REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž R-285/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari tužiteljice VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koju zastupa Martina Radić Šunjić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, [osobni identifikacijski broj], Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupaju punomoćnici po zaposlenju VJĐ, dipl. pravnica i OJ, diplomirani pravnik, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu Pr-427/2024-6 od 19. rujna 2024., 7. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Tužiteljičina žalba se odbija.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu 140,63 €.
III. Tuženikova žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija, pa se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu Pr-427/2024-6 od 19. rujna 2024. preinačuje na način da ista sada glasi:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu 31,25 €.
2. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 125 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
Predmet postupka:
1.
Predmet konkretnog postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom bio je zahtjev tužiteljice za naknadu razlike troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.
1.1.
Tužiteljica je potraživala i naknadu troškova postupka.
Odluka prvostupanjskog suda:
2.
Prvostupanjski sud donio je presudu na temelju priznanja, budući da je tuženik, nakon što je prvotno osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti, podneskom od 31. srpnja 2024. tužbeni zahtjev priznao.
2.1.
Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2023., u iznosu 585,49 €, s kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u točki I. izreke.
2.2.
Ujedno je tužiteljici točkom II. izreke presude dosuđen trošak postupka u iznosu 156,25 €, koji je naloženo tuženiku isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice.
Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:
3.
Protiv prvostupanjske presude žale se i tužiteljica i tuženik i to samo protiv odluke o troškovima postupka.
3.1.
Tužiteljica smatra da joj je trebalo priznati trošak sastava zahtjeva za pribavljanje dokumentacije, odnosno isprava od tuženika koje isprave su bile nužne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva i to prema Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa). Tužiteljica tvrdi da je od tuženika pribavila prije podnošenja tužbe ugovor o radu, odluku o naknadi troškova prijevoza, platne liste, plan rada i evidenciju rada i da bez te dokumentacije tužiteljica ne bi mogla točno utvrditi razliku neisplaćene naknade troškova prijevoza i odrediti svoj tužbeni zahtjev.
3.2.
Tužiteljica predlaže se da se pobijana presuda o troškovima postupka iz točke II. izreke pobijane odluke preinači na način što će tužiteljici biti „obistinjen“ trošak zahtjeva za dostavom dokumentacije - isprava, te da se prizna dodatan trošak sastava ove žalbe u iznosu 78,13 €.
3.3.
Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
3.4.
Tuženik u žalbi navodi da presudu prvostupanjskog suda pobija samo u točki II. (odluka o parničnom trošku) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
3.4.1.
Ističe da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju priznanja usvajajući tužbeni zahtjev kako je uređen (preinačen) tužiteljičinim podneskom od 6. kolovoza 2024., iako tuženiku nije prije donošenja pobijane presude dostavio taj podnesak. Navedeni podnesak tužiteljice kojim je ista izmijenila dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu parničnih troškova, tuženiku je dostavljen isti dan zajedno s pobijanom presudom. Smatra da je time tuženiku onemogućeno raspravljanje i očitovanje o navedenom podnesku.
3.4.2.
Također smatra da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o preinaci tužbenog zahtjeva (prihvaća li je ili ne) i drži da je tužiteljica preinaku napravila time što je određeno novim zahtjevom da se trošak parničnog postupka isplaćuje na račun tužiteljičine punomoćnice te se protivi nalogu suda kojim je određeno da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku / punomoćniku na njegov privatni bankovni račun, jer se na taj način izigravaju vjerovnici tužiteljice.
3.4.3.
Za slučaj da drugostupanjski sud zauzme stav kako tužiteljica nije podneskom od 6. kolovoza 2024. preinačila tužbeni zahtjev tražeći da se isplata troškova izvrši baš na privatni račun njezine odvjetnice, ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano „obistinio“ tužiteljici 12,5 bodova na ime sastavljanja tog podneska.
3.5.
Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se tuženiku naloži isplata parničnog troška tužiteljici bez specifikacije bilo kakvih i bilo čijih računa i da se tužiteljici „ne obistini“ naknada troška za izradu navedenog podneska, podredno, da se pobijana presuda djelomično ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.6.
Punomoćnica tužiteljice je u ime tužiteljice odgovorila na žalbu tužene, navodeći da je specijalnom punomoćju tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca te da je stoga dopušteno presudom izreći da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti trošak postupka na račun njezine punomoćnice.
3.6.1.
Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 62,50 €.
Ocjena drugostupanjskog suda:
4.
Žalba tužiteljice nije osnovana.
4.1.
Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
4.2.
Tužiteljica nije tijekom prvostupanjskog postupka dostavila sudu podnesak - zahtjev sastavljen i potpisan po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku, upućen tuženiku kojim traži od tuženika dostavu dokumentacije vezane za tužiteljicu, pa joj prvostupanjski sud pravilno nije dosudio trošak u iznosu 78,13 €, kojeg potražuje žalbom.
4.3.
Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to joj nisu dosuđeni ni troškovi žalbenog postupka koje je zatražila – 78,13 € za sastav žalbe i 62,50 € za sastav odgovora na žalbu, odnosno ukupno 140,63 €.
4.4.
Nije u pravu tuženik kada ističe da je podneskom od 6. kolovoza 2024. tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev (ispravno: preinačila tužbu – opaska žalbenog suda) tražeći da se isplata troškova izvrši baš na privatni račun njezine odvjetnice.
4.4.1.
Naime, odredbe o preinaci tužbe iz čl. 190. – čl. 192. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), odnose se na preinaku tužbe u pogledu glavne stvari, a ne u pogledu zahtjeva za naknadu troškova postupka.
4.5.
Nije u pravu tuženik ni kada navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, odnosno onemogućio ga u raspravljanju pred sudom, time što mu je prije donošenja presude propustio dostaviti podnesak od 6. kolovoza 2024. kojim je tužiteljica zatražila da joj se trošak parničnog postupka isplati putem računa njezine punomoćnice, budući da je tužiteljica, u ovom konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tuženik priznao tužbeni zahtjev u cijelosti, mogla zahtjev za naknadu troškova postupka podnijeti i nakon donošenja presude na temelju priznanja, sukladno čl. 164. st. 8. ZPP-a.
4.6.
Međutim, u pravu je tuženik da prvostupanjski sud nije smio tužiteljici priznati trošak sastava tog podneska u visini 12,5 bodova, odnosno 25 €, uvećano za PDV (25%), odnosno ukupno 31,25 €, jer je tužiteljica već u tužbi mogla zatražiti da se troškovi postupka isplate na račun njezine punomoćnice, pa propust koji je tužiteljica sama skrivila prvostupanjski sud nije smio honorirati dodatnim priznavanjem troškova, pored troškova koje je tužiteljici priznao za sastav tužbe.
4.7.
U pravu je tuženik kada izjavljuje žalbu na dio izreke rješenja o troškovima postupka prvostupanjskog suda, kojim mu je naloženo troškove postupka tužiteljici naknaditi na račun tužiteljičine punomoćnice, odvjetnice Martine Radić Šunjić.
4.7.1.
Žalbeni sud prvo primjećuje da je punomoć koju je dostavila u sudski spis punomoćnica tužiteljice – uopćena. Ona sadrži uopćenu odredbu da opunomoćitelj (u ovom slučaju tužiteljica) ovlašćuje odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u parničnom, vanparničnom (ispravno: izvanparničnom – opaska žalbenog suda), ovršnom, zemljišnoknjižnom postupku, u kaznenom postupku, postupcima pred Trgovačkim sudom, u postupcima pred tijelima državne uprave i u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, radi isplate – radno. Ona sadrži još jednu uopćenu odredbu koja glasi:
„Opunomoćujem ga da me zastupa u svim mojim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod drugih tijela, te da radi zaštite i ostvarenja mojih na zakonu osnovanih prava i interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i sve ostale podneske, da daje nasljedne izjave, te da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde.“
4.7.2.
Ova punomoć je, po stavu drugostupanjskog suda, uopćena i nerazumljiva.
4.7.2.1. Naime, ako je tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu da je zastupa u radnom sporu protiv poslodavca radi isplate razlike naknade troškova prijevoza dolaska na posao i s posla, onda je potpuno nejasno zašto punomoćnica tužiteljice sudu predaje punomoć u kojoj navodi da je ovlaštena tužiteljicu zastupati u svim drugim vrstama postupka koji s konkretnim radnim sporom nemaju nikakve veze – ovršnom, zemljišnoknjižnom, izvanparničnom, postupkom pred Trgovačkim sudom (kojeg piše velikim slovom, ali ne piše puni naziv tog suda, pa se ne zna je li to Trgovački sud u Osijeku, Trgovački sud u Splitu, Trgovački sud u Zagrebu itd.).
4.7.2.2. Nejasno je zbog čega se u toj punomoći koja je predana za vođenje konkretnog radnog spora, s ciljem isplate tužiteljici razlike naknade troškova prijevoza, spominje da je punomoćnica ovlaštena davati nasljedne izjave, jer se nasljedničke izjave (čl. 220. Zakona o nasljeđivanju, NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 rabi termin nasljedničke izjave, a ne nasljedne) daju u okviru ostavinskog postupka i ne daju se u okviru radnog spora za isplatu razlike isplaćene naknade za prijevoz.
4.7.3.
Nije u pravu punomoćnica tužiteljice, kada u odgovoru na žalbu, u ime tužiteljice navodi da je tužiteljica nju ovlastila da primi dosuđen joj parnični trošak. 4.7.3.1. Prvo, u punomoći je navedena uopćena formulacija po kojoj je punomoćnica tužiteljice Martina Radić Šunjić ovlaštena „da prima novac i novčane vrijednosti“.
4.7.3.2. Drugo, što se podrazumijeva pod navedenim pojmovima, odnosno koja je razlika između novca i novčanih vrijednosti – pojmova definiranih u punomoći – također nije jasno.
4.7.3.3. Treće, iz kojeg od svih mnogobrojnih postupaka koje je pobrojala u punomoći (list 132) je punomoćnica ovlaštena primiti novac i „novčane vrijednosti“?
4.7.3.4. Četvrto, odnosi li se to na novac koji predstavlja glavni zahtjev za isplatu ili na troškove postupka kao sporedni zahtjev?
4.7.4.
Kada se sva prethodna pitanja uzmu u obzir, tada se, imajući u vidu da odgovori na njih nisu sadržani u punomoći (list 132), a pogotovo da u toj punomoći nije navedeno da je tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu da iz ovog konkretnog radnog spora primi na svoj račun dosuđene joj troškove parničnog postupka, ne može prihvatiti tvrdnja punomoćnice tužiteljice iz odgovora na žalbu da je tužiteljica nju specijalnom punomoćju ovlastila na primitak troškova konkretnog parničnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pr-427/2024.
4.7.5.
K tome, navedena punomoć uopće ne sadrži pobližu naznaku predmeta spora kojim tužiteljica ovlašćuje odvjetnicu Martinu Radić Šunjić pokrenuti ga pred Općinskim sudom u Splitu. Ona samo sadrži oznaku „radi isplate – radno“, no s obzirom da svaka stranka može voditi više radnih sporova za isplatu po različitim osnovama, u punomoći je bilo potrebno detaljnije navesti predmet spora, primjerice „radi isplate razlike naknade troškova prijevoza“ jer je stranka (tužiteljica) prilikom poduzimanja prve radnje u postupku, odnosno podnošenja tužbe, dužna priložiti punomoć (čl. 98. st. 1. ZPP-a), a ako podnosi tužbu, zna radi čega je podnosi odnosno što je predmet spora.
4.7.6.
K tome, žalbeni sud primjećuje da je tužiteljica navedenu punomoć koja je upotrijebljena u postupku Općinskog suda u Splitu Pr-427/2024, potpisala još 23. kolovoza 2023., a da je punomoćnica tužiteljice tužbu podnijela gotovo godinu dana kasnije, 3. srpnja 2024.
4.7.7.
Da je tužiteljica htjela da se troškovi postupka isplate na račun njezine punomoćnice, onda bi to zatražila odmah u tužbi, što također ukazuje da nije imala takvu namjeru, a ako je već takvu namjeru naknadno iskazala, tada je uz podnesak od 6. kolovoza 2024. trebala dostaviti punomoć kojom svoju odvjetnicu ovlašćuje za primitak troškova postupka od strane tuženika u predmetu Općinskog suda u Splitu Pr-427/2024., što nije učinila.
4.7.8.
Slijedom prethodno navedenog, rješenje o troškovima postupka prvostupanjskog suda je preinačeno na način da je ovaj iznos (31,25 €) umanjen od ukupnog iznosa dosuđenog odlukom o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke prvostupanjske presude kojeg je tuženik dužan platiti tužiteljici, u pogledu kojeg iznosa je zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.
4.7.9
Također je, uvažavajući sve prethodno navedeno, naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 125 €, sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
5.
Slijedom sveg prethodno obrazloženog, primjenom čl. 375. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, te čl. 380. toč. 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.
U Osijeku 7. siječnja 2025.
Sudac:
Tomislav Šimić
