Zakon.hr

Poslovni broj: Pr-22/2018-88

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Habijančić, odvjetnica u Čazmi, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, u smislu odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, da isplati tužitelju ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. veljače 2018. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

a na ime izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2023. iznos od 21.446,45 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

 6.46 eura od 13. veljače 2018. pa do isplate,

 326,67 eura od 13. veljače 2018. pa do isplate,

 326,67 eura od 15. veljače 2018. pa do isplate,

 326,67 eura od 15. ožujka 2018. pa do isplate,

 323,75 eura od 15. travnja 2018. pa do isplate,

 323,75 eura od 15. svibnja 2018. pa do isplate,

 323,75 eura od 15. lipnja 2018. pa do isplate,

 323,75 eura od 15. srpnja 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. kolovoza 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. rujna 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. listopada 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. studenog 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. prosinca 2018. pa do isplate,

 315,22 eura od 15. siječnja 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. veljače 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. travnja 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. svibnja 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. lipnja 2019. pa do isplate,

 311,50 eura od 15. srpnja 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. kolovoza 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. rujna 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. listopada 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. studenog 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. prosinca 2019. pa do isplate,

 303,47 eura od 15. siječnja 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. veljače 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. ožujka 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. travnja 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. svibnja 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. lipnja 2020. pa do isplate,

 301,09 eura od 15. srpnja 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. kolovoza 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. rujna 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. listopada 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. studenog 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. prosinca 2020. pa do isplate,

 296,28 eura od 15. siječnja 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. veljače 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. ožujka 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. travnja 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. svibnja 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. lipnja 2021. pa do isplate,

 294,35 eura od 15. srpnja 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. kolovoza 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. rujna 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. listopada 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. studenog 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. prosinca 2021. pa do isplate,

 285,83 eura od 15. siječnja 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. veljače 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. ožujka 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. travnja 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. svibnja 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. lipnja 2022. pa do isplate,

 277,90 eura od 15. srpnja 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. kolovoza 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. rujna 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. listopada 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. studenog 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. prosinca 2022. pa do isplate,

 255,49 eura od 15. siječnja 2023. pa do isplate,

 234,79 eura od 15. veljače 2023. pa do isplate,

 234,79 eura od 15. ožujka 2023. pa do isplate,

 234,49 eura od 15. travnja 2023. pa do isplate,

 234,49 eura od 15. svibnja 2023. pa do isplate,

 234,49 eura od 15. lipnja 2023. pa do isplate,

 234,49 eura od 15. srpnja 2023. pa do isplate,

 200,80 eura od 15. kolovoza 2023. pa do isplate,

 200,80 eura od 15. rujna 2023. pa do isplate,

 200,80 eura od 15. listopada 2023. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506 iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1 da tužitelju ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime rente plaća mjesečni iznos od 200,80 eura bruto počevši od mjeseca listopada 2023. time da prvi iznos dospijeva za naplatu sa danom 15. studenoga 2023. a daljnji do svakog 15. dana u mjesecu, sve dok za to budu postojali uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom osim na iznos poreza i prireza porezu na dohodak od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko dosuđenog iznosa od 21.446,45 eura bruto do zatraženog iznosa od 21.448,45 eura (za iznos od 2,00 eura bruto) na ime izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2023. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, te zakonske zatezne kamate na iznose od:

 5.000,00 eura od 9. veljače 2018. do 12. veljače 2018.

 6.46 eura od 15. kolovoza 2017. do 12. veljače 2018.

 326,67 eura od 15. rujna 2017. do 12. veljače 2018.

 326,67 eura od 15. listopada 2017. do 12. veljače 2018.

 326,67 eura od 15. studenog 2017. do 12. veljače 2018.

 326,67 eura od 15. prosinca 2017. do 12. veljače 2018.

 326,67 eura od 15. siječnja 2018. do 12. veljače 2018. kao neosnovane.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506 iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1 da tužitelju ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.706,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4. 200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 1. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio dugogodišnji radnik tuženika, da mu je Ugovor o radu, (radilo se o više uzastopnih ugovora o radu) prestao zbog odlaska u invalidsku mirovinu s danom 15. srpnja 2017.

1.1. Razlog tužiteljevog odlaska u invalidsku mirovinu jest profesionalna bolest, tzv. vibraciona bolest i dr. Naime, tužitelj je zbog dugogodišnjeg rada kod tuženika izloženog rizicima rada s motornom pilom, te rada na terenu, pretrpio trajno oštećenje zdravlja. Zbog toga je isti prijevremeno otišao u invalidsku mirovinu.

1.2. Smatra da je vibraciona bolest kao i ostale bolesti zbog kojih je tužitelj prijevremeno morao otići u mirovinu su direktna posljedica dugogodišnjeg rada tužitelja kao radnika kod tuženika kao poslodavca, radom s motornom pilom, te rada na terenu. Tužitelj je kao radnik, s obzirom na navedeno pretrpio povredu prava osobnosti. Ta se povreda prava osobnosti očituje u umanjenu opće životne i radne sposobnosti, te zbog povrede prava osobnosti potražuje naknadu štete u iznosu od 120.000,00 kn/15.926,74[1] eura. Nadalje, njegov iznos mjesečne mirovine iznosi 3.307,54 kn/438,99 eura. Plaća koju bi ostvarivao kod tuženika, gledajući prosjek plaće u zadnja 3 mjeseca kada je radio iznosila bi 6.648,83 kn/882,45 eura. Dakle, tužitelj sada po osnovu mirovine, gledajući razliku između te mirovine i iznosa koji bi ostvarivao kod tuženika iznosi 3.341,29 kn/443,46 eura mjesečno. Počevši od dana umirovljenja, dakle od 15. srpnja 2017., a do dana podnošenja tužbe (7 mjeseci), njemu je u kapitaliziranom iznosu nastupila šteta po osnovu izgubljene zarade u iznosu od 23.389,03 kn/3.104,26 eura, te i taj iznos potražuje od tuženika. Ističe da će i nadalje trpjeti mjesečno umanjenje svojih prihoda razliku plaća koje bi ostvarivao u odnosu na iznos mirovine, te zbog toga potražuje i te iznose na ime naknade štete (rentu). Predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamata od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi, tako i u visini. Ističe da su svi navodi iz tužbe proizvoljni, paušalni i neutemeljeni te u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži tužbi i u suprotnosti s stvarnim činjeničnim stanjem.

2.1. Ističe da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 13. travnja 2017. radi nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti (između ostalog i zbog bolesti 30%), a koja nema nikakve uzročno-posljedične veze s njegovim obavljanjem poslova kod tuženika. Nadalje navodi da je on kao on kao poslodavac sukladno Zakonu o zaštiti na radu osigurao pravilan tehnološki proces te je poduzeo sve što je bilo potrebno i moguće te se profesionalno oboljenje tužitelja ne može pripisati obavljanju radova kod tuženika sa sredstvima i opremom koji su mu stavljeni na raspolaganje. Navodi da je on omogućio tužitelju korištenje svih propisanih zaštitnih sredstava, a poglavito zaštitnih rukavica kako bi se spriječio nastanak eventualne vibracione bolesti. Također ističe da tužitelj u okviru svojih svakodnevnih radnih zadataka i poslova uopće nije koristio vibrirajuće alate od 23. ožujka 2015. kada je premješten na lakše poslove šumskog radnika.

2.2. Tuženik ističe da ne priznaje nastanak profesionalne bolesti kod tužitelja kao posljedicu rada kod tuženika budući da je tuženik kao poslodavac proveo sve odgovarajuće mjere kojim se uklanja ili smanjuje opasnost za osobe na radu ili uklanja i sprječava nastanjenje povreda, profesionalnih i drugih oboljenja te drugih štetnih posljedica tj. osigurao mu je pravilan tehnološki proces dok je radio na radnom mjestu šumskog radnika sjekača te je istome omogućio rad s ispravnim sredstvima rada uz svu propisanu zaštitnu opremu, a poglavito zaštitne rukavice.

2.3. Smatra da je za profesionalno oboljenje odgovoran isključivo tužitelj kao i da je isti izvan radnog vremena koristio vibrirajuće neatestirane alate, suprotno odredbama čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu (NN br. 10/86.), a kojima je propisano da prilikom rada na sjeći i izradi drvnih sortimenata radnik ne smije raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno duže od četiri sata sa prekidima u toku jednog radnog dana. Smatra da profesionalna bolest može imati za posljedicu određeno umanjenje opsega životne aktivnosti osobe kod koje to bude utvrđeno, dok ostali oblici štete ne mogu biti osnova za dosuđenje naknade jer kao takvi nisu trajnog karaktera te se ne mogu vezati uz pojavu profesionalne bolesti.

2.4. Nadalje navodi da profesionalna bolest nastupa gotovo uvijek neprimjetno, razvija se postupno, stoga i nema učinka i refleksnog reagiranja kao kad se radi o ozljedi tijela radi podražaja. Naime, po svojoj prirodi i svrsi naknade za profesionalnu bolest koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, odnosno navedene posljedice mogu isključivo biti vezane za nastanak trajnog oštećenja, ali ne i uz druge vidove neimovinske štete jer nema konkretnih reakcija kao što je to slučaj kod trenutne ozljede tijela, te se ne može odrediti ni početak ni kraj takvih vidova neimovinske štete. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. Podneskom od 7. kolovoza 2024. (list 253-254 spisa) tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. ožujka 2015. (list 4-5 spisa), Odluku tuženika od 12. srpnja 2017. o prestanku radnog odnosa (list 6-7 spisa), Rješenje HZMO-a od 30. svibnja 2017. (list 8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 9-10 spisa), u nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18. svibnja 2017. (list 11-13 spisa), rješenje HZMO-a od 17. kolovoza 2017. (list 14 spisa), odštetni zahtjev od 12. prosinca 2017. (list 15-16 spisa), tablicu izvršenih radova (list 39 spisa), saslušani su svjedoci ĐĐ i BĐ (list 49-51 spisa), svjedok PĐ (list 55-56 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 56-57 spisa), u zdravstveni karton tužitelja (list 63-105 spisa), ovjerene preslike cjelokupnog spisa HZMO-a za tužitelja zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (list 108-139 spisa), u nalaz i mišljenje vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijalista medicine rada, stalne sudske vještakinje za medicinu rada (list 150-157 spisa), u pismeno očitovanje vještakinje dr. sc. Marije Zavalić na prigovore tuženika (list 169-171 spisa), i na prigovore tužitelja (list 181-186 spisa), izveden je dokaz saslušanjem vještakinje dr. sc. Marije Zavalić (list 201 spisa), obračun plaće tužitelja (list 220-226 spisa), u nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Petre Blašković, stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze (list 233-236 spisa), u pisano očitovanje vještakinje Petre Blašković na navode iz podneska tužitelja (list 250-251 spisa).

4.1. Sud je raspravnim rješenjem od 11. siječnja 2023. (list 217) odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po novom vještaku medicine rada na okolnost uzročno posljedične veze iz razloga što tužitelj nije naveo niti jedan razlog koji bi doveo u sumnju ispravnost izvedenog vještačenja u dijelu u kojem istom prigovara, te bi isto znatno odužilo ovaj postupak odnosno predloženi dokaz nije u skladu s čl. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP). Naime, iz dopisa HZMO od 6. ožujka 2023. (list 227 spisa) razvidno je da je 9. prosinca 2019., HZMO ovom sudu prije vještačenja po vještaku medicine rada dostavio ovjerenu presliku cjelokupnog spisa za tužitelja, da je temeljem istog vještakinja izvještačila, te stoga ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

4.2. Sud nije izveo dokaz usmenim saslušanjem financijske vještakinje Petre Blašković iz razloga što su stranke na ročištu održanom 22. studenoga 2024. (list 257 spisa) izjavile da istu nije potrebno saslušavati iz razloga što nemaju prigovor na matematički izračun.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. 1. S obzirom da je ovaj sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije bilo potrebe odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sukladno čl. 188. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi narušenog zdravstvenog stanja zbog profesionalnog oboljenja u iznosu od 5.000,00 eura, zahtjev za naknadu izgubljene zarade uslijed profesionalne bolesti za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2023., te renta u iznosu od 200,80 eura bruto počevši od mjeseca listopada 2023. s time da prvi iznos dospijeva za naplatu sa danom 15. studenoga 2023. a daljnji do svakog 15. dana u mjesecu, sve dok za to budu postojali uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 7. kolovoza 2024. (list 253-254 spisa).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima šumskog radnika sjekača, naknadno na poslovima šumskog radnika, te je invalidskoj mirovini od 15. srpnja 2017.

8. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja tj. nastanak profesionalne bolesti te posljedično odgovornost za štetu, uzročno-posljedična veza te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj je podneskom od 1. prosinca 2023. preinačio tužbu na način da je povećao postojeći tužbeni zahtjev. Nakon što je tuženiku dostavljen navedeni podnesak dana 4. prosinca 2023. isti se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi svojim podneskom od 12. prosinca 2023., a da se prije toga istoj nije protivio pa se smatra sukladno članku 190. stavak 4. ZPP da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, s time da ovaj sud cijeni da je takva preinaka tužbe svrsishodna, te je odlučeno kao u rješenju.

10. Tuženik je podneskom od 12. prosinca 2023. (list 245-246 spisa) kojim se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi istaknuo prigovor zastare u odnosu preinačeni dio na ime naknade za izgubljenu zaradu.

10.1. Taj prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe ovaj sud cijeni neosnovanim. Naime, tužitelj je tužbi zatražio rentu koju je nakon provedenog financijskog vještačenja, vještakinja Petra Blašković izrazila u ukupnom kapitaliziranom obliku za razdoblje od srpnja 2017. do mjeseca rujna 2023. Kada je do preinake tužbe došlo povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) sukladno odredbama čl.190.stavak 2. i članka 191.stavak

2. ZPP-a, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni Sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-123/2024-5 Zagreb od 27. svibnja 2024.

11. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (dalje Ugovor) od 16. ožujka 2015. (list 4-5 spisa) utvrđeno je u članku 1. Ugovora da je tužitelj kod tuženika zaposlen od 29. ožujka 1996. i to na neodređeno vrijeme na poslovima Šumskog radnika sjekača, dok je u članku 2. utvrđeno da se tužitelj uz svoju suglasnost ovim Ugovorom premješta i nastavlja rad na poslovima Šumskog radnika u Upravi šuma Podružnica Zagreb, Šumarija Novoselec te da će rad početi obavljati 23. ožujka 2015.

12. Uvidom u odluku tuženika Hrvatske šume d.o.o. od 12. srpnja 2017. (list 6-7 spisa) utvrđeno je da je tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. ožujka 2015. za obavljanje poslova šumskog radnika kod tuženika prestaje s danom 14. srpnja 2017.

13. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 30. svibnja 2017. (list 8 spisa) utvrđeno je da je tužitelju zbog profesionalne bolesti 70% i bolesti 30% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, te mu je od 13. travnja 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

14. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 17. kolovoza 2017. (list 14 spisa) utvrđeno je da je kod tužitelja zbog profesionalne bolesti 70% i bolesti 30% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti od 13. travnja 2017., određena je invalidska mirovina u iznosu od 3.307,54 kuna/438,99 mjesečno.

15. Svjedok ĐĐ u bitnom je iskazao da poznaje tužitelja s obzirom da je radio kod tuženika. Osobno je upravitelj Šumarije Novoselec od 2001. godine, pa je i to razlog iz kojeg poznaje tužitelja. On tužitelju nije bio neposredni rukovoditelj no viđao ga je kada je za to postojala potreba. Poznato mu je da je isti umirovljen. Do 2015. godine tužitelj radio je kao šumski radnik sjekač, a potom samo kao šumski radnik. Poznato mu je da je bio raspoređen na mjesto šumskog radnika upravo iz razloga da se izbjegne njegov rad s vibrirajućim sredstvima, osim ako mu medicina rada dopusti da radi motornom pilom do 2 sata tijekom 8-satnog radnog vremena. Radno vrijeme kod tuženika bilo je organizirano samo u jednoj smjeni i to jutarnjoj od 7-15 sati, no može se donijeti odluka uprave tijekom ljetnih mjeseci da se radi od 6-14 sati zbog visokih temperatura. Koliko se sjeća uobičajeno je bilo da se u Šumariji Novoselec ima oko 18 sjekača. Pri tome ističe da njihovi sjekači 99% radnog vremena provode radeći na području koje pokriva Šumarija Novoselec, a 1% na području cijele RH, ovisno o potrebi posla. Imaju stalno zaposlenih šumarskih tehničara-poslovođa 7, pa je tako svaki od njih mogao biti neposredni rukovoditelj tužitelju, ovisno o lokaciji sječe. U tijeku 8-satnog radnog vremena vibracionim sredstvima, a po propisima, radi se 4 sata s prekidima. Vodi se evidencija o prisutnosti na poslu, no nije praksa u Hrvatskim šumama da se vodi evidencija o efektivnom radu s vibracionim sredstvima, niti je to bilo propisano. Koliko je njemu poznato u pravilu svaki od sjekača koristi motornu pilu i nakon radnog vremena radi osiguranja drvnog ogrijeva za svoje potrebe. Nema saznanja da li je to tužitelj činio. Izričito tvrdi kako tužitelju nije bilo naloženo da za vrijeme radnog vremena koristi motornu pilu odnosno vibraciono sredstvo više od 4 sata. Radnici su bili osposobljeni za rad s motornom pilom i za rad na siguran način, pa su tako bili upoznati s pravilima da ne smiju raditi duže od 4 sata s prekidima, kao i da protiv tužitelja kod tuženika nisu podnesene nikakve prijave koje bi se odnosile na njegovu stegovnu odgovornost.

16. Svjedok BĐ u bitnom je iskazao da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu pomoćnika revjernika-poslovođa, te je tužitelju bio poslovođa 1,5 -2 godine prije nego što je prestao raditi na radnom mjestu sjekača. Koliko se sjeća prestao je obavljati iste poslove u tijeku 2015. godine. Ne zna na koje radno mjesto je poslije raspoređen, ali zna da je bio raspoređen na lakše poslove, a ti poslovi su određeni mišljenjem medicine rada, koliko je njemu poznato. Rad je bio organiziran u jednoj smjeni od 7- 15 sati, te je tužitelj svoje poslove obavljao sa svom zaštitnom opremom, bio je osposobljen za rad na siguran način i bio je osposobljen za rad s motornom pilom. Koliko se sjeća u razdoblju od radnog vremena od 8 sati dnevno potroše se 3-5 rezervoara goriva, što odgovora okvirima od 4 sata rada dnevno motornom pilom. On je cijelo vrijeme kao poslovođa prisutan na radnom mjestu gdje su raspoređeni njegovi radnici. Koliko se sjeća na njegovo radilište bilo je upućeno 6-7 radnika sjekača. Teško je u svakom trenutku pratiti svakog sjekača, a sve je vezano uz normu dotičnog radilišta. Naime na nekom radilištu su potrebna 3 rezervoara, a na nekom 4. Prati se izvršenje posla kroz pregled norme koja se ostvari u tijeku 8 sati rada. Nije mu poznato da li je tužitelj koristio motornu pilu nakon radnog vremena za svoje potrebe. Koliko se sjeća odlazili su radnici u invalidsku mirovinu zbog profesionalnog oboljenja, a radilo se o starijim radnicima. Nema saznanja da li su ti radnici pokretali postupke za naknadu štete. Profesionalno oboljenje zbog kojeg su odlazili u invalidsku mirovinu bilo je uzrokovano radom motornom pilom. Nije se vodila evidencija tijekom 8-satnog radnog vremena koliko je svaki od radnika sjekača koristio motornu pilu tijekom tih 8 sati rada jer to nije bilo propisano. Nije nikad stavljao primjedbe na rad tužitelja u smislu da bi radio premalo ili previše. Norma se odnosila na količinu drvne mase koju je trebalo porušiti i izraditi. Radilo o skupnoj normi, a vodila se za svaki odsjek. Nakon što mu se daje na uvid tablica izvršenih radova (list 39 spisa) navodi kako se radi o tablici koja predstavlja obračun izvršenih radova. Osim navedene tablice na obrascu 1 postoji i obrazac 2 i 4, time da obrazac 2 obuhvaća postotak izvršenja, a 4 je skupna tablica. Iz podataka u obrascu 1 ne može se izračunati koliko je sati svaki pojedini radnik sjekač radio dnevno tijekom 8 sati rada s motornom pilom. Nadalje je iskazao kako se tijekom rada sječe drveta i izrade drveta koristi motorna pila. Sječa podrazumijeva obaranje stabla, a izrada kresanje grana i izradu trupaca. Dok je tužitelju bio neposredni nadređeni isti mu se nije dolazio žaliti da bi imao bolove ili kakve tegobe zbog rada motornom pilom. Naveo je da jedan rezervoar goriva podrazumijevao 40-45 minuta rada motornom pilom.

17. Svjedok PĐ u bitnom je iskazao da obavlja poslove stručnog suradnika za zaštitu na radu kod tuženika i poznat mu je ovdje nazočan tužitelj. Tužitelj kao i svi ostali radnici Hrvatskih šuma su bili osposobljeni za rad na siguran način, bile su provedene sve mjere zaštite na radu radnika, bio je osposobljen i za rad na siguran način s motornom pilom. Tvrdi kako je tuženik poduzeo sve propisane mjere iz Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu. Prema navedenom Pravilniku dozvoljeno je da se motornom pilom maksimalno radi do 4 sata dnevno. Neposredni rukovoditelj tužitelja –upravitelj šumarije izvijestio je poslodavca da je tužitelj motornom pilom radio oko 3 sata dnevno. Uvidom u spis utvrdio je da se tužitelj nalazio na bolovanju. Koliko se sjeća uvidom u spis utvrdio je da je tužitelj bio i premiještan na drugo radno mjesto nakon priznavanja istome profesionalne bolesti. Uvidom u spis utvrdio je da je tužitelj otišao u mirovinu. Vidio je da je utvrđena nesposobnost za rad tužitelja po točkama 16 (teški fizički poslovi) i 20 (vibracije) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Njemu kao stručnom suradniku za zaštitu na radu bilo je dostavljeno uvjerenje specijaliste medicine rada iz kojeg je proizlazilo da tužitelj nije sposoban obavljati poslove po točkama 16. i 20. Nakon što je izvršio uvid u to uvjerenje predložio je premještanje tužitelja na drugo radno mjesto koje će isključiti teške fizičke poslove i rad sa vibracionim alatima. To znači da se tužitelja moglo rasporediti na pomoćne poslove na kojima neće koristiti prethodno navedene alate. Ne zna na koje poslove je tužitelj bio premješten. Koliko se sjeća Uvjerenje koje je maloprije spomenuo dobio je negdje 2014. ili 2015. godine. Kod njih je bilo još radnika koji su otišli u mirovinu zbog utvrđene profesionalne bolesti. Čuo je da mnogi radnici rade vibracionim alatom nakon radnog vremena, dakle nije vidio, ali je to čuo. Istaknu je da je za sječu i izradu 20 kubičnih metara drva potrebno oko 3-4 rezervoara goriva, a isti posao se obavlja u okviru 3-4 sata dnevno, tj. jedan rezervoar traje 1 sat. Nije čuo da bi se tužitelj žalio na nemogućnost rada motornom pilom. Ukoliko je kvrgav panj moguće je da se potroši malo više goriva i vremena.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ĆĐ, BĐ i PĐ na okolnost odgovarajućih mjera zaštite jer su iskazivali životno, uvjerljivo i međusobno povezano. Naime, iz navedenih iskaza je posebice vidljivo da niti jednom svjedoku nije poznato da bi tužitelj koristio motornu pilu nakon radnog vremena za svoje potrebe te da je tužitelj kod tuženika radio dugi niz godina kao šumski radnik- sjekač. Isto tako iz iskaza svjedoka PĐ, a kojem iskazu je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru proizlazi da je isti vidio Uvjerenje specijaliste medicine rada za tužitelja negdje 2014. ili 2015, a kojem mu je kao stručnom suradniku za zaštitu na radu isto dostavljeno, da je tužitelju utvrđena nesposobnost za rad po točkama 16. (teški fizički poslovi) i 20 (vibracije), da je isti zbog toga ranije bio na bolovanjima, te da je on nakon toga predložio da se tužitelj rasporedi na drugo radno mjesto koje će isključiti teške fizičke poslove i rad sa vibracionim alatima.

19. Tužitelj ZĐ saslušan kao stranka u bitnom je iskazao da je zasnovao radni odnos kod tuženika 1994. godine te je od tada pa do 2014. bio raspoređen na poslove šumskog radnika sjekača. Za obavljanje istih poslova bio je osposobljen na način kako je to opisao maloprije saslušani svjedok. Prve tegobe prijavio je liječniku 2012. godine rekavši mu da su mu ruke oslabile i trnule mu. Sjeća se da ga je poslao na elektromiografiju koji nalaz je pokazao da je sve uredno. Tijekom obavljanja sistematskog pregleda u 2013. opetovano se požalio liječniku koji je obavljao pregled da ima i nadalje problema sa rukama, jer da su mu oslabile i trnu, nakon čega ga je taj isti liječnik uputio na drugi pregled digitalna pletismografija, kada se ruke stavljaju u led, a koji pregled je pokazao da su ruke totalno oslabljene, što je ukazivalo na vibracionu bolest. Tada je išao i na pregled koji je obavio 2012. kod istog liječnika, te mu je tada bilo pokazano da su mi ruke doista oslabile i stanje je bilo jako loše. Pregled digitalnom pletismografijom obavljen je krajem mjeseca prosinca 2013., a on se svojoj liječnici javio početkom 2014., kada mu je otvoreno bolovanje. Poslodavac je dobio uvjerenje da je nesposoban za obavljanje poslova s motornom pilom. Uvjerenje je bilo izdano privremeno, a kasnije je došlo do utvrđenja nesposobnosti za trajno obavljanje istih poslova. Nakon što je poslodavac dobio uvjerenje da je trajno nesposoban za obavljanje poslova s motornom pilom došlo je do premještaja na lakše radno mjesto- pomoćni šumski radnik. Od tada više nije koristio motornu pilu sve do prestanka radnog odnosa. Nije imao potrebe koristiti motornu pilu za rušenje drva za svoje potrebe. Naime preko sindikata su mu osigurana drva, a on si je osigurao pilara koji mu je ta drva ispilio. Nije nikome u fušu pilio i obrađivao drva motornom pilom. Nema saznanja da li su drugi radnici podnosili tužbu protiv tuženika s istim ovakvim slučajem. Danas ne može fizički ništa raditi, tresu mu se ruke, nema snage u njima, ne može spavati po noći, liječnici mu objašnjavaju da je to od kralježnice. On nije bio bolestan čovjek i bolovanje na koje je upućen početkom 2014. mu je bilo drugo bolovanje kod tuženika. Istaknu je da se navod iz rješenja nadležnog tijela da je umirovljen 30% zbog bolesti odnosi na bolest kralježnice koju je i operirao 2016. godine. Nema u vlasništvu svoju privatnu motornu pilu. Dok je radio kod tuženika imao je samo službenu motornu pilu koju su ponekad mogli ostavljati na licu mjesta, a ponekad nositi i kući. Dnevno je koristio motornu pilu 3-4 sata, no ponekad se znalo dogoditi da je koristio i više sati, a po nalogu poslovođe. Nije se vodila evidencija o tome koliko su dnevno koristili motornu pilu. Ono što može reći je to da nije nikad koristio motornu pilu više od 5 sati dnevno tijekom radnog vremena.

20. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelju, jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo. Posebice mu je vjerovao kada je isti iskazao da je radio kod tuženika na poslovima poslove šumskog radnika sjekača od 1994. pa do 2014. kada je nakon toga raspoređen na lakši posao šumskog radnika. Sud posebice vjeruje tužitelju kada je isti iskazao da su mu ruke totalno oslabljene jer se radi o teškom poslu s motornom pilom koja proizvodi vibracije, a tužitelj je taj posao obavljao punih 20 godina, kao i to da on nije imao potrebu koristiti motornu pilu za rušenje drva za svoje potrebe, jer su mu ista bila osigurana preko sindikata, a koje tvrdnje tuženik nije osporio.

21. Izvedeno je vještačenje po specijalisti medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić na okolnost nastanka štetnog događaja i uzročno-posljedične veze između obavljanja poslova kod tuženika s posljedicama koje su kod tužitelja nastupile.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Marije Zavalić od 27. ožujka 2020. (list 150- 157 spisa) proizlazi da je tužitelj, po dokumentaciji u spisu, radio 20-tak godina kao sjekač motornom pilom kod tuženika, a nakon priznavanja profesionalne bolesti premješten je na radno mjesto -na uzgoju. Godine 2014. priznata mu je, zbog izlaganja vibracijama koje se prenose preko ruku, profesionalna vibraciona bolest, vibracioni sindrom. Vibracioni sindrom može se manifestirati kao oštećenje koštano-zglobnog sustava, malih krvnih žila i perifernih živaca ruku. Kod tužitelja se bolest očitovala na malim krvnim žilama šaka kao pretjerana reverzibilna vazospastička reakcija na hladnoću te obostranim sindromom karpalnog kanala sa senzornim oštećenjem (oštećenje osjetnih niti) medijalnog i ulnarnog živca što se manifestira slabijim osjetom u području prstiju šaka. Reverzibilno oštećenje malih krvnih žila na šakama znači da se radi o popravljivim funkcijskim promjenama, ali krvne žile više nisu posve zdrave te u uvjetima kada osoba radi bilo koji posao golih šaka pri niskim temperaturama (nižim od 10 st. C) dolazi do kratkotrajnih bolova u šakama, prolaznog crvenila i bljedila prstiju i ukočenosti koje traju do 2 sata po prestanku rada. Tužitelju je operiran desni karpalni kanal zbog kompresije na medijalni živac, ali unatoč tome nije došlo do oporavka živca u cijelosti pa tužitelj ima i dalje osjećaj trnaca u tri prsta na ruci desno, ali ima iste senzacije i na lijevoj šaci koja nije operirana, a na kojoj je također utvrđen sindrom karpalnog kanala. Klinička slika i nalaz EMNG govore u prilog i oštećenja osjetnih niti ulnarnog živca obostrano kao posljedicu udruženog pritiska na lakat i vibracija. Kod tužitelja je, dok je radio kod tuženika utvrđen šum u ušima obostrano, a razinu razumijevanja govora tada je ometao šum izazvan radom u buci motorne pile, dok je oštećenje slušnog živca izazvano bukom bilo takvo da nije ometalo razumijevanje govora. Oštećenja vratne i lumbosakralne kralježnice uzrokovana su pretežito (90%) degenerativnim promjenama koje nisu u svezi sa radom kod tuženika, a sa 10% je u tom oštećenju učestvovao rad kod tuženika (rad motornom pilom do 4 sata dnevno, po propisima dozvoljeno i povremeno rad u prisilnom položaju tijela). Sakroileitis obostrani opisan u dijagnozama obiteljskog liječnika i fizijatra te poliartritis ruku nisu uzrokovani radom kod tuženika već su uzrokovane genetskom predispozicijom tužitelja. Za vrijeme dok je radio izložen buci motorne pile kod tuženika tužitelj je imao uredan sluh, iako je imao početno oštećenje niti slušnog živca, te nakon prestanka rada utvrđeno oštećenje sluha ne može se pripisati djelovanje buke na poslu. Zbog početnog oštećenja slušnog živca koje nije bilo u govornom području, tužitelj je imao trajni šum u uhu. Taj se šum može direktno povezati sa opisanim početnim oštećenjem slušnog živca izazvanim bukom motorne pile.

22.1. Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kao posljedica rada kod tuženika kod tužitelja nastupila profesionalna vibraciona bolest koja se očituje reverzibilnim vazospaznima malih krvnih žila svih prstiju ruku. Zbog ovog funkcionalnog oštećenja tužitelj će trajno, kod rada u hladnom bez zaštite imati bolove, trnce u rukama i povremeno grčeve. Ove trajne funkcionalne promjene koje se očituju samo kod niskih temperatura uzrok su smanjenja opće životne aktivnosti od ukupno 7,5%. Zbog toga tužitelj neće više moći raditi ni sa jednim vibrirajućim alatom koji vibrira npr. brusilica, bušilica, stroj za nabijanje betona niti raditi poslove pri niskim temperaturama. Zbog rada za vibrirajućim alatom, motornom pilom, tužitelj ima smanjen osjet obostrano u medijalnim i ulnarnim živcima, uz obostrano urednu snagu šaka, ako se u obzir uzmu samo oštećenja perifernih živaca uzrokovana vibracijama, dakle bez oštećenja istih uzrokovanih degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici. Ova oštećenja osjetnih niti uzrokovana vibracijama zajedno su uzrok 7,5% smanjenja životne aktivnosti zbog smanjenog osjeta u šakama i mogućnosti ispadanja predmeta iz šaka; šum u uhu desno koji je posljedica oštećenja osjetnih niti slušnog živca, što nije uzrokovalo oštećenje sluha u govornom području dok je tužitelj radio izložen buci motorne pile, uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 3%. Nadalje, Hernija interverterbralnoga diska u području vratne i LS kralježnice sa radilulopatijom, uzrokovana pretežito degenerativnim promjenama kralježnice. Zbog ovih promjena tužitelj ne može raditi u prisilnom položaju tijela, dizati i prenositi teške terete iznad 10 kg, te raditi poslove pri kojima je potreban puni hvat šakom i puna snaga šake ili nogu. U nastanku ovih promjena sa 10% sudjeluje i rad kod tuženika. Ovo oštećenje smanjuje opću životnu aktivnost za 30%, od toga zbog rada kod tuženika je udio sa 3% smanjenja životne aktivnosti (ukupni udio rada iznosi 10% u nastanku ovih promjena). Ukupno, bez pukog zbrajanja, smanjenje životne aktivnosti tužitelja zbog trajnih oštećenja nastalih radom kod tužitelja iznosi 15%.

23. Na nalaz i mišljenje vještakinje prim.dr.sc. Marije Zavalić prigovore su imali tužitelj i tuženik te su tražili da se ista pisano dodano očituje na njihove podneske.

23.1. U pismenom očitovanju vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić od 25. studenog 2020. (list 169-171 spisa) ista se očitovala na prigovore tuženika iz podneska od 13. srpnja 2020. godine u dijelu u kojem tuženik i nadalje osporava postojanje uzročne veze s obzirom da tužitelj u vrijeme umirovljenja nije radio na poslovima koji podrazumijevaju rad s motornom pilom, ista je navela da prema dokumentaciji u spisu, a iz koje nije vidljivo da bi tužitelj koristio bilo koji drugi alat koji izaziva vibracije opasne po zdravlje u dovoljno dugom periodu (kumulativno kod izloženosti vibracijama dužoj od 10 godina kod prihvaćenih standarda ili dužoj od 2500 sati ukupne kumulativne izloženosti vibracijama opasnim po zdravlje, promjene uzrokovane vibracijama javljaju kod 10% najosjetljivijih radnika, a kod kumulativne izloženosti oko 7500 sati promjene uzrokovane vibracijama javljaju se kod više od 50% radnika izloženih vibracijama opasnim po zdravlje i izloženi imaju promjene na jednom i/ili sva tri sustava krvožilnom, perifernom živčanom i koštanom sustavu), kao i da je tužitelj kod tuženika radio više od 20 godina kao sjekač motornom pilom i profesionalna vibraciona bolest kod tužitelja isključiva je posljedica rada motornom pilom kod tuženika. Nadalje, je navela da bez obzira na poštivanje odredbi Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu (Narodne novine broj 10/86) iz 1986., da se Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 71/1999), dakle 13 godina nakon navedenog pravilnika, radno mjesto šumskog sjekača (Odjeljak XVII. Poslovi u šumarstvu), svrstava u radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem bez obzira na poduzete mjere. Naime po članku 4. navedenog Zakona radna mjesta koja su svrstana u taj Zakon, su osobito teška i za zdravlje i radnu sposobnost štetna radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem jer na njima postoje štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu. Zbog navedenog su to i poslovi s posebnim uvjetima rada za koje se obvezno periodički ocjenjuje radna sposobnost bez obzira na poštivanje Pravilnika iz 1986 godine. Uostalom iz dokumentacije je vidljivo da je tuženik redovito slao tužitelja na periodične preglede, što je propisano jer se radi o poslovima kod kojih postoji povećan rizik po zdravlje. Dakle unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu, nije isključen razvoj profesionalne bolesti, od koje je tužitelj obolio. Ističe da kada se dokazala profesionalna vibraciona bolest tuženik je tužitelja sporazumno zaposlio na drugom radnom mjestu na kojem nije bio izložen vibracijama štetnim po zdravlje, ali su posljedice ranije dobivene bolesti ostale.

23.2. Vještakinja je u svom pisanom očitovanju na prigovore tuženike odgovorila, da unatoč tome što su, ako su u potpunosti i primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu, nije isključen razvoj profesionalne bolesti kao posljedica rada tužitelja kod tuženika kroz 20 godina na poslovima sjekač i to u vremenskom razdoblju od 18. travnja1994. do 7. siječnja 2014., ukupno 20 godina. te ako je radio 22 radna dana po 4 sata, sa propisanom dinamikom, samo kroz 4 mjeseca godišnje, sukladno gore citiranom Pravilniku, imao je kroz to vrijeme ukupno odrađenih 7.040 sati kao sjekač. S obzirom na dužinu izloženosti i dnevnu izloženost tužitelja kod tuženika ističe da je za očekivati nastanak profesionalne bolesti tužitelja koja se opisuje u tužbi, te je u potpunosti ostala kod nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2020.

23.3. U pisanom očitovanju vještakinje od 8. lipnja 2021. (list 181-186 spisa) na prigovore tužitelja iz podneska od 21. svibnja 2020. Ista je ponovila da je zbog rada kod tuženika, tužitelj obolio od profesionalne vibracione bolesti koja se očitovala oštećenjem perifernih krvnih žila šaka (vazospastička reakcija na hladni stimulus), i perifernih živaca (produljene su DML na oba n. medijanusa, posebice desno), da je iz medicinske dokumentacije koja je priložena u spisu i citirana u Nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2020., vidljivo iz Kartona pacijenta da je tužitelj dana 8. lipnja 2012. bio u ambulanti obiteljske medicine zbog potvrde o kroničnim bolestima, a koja mu je trebala kao prilog pri pregledu kod specijalista medicine rada za produženje za posao rad motornom pilom, da je tada izabrani liječnik naveo da tužitelj ima hladne ruke i noge i niži tlak, ali da na navedenom pregledu nije zabilježeno da bi tužitelj ima bilo kakvih bolova u šakama ili trnaca u rukama, ili da ima strahova za zdravlje ili naruženja vidljivih drugim osobama. Nadalje je navela da EMNG iz 2012. godine ne pokazuje oštećenja perifernih živaca ni na kojem nivou. Poslovi pri kojima je radnik izložen vibracijama i potresanju (poslovi koji se obavljaju rukovanjem strojeva i alata pri kojima nastaju visoko ili nisko frekventne vibracije ili potresanja koja se prenose na dio tijela ili cijelo tijelo radnika) su poslovi s posebnim uvjetima rada i pregledi za zdravstvenu sposobnost za te poslove obavljaju se svakih 12 mjeseci redovito, a češće ako radnik ima ikakvih kontraindikacija za njihovo obavljanje. Ako radnik ima bilo kakvih zdravstvenih problema koji ukazuju na moguće oštećenje zdravlja vibracijama, specijalist medicine rada ga ne proglašava zdravstveno sposobnim za rad sa vibrirajućim alatima, nego ga upućuje na obradu, uz ocjenu da je privremeno zdravstveno nesposoban za poslove koji se obavljaju motornom pilom, a do završetka obrade. Po završenoj obradi donosi Uvjerenje o tome je li tužitelj sposoban ili ne za navedene poslove.

23.4. Nadalje je navela da iz kartona pacijenta vidljivo je da je 23. prosinca 2013. radnik donio nalaz digitalne fotopletizmografije koji je govorio za reverzibilno oštećenje malih krvnih žila šaka. U stvarnosti kod ovakvih promjena bolovi i trnci u šakama u području prva tri prsta javljaju se povremeno kod niskih temperatura ako radnik radi s vibrirajućim alatima ili ako nema ruke zaštićene rukavicama čak kada ne radi koristeći alate koji vibriraju. Tužitelju je EMNG-a nalaz od 6. veljače 2014. govorio u prilog sindroma karpalnog kanala obostrano u sklopu vibracione bolesti. Tužitelju je 7. siječnja 2014. otvoreno bolovanje zbog obrade- sumnja na vibracionu bolest. Od tada više nije bio profesionalno izložen vibracijama, nakon obrade premješten je na poslove uzgoja i lake fizičke poslove. Isto tako je navela da ako se nju pita kao specijalista medicine rada, da se ona slaže sa Nalazom i mišljenjem HZMO-a od 30. svibnja 2017. da se osiguraniku, ovdje tužitelju počevši od 13. travnja 2017., priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, te da u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2020.

24. Nakon ponovnih prigovora sud je pozvao vještakinju prim. dr. sc. Marija Zavalić da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje. Ista je na ročištu održanom 6. srpnja 2022. (list 201 spisa) iskazala da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2020. (list 150-157 spisa), kod svog dopunjenog nalaza od 30. studenog 2020. (list 169 spisa), te kod dopunjenog nalaza i mišljenja od 8. lipnja 2021. (list 181-186 spisa), a kojim je odgovorila na prigovore tužitelja i tuženika iz njihovih podnesaka. Na poseban upit pun. tužitelja da li je kod izrade nalaza i mišljenja imala kod sebe cjelokupan spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojem se nalazi i medicinski nalaz komisije, vještakinja odgovora da nije imala. Vještakinja navodi da je zadatak koji joj je sud naložio bio da se izjasni o uzročno posljedičnoj vezi između obavljanja poslova tužitelja kod tuženika na mjestu šumskog radnika-sjekača motornom pilom i zdravstvenih posljedica toga rada, te da je ona imala dovoljno elemenata da utvrdi uzročno posljedičnu vezu između rada tužitelja kod tuženika i zdravstvene posljedice koje proizlaze iz tog rada, kao i to da joj nije naloženo zadatkom da se izjasni o ukupnoj radnoj sposobnosti tužitelja, a na osnovi svih bolesti od kojih je tužitelj bolovao. Posebice je istaknula da i u teoretskoj situaciji kad se poštuju sva pravila zaštite na radu s obje strane i tužitelja i tuženika, može nastati profesionalna i vibraciona bolest. Njoj je osobno, poznato iz literature da jedan dio radnika bez obzira od na poštivanje svih pravila zaštite na radu oboli profesionalne vibracione bolesti. Isto tako je navela da je vibraciona bolest nije specifična za rad motornom pilom, da su karakteristike za takvu bolest – vibracije, a koje imaju drugi alati, te koje oštećuju krvne žile, periferne živce ili male kosti na šakama. Prema tome karakteristika vibracija kojoj je radnik izložen je ta koja uzrokuje bolest, a takve vibracije ne izazivaju samo motorne pile, ali da se među alatima koji izazivaju vibracione bolesti nalazi i motorna pila, te da je motorna pila u praksi alat koji najčešće izaziva vibracionu bolest koja se prenosi preko ruku.

25. Nalaz i mišljenje vještakinje prim.dr.sc. Marije Zavalić od 27. ožujka 2020. ovaj sud je u cijelosti prihvatio, jer je isti dan na temelju priležeće medicinske dokumentacije, uključujući i zdravstvenog kartona tužitelja te cjelokupnog spisa HZMO za tužitelja ( dopis HZMO od 6. ožujka 2023. - list 227 spisa), a od strane osobe koja raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a usmenim obrazloženjem nalaza ista je argumentirano otklonila sve prigovore tuženika i tužitelja.

26. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14 – dalje ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine broj 71/2014, 118/2014, 154/2014 – dalje ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema propisima obveznog prava.

27. Dakle tuženik odgovara po načelu uzročnosti, a ne krivnje slijedom čega su neodlučni navodi tuženika da je tužitelju osigurao svu zaštitnu opremu posebice zaštitne rukavice, te da su svi alati bili tehnički ispravni.

28. Odredbom članka 1067. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) propisano je oslobođenje imaoca opasne stvari od odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

29. Odredbom članka 1100. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka pripisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

30. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koja je nastala radniku u vezi s radom, temelji se na načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a teret dokaza da je u konkretnom slučaju šteta nastala isključivom krivnjom tužitelja leži na tuženiku. Tuženik tijekom postupka nije osporio tvrdnje tužitelja koji je tvrdio da mu je šteta nastala radom kod tuženika, odnosno nije dokazao da je profesionalna bolest kod tužitelja nastala zbog toga što je tužitelj u slobodno vrijeme radio motornom pilom.

31. Kako je u konkretnom slučaju sud utvrdio da je tužitelju šteta koju trpi nastala u vezi s radom kod tuženika i to zbog nastupa profesionalne bolesti – vibracione bolesti, te da postoji uzročno posljedična veza između njegovog višegodišnjeg rada na radnom mjestu sjekača i korištenja vibracione motorne pile te nastupa profesionalne bolesti – vibracione bolesti, a tuženik nije dokazao da bi tužitelj svojim postupkom doprinio nastanku štete, osnovan je njegov zahtjev da mu tuženik istu nadoknadi.

32. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući u vidu smanjenje životne aktivnosti tužitelja zbog trajnih oštećenja nastalih radom kod tužitelja u iznosu 15%, opisane manifestacije smanjenja životne aktivnosti, okolnost da se radi o profesionalnoj bolesti (od 70%) koja se manifestirala na rukama, dob tužitelja (rođen 1970.), kao i njegov očekivani preostali životni vijek, te da će posljedice trajati do kraja životnog vijeka tužitelja, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smanjenja životne aktivnosti osnovan te da tužitelju temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete iznosu od 5.000,00 eura, te mu je istu dosudio i odlučio kao pod točkom I. izreke (odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R -548/16 od 8. studenoga 2016). Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a, a iste sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a teku od dana podnošenja tužbe 13. veljače 2018. do isplate po stopi koja se određuje, prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO- a u "ostalim odnosima".

33. Vezano uz tužiteljev zahtjev za naknadu izgubljene zarade uslijed profesionalne bolesti od koje je tužitelj obolio na radu kod tuženika kao poslodavca i to za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do rujna 2023., te rentu u iznosu od 200,80 eura počev od mjeseca listopada 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, valja ukazati da to da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj obolio od profesionalne bolesti sjekača s motornom pilom – vibracione bolesti zbog čega je raspoređen na radno mjesto šumskog radnika da bi nakon toga, a što je i nesporno između stranaka 15. srpnja 2017. otišao u invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (profesionalna bolest 70%, bolesti 30%). Zbog navedenog tužitelju mjesečno nastaje šteta u vidu razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao da nije obolio od profesionalne bolesti, pa osnovano od tuženika potražuje isplatu razlike plaće prema mirovini koju prima i to u kapitaliziranom obliku za razdoblje od mjeseca srpnja 2017. do uključivo mjeseca rujna 2023. umanjenu za profesionalno oboljenje pri umirovljenju od 70%.

34. Prema stavu ovog suda, nesporno je utvrđena odgovornost tuženika temeljem gore navedenih zakonskih odredbi, rješenja HZMO od 30. svibnja 2017. kojim je tužitelju zbog nastanka profesionalne nesposobnosti za rad od 70%, ostale bolesti 30% priznato pravo na invalidsku mirovinu, a za koja pravomoćna rješenja je ovaj sud vezan, u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti tužitelja i da je gubitak radne sposobnosti uzrokovan profesionalnom bolešću od 70%.

35. Prema odredbi članka 68. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13) profesionalne bolesti su bolesti izazvane neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.

36. Nadalje, odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je stavkom 2. istog članka propisano ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

37. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva (izgubljena zarada i renta) sud je izveo dokaz financijskim vještačenje) po vještakinji Petri Blašković, te je naloženo tuženiku da u roku od 30 dana dostavi potrebnu dokumentaciju za provođenjem financijskog vještačenja. Tuženik je tada istaknuo prigovor prekluzije navodeći da tužitelj nije pravovremeno (do zaključenja prethodnog postupka) dostavio potrebnu dokumentaciju za provođenje financijskog vještačenja. Međutim prigovor prekluzije nije osnovan iz razloga što je tužitelj u tužbi predložio provođenje financijskog vještačenja, dok je potrebnu dokumentaciju u obvezi bio dostaviti tuženik s obzirom na to da tuženik kao poslodavac istom raspolaže.

38. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković na okolnost izgubljene zarade proizlazi da izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane plaće i ispaćene mirovine iznosi bruto 230.840,43 kn (Tabela 2. stupac '6') odnosno u zbroju mjesečna potraživanja preračunata u euro po fiksnom tečaju konverzije iznosi bruto 30.637,79 eura (Tabela 2. stupac '5').

38. 1. U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 1. prosinca 2023. na okolnost da li se radi o neto ili bruto iznosu i da se očituje na podnesak tuženika od 5. prosinca 2023. financijska vještakinja Petra Blašković je u svom pisanom očitovanju navela da je izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane neto plaće i isplaćene mirovine iznosi neto 22.392,35 EUR (Tabela B. stupac 5). Dok u odnosu na podnesak tuženika od 5. prosinca 2023. i njegove prigovore navodi da je njezin zadatak bio izračunati izgubljenu zaradu, a udio opće nesposobnosti za rad tužitelja vezano za rad kod tuženika nije u domeni vještaka financijske struke. Osim toga, tuženik navodi kako je vještakinja bez posebne odluke suda, odlučila koristiti podatke o visini plaće samo za tri mjeseca, i to za srpanj i kolovoz 2016. te lipanj 2017. U odnosu na navedeno vještak se očituje kako je izvršio uvid u obračunske liste tužitelja za razdoblje od 07/2016. do 07/2017., a što je i naveo u svome inicijalnom nalazu: „vještak je izvršio uvid u obračunske liste tužitelja te je utvrdio da je tužitelj veći dio vremena bio na bolovanju na teret HZZO točnije u razdoblju od rujna 2016. do svibnja 2017. godine. Stoga je vještak uzeo u obzir samo plaće kada je tužitelj zapravo radio“. Dodatno, treba istaknuti da pravo na naknadu plaće zbog bolovanja pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odnosno drugih okolnosti utvrđenih ZOZO-om. Pod privremenom nesposobnošću za rad za vrijeme koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ZOZO-a smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede odnosno drugih okolnosti utvrđenih ZOZO-om zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu (članak 38. ZOZO). Za razliku od naknade plaće zbog bolovanja, plaća je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu te predstavlja njegovu zaradu.

