Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-411/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA IMOTSKE KRAJINE d.o.o., Imotski, Fra Rajmunda Rudeža 1, OIB: 50922695010, kojeg zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica u Imotskom, protiv tuženice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-638/2023 od 28. prosinca 2023., dana 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-638/2023 od 28. prosinca 2023. u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem Ovrv-19028/2022, UPP/OS-Ovrv-697/2022 od 29. travnja 2023. kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 22,14 EUR/166,79 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, zatim dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 34,83 EUR/262,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 113,27 EUR/853,43 kn.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice te se (bez vraćanja sudu prvog stupnja) ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-638/2023 od 28. prosinca 2023. u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka iznad iznosa od 113,27 EUR/853,43 kn, odnosno za iznos od 24,43 EUR/184,07 kn zajedno sa zateznim kamatama na cjelokupan parnični trošak.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita broj Ovrv-19028/2022, UPP/OS-Ovrv-697/2022 od 29. travnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 22,14 EUR/166,79 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. do isplate kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 34,83 EUR/262,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženici u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 137,70 EUR/1.037,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2023. do isplate.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima parničnog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti ukine predmetni platni nalog te naloži tužitelju naknaditi joj troškove postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.
6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, stoga tuženica nedopušteno pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te se ista može ispitati, pri čemu navodima žalbe tuženica stvarno osporava dijelom pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja – što ne može biti predmet preispitivanja u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti, kao i pravilnost primjene materijalnog prava jer osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
8. Suprotno prigovorima tuženice, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je po istaknutom prigovoru zastare, za utuženo potraživanje za koje je iz priložene vjerodostojne isprave utvrdio da se odnosi na svibanj 2021., a koje je dospjelo 15. srpnja 2021., kraj činjenice da je prijedlog za ovrhu podnesen 7. lipnja 2022., zaključio da isto nije u zastari sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), te je pravilnom primjenom materijalnog prava održao na snazi navedeni platni nalog i naložio tuženici isplatu iznosa od 22,14 EUR/166,79 kn sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate (članak 9. i članak 29. ZOO).
9. U odnosu na ustrajanje u žalbi u prigovoru zastare, navesti je da prema odredbi članka 109. stavka 3. ZPP ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen, a što je upravo ovdje slučaj s prijedlogom tužitelja kao ovrhovoditelja podnesenim 7. lipnja 2022., a ispravljenim, sukladno članku 109. ZPP, dana 9. rujna 2022.
10. Ostalim navodima koje tuženica ponavlja u žalbi – da se potraživanje odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., da iz vjerodostojne isprave nije razvidno predmetno dugovanje, te da nije vidljivo je li tužitelj knjižio dvije izvršene uplate - nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na svibanj 2021., s dospijećem 15. srpnja 2021., te da je tuženica izvršila dvije uplate u kojima je jasno navela za koje razdoblje je podmiren račun, a da pritom utuženo potraživanje nije podmirila.
11. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja odlučujući o troškovima parničnog postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP na što u žalbi ukazuje tuženica. Naime, sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 34,83 EUR/262,50 kn koji se sastoji od troška za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 75,00 kn, te javnobilježničke nagrade sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21 i 18/22) u iznosu od 187,50 kn. Također osnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za zastupanje u visini jednokratne nagrade od 50 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi Tbr. 52. točke 3. Tarife), čini ukupno 100,00 EUR kojem trošku je osnovano pribrojen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, tj. ukupno 113,27 EUR/853,43 kn.
12. S druge pak strane osnovano tuženica prigovara da je sud prvog stupnja prekoračio zahtjev kada je tužitelju dosudio i zatezne kamate na trošak parničnog postupka budući da tužitelj takav zahtjev nije postavio (članak 151. stavak 3. ZPP). Također, neosnovano je tužitelju dosuđen i PDV na jednokratnu nagradu za zastupanje u parničnom postupku, budući da pripadajući porez na dodanu vrijednost na obavljene radnje u konkretnom slučaju nije zatražen.
13. Iz naprijed navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 22,14 EUR/166,79 kn, zatim dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 34,83 EUR/262,50 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 113,27 EUR/853,43 kn, a primjenom članka 369. stavka 5. ZPP djelomično uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu (bez vraćanja sudu prvog stupnja) u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka iznad iznosa od 113,27 EUR/853,43 kn, odnosno za iznos od 24,43 EUR/184,07 kn zajedno sa zateznim kamatama na cjelokupan parnični trošak, te riješiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove odluke.
15. Pri tome se ističe da su novčani iznosi dvojno iskazani na temelju članka 43. i 48. stavka 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novineˮ broj 57/22 i 88/22), i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR =7,53450 kn.
U Šibeniku, 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
