Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2929/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 105 Povrv-3211/2022-6 od 13. rujna 2023., dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 105 Povrv-3211/2022-6 od 13. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-841/22 od 06. listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 120,00 EUR-a / 904,14 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. srpnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. kolovoza 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. rujna 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. listopada 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. studenog 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. prosinca 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. siječnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. veljače 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. ožujka 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. travnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. svibnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. lipnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. srpnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. kolovoza 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. rujna 2020. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. listopada 2020. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-841/22 od 06. listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60,00 EUR-a / 452,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. studenog 2018. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. prosinca 2018. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. siječnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. lipnja 2019. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 58,07 EUR-a / 437,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 06. listopada 2022. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 132,17 EUR-a / 995,83 kuna u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška postupka u iznosu od 38,71 EUR-a / 291,66 kuna te zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti

3. Žali se tuženik iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., III. i IV. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti ukine platni nalog sadržan u presudi uz naknadu troška tuženiku, podredno da vrati postupak na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 120,00 EUR sa kamatama s osnova komunalne usluge-isporuke vode.

7. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1.320,00 EUR (članak 458. stavak 1. ZPP).

8. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

10. Po provedenom postupku, koji je prethodio odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrđeno da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 1.356,00 kuna odnosi na fiksnu naknadu za poslovni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca listopada 2018. do mjeseca rujna 2020. u mjesečnim iznosima od 56,50 kn,

- da je tuženik naznačen kao obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 3755173 za mjerno mjesto 0900548,

- da je pregledom uvida u kupca, stanja kupca, uvida u mjerno mjesto, rješenje tužitelja od 19. rujna 2018. utvrđeno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa],

- da je na adresi u [adresa], pod šifrom mjernog mjesta 0900548 u utuženom razdoblju bio zaveden tuženik kao vlasnik poslovnog prostora pod šifrom kupca 3755173 sve do danas,

- da je iz prijepisa računa utvrđeno da su utuženi računi izdani za isto mjerno mjesto i šifru kupca 3755173 te da su isti glasili na tuženika kao obveznika plaćanja utuženih računa,

11. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao korisnik komunalne usluge isporuke vode na predmetnom mjernom mjestu 0900548 pod šifrom kupca 3755173 kao vlasnik poslovnog prostora te temeljem odredaba članaka 3. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), članka 2. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92 i 3/93) i članka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), dužan plaćati pružene usluge tužitelja po utuženim računima, pa da je sud ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika. Utuženih računi da se ne odnose na potrošnju vode već predstavljaju fiksni dio cijene za vodne usluge, koji su dužni podmirivati svi korisnici usluga tužitelja neovisno o stvarnoj potrošnji, sukladno Zaključku o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od 28. veljače 2012. ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 4/12.) te Odluci o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012., shodno čemu da je tuženik dužan platiti mjesečni iznos od 56,50 kuna na ime predmetne fiksne naknade. U smislu odredbe čl. 20 st. 5 ZKG da postoji obveza korisnika usluge plaćati isporučitelju usluge naknadu za isporučenu uslugu, time da je vlasnik građevine dužan priključiti svoju građevinu na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom i na odvodnju otpadnih voda te u smislu čl. 36. st. 1. i čl. 34. st. 1. istog zakona takva obveza postoji za svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, dok prema odredbama Odluke o cijeni vodnih usluga korisnik usluge plaća takvu potrošnju (mogućnost potrošnje) u svakoj stambenoj, odnosno poslovnoj jedinici. Zastarni prigovor tuženika sud da je djelomično ocijenio osnovanim. Kako se utuženi računi odnose na period od mjeseca listopada 2018. do mjeseca svibnja 2019., (zadnji dospio s danom 27.05.2019.) dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 09.06.2022., to da je potraživanje tužitelja zastarjelo u odnosu na račune za period od listopada 2018.g. do svibnja 2019. s datumom dospijeća 27.05.2019. i za koje je potraživanje tužitelj snizio tužbeni zahtjev na način da je povukao tužbu u tom dijelu podneskom od 22.02.2023. Potraživanje tužitelja za preostale tražbine da nije zastarjelo (za period od lipnja 2019. do rujna 2020.) obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je mjesečna visina fiksne naknade za prostor tuženika iznosila 56,50 kn, a kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, to da je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu u obvezi platiti iznos od 904,14 kn, a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO, slijedom čega da je valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 06.10.2022. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude.

12. Sa zaključkom prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužitelja suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.

13. Naime, iz dostavljen dokumentacije razvidno je da je tuženik zaveden kao korisnik tužitelja u utuženom razdoblju pa je kao vlasnik poslovnog prostora i korisnik komunalne usluge u obvezi platiti naknade neovisno o tome je li navedeni prostor koristi treća osoba, odnosno neovisno o tome je li ima potrošnje vode u njegovom prostoru, i je li se taj prostor koristi, a osim toga isti nije sukladno članku 11. stavak. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga obavijestio isporučitelja usluge o promjeni korisnika zbog promjene vlasništva nekretnine, pa se stoga prigovor pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

14. Tuženik osim paušalnog osporavanja istinitosti podataka iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, nije podnio sudu niti jedan dokaz u tom pravcu, niti je podnio pisani prigovor na predmetni račun kao ni pismenu obavijest kojom bi tužitelja obavijestio o promjeni koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose, (promjena vlasništva nekretnine), pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik kao korisnik usluge tužitelja u obvezi podmiriti dugovanje sukladno odredbi čl. 342. st. 1.Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO), u vezi s člankom 206. Zakona o vodama.

15. Naime, čl. 206. st. 1. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014 - dalje: ZOV) je propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i st. 2. istog članka prema kojem cijena vodne usluge ne može biti niža od one određene stavkom 7. istog članka, odnosno cijene određene Uredbom Vlade RH koja na prijedlog Vijeća za vodne usluge propisuje mjerila za izračun najniže osnovne cijene vodnih usluga i vrste troškova koje cijena vodnih usluga pokriva.

16. Odredbom članka 3. točke 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama (u daljem tekstu: korisnik).

17. Nadalje, odredbom članka 6. stavka 2. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva propisano je da fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, dok je čl. 7 naprijed navedene Uredbe propisano što se iskazuje na računu za vodne usluge.

18. Dakle, bez obzira na potrošnju vode, tuženik je u obvezi plaćanja fiksne mjesečne naknade vodnih usluga i to u visini koja je određena Odlukom o cijeni vodnih usluga i Cjeniku vodnih usluga tužitelja, a što proizlazi iz gore navedene odredbe čl. 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova.

14. Kako tuženik nije dokazao da je podmirio sporno dugovanje, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje koje se u ovoj fazi postupka ne može ispitivati, ovaj sud smatra da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju sporno potraživanje, čija visina proizlazi iz dostavljenog računa i izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, kao vjerodostojnih isprava, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-841/22 od 06. listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120,00 EUR / 904,14 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom.

15. Budući da nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, kao što je temeljem odredbe članak 380. stavak 2. ZPP valjalo potvrditi odluku o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, a koju tuženik osporava bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

U Splitu, 7. siječnja 2025.

Sudac:

Ana Grbavac