38.2. Nakon što se vještakinja pisano očitovala na prigovore tuženika stranke su suglasno na ročištu održanom 22. studenoga 2024. (list 257 spisa) izjavile da istu nije potrebno saslušavati iz razloga što nemaju prigovor na matematički izračun. 39. Nalaz i mišljenje financijske vještakinje Petre Blašković od 14. studenoga 2023. (list 233-237 spisa) ovaj sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen stručno i objektivno, na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (obračune plaća za razdoblje od srpnja 2016. do srpnja 2017.), od strane osobe s dugogodišnjim iskustvom koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za njegovu izradu i u skladu sa zadatkom vještačenja i propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju, primjedbe stranaka je svojem očitovanju argumentirano otklonila.

40. Slijedom svega navedenog a prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković od 14. studenoga 2023. ovaj sud je utvrdio da je na tužiteljevoj strani došlo do izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 30.637,79 eura sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO., a u svezi članka 111. ZR. Međutim, kako je profesionalno oboljenje tužitelja pri umirovljenju izraženo sa 70%, tuženiku je naloženo da isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2023. iznos od 21.446,45 eura bruto, odnosno razmjerno utvrđenom omjeru profesionalne bolesti od 70%, a kako po specificiranom tužbenom zahtjevu i potražuje odnosno po mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I. izreke, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

41. Tužitelj od mjeseca listopada 2023. potražuje od tuženika i isplatu rente prema zadnjem mjesecu (rujan 2023.). S obzirom da je kod tužitelja nastupila šteta u obliku profesionalne bolesti od 70% tuženik je dužan tužitelju sukladno članku 1095. stavak 2. ZOO., a u svezi članka 111. ZR. plaćati pripadajući iznos rente koji je vještakinja u svom nalazu i mišljenju izrazila u mjesečnom iznosu od 286,67 eura. Međutim, s obzirom na profesionalno oboljenje tužitelja od 70% navedeni iznos ovaj sud je umanjio te je naložio tuženiku da plaća tužitelju mjesečni iznos rente u iznosu od 200,80 eura počev od listopada 2023. godine, a daljnji do svakog 15. dana u mjesecu sve dok za to budu postojali uvjeti, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

42. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. ZR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju izgubljena zarada i renta dosuđena u bruto iznosu.

43. Kako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, s obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu. No sud nije dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto izgubljene zarade i rente.

44. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br.:177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15-dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

45. Nadalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10,137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan, te je isti u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u toč. I. i II. izreke ove presude, tj. od 15. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. ZR, pa sve do isplate i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje u "ostalim odnosima".

46. Odbijen je zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 21.446,45 eura bruto do zatraženog iznosa od 21.448,45 eura (za iznos od 2,00 eura bruto) na ime izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2023. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iz razloga što je isti previsoko postavljen tj. suprotan nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković od 14. studenoga 2023. (list 236 spisa) koji je izrađen temeljem dokumentacije koja prileži spisu, a kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kako stručan i objektivan, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

46.1. Nadalje, zahtjev tužitelja u odnosu na zakonske zatezne kamate od 9. veljače 2018. ( kao dana podnošenja tužbe po tužitelju) do dana 12. veljače 2018. na iznos neimovinske štete od 5.000,00 eura valjalo je odbiti, jer je uvidom u spis utvrđeno kako je tužba poštom preporučeno (list 17 spisa) podnesena dana 13. veljače 2018.), a ne kako je tužitelj zatražio od 9. veljače 2018., te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

46.2. Valja reći da je tuženikov prigovor zastare u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos od 6.46 eura od 15. kolovoza 2017. do 12. veljače 2018. , na iznos od 326,67 eura od 15. rujna 2017. do 12. veljače 2018., na iznos od 326,67 eura od 15. listopada 2017. do 12. veljače 2018., na iznos od 326,67 eura od 15. studenog 2017. do 12. veljače 2018., na iznos od 326,67 eura od 15. prosinca 2017. do 12. veljače 2018. te na iznos od 326,67 eura od 15. siječnja 2018. do 12. veljače 2018. osnovan iz razloga što ih je tužitelj prvi put utužio podneskom od 1. prosinca 2023. Stoga kako se radi o sporednim povremenim davanjima koje zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja sukladno članku 226. stavak 1. ZOO protekao rok od tri godine računajući od dana dospijeća svakog pojedinog davanja pa do utuženja (1. prosinca 2023.), pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i st. 5. ZPP, te članka 155. ZPP ( stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi) te je stoga tužitelju priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 dalje Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 13. veljače 2018. prema Tbr. 7/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 15. ožujka 2018. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 14. svibnja 2018. prema Tbr 8/1 Tarife od 250 bodova, za pristup na ročište 6. rujna 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, za pristup na ročište 8. studenog 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, za pristup na ročište 19. veljače 2019. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 20. veljače 2019. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 21. svibnja 2020. prema Tbr 8/1 Tarife od 250 bodova, za pristup na ročište 17. rujna 2020. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, za pristup na ročište 11. studenog 2020. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, sastav podneska od 16. prosinca 2020. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 8. studenog 2021. prema Tbr 8/3 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 5. travnja 2022. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, za pristup na ročište 6. srpnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 21. studenog 2022. prema Tbr 8/3 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 11. siječnja 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 1. prosinca 2023. prema Tbr 8/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 28. prosinca 2023. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 7. kolovoza 2024. prema Tbr 8/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 16. rujna 2024. prema Tbr 8/3 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 22. studenog 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, odnosno ukupno 3525 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužitelju je priznat trošak od 7.050,00 eura. Na navedeni iznos tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma od 331,80 eura za provođenje medicinskog vještačenja, predujma za usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 58,93 eura i predujam za provođenje financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Tako je tužitelju ukupno valjalo priznati i dosuditi parnični trošak u sveukupnom iznosu od 7.706,18 eura, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

48. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koji se sukladno odredbi čl. 107.st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini odrečenoj čl. 29. ZOO a teče od 7. siječnja 2025. kao dana presuđenja pa do isplate.

49. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan. Naime, sastav podnesaka od 15. ožujka 2018., 20. veljače 2019., 16. prosinca 2020., i 28. prosinca 2023. mogli su se cijeniti samo prema Tbr. 8/4 Tarife kao ostali podnesci u iznosu od 25 bodova za svaki, a ne u punom iznosu prema Tbr. 8/1 Tarife za svaki iz razloga što se radi o ostalim podnescima. Nadalje, sastav podnesaka od 8. studenoga 2021., 21. studenoga 2022. i 16. rujna 2024. mogli su se cijeniti samo prema Tbr. 8/3 Tarife za svaki u iznosu od 100 bodova, a ne u punom iznosu prema Tbr. 8/1 Tarife za svaki, iz razloga što se radi o obrazloženim podnescima izvan Tbr. 8/1 Tarife. Trošak pristupa na ročišta 19. rujna 2020., 11. studenoga 2020. i 5. travnja 2022. mogao se cijeniti samo prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 125 bodova za svako a ne u punom iznosu prema Tbr. 9/1 Tarife za svaki iz razloga što se na istim raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Podnesak od 27. veljače 2019. prema Tbr 8/1 Tarife od 250 bodova tužitelju nije priznat iz razloga što isti nije bio potreban tj. u istom tužitelj ponavlja sve što je naveo u prethodnom podnesku, dok zatraženi trošak za ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 Tarife od 125 bodova tužitelju nije priznat iz razloga što isti navedenom ročištu nije pristupio, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

50. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. pa do isplate, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je isti izgubio parnicu u cijelosti, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

Velika Gorica, 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte