Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-515/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐURO ĐAKOVIĆ STAN d.o.o., Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, OIB: 81972063656, u ime i za račun stambene zgrade [adresa], zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu i ovrhovoditelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv ovršenika ED iz [adresa] AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbi ovrhovoditelja izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-2690/2012-59 od 19. prosinca 2023., dana 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-2690/2012-59 od 19. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem treća osoba, GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upućena je da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na 1/2 dijela nekretnine upisane u kč. br. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada broj 17, garaža i dvorište u Jagićevoj ulici sa 1272 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to stan upisan u PU 21, stan broj B6, ukupne površine 66,90 m2 i garaža upisana u PU 30 G1.
2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama rješenje pobijaju oba ovrhovoditelja.
2.1. Ovrhovoditelj ĐURO ĐAKOVIĆ STAN d.o.o. pobija rješenje u cijelosti iz svih zakonskih razloga normiranih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje odnosno podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.
2.2. Prema odredbi čl. 19. st. 1. primjenjivog Ovršnog zakona (NN br. 57/96; 29/99; 42/00 - odluka US RH; 173/03; 194/03 - ispravak; 151/04; 88/05; 121/05; 67/08; dalje: OZ/96) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
2.3. OZ/96 se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 21. rujna 2012. primjenjuje temeljem odredbe 369 st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20; 114/22 i 6/24 - odluka US RH; dalje: OZ/12).
2.4. Ovrhovoditelj FD (u naslovu žalbe se očitom omaškom navodi da je riječ o „Žalbi ovršenika …“) pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno raspravljanje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski navodi:
- da treća osoba tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe (nekretnine pobliže opisane u toč. 1. obrazloženja ovog rješenja) ima takvo pravo koje sprečava ovrhu,
- da su se ovrhovoditelji u ovom postupku protivili prigovoru treće osobe, s obzirom na činjenicu da treća osoba nije dokazala opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javnom ovjerenom privatnom ispravom, odnosno kako činjenice na kojima treća osoba temelji prigovor nisu opće poznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama,
slijedom čega pozivom na odredbe čl. 55. i čl. 56. OZ/12 odlučuje kao u izreci.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se:
- ovrhovoditelj ĐURO ĐAKOVIĆ STAN d.o.o. poziva tvrdnjom da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da je upućivanje treće osobe na parnicu svrsishodno i odlučujuće za vođenje ovog predmeta,
- ovrhovoditelj FD poziva tvrdnjom da je izostalo obrazloženje izreke rješenja i da je nejasno koje je to pravo treće osobe koje bi sprječavalo ovrhu, pa da bi zbog toga bilo nužno uputiti treću osobu u parnicu, jer je prvostupanjski sud samo konstatirao da postoji takvo pravo, ali bez ikakvog obrazloženja.
6.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je odluku kojom je treću osobu GD uputio da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na 1/2 dijela nekretnine upisane u kč. br. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada broj 17, garaža i dvorište u Jagićevoj ulici sa 1272 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to stan upisan u PU 21, stan broj B6, ukupne površine 66,90 m2 i garaža upisana u PU 30 G1, obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima, kod čega se iz sadržaja obrazloženja na potpuno pouzdan način može zaključiti da se je treća osoba pozvala na svoje pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini (u 1/2 dijela) i da je upravo to njezino stvarno pravo prvostupanjski sud imao na umu kod donošenja pobijanog rješenja. Tako sud kod reproduciranja sadržaja prigovora treće osobe navodi:
„Na predmetnoj nekretnini treća osoba, GD, polaže pravo na 1/2 dijela, temeljem bračne stečevine, jer je ista stečena za trajanja braka (…)“,
a reproducirajući sadržaj odgovora na prigovor kojeg je dao ovrhovoditelj ĐURO ĐAKOVIĆ STAN d.o.o. navodi:
„Treća osoba nikada nije poduzela niti jednu pravnu radnju u smislu utvrđivanja suvlasništva na spornim nekretninama (…)“,
dok ovrhovoditelj FD u svojoj žalbi osporava upravo „vlasničko pravo treće osobe“.
6.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.
2. ZPP-a.
7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iako se je kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe čl. 55. i čl. 56. OZ/12 (u kojima je normirano upućivanje ovršenika na parnicu i ovršenikovo pravo na naknadu štete, dok je pobijanim rješenjem odlučeno o prigovoru treće osobe) i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo je, izvan svake sumnje, jednako odlučiti o tom prigovoru.
7.1. Žalbeni navodi oba ovrhovoditelja u ovom dijelu iscrpljuju se u tvrdnjama da nije jasno zašto bi pravo treće osobe sprječavalo ovrhu, pitaju se iz čega je prvostupanjski sud izveo zaključak da treća osoba ima ikakvo pravo i zašto bi vlasničko pravo treće osobe bilo zapreka za provođenje ovog ovršnog postupka, smatrajući da treća osoba u ovom postupku ničim nije dokazala da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da bi ona eventualno imala pravo na naknadu štete.
7.2. Međutim, kako relevantne odredbe OZ/96 glase:
„Čl. 55.
(1) Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
Čl. 56.
(1) Ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru (u konkretnom slučaju oba ovrhovoditelja su se usprotivila prigovoru treće osobe - opaska ovog suda), sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.“,
i kako ovrhovoditelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju odlučne navode prvostupanjskog suda da treća osoba tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprečava ovrhu, a koja opravdanost svog prigovora ne dokazuje pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javnom ovjerenom privatnom ispravom, odnosno kako činjenice na kojima temelji prigovor nisu opće poznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama,
to je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 55. st. 1. i čl. 56. st. 1. OZ/96) valjalo uputiti treću osobu da protiv ovrhovoditelja u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena.
7.3. Zaključno, pogrešno ovrhovoditelji smatraju da je o prigovoru treće osobe trebalo odlučiti u ovom ovršnom postupku, s obzirom da treća osoba svoje pravo (su)vlasništva na predmetu ovrhe nije dokazala javnom ili kojom drugom s njom izjednačenom ispravom, pa o tom pravu valja odlučiti u parničnom postupku na kojeg je treća osoba i upućena. Posljedično, nisu od značaja daljnje žalbene tvrdnje o (ne)postojanju pravnog interesa treće osobe za podnošenje prigovora u ovom ovršnom postupku jer da ona prije toga nije pokrenula bilo koji postupak radi utvrđenja prava (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini, s obzirom da se odluka u ovoj ovršnoj stvari temelji na primjeni citiranih odredbi OZ/96.
8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijene su žalbe ovrhovoditelja kao neosnovane i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 7. siječnja 2025.
Sudac
Milko Sambolek
