REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-448/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženika LL, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. rujna 2024. broj K-55/2024, u sjednici održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika LL odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu je proglasio krivim optuženika LL zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženi LL je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izdržavanja kazne zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavka 6. u svezi sa stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju po službenoj dužnosti Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se usvoji žalba, pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi krivnje, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Uvodno treba istaknuti da je povodom žalbe državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-155/2020 od 19. travnja 2022., Županijski sud u Velikoj Gorici presudom broj Kž-238/2022 od 8. studenog 2022., prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je za predmetno kazneno djelo optuženi LL osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici je, tada u svojstvu osuđenika, LL podnio zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude, koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom III Kr 43/2023 od 1. lipnja 2023. prihvatio i ukinuo presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici i predmet uputio drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Nakon toga je Županijski sud u Velikoj Gorici, zbog utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, rješenjem broj Kž-324/2023 od 11. siječnja 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

9. Žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati „jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno u obrazloženju presude ili nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza“. Iz navedenog je očito da žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pri čemu se prepisuje zakonski tekst te bitne povrede, bez konkretiziranja u čemu se sastoje pojedini oblici istaknute bitne povrede, a to nije moguće razabrati niti iz sadržaja žalbe.

10. Stoga je pobijana presuda ispitana na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju se pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, s time da u odnosu na povredu kaznenog zakona žalitelj ne obrazlaže koja je povreda počinjena i u čemu bi se ista sastojala.

11. Nadalje, u argumentaciji žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj samo paušalno prigovara da u postupku nisu utvrđene sve odlučne činjenice (ne navodeći koje), a što je bilo nužno utvrditi radi analize provedenih dokaza. Stoga žalitelj smatra da nije dokazano da bi počinio terećeno mu kazneno djelo.

11.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, a nakon što je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud uklonio nedostatke na koje je ukazano drugostupanjskim rješenjem, brižljivom i kritičkom vrijednosnom ocjenom dokaza kao pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, utvrđene su sve odlučne činjenice i izveden je pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11.2. Tako je svjedok EL, dopunski saslušan na raspravi, ponovio navode iz prvotnog iskaza, detaljno je opisao što je kao zaštitar uočio u trgovini, tj. da je uočio dvojicu muškaraca kako s polica na kojoj su žileti za brijanje i šamponi uzimaju stvari i stavljaju u plastične vrećice odnosno jakne u koje su bili odjeveni, pregledao je snimku video-nadzora kako bi provjerio jesu li doista uzeli stvari, vratio se u trgovinu i uočio je te osobe da izlaze iz trgovine i zaustavio je muškarca koji je uzeo veću količinu stvari, dok je drugi muškarac već otišao i pozvana je policija. Također, svjedok je opisao da se taj muškarac kojeg je zaustavio opirao i morao je primijeniti umjerenu silu da bi ga zadržao do dolaska policije i dok su se naguravali tom muškarcu je dio stvari ispao iz jakne, dok je ostatak predao na njegov zahtjev, a radilo se o 29 patrona za brijanje. Iskaz ovog svjedoka je s pravom prihvaćen kao vjerodostojan jer je potvrđen i pregledom snimke video-nadzora, iz koje je razvidno da je očito prvo optuženik ispitao situaciju gdje se nalaze određene stvari, telefonirao, potom se kratko vrijeme ne vidi na snimci, da bi se nakon otprilike jedne minute vratio s još jednom muškom osobom i vidljivo je kako optuženik u više navrata stavlja kutijice u košaru i odlazi iz vidokruga kamere, a potom je ponovno vidljiv u blizini blagajne ali nema više košarice u koju je stavljao stvari.

11.3. Nadalje, imajući u vidu gore navedeno, s pravom je otklonjena nedosljedna obrana optuženika jer je kod prvog ispitivanja priznao da je uzeo patrone ali je osporavao količinu, da bi na raspravi porekao da je uzeo patrone.

11.4. Slijedom navedenog, paušalni prigovori vezano za potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja su neosnovani.

12. Kako žalitelj ističe, ali ne konkretizira zbog čega se presuda pobija u odluci o kazni, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.

12.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. AL optuženik više puta liječen u psihijatrijskim ustanovama i terapijskim zajednicama jer se radi o osobi politoksikomanske ovisnosti o više vrsta opojnih droga i da je u vrijeme počinjena kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv ali ne u bitnom stupnju. Otegotnim je cijenjena višestruka osuđivanost optuženika koji je do počinjenja ovog kaznenog djela u trinaest navrata osuđivan za kaznena djela imovinske naravi ali i za kaznena djela s elementima nasilja, i to kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Republici Austriji, Republici Sloveniji i u Talijanskoj Republici. Očito da izrečene sankcije, i to kazne zatvora i uvjetne osude nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Cijeneći sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević