Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-1262/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Zinke Bulka, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u postupku jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući o žalbi vjerovnika Vodovod i odvodnja d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Sp-216/2024 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Vodovod i odvodnja d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Sp-216/2024 od 16. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja otvara se i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača DZ (stavak I. i II. izreke) te se oslobađa potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike pobliže označene u izreci prvostupanjskog rješenja (stavak III. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Vodovod i odvodnja d.o.o. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine uz naknadu troška sudskih pristojbi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP koji se propis primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 75/15 i 104/17 i 36/22- dalje: SZ), u svezi čl. 23. i 79.o. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15, 67/18 i 36/22 - dalje: ZSP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP, a niti žalitelj konkretno navodi u čemu bi se te povrede sastojale.
5. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355 ZPP.
6. Tako sud prvog stupnja utvrđuje da su uz prijedlog Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA), kojim je pokrenut predmetni jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, dostavljeni podaci iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje iz kojih je sud utvrdio da potrošač ima tražbine radi prisilnog ostvarenja, pobliže opisane u stavku III. prvostupanjskog rješenja, među kojima je i potraživanje vjerovnika i to: osnova Ovrv-1008/17 u iznosu glavnice od 323,20 EUR-a, kamata u iznosu od 212,15 EUR-a i troška u iznosu od 33,18 EUR-a, te osnova Ovrv-639/2021 u iznosu glavnice 212,52 EUR-a, kamata 258,30 EUR-a, te troška 47,74 EUR-a, te osnova poslovni broj Ovrv- 5038/2022 za glavnicu 310,66 EUR-a, kamatu 61,07 EUR-a i trošak 44,80 EUR-a da iz podataka FINA-e proizlazi da je u razdoblju od 1. rujna 2024. do 31. prosinca 2021. ostvario mirovinu u iznosu od 916,73 EUR-a i socijalnu potporu u iznosu od 318,53 EUR-a, da je u 2022. primio mirovinu u iznosu od 2.861,80 EUR-a i socijalnu potporu 1.008,69 EUR-a te u 2003 primilo je mirovinu u iznosu od 3.312,28 EUR-a i socijalnu potporu u iznosu od 1.255,56 EUR-a i u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. kolovoza 2024. mirovinu u iznosu od 2.412,05 EUR-a te da ima otvoren zaštićeni račun na kojem se nalaze sredstva izuzeta od ovrhe i koja ne predstavljaju imovinu koja se može unovčiti kao stečajna masa kao i oročena sredstva stambene štednje koja su blokirana.
6.1. Vodeći računa o čl. 173. st. 2. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 i131/20 - dalje: OZ), sukladno kojem je od ovrhe izuzeto ¾ iznosa primanja manjeg od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 24/23 - 1.015,73 EUR-a), a najviše do iznosa od 2/3 prosječne neto plaće, kao i o mjesečnoj visini primanja potrošača kojeg je imao na raspolaganju te s druge strane o visini nepodmirene glavnice, prvostupanjski je sud zaključio da je u svakom slučaju maksimalan iznos s kojim bi potrošač mogao slobodno raspolagati manji od 1.327,22 EUR-a.
7. Nadalje, sud prvoga stupnja utvrđuje da se potrošač u zakonskom roku nije očitovao je li suglasan s provedbom jednostavnog postupka stečaja pa da se smatra da je suglasan s tim postupkom (zakonska presumpcija iz čl. 79.c st. 4. ZSP-a) te dalje cijeni pasivnost vjerovnika sukladno članku 79.f st. 1. alineja 3. ZSP-a utvrđujući da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, niti su osporili popis imovine potrošača.
8. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da su u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 Eur, te utvrđuje postojanje uvjeta iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9. Na tako valjano i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, koja utvrđenja žalitelj osporava jer smatra da sud nije sukladno čl. 79.f st. 2. ZSP izvršio provjeru potrošačeve imovine, jer nije proveo dokaz vještačenjem vrijednosti potrošačeve imovine (nekretnina i pokretnina).
10. Prema odredbi čl. 79.g st. 1. ZSP-a sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 1.372,23 Eur. Potrošač nije dostavio popis svoje imovine, a vjerovnik potrošača nije u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova obavijestio sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
11. Sud prvog stupnja je službenim putem primjenom odredbe čl.79.f st. 2. ZSP-a, suprotno žalbenoj tvrdnji vjerovnika-žalitelja, pribavio podatke o imovini potrošača te je tako uvidom u Evidenciju dohodaka i primitaka utvrdio da potrošač u posljednje tri godine nije primao plaću niti drugo stalno novčano primanje, da potrošač nije evidentiran kao vlasnik pokretnina ili prava slijedom čega, je temeljem čl. 79.f st. 2. ZSP-a pravilno utvrdio da potrošač nema imovine iz koje bi se mogao namiriti vjerovnik.
12. Što se tiče žalbenih navoda da je sud prvoga stupnja bio dužan provesti vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti pokretnina u vlasništvu potrošača valja istaći da prvostupanjski sud vrijednost potrošačevih pokretnina odnosno prava sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni. Odredba čl. 79.f. st. 3. ZSP-a daje mogućnost sudu da procjenu povjeri sudskom ovršitelju odnosno sudskom procjenitelju ili posebnom vještaku. Međutim, radi se o mogućnosti a ne o obvezi suda kao što to navodi žalitelj u svojoj žalbi.
13. Člankom 79.f st. 2. ZSP-a je propisana obveza suda da navedene činjenice (glede utvrđivanja vrijednosti potrošačeve imovine) utvrdi putem agencije tzv. „vanjskim provjerama“, isključivo putem agencije, pa su takvi žalbeni navodi žalitelja neosnovani (tako i Rev-1191/2022).
13.1. Nadalje, valja istaći da iako, kako žalitelj u žalbi tvrdi, sud nije pribavio podatke o nekretninama potrošača, navedeno nije odlučno jer se ionako nekretnine u jednostavnom postupku stečaja potrošača ne mogu unovčiti (čl. 79.i st. 10. ZSP).
14. Sud prvog stupnja je po službenoj dužnosti postupao upravo kako to nalaže odredba čl. 24. st. 3. i čl. 79.f st. 2. ZSP-a vanjskom provjerom odnosno uvidom u podatke koje je dostavila FINA, a radi se o podacima iz Evidencije dohodaka i primitaka Porezne uprave, podacima o upisanim založnim pravima, podacima Ministarstva o vozilima, podacima Visokog trgovačkog suda o poslovnim udjelima u trgovačkim društvima, podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva o vrijednosnim papirima i obračunatim dividendama, podacima Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture te podacima Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, sud je došao do podataka za utvrđivanje sastava i vrijednosti potrošačeve imovine. U tom pravcu sud je dao valjane razloge na koji je način utvrdio da ne postoji imovina koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, te da postoje uvjeti iz odredbe čl. 79.g st. 1. za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te primjenom odredbe čl. 79.g st. 4. ZSP-a u vezi s čl. 79.a ZSP-a za oslobađanjem potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnovu za plaćanje i u odnosu na vjerovnika kako je to navedeno u stavku III. izreke pobijanog rješenja.
15. Stoga je žalbu vjerovnika trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
