Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-744/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L.Š. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik M.M., odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika [trgovačko društvo] [adresa], Glavna filijala [adresa], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1300/2023-3 od 26. veljače 2024., dana 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1300/2023-3 od 26. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I.,II., III., IV., V., VI. i VII. izreke te u točki VIII. izreke u odnosu na kamatnu stopu kojim je prihvaćen zahtjev za "uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena" za tri postotna poena.
II. Preinačava se djelomično rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1300/2023-3 od 26. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom VIII. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri do osam postotnih poena (za pet postotnih poena) i odlučuje:
Odbija se ovrhovoditelj za iznos uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri do osam postotnih poena (za pet postotnih poena).
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja odredio je ovrhu:
I Pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik [trgovačko društvo] [adresa], Glavna filijala [adresa], [osobni identifikacijski broj], ima prema dužniku [naziv], [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu koji je potreban za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine prema ovršeniku, te prijenosom radi naplate tako zaplijenjene tražbine na ovrhovoditelja radi naplate.
II Pljenidba tražbine je provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikom dužniku [naziv], [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni zaplijenjenu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje naplatiti tu tražbinu ili inače njome raspolagati.
III Tražbina se prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.
IV Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini.
V Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.
VI Sud poziva ovršenikovog dužnika [naziv], [osobni identifikacijski broj], [adresa] da se u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja očituje o tome priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu, te da li ju je voljan namiriti, kao i da li je njegova obveza da namiri tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze.
U slučaju priznanja tražbine, ovršenikov dužnik se poziva da dužni iznos položi na poseban račun ovog suda, i to na račun broj [broj bankovnog računa] otvoren kod [trgovačko društvo] [adresa], uz model HR05 i uz poziv na broj 116-1300-2023 te da o izvršenoj uplati izvijesti ovaj sud.
VII Ovršenikov dužnik [naziv], [osobni identifikacijski broj], [adresa] odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu je nanio time što se nije očitovao ili time što se neistinito ili nepotpuno očitovao.
VIII Nalaže se ovršeniku nakaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 316,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 dana.
IX Odbija se zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u preostalom iznosu kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik podnosi žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP) koji se primjenjuje u svezi s člankom 29. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu smatra da su prigovori ovršenika neosnovani i predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.
6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučio o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.
6.1. Žalbeni prigovor ovršenika da je sud postupio protivno odredbi čl. 41. st. 4. OZ-a je neosnovan. Tom je odredbom propisano da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Dakle, sud može donijeti obrazloženo rješenje, što znači da se takvo rješenje može izdati i bez otiskivanja štambiljem.
7. Ovršenik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i suprotno pravno shvaćanje sudu prvoga stupnja te zaključku prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastite zaključke, koje ovaj viši sud samo djelomično prihvaća u dijelu visine dosuđene zatezne kamate.
8. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je donio pobijano rješenje o ovrsi na temelju iste ovršne isprave kojom je određena pljenidba novčane tražbine kao i u rješenju istog suda prvog stupnja broj Ovr 1202/23 od 22. svibnja 2023.
8.1. U ovom predmetu određena je pljenidba novčane tražbine koju ovršenik ima prema dužniku [naziv], dok je u predmetu broj Ovr 1202/23 određena pljenidba novčane tražbine koju ovršenik ima prema dužniku [obrt], [obrt], stoga se ne može raditi o dvostrukoj litispendenciji.
8.2. Prije svega valja istaknuti da žalitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi se ovrhovoditelj naplatio u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr 1202/23. U konkretnom slučaju ne odlučuje se o postojanju ili nepostojanju ovršenikovog dugovanja prema ovrhovoditelju, nego se na temelju iste ovršne isprave traži namirenje ovrhovoditeljevog potraživanja pa se sadržajno ne radi o donosu protivnom smislu odredbe čl. 194. ZPP-a.
8.3. Pače, odredba čl. 5. st. 3. OZ-a predviđa mogućnost da, ukoliko se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom i na određenom predmetu ne može provesti na temelju prijedloga ovrhovoditelja, radi namirenja iste tražbine, predloži i odredi novo sredstvo ili predmet ovrhe, u kojem će slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi (propis ne predviđa obveznu obustavu ovrhe određenu prijašnjim rješenjem, nego određuje da će se ovrha određena prijašnjim rješenjem obustaviti ako ovrhovoditelj povuče taj ovršni prijedlog (ovršni prijedlog u tome dijelu) ili ako budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Iz navedenog proizlazi da Ovršni zakon propisuje ovlaštenje ovrhovoditelja u ovršnom prijedlogu predložiti više sredstava i predmeta ovrhe i ne isključuje da se i naknadno, nakon što je određena i provodi se ovrha, zatraži i odredi ovrha na drugom ili i na drugom predmetu i sredstvu ovrhe, iz čega slijedi da se u ovršnom postupku ne primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku o nedopuštenoj dvostrukoj litispendenciji.
8.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 787/13-2 od 11. svibnja 2016. godine izrazio je pravno shvaćanje, s kojim je suglasan i ovaj viši sud, kako "nema zapreke da vjerovnik radi ostvarenja tražbine koja proistječe iz ovršne isprave ovrhu ne zatraži na više predmeta, bilo jednim prijedlogom za ovrhu (čl. 5. st. 1. OZ), bilo podnošenjem više prijedloga za ovrhu na različitim predmetima ovrhe. Naime, u konkretnom slučaju ovršni sud donošenjem rješenja o ovrsi po prijedlogu koji je kasnije podnesen nije odlučio o zahtjevu o kojem već teče postupak u predmetu pokrenutom ranijim prijedlogom za ovrhu, već o prisilnom ostvarenju zahtjeva ovrhovoditelja kao vjerovnika, koji je već pravomoćno usvojen u postupku okončanom donošenjem odluke koja sada predstavlja ovršnu ispravu. Stoga se ne radi o litispendenciji u smislu odredbe čl. 194. ZPP. Svrha je ove odredbe, između ostaloga, onemogućiti da tužitelj u različitim parnicama ishodi više pravomoćnih odluka o jednom zahtjevu, čime bi, primjerice, mogao za istu tražbinu steći više ovršnih isprava. Međutim, u ovršnim postupcima koje je vjerovnik pokrenuo na temelju jedne ovršne isprave, ovrhovoditelj očekuje ostvarenje tražbine na koju glasi ovršna isprava, pa podnošenje ranijeg prijedloga za ovrhu u kojem ta tražbina još nije ispunjena nije negativna procesna pretpostavka za podnošenje drugog prijedloga, kojim se ovrha zahtijeva na drugom predmetu i drugim sredstvom ovrhe" te zaključno navodi da "ovrhovoditelj može sve dok njegova tražbina iz ovršne isprave ne bude u cijelosti namirena, pokretati nove ovršne postupke te istovremeno voditi više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine na različitim predmetima i sredstvima ovrhe."
9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu troškova ovrhe koji se sastoje od troškova zastupanja ovrhovoditelja po punomoćniku u osobi odvjetnika prema Tbr. 12. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023).
9.1. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je na određeni iznos troška ovršnog postupka odredio zateznu kamatu po stopi od osam postotnih poena. Naime, odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22 dalje: ZOO) propisano je: "Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine." Kako se u ovom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o "ostalim odnosima", pravilno valja primijeniti stopu od tri postotna poena.
10. Na temelju izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sudac:
Ivica Veselić
