Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-265/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na poslovnom udjelu, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1060/23-4 od 31. siječnja 2024., dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika DU kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1060/23-4 od 31. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke je, na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić, dana 22. listopada 2015., pod brojem OV-12441/15, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna) određena ovrha na poslovnim udjelima ovršenika koje ima u trgovačkom društvu IMPERIUM IMMOBILIARE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: [matični broj subjekta], [osobni identifikacijski broj], provođenjem ovršnih radnji: pljenidbom poslovnog udjela, procjenom, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, pod toč. II. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu 305,26 eura, pod toč. III. izreke određeno je da je pljenidba poslovnih udjela provedena dostavom tog rješenja o ovrsi trgovačkom društvu IMPERIUM IMMOBILIARE d.o.o., dok je toč. IV. izreke određeno da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovim poslovnim udjelima, pod toč. V. izreke naloženo je trgovačkom društvu iz toč. III. tog rješenja u knjigu poslovnih udjela upisati da su poslovni udjeli ovršenika zaplijenjeni istoga dana kojega mu je dostavljeno rješenje o ovrsi te je istom trgovačkom društvu naloženo bez odgode obavijestiti sud o obavljenom upisu odnosno o razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti, pod toč. VII. izreke zabranjeno je trgovačkom društvu iz toč. III. izreke tog rješenja nakon dostave rješenja o ovrsi u odnosu na zaplijenjene poslovne udjele obaviti u knjizi poslovnih udjela ikakve upise na temelju raspoložbi ovršenika te je ujedno naloženo tom trgovačkom društvu bez odgode obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih poslovnih udjela, osobito o prisilnoj ovrsi radi naplate koje druge tražbine ili o osiguranju koje takve tražbine, pod toč. IX. izreke ovršeniku je zabranjeno raspolaganje zaplijenjenim poslovnim udjelima, dok je pod toč. X. izreke ovršenik upozoren da čini kazneno djelo povrede tuđih prava iz čl. 241. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 – KZ), za koje je propisana kazna zatvora do 1 godine, onaj tko:

- s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari, otuđi, uništi, ošteti, sakrije ili oduzme svoju stvar ili stvar osobe čije interese zastupa na kojoj drugi ima založno pravo, pravo zadržanja ili pravo uživanja,

- s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije dijelove svoje imovine ili imovine osobe čije interese zastupa.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je podnio ovršenik, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba ovršnog i parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i obustaviti ovršni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da su žalbeni navodi neosnovani i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a i to bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić, 22. listopada 2015., pod brojem OV-12441/15, kojom je ovdje ovršenik dao suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 50.000,00 kuna zaplijene svi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa u skladu s izjavom sadržanom u ovoj ispravi izravno s računa isplate ovdje ovrhovoditelju.

7. Prema čl. 214. st. 7. u vezi čl. 215. st. 3. OZ-a bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

8. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio i izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo IMPERIUM IMMOBILIARE d.o.o., na čijim je poslovnim udjelima predložena ovrha, iz kojeg proizlazi da je ovršenik upisan kao jedini član društva navedenog trgovačkog društva.

9. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je u skladu s odredbom čl. 229. st. 2. OZ-a i čl. 230. u vezi s čl. 232. OZ-a odredio ovrhu na temelju bjanko zadužnice, a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.636,14 eura.

10. Isto tako, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je u skladu s odredbom čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 232. OZ-a odredio da je pljenidba poslovnog udjela provedena dostavom rješenja o ovrsi navedenom trgovačkom društvu.

11. Također, u skladu s odredbom čl. 230. st. 6. OZ-a pobijano rješenje o ovrsi sadrži upozorenje ovršeniku o zabrani raspolaganja zaplijenjenim poslovnim udjelom i kaznenopravnim posljedicama njezine povrede kao i nalog trgovačkom društvu da provede upis pljenidbe u knjige poslovnih udjela te da obavijesti sud o obavljenom upisu ili o razlozima nepostupanja.

12. Nadalje, ovršenik u žalbi ističe da je određivanje ovrhe na njegovom poslovnom udjelu suprotno načelu razmjernosti jer bi provođenjem takve ovrhe izgubio članstvo u trgovačkom društvu koje je "podigao na noge" i od čije dobiti on, kao jedini član, i njegova obitelj ostvaruju glavninu osobnih prihoda, a sve radi namirenja nepostojećeg duga, dok se ovrhovoditelj nije ni pokušao naplatiti od ovršenika putem ovrhe na novčanim sredstvima.

12.1. Glede prethodno navedenih navoda ovršenika, prije svega je za naglasiti da za ovrhu na poslovnom udjelu nisu predviđena posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, a koja bi predstavljala konkretizaciju načela razmjernosti, kao primjerice kod ovrhe na nekretnini, gdje je odredbom čl. 80.b OZ-a predviđeno provođenje testa pravične ravnoteže, s tim što je istim člankom predviđena donja granica iznosa novčane tražbine (5.300,00 eura) ispod koje nije moguće određivanje ovrhe na nekretnini. Slijedom toga, u slučaju ovrhe na poslovnom udjelu zaštita ovršenika ima se u smislu čl. 75. st. 4. OZ-a prosuditi prema st. 1. tog članka, a uvažavajući da član trgovačkog društva kao imatelj udjela u tom društvu ne obavlja samim tim registriranu djelatnost tog trgovačkog društva.

12.2. Nastavno na prethodno, prema čl. 75. st. 1. OZ-a ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Cijeneći citiranu odredbu, za primijetiti je da ovršenik u žalbi ne iznosi da bi poslovni udio bio nužan za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, već da na temelju njega ostvaruje glavninu prihoda, a iz čega proizlazi da prihode ostvaruje i na druge načine. Također, iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo IMPERIUM IMMOBILIARE d.o.o. proizlazi da je ovršenik ujedno i direktor toga trgovačkog društva, pa je za zaključiti da ovršenik i u tom svojstvu ostvaruje prihode, pri čemu se naglašava da gubitak članstva u trgovačkom društvu sam po sebi ne dovodi do gubitka položaja direktora u društvu.

12.3. U odnosu na navod da se ovrhovoditelj nije ni pokušao naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima, napominje se da ovrhovoditelj nije ograničen u izboru predmeta ovrhe. Naime, tek je u slučaju ovrhe na nekretnini, u sklopu provođenja testa pravične ravnoteže iz čl. 80.b OZ-a, Zakonodavac predvidio da je na ovrhovoditelju da učini vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri. Budući da u slučaju ovrhe na poslovnom udjelu nije predviđena takva obveza ovrhovoditelja kao kriterij osnovanosti prijedloga za ovrhu, a usprkos tome što provedba ovrhe na poslovnom udjelu redovito ima za posljedicu gubitak svih članskih prava u društvu koja proizlaze iz predmetnog udjela, to je i u konkretnom slučaju ovrhovoditelj imao pravo pouzdati se u to da će pokretanjem ovrhe na ovom predmetu ostvariti svoju tražbinu, a neovisno o tome je li prethodno pokušao tražbinu ostvariti ovrhom na novčanim sredstvima.

12.4. Konačno, za primijetiti je da ovršenik niti ne navodi da bi njegova novčana sredstva koja ima na računima bila dovoljna za podmirenje ovrhovoditeljeve tražbine i da je to moralo biti poznato ovrhovoditelju prilikom pokretanja ovrhe na poslovnom udjelu, već samo navodi da je ovrhovoditelj trebao prvo pokušati naplatiti na novčanim sredstvima, iako takva obveza ovrhovoditelja ne proizlazi niti iz jedne odredbe OZ-a, a kao što je već navedeno.

13. O žalbenim prigovorima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a u skladu s odredbom čl. 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

15. Budući da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak