prvostupanjski sud ročište koje je prvo bilo određeno za 2. srpnja 2024. odgodio za 10. srpnja 2024., a tuženik nije mogao na isto pristupiti iz opravdanih razloga. Prema mišljenju tuženika, na taj je način prvostupanjski sud onemogućio tuženika da priloži dokaze kojima osporava utuženi iznos. Tuženik smatra da nisu postojali razlozi za donošenje prethodne mjere, pa istu predlaže odbaciti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prema odredbi članka 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

7. Prilikom tumačenja zakonske norme, sud mora polaziti kako od sadržaja same norme, tako i od njenog obrazloženja, odnosno od onoga što zakonodavac navodi kao razlog njenog donošenja. U ovom konkretnom slučaju, obrazloženje prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 1. veljače 2013., javno objavljeno na stranicama Hrvatskog sabora, navodi kako je svrha te odredbe da se osigura, cit.: „određivanje prethodne mjere u postupku pred trgovačkim sudovima radi osiguranja naplate tražbine u slučaju kada iz podataka u spisu proizlazi veća vjerojatnost uspjeha u sporu.“

8. Ovaj sud ukazuje da, prema toj odredbi i njenom obrazloženju, za donošenje rješenja kojim se odlučuje o prijedlogu za određivanje prethodne mjere nije niti potrebno održavanje bilo kakvog ročišta (makar je to relativno redovna praksa sudova), jer zakonodavac propisuje da se takva odluka donosi na temelju navoda prigovora i spisu priloženih isprava.

9. Stoga to što tuženik nije pristupio na ročište koje je bilo zakazano za 10. srpnja 2024. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost same odluke, jer je ista utemeljena na ispravama u spisu, a tuženiku je pružena mogućnost sudjelovanja u postupku u onoj mjeri koja je propisana odredbom članka 501.a ZPP-a.

10. Suprotno mišljenju tuženika, u ovom su predmetu ispunjene sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere po članku 501.a ZPP-a - postupak se vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je podnio odgovarajući prijedlog, a iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi stav prvostupanjskog suda da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu za dio zahtjeva u odnosu na koji je mjera utvrđena.

11. Nadalje, što se tiče trećeg uvjeta za određivanje prethodne mjere (vjerojatnost uspjeha u sporu), ovaj sud ukazuje da pravo ocjene vjerojatnosti uspjeha u sporu, kao jednog od uvjeta za određivanje prethodne mjere, pripada isključivo sucu koji vodi parnični predmet, i odnosi se isključivo na taj predmet.

12. U obrazloženju rješenja prvostupanjski je sud dao razloge zbog kojih smatra da ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, navodeći da su navodi prigovora u suprotnosti s ispravama koje je dostavio tužitelj.

13. Pri tome tuženik tijekom postupka nije ničim niti naznačio koliko bi bilo stvarno potraživanje tuženika, makar iz prigovora proizlazi da isto postoji, ali da je sporna samo njegova visina. S obzirom na takvo ponašanje tuženika, koji ne samo da nije dokazao da bi određeni iznos tužiteljevog potraživanja bio sporan, već to niti ne navodi, kako u prigovoru, tako i tijekom postupka, pa stoga ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije u suprotnosti s ispravama u spisu.

14. Slijedom navedenog, tuženikova žalba protiv rješenja o određivanju prethodne mjere odbijena je kao neosnovana, a pobijano rješenje potvrđeno, primjenom odredbe članka 380. stavka 2. i članka 381. ZPP-a.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić