Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-163/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Jeleč- Pecirep, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d. o. o. za distribuciju i opskrbu plinom, OIB 41317489366, Osijek, Cara Hadrijana 7, kojeg po punomoći zastupa Juraj Marinić odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv ovršenika ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 53D, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-325/2024-2 od 1. srpnja 2024., dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-325/2024-2 od 1. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izvansudske ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije u iznosu od 90,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2024. (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev za naknadu daljnjeg troška navedenog ovršnog postupka u iznosu od 18,75 eura.

2. Navedeno rješenje, u dijelu pod točkom II. izreke, žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i ovrhovoditelju dosuditi daljnji trošak od 18,75 eura. Zahtijeva troškove sastavljanja žalbe od 75,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neutemeljeno ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijano rješenje nije opterećeno nedostacima zbog kojih se ne bi moglo ispitati, jednako kao što ovrhovoditelj neosnovano pobija rješenje suda prvog stupnja zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Iz podataka spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u zahtjevu za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka naznačio da vrijednost glavne tražbine koja se prisilno naplaćivala u postupku izvansudske ovrhe iznosi 46,66 eura, slijedom čega mu u smislu Tbr. 11. toč. 2. al. 2. u vezi toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje; Tarifa) pripada 50%, a ne puni iznos nagrade za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe, koja se prosuđuje prema vrijednosti glavne tražbine u rasponu od 40,01 do 100,00 eura kao u ovom slučaju.

6. Prvostupanjski sud je stoga, pravilno ocijenio da ovrhovoditelju na ime naknade troškova dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe pripada polovica nagrade u visini od 5 bodova sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife prema kojoj za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 11. toč. 1. i 2. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 10 eura, a kada se tom iznosu pribroji 2,5 eura poreza na dodanu vrijednost od 25%, nagrada po toj osnovi iznosi 12,50 eura, kako je to pravilno dosuđeno pobijanim rješenjem.

7. Budući da je ovrhovoditelj prijedlogom zahtijevao za tu radnju veći iznos nagrade od 31,25 eura s uključenim iznosom poreza na dodanu vrijednost, pa kada se od tog iznosa odbije pravilno dosuđeni nepobijani dio od 12,50 eura, očito je kako je razlika do zahtijevanog od 18,75 eura neosnovana, zbog čega je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijanom točkom II. izreke rješenja pravilno odbio zahtjev za naknadu troška u tom iznosu.

8. Sukladno navedenom, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlog, neosnovanu žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao točki I. izreke.

9. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke II. izreke zasniva se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastavljanja žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom, imajući u vidu da se troškovi postupka na teret protivne stranke naknađuju prema pravilima o uspjehu u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ), koji u ovom postupku nije ostvaren.

10. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjskog rješenja (točka I. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 7. siječnja 2025.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep