REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4854/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Mičin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mičin & Partneri d.o.o., protiv tuženika Kaftan Group d.o.o., OIB 18417376117, Zagreb, Petrinjska ulica 47, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Brozović Hržina, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1176/2024 od 7. listopada 2024., 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 7. listopada 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja od 20. lipnja 2024. izjavljen protiv rješenja ovlaštenog službenika Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 3. lipnja 2024., te navedeno rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 56,72 eura i dodatnu pristojbu za rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 69,99 eura u roku od osam dana.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 7. listopada 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja od 20. lipnja 2024. izjavljen protiv rješenja ovlaštenog službenika Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 3. lipnja 2024., te navedeno rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 56,73 eura i rješava:

Ukida se rješenje ovlaštenog službenika Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 3. lipnja 2024., u dijelu u kojem je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 56,73 eura u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor od 20. lipnja 2024. izjavljen protiv rješenja ovlaštenog službenika Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2024 od 3. lipnja 2024., te je navedeno rješenje potvrđeno u cijelosti.

2. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu putem e-Komunikacije 30. svibnja 2024., a da je 3. lipnja 2024., platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 56,73 eura (polovica iznosa). Budući da u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije platio sudsku pristojbu za tužbu već je polovicu potrebnog iznosa uplatio četiri dana nakon podnošenja tužbe, sud je utvrdio da je u obvezi platiti sudsku pristojbu u cijelosti u iznosu od 113,45 eura uvećano za dodatnu pristojbu za rješenje u iznosu od 13,27 eura, a kako mu je to naloženo rješenjem ovlaštenog službenika poslovni broj P-1176/2024 od 3. lipnja 2024. Sijedom navedenog odlučeno je kao u pobijanom rješenju na temelju odredbe čl. 28. st. 9. i čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP).

3. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti i njegov prigovor prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje. U žalbi u bitnome navodi da je polovicu iznosa sudske pristojbe platio prema podacima za uplatu koji su generirani u sustavu pri podnošenju tužbe i to u roku od tri dana od podnošenja tužbe čime smatra da je u cijelosti podmirio iznos pristojbe na tužbu. Osim toga, navodi da sve i da se u konkretnom slučaju ne bi imala primijeniti odredba čl. 7. ZSP-a i da je tužitelj u obvezi platiti pristojbu u punom iznosu, pobijano rješenje nije u cijelosti pravilno i zakonito jer je tužitelju u tom slučaju trebalo naložiti plaćanje razlike, a ne puni iznos pristojbe, s obzirom na to da njegova uplata polovice iznosa sudske pristojbe nije sporna.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 30. svibnja 2024. putem e- Komunikacije, a pritom nije platio sudsku pristojbu za tužbu, već je 3. lipnja 2024. platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 56,73 eura (polovica iznosa pristojbe na tužbu).

8. Odredbom čl. 4. st. 1. ZSP-a propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) nastaje u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23 na snazi od 20. svibnja 2023.) dodan je st. 4. kojim je propisano da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.

10. Dakle, odredbom čl. 7. ZSP-a propisan je trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe i rok plaćanja za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je trenutak njihovog podnošenja, kao i visina sudske pristojbe, a to je polovica punog iznosa sudske pristojbe.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nema pravo na korištenje privilegije plaćanja polovice sudske pristojbe budući da sudsku pristojbu nije platio u trenutku podnošenja tužbe, već je nakon četiri dana platio polovicu dužnog iznosa sudske pristojbe. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj platio sudsku pristojbu u iznosu od 56,73 eura (polovica iznosa), da puni iznos sudske pristojbe za tužbu iznosi 113,45 eura s obzirom na vrijednost predmeta spora od 6.700,00 eura, to je tužitelj u pravu kada navodi da je u obvezi platiti samo razliku do punog iznosa sudske pristojbe kao i dodatnu pristojbu na rješenje o sudskoj pristojbi sukladno odredbi čl. 28. st. 9. i čl. 29. st. 2. ZSP-a što ukupno iznosi 69,99 eura u roku od osam dana.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak