Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-572/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu 1. tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Čule, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Arnoldu Čada, odvjetniku iz Dugog Sela, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 20. studenog 2024., u prisutnosti 1. – 3. tužitelja, te punomoćnika tužitelja, odvjetnice Ane Čule, a u odsutnosti 1. – 3. tuženika i punomoćnika tuženika, odvjetnika Arnolda Čade, 03. siječnja 2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. – 3. tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženima ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], BI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i AI, [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužiteljima OI, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], RI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 68.100,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja na iznos teče počav od 29.07.2023., te da im nadoknade parnični trošak s istom zakonskom zateznom kamatom počev od 03. siječnja 2025. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II.

Nalaže se 1. tuženoj ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti 1. tužitelju OI, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju RI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.970,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.07.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se 1. tuženoj ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti 1. tužitelju EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 56.130,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom 29.07.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV.

Nalaže se 1. tuženoj da 1. – 3. tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.154,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V.

Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev opisan u točki I. i II. izreke u odnosu na 2. tuženika BI i 3. tuženu AI, kao neosnovan.

i r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog 1. – 3. tužitelja kao predlagatelja osiguranja, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine u suvlasništvu 3. tužene AI kao protivnice osiguranja na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižnog odjela Donja Stubica upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] oranica štaglenica u Jelovcu do pravomoćnog okončanja ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačeni tužitelji su dana 06. studenog 2023. protiv uvodno naznačenih tuženika podnijeli tužbu, radi isplate u kojoj navode da Ugovorom o kreditu broj 110602466002, sklopljenim između OTP Banke d.d. i 1. tužene kao korisnika kredita, te 2. i 3. tuženika kao sudužnika dana 27.5.2011. (koji ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Zinki Batušić-Šlogar iz [adresa] pod br. OV-3490/11 dana 06.06.2011.) tuženima je isplaćen iznos kredita od 70.000,00 eura. Uz Ugovor o kreditu potpisan je i Sporazum o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu i to kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 9550 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, ukupne površine 1902 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim Sporazumom je II kao založni dužnik (tada upisani zemljišnoknjižni vlasnik) dopustio da OTP Banka d.d. upiše založno pravo na opisanoj nekretnini radi osiguranja navedene novčane tražbine prema tuženima te, u slučaju ne plaćanja kredita, pokrene ovrhu na nekretnini. Zbog neplaćanja kredita od strane tuženika OTP banka d.d. je pokrenula ovršni postupak na nekretnini iz toč. I tužbe i to protiv II kao založnog dužnika, koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Ivanić-Gradu pod br. Ovr-1357/2013. Nakon pokretanja ovršnog postupaka, 1. i 2. tužitelji, roditelji II, koji su bili stvarni vlasnici nekretnine koja je bila predmetom Sporazuma o osiguranje novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini, pokrenuli su parnični postupak pred istim sudom radi proglašenje ovrhe nedopuštenom i utvrđenja da su oni pravi vlasnici nekretnine. Parnični postupak se vodio pod br. P-105/2022 u kojem su 1. i 2. tužitelji pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Grad br. P-105/2022 od 6.9.2022. utvrdili svoje pravo suvlasništva. Presuda je provedena u zemljinim knjigama te su sada u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnine 1. i 2. tužitelji. Unatoč promjeni vlasnika nekretnine, ovršni postupak pokrenut po OTP banci na nekretnini se nastavio te su 1. i 2. tužitelji kao vlasnici nekretnine i 3. tužitelj, njihov sin KI, da ne bi ostali bez nekretnine (u kojoj tužitelji cijelo vrijeme žive te predstavlja njihov dom) platili dug banci. Nakon što je banci otplaćen dug, ovršni postupak je obustavljen. Tužitelji su dakle platili dug od tuženika prema OTP Banci d.d. Dug je plaćen iz razloga da 1. i 2. tužitelji, koji su od početka bili stvarni vlasnici nekretnine na kojoj se provodila ovrha, ne bi ostali bez svoje kuće koja predstavlja njihov dom. 3. tužitelj kao njihov sin platio je dug obzirom se radi o kući njegovih roditelja gdje i on živi te pomaže roditeljima, kako u svakodnevnom životu tako i financijski.

2. Također tužitelji radi osiguranja naplate svoje tražbine predlažu sudu donošenje rješenja o osiguranju i to privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine u suvlasništvu 3. tužene, jer 1. i 2. tuženi nemaju stalna primanja niti imovine, 3. tužena je suvlasnica nekretnine, te postoji opasnost da bi ista otuđenjem ili opterećenjem svog suvlasničkog dijela nekretnine spriječila ili znatno otežala naplatu potraživanja tužitelja kao predlagatelja osiguranja.

3. Dakle, tužitelji nasuprot 1. – 3. tuženika kao solidarnih dužnika postavljaju kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa od 68.100,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Predlažu također i osiguranje izdavanjem privremene mjere na suvlasničkom dijelu nekretnine u suvlasništvu 3. tužene, a tijekom postupka podneskom od 19.11.2024. postavljaju uz već podnijeti tužbeni zahtjev temeljem čl. 188 st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženima solidarna isplata tužiteljima OI i RI iznosa od 11.970,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a tužitelju KI solidarna isplata iznosa od 56.130,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

4. 2. tužena AI podnijela je sudu 13.12.2023. podnesak pod nazivom "žalba" u kojem navodi da je došlo do nesporazuma i da je ona oštećena, njezina primanja su mizerna, a također zbog zdravstvenih razloga više nije u mogućnosti egzistirati i obavljati obećano, zbog čega moli da je se oslobodi svih davanja.

5. Također je u spis zaprimljen podnesak 1. tužene ZI od 18.01.2024. u kojem navodi da je podigla kredit kao nositelj kredita u kojem je njezin suprug LI bio sudužnik, a kredit je bio u svrhu isplate njihovih gotovinskih kredita i novčanih obveza po Diners kartici u vrijednosti od 40.000,00 eura, što je oduzeto od 70.000,00 eura putem banke, a ostatak je isplaćen II na ruke. Zbog toga su i izvan suda imali namjeru sklopiti s tužiteljima nagodbu na iznos od 40.000,00 eura.

6. Tuženici po punomoćniku u odgovoru na tužbu navode da nije sporno da je 1. tuženica sa OTP bankom zaključila ugovor o kreditu kao korisnik kredita, kao i da su 2. i 3. tuženici bili sudužnici, za iznos kredita od 70.000,00 €, s time da je II bio založni dužnik na nekretninama koje je dao u zalog kao osiguranje novčane tražbine. No, prema sadržaju ugovora, kredit je odobren 1. tuženici kao korisniku kredita, a isplaćen je za podmirenje određenih dugova na kartici i zatvaranje postojećih 2 kredita 1. i 2. tuženika, ništa za potrebe 3. tuženice. No, kako je korisnik kredita, bez obzira na način korištenja kredita, bila samo 1. tuženica, to se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. i 3 tuženike. Korisniku kredita je bio isplaćen iznos kredita, a ne sudužnicima. I korisnik kredita je bio prvenstveno dužan kredit vraćati. Stoga se pravo iz čl. 91. ZOO-a odnosi samo na 1. tuženicu. Ne poriče se vođenje ovršnog postupka protiv II kao založnog dužnika, ali pod brojem Ovr-1357/17, a ne Ovr-1357/13. Ne poriče se vođenje parničnog postupka pod brojem P – 105/22 i upis prava vlasništva 1. i 2. tužitelja na nekretnini. Ne poriče se, uzimajući u obzir sadržaj odluke Županijskog suda u Puli, nastavak vođenja ovršnog postupka na nekretnini, ali sada vlasništvo 1. i 2. tužitelja. Prema dokumentaciji koja je priložena tužbi, nakon što je OTP banka dala pismo namjere, očito je došlo do plaćanja iznosa od 68.100,00 €, te je obustavljena ovrha posl. broj Ovr-1357/17 dana 30.08.2023. i izdano brisovno očitovanje, kojim je brisano založno pravo na založenim nekretninama. Te činjenice su nesporne među strankama. Tužitelji imaju pravo tražiti vraćanje plaćenog duga, ali samo prema 1. tuženici kao korisniku kredita, no ne i prema 2. i 3. tuženicima. Nadalje, iz priloženih potvrda o uplatama je vidljivo: da su 1. i 2. tužitelji na ime vraćanja duga platili OTP banci iznos od 11.970,00 €, da je 3. tužitelj na ime vraćanja duga platio OTP banci iznos od 56.130,00 €. Budući se znaju točni iznosi koliko je tko platio od tužitelja banci na ime vraćanja duga, ne može se tužbom tražiti od 1. tuženice solidarna isplata plaćenog dugovanja svima, već svakom od tužitelja onoliko koliko je on platio na ime vraćanja duga. Odnosno, 1, tuženica je dužna 1. i 2. tužiteljima solidarno platiti iznos od 11.970,00 €, a 3. tužitelju iznos od 56.130,00 €. Već iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da 1. tuženica ne bježi od vraćanja duga tužiteljima. No, 1. tuženici nije jasno zašto je moralo doći do podizanja ove tužbe i stvaranja nepotrebnih troškova, jer dana 04.09.2023. parnične stranke su se sastale kako bi se dogovorile oko iznosa i načina vraćanja duga, upravo sa svrhom mirnog rješenja podmirenja duga tužiteljima i to u ratama. Napravljen je koncept nagodbe, koje su stranke trebale potpisati, tužitelji su naprasno od takvog načina rješenja spora odustali, 1. tuženici nije jasno iz kojih razloga. Što se tiče prijedloga za osiguranje novčanog potraživanja, 1. tuženica se istome protivi. Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja (ovdje 1. tuženica) spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Oba uvjeta se moraju kumulativno ispuniti. U konkretnom slučaju tužitelji nisu ničim učinili vjerojatnu opasnost da će tuženica otuđiti ili na drugi način raspolagati nekretninom čije osiguranje privremenom mjerom traže. Stoga se predlaže odbiti prijedlog za osiguranje privremenom mjerom.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-47), žalba 1. tuženika (list 50), dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu s prilozima (list 52-56), podnesak tužitelja (list 58), odgovor na tuženika na tužbu (list 59-63), podnesak tužitelja (list 67-68), podnesak tuženika s prilozima (list 69-86), izvršeno je saslušanje parničnih stranaka i to 1. tužitelja OI (list 88), 2. tužitelja RI (list 88) i 3. tužitelja KI (list 89).

8. Sud je prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, te je zakazao ročište 20.11.2024. na koje su pristupili tužitelji, međutim tuženici nisu pristupili na zakazano ročište, kao niti njihov punomoćnik koji je ispričao nedolazak tuženika, kao i svoj nedolazak podneskom od 19.11.2024.. Sud je održao ročište u odsutnosti istih, jer je stava da je punomoćnik tuženih mogao osigurati zamjenu za zastupanje tuženih na zakazanoj glavnoj raspravi, a razlozi ne pristupa tuženih na ročište radi njihovog saslušanja nisu dokumentirani odgovarajućom dokumentacijom vezanom uz razloge ne pristupa. Nakon saslušanja tužitelja sud je ocijenio da saslušanje tuženih kao parničnih stranaka nije nužno, obzirom se meritorna odluka u ovome predmetu može donijeti i bez saslušanja istih.

9. Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud nalazi da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i to u odnosu na 1. tuženu, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na sve tužene nije osnovan, a također nije osnovan niti eventualno postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na 2. i 3. tužene.

10. Također sud nije cijenio osnovanim prijedlog tužitelja za izdavanjem predložene privremene mjere na suvlasničkom dijelu nekretnine 3. tužene.

11. Nije sporno da je 1. tuženica s OTP bankom zaključila ugovor o kreditu kao korisnik kredita za iznos od 70.000,00 eura, a da su 2. i 3. tuženici bili sudužnici, a II sin 1. i 2. tužitelja, a brat 3. tužitelja založni dužnik. Nije sporno niti to da se zbog predmetnog kredita vodio ovršni postupak protiv II kao založnog dužnika kod Općinskog suda u Velikoj Gorici u predmetu Ovr-1357/17 po ovrhovoditelju OTP banka d.d., kao i parnični postupak kod istog suda P-105/22 1. i 2. tužitelja nasuprot OTP banke i II, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isto tako nije sporno da je po okončanju prije navedenih postupaka se predmetna ovrha nastavila na nekretnini sada vlasništvo 1. i 2. tužitelja, te je predmetna ovrha obustavljena nakon plaćanja dugovanja od strane tužitelja 68.100,00 eura, kada je brisano založno pravo na predmetnim nekretninama. Ove nesporne činjenice proizlaze iz pisanih očitovanja parničnih stranaka, saslušanja tužitelja i tome podudarne pismene dokumentacije u spisu.

12. Tuženici su tijekom postupka istakli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. i 3. tuženika, te prigovor nedostatka aktivne legitimacije 1. i 2. tužitelja, obzirom je utuženi iznos platio OTP banci 3. tužitelj, iz čega proizlazi sporna promašena pasivna legitimacija 2. i 3. tuženika i aktivna legitimacija 1. i 2. tužitelja.

13. U iskazu 1. tužitelj JI navodi da u cijelosti ostaje kod pisanih navoda tužbe, navode na nekretnini njega i njegove supruge vodio se ovršni postupak, a zbog dignutog kredita kod OTP banke korisnika 1. tuženika ZI u kojem su sudužnici bili 2. i 3. tuženi LI i AI, a zbog čega su oni bili prisiljeni kako bi zadržali predmetnu nekretninu u kojoj živi sa suprugom, platiti dugovanje koje je proizašlo iz predmetnog kredita, tako da je njihov sin KI podigao kredit kako bi vratio predmetno dugovanje, a njegova supruga i on su svu svoju ušteđevinu od 11.970,00 eura dali na ruke svojem sinu KI kako bi platio predmetno dugovanje. Imaju 3 sina, a njihov sin II koji je zapravo i založio predmetnu nekretninu, jer je u to vrijeme bio upisan kao vlasnik nije bio platežno sposoban da vrati predmetno dugovanje kao založni dužnik, tako da im je pomogao u tome njihov sin ovdje prisutni KI. Bili su spremni sklopiti s tuženima sudsku nagodbu, ali su tuženici ignorirali na kraju njihov prijedlog, čak su i pristali na manji novčani iznos kako ne bi vodili ovaj parnični postupak, no na kraju nije došlo do sklapanja nagodbe. Na predloženu privremenu mjeru nema nikakvih saznanja o namjeravanim raspolaganjima 3. tužene u odnosu na predmetnu nekretninu čiji je suvlasnik.

14. U iskazu 2. tužitelj RI navodi da suglasno kao i suprug koji je prije nje saslušan i čiji je iskaz slušala i nema ništa posebno za nadodati. Također je točno da su njen suprug i ona dali na ruke njihovom sinu KI svoju ušteđevinu od skoro 12.000,00 eura, odnosno 11.970,00 eura, kako bi isti platio dugovanje nasuprot banke koje je proizašlo iz predmetnog ugovora o kreditu kako je to opisano u samoj tužbi.

15. U svom iskazu 3. tužitelj KI navodi da suglasno kao i njegovi prije saslušani roditelji, zbog nastalog dugovanja vodio se ovršni postupak na nekretnini u suvlasništvu njegovih roditelja, te da isti ne ostanu bez predmetne nekretnine dignuo je kredit kod Privredne banke Zagreb na iznos od 40.000,00 eura, također je dao i svoju ušteđevinu, odnosno ukupno je na ime predmetnog dugovanja platio OTP banci 56.130,00 eura, također je osobno uplatio novac koji su mu dali roditelji od 11.970,00 eura banci na ime predmetnog kredita. Pokušavali su se s tuženicama dogovoriti sporazumno oko naplate predmetnog dugovanja, ali u tome nisu uspjeli, čak iam nisu htjeli niti dati očitovanje o dugovanju banke koje je proizašlo iz predmetnog kredita, isti su odgovorili da to ne mogu dobiti, što je bilo netočno, jer su mu u banci rekli da se to može dobiti odmah po traženju korisnika kredita. Također zna da je 1. tužena ZI u vrijeme kada je došlo do sudskih postupaka koje su pokrenuli nasuprot tuženih darovala svojoj suvlasnički dio sestri VI stana u [adresa]. Nema saznanja da bi 3. tužena imala namjeru prodavati ili raspolagati suvlasničkim dijelom nekretnine u odnosu na koju je podnesem prijedlog za određivanjem privremene mjere. Prema njegovim saznanjima 1. i 2. tuženi nemaju imovine, a niti stalnih primanja. Još uvijek otplaćuje predmetni kredit koji je digao kod PBZ banke zbog predmetnog dugovanja. Predmetna nagodba, odnosno sporazum koji su imali namjeru zaključiti s tuženicima nije zaključen, jer na kraju isti nisu bili voljni to potpisati. ZI i LI su supružnici, a AI je majka 2. tuženika LI. Misli da su sada ZI i LI razvedeni, no nije siguran u to.

16. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije 1. i 2. tužitelja nije osnovan.

17. Iz suglasnih iskaza tužitelja koji nije osporen, a podudaran je i s pismenom dokumentacijom o izvršenim uplatama u korist OTP banke d.d. (list 43-45), proizlazi da su 1. i 2. tužitelji iz svoje ušteđevine platili dio dugovanja 1. tužene nasuprot OTP banke d.d. iz predmetnog kredita i to na način da su svoja novčana sredstva dali svom sinu 3. tužitelju koji je po njihovom usmenom nalogu izvršio uplatu na račun OTP banke d.d. iznosa od 11.970,00 eura po izdatom pismu namjere te banke (list 41) u svrhu zatvaranja dugovanja po predmetnom kreditu, iz čega proizlazi njihova aktivna legitimacija za podnošenjem ove tužbe u odnosu na isplatu 11.970,00 eura.

18. Nasuprot tome, prigovor promašene pasivne legitimacije 2. i 3. tuženih je osnovan.

19. 1. tužena je korisnik kredita kojoj je isplaćen cjelokupni iznos kredita, a svojstvo sudužnika iz predmetnog kredita ne prenosi se u postupak pokrenut nakon zatvaranja kredita, odnosno iz tog svojstva ne proizlazi solidarna odgovornost sudužnika za podmirenje kredita po trećim osobama izvan kreditnog odnosa. Možebitno korištenje dijela novčanih sredstava kredita za potrebe sudužnika pitanje je njihovog međusobnog odnosa i eventualnog potraživanja između istih.

20. Aktivna legitimacija 3. tužitelja i pravni interes istoga proizlazi iz njegovih uplata na račun OTP banke u svrhu zatvaranja predmetnog kredita, jer je u tu svrhu podigao kredit od 40.000,00 eura (list 43), a također je vidljiva i uplata istoga od 16.130,00 eura u istu svrhu (list 45) 27.07.2023..

21. Odredba čl. 91 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO) propisuje da kad obavezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

22. Obzirom su 1. – 3. tužitelji dokazali u ovom postupku da su ispunili tuđu obvezu, odnosno podmirili kreditnu obvezu 1. tužene nasuprot OTP banke d.d. i da su imali pravni interes za ispunjenjem te obveze, obzirom bi 1. i 2. tužitelji u ovršnom postupku koji se nastavio voditi protiv njih mogli izgubiti nekretninu u kojoj stanuju, nadalje i kod 3. tužitelja kao njihovog sina i zakonskog nasljednika, proizlazi pravni interes da njegovi roditelji ne izgube imovinu. Osnovanim su prihvaćeni njihovi eventualno postavljeni tužbeni zahtjevi i to u odnosu na 1. tuženika, kako je to presuđeno u točki II. i III. izreke, dok u odnosu na 2. i 3. tuženika njihov kako osnovni tužbeni zahtjev, tako ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije osnovan iz prije opisanih razloga.

23. Također nije osnovan niti prvotni tužbeni zahtjev u kojem se 1. – 3. tužitelji označuju kao solidarni vjerovnici ukupnog uplaćenog iznosa na ime zatvaranja predmetnog kredita, jer je tijekom postupka utvrđeno koliko je koji tužitelj iz svojih sredstava uplatio na ime zatvaranja predmetnog kredita, slijedom čega je donijeta odluka kao u točki I. izreke ove presude, a također u tom smislu nisu niti 1. – 3. tuženi solidarni dužnici iz razloga prije opisanih u ovoj presudi.

24. 1. tužena je dužna tužiteljima na presuđene novčane iznose platiti i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29 ZOO-a tekuće od izvršenih uplata u korist OTP banke.

25. Tužitelji predlažu u ovom postupku izdavanje od strane suda privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine u suvlasništvu 3. tužene do pravomoćnosti ovog postupka, obrazlažući mjeru osiguranja time što 1. i 2. tuženi nemaju stalna primanja niti imovine, 3. tužena je suvlasnica nekretnine, te postoji opasnost da bi 3. tužena kao protivnica osiguranja otuđenjem ili opterećenjem svog suvlasničkog dijela nekretnine spriječila ili znatno otežala naplatu potraživanja tužitelja kao predlagatelja mjere osiguranja.

26. Prijedlog za određivanjem privremene mjere nije osnovan, jer tužitelji tijekom ovog postupka nisu učinili vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili onemogućio ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Tijekom ovog postupka tužitelji nisu dokazali da tuženici kao protivnici osiguranja, odnosno konkretno 3. tužena nastoje otuđenjem svoje imovine i onemogućiti ostvarenje tražbine predlagatelja, te da isti poduzimaju bilo kakve objektivne radnje kojima bi spriječili naplatu potraživanja temeljem ove nepravomoćne presude. Stoga se nisu ostvarile kumulativno tražene pretpostavke iz čl. 332 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), slijedom čega je donijeta odluka kao u izreci.

27. 1. – 3. tužitelji su uspjeli u ovom sporu u cijelosti u pogledu osnove, kao i u pogledu visine utuženih tražbina po eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, te je odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje; Tarifa).

28. Osnovan je zatraženi parnični trošak tužitelja i to za sastav tužbe u iznosu od 1.026,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podnesaka od 25.07.2024. od 50,00 eura prema Tbr. 8/5 Tarife, za sastav podneska od 19.11.2024. od 1.026,00 prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištima 09.05.2024. i 20.11.2024. od po 1.026,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno sveukupno trošak zastupanja od 4.154,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

29. Nije osnovan sav zatraženi trošak tužitelja za sastav podneska od 25.07.2024., budući se ne radi o obrazloženom podnesku prema Tbr. 8/1 Tarife, već se radi o podnesku koji sadržajno predstavlja podnesak iz Tbr. 8/5 Tarife. Također za sve ostale podneske tužiteljima ne pripada trošak od 1.040,00 eura, već trošak od 1.026,00 eura, kako to proizlazi iz odredbe Tbr. 7 Tarife.

30. Tužitelji potražuju i trošak sudske pristojbe na tužbu, međutim pregledom spisa nije utvrđeno da su isti dužnu sudsku pristojbu podmirili, slijedom čega im ne pripada pravo taj trošak osnovano potraživati.

31. Slijedom opisanog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 03. siječnja 2025.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelje i tuženike

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana