Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5797/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Gradišek kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu neubrojive osobe RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ranijim prebivalištem u [adresa], a sada u Zagrebu, Aleja Grada Bolonje 2, koju zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Bruno Milinković, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-356/2024-8 od 18. prosinca 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prisilno smještene osobe RĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj R1-356/2024-8 od 18. prosinca 2024. godine.

II Određuje se punomoćniku po službenoj dužnosti Bruni Milinkoviću trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.

III Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnika po službenoj dužnosti Bruni Milinkoviću.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja produžuje se prisilni smještaj RĆ u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju, u trajanju do 1 godine, počevši od 3. siječnja 2025. godine kao dana određenog u prethodnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj R1-178/2024-4 od 25. lipnja 2024. godine, o upućivanju neubrojive osobe na prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, a koji prisilni smještaj traje do 3. siječnja 2026. godine.

2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba, te predlaže da se pobijano rješenje preinači i traži trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi jer iz prijedloga za produženje prisilnog smještaja Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju, proizlazi da pacijentica prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14 – dalje: ZZODS), jer se kod nje radi o paranoidnoj shizofrenoj psihozi (F20.0), a tijekom liječenja na Zavodu kod pacijentice je, unatoč specifičnoj psihofarmako terapiji i korekcijama iste, prisutna paranoidna obrada realiteta, nesuradljivost i potpuni izostanak uvida u kritičnost spram bolesti i potrebi liječenja. Svakodnevno je verbalno agresivna, odbija obavljati higijenu i uzimati terapiju, a kod nje su prisutna i oštećenja na afektivnom, voljnom i socijalnom planu. Posjete majke i sestre redovito se ostvaruju ali zbog potpunog izostanka uvida i kritičnosti, te verbalne agresije usmjerene i na članove obitelji, uvjeti za terapijski izlazak nisu ispunjeni, a pokrenut je i postupak lišenja poslovne sposobnosti pacijentice i smještaja u adekvatnu ustanovu, s obzirom na to da po završetku hospitalnog liječenja nema gdje živjeti, adresa prebivališta joj je Hrvatski zavod za socijalni rad, jer je majka u strahu od pacijentice zbog njezine nesuradljivosti, agresije i nekritičnosti. Pacijentica i nadalje boluje od iste teže duševne smetnje zbog koje je nastupila njezina neubrojivost, te i nadalje postoji vjerojatnost za počinjenje težeg kaznenog djela, a za otklanjanje opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela neophodno je njezino psihijatrijsko liječenje u ustanovi u trajanju do jedne godine.

5. Iz mišljenja liječnika vještaka psihijatra proizlazi da je pacijentica u neubrojivom stanju u ožujku 2024. godine počinila kazneno djelo protiv imovine, a prema dokumentaciji u više navrata je liječenja hospitalno uglavnom zbog agresivnog i ugrožavajućeg ponašanja, a po demisiji nije dolazila na kontrolne preglede. Kod pacijentice se radi o paranoidnoj shizofrenoj psihozi (F20.0), te unatoč proteklom periodu u kojem je bila liječenja psihofarmakološki i psihosocijalnim metodama, do momenta vještačenja nije došlo do dostatnog poboljšanja da bi njezina opasnost po okolinu bila umanjena do dostatne mjere za njezino otpuštanje iz bolnice. Aktualno se kod bolesnice i dalje radi o psihotičnoj dekompenzaciji s deluzivnim simptomima paranoidnog i persekutivnog tipa, narušenog je funkcioniranja u svim aspektima: socijalnom, obiteljskom i radnom, a u odnosu na smetnje i potrebu za liječenjem i terapijom ispitanica je potpuno nekritična, te bi prekid liječenja mogao utjecati na znatno pogoršanje osnovne bolesti i postoji visoki heteroagresivni potencijal koji bi u pogoršanju kliničke slike mogao ugroziti ispitaničinu okolinu jer se radi o težim duševnim smetnjama, zbog čega je vještak u potpunosti suglasna s prijedlogom terapijskog tima Zavoda za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče i predlaže da se RĆ produži prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi do godine dana.

6. Na ročištu održanom 18. prosinca 2024. godine predstavnica Klinike za psihijatriju, Zavoda za forenzičku psihijatriju dr. sc. Nadica Buzina ostaje u cijelosti kod prijedloga Zavoda za produženje prisilnog smještaja prisilno smještenoj osobi, te navodi kako pacijentica i nadalje boluje od teže duševne smetnje, paranoidne shizofrene psihoze, zbog koje je i nastupila njezina neubrojivost, te da je za redukciju opasnosti od počinjenja novog sličnog ili težeg kaznenog djela potrebno i nadalje joj produžiti prisilni smještaj u trajanju do jedne godine.

7. Očitujući se na svoj nalaz vještak psihijatar je ostala kod svog nalaza i mišljenja, te navela da na temelju aktualnog zdravstvenog stanja pacijentice treba biti produžen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi do godine dana, a tek ako se klinička slika poboljša može biti otpuštena i ranije. Pacijentica je u ustanovi već šest mjeseci i prima jaku farmakološku terapiju, ali je rezistentna i nije suradljiva, pa je potrebno odrediti produženje prisilnog smještaja u trajanju do godine dana, a ne do šest mjeseci kako to predlaže punomoćnica prisilno smještene osobe, s obzirom na to da je kod pacijentice verificirana teža duševna smetnja, te da je ona potpuno bez uvida i kritičnosti u svoje stanje i potrebe liječenja, tako da vještak u ovom trenutku ne nalazi nikakvih elemenata za poticajno skraćivanje razdoblja prisilnog liječenja.

8. Stoga je, imajući u vidu navedeni prijedlog i navode predstavnice Klinike za psihijatriju, Zavoda za forenzičku psihijatriju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, nedvojbeno je da prisilno smještena osoba boluje od teže duševne smetnje – paranoidne shizofrene psihoze (F20.0), te da se kod nje i dalje radi o psihotičnoj dekompenzaciji s deluzivnim simptomima paranoidnog tipa i da je i nadalje narušenog funkcioniranja u svim aspektima – socijalnom, obiteljskom i radnom, zbog čega bi prekid liječenja mogao utjecati na znatno pogoršanje osnovne bolesti, jer za to postoji visok heteroagresivni potencijal koji bi u pogoršanju kliničke slike mogao ugroziti pacijentičinu okolinu, pri čemu nije moguće pacijentici skratiti razdoblje prisilnog liječenja s obzirom da je ona i u ovih šest mjeseci koliko se nalazi na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi i prima jaku farmakološku terapiju i dalje rezistentna i nije suradljiva, pa postoji opasnost od počinjenja novog sličnog ili težeg kaznenog djela, a za redukciju te opasnosti potrebno joj je produžiti prisilni smještaj u trajanju do godine dana.

9. Sukladno navedenom potpuno su neosnovani žalbeni navodi o skraćivanju vremena liječenja u psihijatrijskoj ustanovi na vrijeme od šest mjeseci, budući da je vještak odgovorio na te navode napominjući da za to nema nikakvih uvjeta s obzirom na nesuradljivost u liječenju prisilno smještene osobe, pa bi prekid liječenja mogao utjecati na znatno pogoršanje osnovne bolesti, koji bi mogao ugroziti njezinu okolinu, a isto tako mogao utjecati i na počinjenje istog ili težeg kaznenog djela.

10. Prema tome, imajući u vidu navedeni prijedlog i navode predstavnice Kliniku za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju, te nalaz i mišljenje vještaka, kao i težinu bolesti prisilno smještene osobe, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je na temelju odredbe čl. 59. st. 2. ZZODS donio rješenje o produljenju prisilnog smještaja prisilno smještenoj osobi, jer je prisilno smještenoj osobi neophodno produžiti prisilni smještaj u trajanju do jedne godine kako bi se reducirala opasnost od počinjenja novog sličnog ili težeg kaznenog djela, kako je to sve pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025. godine

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb