Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-242/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Tićak, odvjetnik u Gospiću, Miroslava Kraljevića 18, protiv tuženika ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 7 P Ob-9/2018-7 od 19. srpnja 2018. te odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 7 P Ob-9/2018-7 od 19. srpnja 2018., dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neutemeljena te se potvrđuje odluka o trošku postupka sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 7 P Ob-9/2018-7 od 19. srpnja 2018., pod točkom 3. izrijeke.

II. Odbija se tužiteljičina žalba kao neutemeljena te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 7 P Ob-9/2018-7 od 19. srpnja 2018.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja odlučeno je kako slijedi:

„1.Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] čini ova nekretnina: 9 etaže - udio 0/0-ulaz 21, stan u prizemlju broj 3 koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaone i WC- a, predsoblja ukupne površine 59,58 m2, uknjižen u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a ova se sastoji od stambene zgrade novo naselje od 804 m2 i dvorišta novo naselje od 1222 m2 ukupne površine od 2026 m2

2.Utvrđuje se da udio na imovini iz točke 1. svake od stranaka iznosi ½ dijela te se nalaže tuženiku priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice, uz istovremeno brisanje prava vlasništva u ½ dijela sa imena tuženika u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana.

3.Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se proširenje tužbe na tužbeni zahtjev iz podneska od 1.6.2018.“

3.Protiv dijela prvostupanjske presude na temelju priznanja kojim je odlučeno o trošku postupka, pod točkom 3. izrijeke te protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica, pobijajući odluke u cijelosti, određeno navodeći žalbene razloge pogrješno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući odluke u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba nije utemeljena.

6.Pobijane prvostupanjske odluke donijete su 19. srpnja 2018., a spis predmeta dostavljen je Županijskom sudu u Splitu na rješavanje po predmetnoj žalbi dana 15. listopada 2024. godine.

7.Ispitujući prvostupanjsku odluku (sadržajno rješenje) o troškovima postupka i ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako pobijanim odlukama nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost tih rješenja može ispitati. Sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8.Prije svega valja navesti kako, prema stanju u spisu predmeta, proizlazi kako je predmetna tužba zaprimljena 12. veljače 2018., kako u tužbi tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila brak i za vrijeme bračne zajednice tuženik da je dobio na korištenje stan u [adresa], koji stan je potom Ministarstvo regionalnog razvoja i darovalo tuženiku pa kako ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, kao i da je tuženik podneskom od 6. travnja 2018. dao odgovor na tužbu, ističući i kako nije dao povoda tužbi jer nikada nije smatrao da je nekretnina isključivo njegovo vlasništvo.

9.Osim toga, prvostupanjski sud obrazlažući odluku navodi i kako je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu te da je potom na pripremnom ročištu od 28. lipnja 2018. priznao „tužbu i tužbeni zahtjev“ pa je taj sud, temeljem članka 331. ZPP-a, donio presudu na temelju priznanja. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi i kako je tužiteljica nakon zaprimanja podneska kojim je tuženik priznao tužbeni zahtjev, preinačila tužbu ističući i zahtjev na utvrđenje da u bračnu stečevinu stranaka ulazi i novčani iznos od 6.574,74 EUR-a, kako se tuženik takvoj preinaci usprotivio, kao i da na ročištu od 28. lipnja 2018. tužiteljica i tuženik nisu zahtijevali naknadu parničnoga troška.

10.Međutim, a ujedno očitujući se i o žalbenim navodima, valja navesti kako iz stanja u spisu predmeta proizlazi drukčije utvrđenje u odnosu na navode prvostupanjskoga suda i to proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim određene (odlučne) činjenice koje je navela u tužbi tužiteljica, no nije tim podneskom tuženik izrijekom i priznao tužbeni zahtjev (kako to očito pogrješno drži prvostupanjski sud), već je to učinio tek na pripremnom ročištu. Također, proizlazi iz stanja u spisu kako su stranke zatražile naknadu parničnog troška, ali tužiteljica taj trošak nije određeno zatražila (nije popisala trošak) do dovršetka pripremnoga ročišta održanoga 28. lipnja 2018., odnosno do donošenja predmetne presude na temelju priznanja. Naposljetku, iz spisa predmeta proizlazi i kako je tužiteljica podneskom od 1. lipnja 2018., uz postojeći, istakla i drugi tužbeni zahtjev i to na utvrđenje kako u bračnu stečevinu stranaka ulazi i novčani iznos od 6.574,74 EUR-a i na taj način preinačila tužbu, a toj preinaci se tuženik usprotivio na dotičnom pripremnom ročištu.

11. Člankom 190. stavak 1 do stavka 3. ZPP-a, prije zakonske novele iz 2019. godine (prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 70/2019) bilo je propisano:

„Tužitelj može do zaključenja prethodnoga postupka preinačiti tužbu.

Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.“

12.Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku(Narodne novine broj 70/2019, dalje ZIDZPP), a koja novelirana odredba se ima primijeniti u ovom slučaju i u ovom stadiju postupka temeljem članka 117. istog ZIDZPP-a, propisano je:

„U članku 190. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.«.

Dosadašnji stavci 2. do 8. postaju stavci 3. do 9.“

13.Imajući u vidu sve navedene okolnosti, pravilno je u bitnom prvostupanjski sud zaključio kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je tuženiku dostavljena predmetna tužba i nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, koji odgovor je prethodno tužiteljica i zaprimila, a tuženik se usprotivio toj preinaci pa u takvom stanju stvari prvostupanjski sud odlučuje sud hoće li dopustiti preinaku i preinaku može dopustiti jedino ako smatra kako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što očito taj sud nije smatrao. Pritom nije niti odlučno to što tužiteljica nije dokazala, a što tvrdi i u žalbi, da bez svoje krivnje ne bi mogla ranije tužbu preinačiti, jer se novelirana odredba članka 190. stavak 2. ZPP-a zapravo odnosi na drukčiju procesnu situaciju, ali u svakom slučaju je za preinaku tužbe nakon dostave tužbe tuženiku potreban i pristanak tuženika, koji pristanak je u konkretnom slučaju izostao.

14.Neutemeljeno, dakle, žaliteljica drži kako bi u konkretnim okolnostima prvostupanjski sud bio dužan dopustiti preinaku tužbe jer je, kako je rečeno, tužba preinačena nakon dostave tužbe tuženiku, tuženik se preinaci usprotivio, a sud nije držao kako bi preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

15.Naposljetku, tužiteljica nije određeno zatražila naknadu parničnog troška do donošenja prvostupanjske odluke, a u smislu odredaba članka 164. ZPP-a te joj prvostupanjski sud nije niti mogao dosuditi parnični trošak pa pobijanom odlukom o parničnom trošku materijalno pravo nije pogrješno primijenjeno na štetu žaliteljice, kako to također neutemeljeno tužiteljica ističe u žalbi.

16.Dakle, pobijane odluke, rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe i prvostupanjska odluka o trošku postupka su donijete pravilnom primjenom spomenutih odredba ZPP-a te je u tom smislu prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje pravilno primijenio citirano materijalno pravo. Zbog ovih razloga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi obje pobijane odluke.

17.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 7. siječnja 2025.

Sudac

Marko Pribisalić