REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-11247/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mati Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lovrić Novokmet Smrček d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika OTP Leasing d.d., OIB: 23780250353, Zagreb, Petrovaradinska 1, zastupan po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava tužitelja temeljem zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV-8734/2018 od 23.05.2018. te se nalože tuženiku podmiriti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 82.362,50 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je tuženik 22.05.2019. uputio FINI Zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem Zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV-8734/2018 od 23.05.2018., a radi naplate tražbine iz Ugovora o leasingu.

Budući da je tužitelj podneskom od 13.06.2019., predložio ovom sudu da rješenjem proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava to je sud, Zaključkom od 10.07.2019., uputio tužitelja na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

Tužitelj ne osporava da je u vrijeme izdavanja Zadužnice, tražbina, temeljem više ugovora o leasingu, odgovarala iznosu na koji je Zadužnica izdana, međutim budući da od tuženika nije zaprimio opomenu ili specifikaciju za uplatu iz koje bi bili vidljivi osnova i visina to tužitelj osporava da bi tuženik u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu imao prema tužitelju dospjele tražbine. Naime, navodi tužitelj kako je tuženik pokrenu ovrhu za iznos ukupne vrijednosti vozila unatoč tome što je barem djelomično naplatio svoju tražbinu jer je od tužitelja preuzeo vozila koja su bila predmetom ugovora o leasingu, pa je tuženik bio dužan umanjiti iznos svoje tražbine za vrijednost vraćenih vozila.

Stoga, a kako tužitelj osporava tuženiku postojanje tražbine to predlaže sudu da donese odluku kojom će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava tužitelja temeljem zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV- 8734/2018 od 23.05.2018. te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu u cijelosti osporio, navodeći kako tužitelj nije podmirio tražbinu tuženika iz Zadužnice, valjanost koje tužitelj niti ne spori.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izjavu o raskidu ugovora o financijskom leasingu od 13.05.2019., Ugovore o financijskom leasingu, Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu, Obavijest FINE uz Zahtjev za izravnu naplatu, Zapisnike o primopredaji uz Ugovore o leasingu (list 58-217, 263-369 spisa), Izjavu o raskidu ugovora o operativnom leasingu, e-mail korespondencija između Ridecar-a i tuženika, Stanje otvorenih potraživanja, Raskid ugovora o leasingu-povrat objekta leasinga- opomena pred podnošenje kaznene prijave, spis ovog suda posl.br. Ovr-2226/19, Zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu od 16.03.2020. posl.br. St-1122/2019, preslike povratnica, Opće uvjete operativnog leasinga, Procjene vrijednosti osobnih vozila (list 465-921 spisa), račune uz Procjene vrijednosti osobnih vozila te Obračune troškova popravka vozila (list 923-1373 spisa) te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja, u postupku izravne naplate koji se provodi temeljem zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV- 8734/2018 od 23.05.2018..

5. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovr-2226/2019, utvrđeno je kako je tužitelj temeljem Zaključka ovog suda od 10.07.2019., upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 9 i toč. 10 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/139, 3/14, 55/16, 73/17 dalje u tekstu OZ).

5.1. Iz navedenog jasno proizlazi aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 52 st. 3 OZ-a i to samo iz razloga radi kojih je upućen na vođenje postupka. Stoga, a budući da je tužitelj upućen na pokretanje ovog postupka iz razloga čl. 50. st. 1 toč. 9 i toč. 10 OZ-a, to je valjalo utvrditi

- je li tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

- je li ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

slijedom čega sud nije raspravljao osnovanost ostalih iznesenih tvrdnji tužitelja.

6. Između stranaka postupka nije sporno kako su tuženik kao davatelj leasinga i trgovačko društvo Ridecar d.o.o. zastupan po direktoru ovdje tužitelju, tijekom 2017. i 2018., sklopili 106 ugovora o leasingu od kojih 54 Ugovora o financijskom leasingu te 52 Ugovora o operativnom leasingu, a predmetom kojih je bio leasing ukupno 106 vozila, za koja se primatelj leasinga obvezao davatelju leasinga, plaćati mjesečne naknade u visini određenoj svakim pojedinim ugovorom kroz period od 32, 36 i 48 mjeseci, a kojih ugovora je tužitelj bio supotpisnik u svojstvu solidarnog jamca u kojem svojstvu je ovdje tuženiku kao davatelju leasinga, po svakom ugovoru uručio običnu zadužnicu.

6.1. Da je primatelj leasinga preuzeo od davatelja leasinga ugovorene objekte leasinga u smislu odredbe čl. 57 st. 1 Zakona o leasingu („Narodne novine“ br. 141/13), osim što između stranaka nije sporno, jasno proizlazi iz Zapisnika o primopredaji leasinga temeljem kojih je primatelj leasinga vratio tuženiku objekte leasinga, čime se nedvojbeno utvrđuje kako su objekti leasinga bili predani primatelju leasinga budući je istih bio u posjedu.

6.2. Budući da su predmetne činjenice, koje osim što između stranaka nisu sporne, utvrđene i uvidom u ugovore o leasingu koji prileže spisu, to je nedvojbeno utvrđeno postojanje ugovornog odnosa tuženika i trgovačkog društva Ridecar d.o.o. u smislu odredbe čl. 51 i čl. 52 sve Zakona o leasingu („Narodne novine“ br. 141/13), sukladno kojem je tuženik kao davatelj leasinga predao primatelju leasinga objekte leasinga za koje se primatelj leasinga obvezao plaćati naknadu, za plaćanje koje je tužitelj jamčio u smislu odredbe čl. 104 i čl. 105 sve Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje u tekstu ZOO).

7. Nadalje, a uvidom u Izjavu o raskidu ugovora o operativnom leasingu te Izjavu o raskidu ugovora o financijskom leasingu te presliku povratnice, utvrđeno je kako je tuženik 13.05.2019., raskinuo ukupno 106 ugovora o leasingu i to zbog neplaćanja minimalno dva obroka naknade za leasing po svakom sklopljenom ugovoru, koje Izjave je istoga dana, preporučeno putem pošte, dostavio primatelju leasinga, pozvavši istog na platež cjelokupno dospjele tražbine

- u iznosu 62.359,66 eur temeljem Izjave o raskidu 52 ugovora o operativnom leasingu

-u iznosu 351.524,42 eur temeljem Izjave o raskidu 54 ugovora o financijskom leasingu,

te na povrat svih 106 vozila objekta leasinga.

7.1. Ukazuje se pri tome kako je Izjavom o raskidu operativnog leasigna, a sukladno čl. 19.3. Općih uvjeta operativnog leasinga, tuženik izvršio obračun na ime dospjelih ne naplaćenih obroka naknade za leasing za 52 vozila koja su bila predmetom leasinga, pozvavši primatelja leasinga na podmirenje tako dospjelog dugovanja u ukupnom iznosu 62.359,66 eur.

Međutim Izjavom o raskidu financijskog leasinga, tuženik je sačinio obračun sukladno odredbi čl. 19.3. i čl. 19.4. Općih uvjeta financijskog leasinga, pozvavši primatelja leasinga na uplatu kako dospjelih ne naplaćenih mjesečnih leasing obroka i troškova za 54 vozila koja su bila predmetom leasinga, u iznosu 37.155,98 eur, tako i na uplatu preostale vrijednosti objekta leasinga odnosno 54 vozila u iznosu 308.968,44 eur, što ukupno iznosi 346.124,42 eur, kojem iznosu su pribrojani i troškovi za raskid ugovora, naknadu za prijevremeni raskid prema preostaloj vrijednosti vozila, troškovi za pronalaženje, preuzimanje i transferaciju objekta leasinga i zateznu kamatu od dospijeća pojedine obveze do naplate čime sveukupan obračun iznosi 351.524,42 eur.

8. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj ne tvrdi, a time niti dokazuje da bi u razdoblju od 13.05. do 15.05.2019. kada je primatelj leasinga kako je to razvidno iz preslike povratnice, zaprimio ranije navedene Izjave o raskidu, izvršio uplate dospjelih tražbina radi kojih je tuženik raskinuo ugovore o leasingu, to je nedvojbeno kako su svih 106 ugovora o leasingu, raskinuti s 13.05.2019. u smislu odredbe čl. 59 st. 1 Zakona o leasingu u vezi odredbe čl. 19.1. i čl. 19.2 sve Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga (koji članci su identični u Općim uvjetima operativnog i financijskog leasinga), čime je primatelj leasinga bio dužan sukladno Izjavama o raskidu

- izvršiti uplatu dospjele tražbine u ukupnom iznosu 413.884,08 eur odmah po primitku Izjava o raskidu, a najkasnije u roku 7 dana, dakle u razdoblju od 15.05.2019. do 22.05.2019. i to sukladno odredbi čl. 19.3. Općih uvjeta operativnog leasinga te odredbe čl. 19.3. i čl. 19.4. Općih uvjeta financijskog leasinga

- izvršiti povrat svih vozila koja su bila objektom leasinga i to odmah po primitku Izjava o raskidu odnosno 15.05.2019., temeljem odredbe čl. 59 st. 3 u vezi odredbe čl. 60 st. 1 sve Zakona o leasingu u vezi odredbe čl. 20.1 Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga (koji članci su u dijelu obveze povrata vozila identični u Općim uvjetima operativnog i financijskog leasinga).

9. Da primatelj leasinga nije postupio sukladno odredbi čl. 20.1. Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga u vezi odredbe čl. 59 st. 3 i čl. 62 st. 1 sve Zakona o leasingu, odnosno da nije tuženiku 15.05.2019. kada je zaprimio Izjave o raskidu, vratio vozila koja su bila predmetom leasinga, već je vozila vraćao sukcesivno, razvidno je iz Zapisnika o primopredaji iz kojih proizlazi kako su vozila vraćana 29.05.2019., 05.06., 07.06., 11.06. -13.06., 19.06., 21.06., 24.06., 27.06.2019., 01.07., 04.07., 09.07., 11.07., 12.07., 16.07., 18.07., 19.07., 22.07., 23.07., 26.07., 31.07.2019., 02.08., 09.08., 30.08.2019., 13.09. i 24.09.2019., 31.10.2019. i 25.11.2019..

10. Nadalje, iz preslike spisa ovog suda posl.br. Ovr-2226/2019, proizlazi

-kako je tuženik 22.05.2019. podnio FINI Zahtjev za izravnu naplatu tražbine protiv tužitelja, temeljem Zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV-8734/2018 od 23.05.2018. radi zapljene kunske protuvrijednosti 409.939,31 eur na ime potraživanja 106 Ugovora o leasingu naznačenih po brojevima u specifikaciji potraživanja

-kako je Zadužnica ovjerena po Javnom bilježniku Vesni Pučar 23.05.2018., izdana od ovdje tužitelja.

11. Slijedom navedenog, a budući da je nedvojbeno kako primatelj leasinga nije tuženiku vratio objekte leasinga odmah po primitku Izjava o raskidu u smislu odredbe čl. 59 st. 3 i čl. 62 st. 1 sve Zakona o leasingu u vezi odredbe čl. 20.1. Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga, već je ista vraćao sukcesivno počevši od 29.05.2019. do 25.11.2019., dakle nakon što je tuženik 22.05.2019. u smislu odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18 dalje u tekstu Zakon o provedbi) u vezi odredaba OZ-a, pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice koja u smislu odredaba Zakona o provedbi i OZ-a, ima svojstvo ovršne isprave, to su neosnovani navodi tužitelja da bi obračun u Izjavama o raskidu, bio sastavljen protivno odredbama Općih uvjeta.

11.1. Naime, u konkretnom slučaju, a budući da primatelj leasinga nije postupio sukladno ranije navedenim odredbama čl. 59 st. 3 i čl. 62 st. 1 Zakona o leasingu u vezi odredbe čl. 20.1. Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga, odnosno nije vratio tuženiku objekte leasinga po primitku Izjava o raskidu, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 24 Općih uvjeta o financijskom leasingu odnosno odredbe čl. 23 Općih uvjeta o operativnom leasingu. Dakle, upravo je primatelj leasinga svojim postupanjem protivno odredbi čl. 59 st. 3 u vezi odredbe čl. 62 st. 1 Zakona o leasingu, onemogućio tuženika u daljnjem raspolaganju objektima leasinga, a time i sačinjavanju konačnog obračuna potraživanja u smislu odredbe čl. 24 Općih uvjeta o financijskom leasingu odnosno odredbe čl. 23 Općih uvjeta o operativnom leasingu.

11.2. S tim u vezi, a budući da tužitelj ne spori da bi visina dugovanja u trenutku Izjave o raskidu, bila pogrešno obračunata, pri čemu ne dokazuje da bi na ime dugovanja sukladno obračunu u Izjavi o raskidu, a prije pokretanja postupka izravne naplate, bile izvršene bilo kakve uplate, to je ukupno obračunato potraživanje u iznosu 413.884,08 eur, dospjelo sukladno odredbi čl. 19.2. i čl. 19.3. Općih uvjeta operativnog leasinga te odredbe čl. 19.2., čl. 19.3. i čl. 19.4. Općih uvjeta financijskog leasinga, danom primitka Izjave o raskidu 15.05.2019., a najkasnije u roku 7 dana tj. 22.05.2019..

11.3. Stoga je tuženik, a sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 13.2. Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga (koji članci su identični u Općim uvjetima operativnog i financijskog leasinga), temeljem zadužnice pokrenuo postupak izravne naplate. Pri tome se ukazuje kako je postupak izravne naplate pokrenut radi zapljene kunske protuvrijednosti 409.939,31 eur, dakle manjeg iznosa od iznosa ukupnog dugovanja utvrđenih obračunom iz Izjava o raskidu.

12. Nadalje, a uz nespornu činjenicu kako je tužitelj po primitku Obavijesti FINE, 13.06.2019. podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa sredstava sukladno odredbi čl. 210 OZ-a, dakle u vrijeme kada je primatelj leasinga već vratio tuženiku nekolicinu objekta leasinga, to osnovano ističe tužitelj kako je povratom objekta vozila, došlo i do djelomičnog podmirenja utužene tražbine.

12.1. Naime, tuženik je, a temeljem odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 24 sve Općih uvjeta o financijskom leasingu te odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 23 sve Općih uvjeta o operativnom leasingu, po povratu objekta leasinga bio dužan sačiniti konačni obračun potraživanja na način da dospjela potraživanja na ime svakog objekta leasinga umanji za iznos ostvarenih naknada leasinga temeljem ponovnog ugovaranja leasinga sa trećim osobama ili za iznos ostvarene prodaje vraćenih objekta leasinga, uz umanjenje eventulane štete nastale na objektima leasinga za vrijeme dok su isti bili u posjedu primatelja leasinga iz ovog postupka.

13. Slijedom navedenog, a budući da je primatelj leasinga u trenutku primitka Obavijesti FINE te podnošenja prijedloga radi proglašenja nedopuštenosti pljednidbe, izvršio djelomičan povrat vozila koja su bila predmetom leasinga i to u razdoblju od 29.05.2019. do 13.06.2019., to je temeljem odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 24 sve Općih uvjeta o financijskom leasingu te odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 23 sve Općih uvjeta o operativnom leasingu, valjalo utvrditi visinu potraživanja tuženika kroz navedeno razdoblje.

13.1. Stoga je sud prihvatio prijedlog tužitelja te usvojio dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja, pozvavši tužitelja, a po konzultaciji sa sudskim vještakom o visini potrebitog predujma za izradu nalaza i mišljenja, na uplatu predujma troškova financijskog vještačenja u roku 30 dana pod prijetnjom posljedica iz čl. 153 ZPP-a. Međutim, tužitelj nije postupio po raspravnom rješenju suda od 08.08.2023. u vezi rješenja od 08.09.2023., odnosno nije uplatio predujam za financijsko vještačenje u dodijeljenom mu roku, kao niti do 14.02.2024. kada je sud Rješenjem odustao od usvojenog dokaznog prijedloga provođenja financijskog vještačenja, a niti je predujam uplatio do zaključenja glavne rasprave 11.11.2024. .

13.2. Naime, sud je u smislu odredbe čl. 10 ZPP-a u vezi odredbe čl. 4 Zakona o sudovima ("Narodne novine" br.28/13, 33/15 i 67/18) dužan provesti postupak bez odugovlačenja i u razumnom roku, a sve to kako bi na taj način otklonio od RH i eventualni zahtjev za naknadu radi povrede prava stranaka na suđenje u razumnom roku u smislu odredaba Zakona o sudovima kojima je taj postupak reguliran. Kako dakle tužitelj u više od godinu dana nije uplatio predujam za financijsko vještačenje, za koje postupanje/nepostupanje, nije dao baš apsolutno nikakvo obrazloženje niti dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak o opravdanosti razloga takvog ponašanja tužitelja, pri čemu na okolnost slabog imovnog stanja, nije dostavio dokaz niti je tražio oslobođenje od plaćanja troškova postupka u smislu odredbe čl. 172 ZPP-a, tako je sud odustao od tako predloženog dokaznog prijedloga (tako i Županijski sud u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici od 28. listopada 2020. godine posl.br. Gž-290/20).

14. Stoga, a budući da sud ne raspolaže dovoljnim znanjem da bi temeljem spisu priležeće dokumentacije utvrdio u kojoj visini je potraživanje tuženika, a uslijed povrata objekta leasinga, podmireno u smislu odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 24 sve Općih uvjeta o financijskom leasingu te odredbe čl. 20, čl. 22 i čl. 23 sve Općih uvjeta o operativnom leasingu, to tužitelj temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao ispunjenje razloga čl. 50. st. 1 toč. 9 i toč. 10 OZ-a radi kojih je upućen na pokretanje ovog postupka, čime nije dokazao osnovanost zahtjeva.

14.1. Pri tome je sud odbio dokazne prijedloge saslušanja stranaka i predloženih svjedoka budući da je saslušanje istih, a na okolnosti ugovornog odnosa primatelja i davatelja leasinga kao i povrata vozila, irelevantno jer su predmetne činjenice jasno utvrđene iz dostavljene dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke nisu niti osporavale.

14.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

Tuženiku je tako priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, podneska od 16.04.2020., 18.08.2020., 11.01.2023., 24.02.2023., za pristup na ročišta 10.03.2020., 17.07.2020., 12.10.2021., 13.04.2022., 24.10.2022. i 11.11.2024. , za svaku radnju u iznosu po 5.990,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 82.362,50 eur. Tuženiku kao irelevantni za vođenje postupka, a kojima iznosi očitovanja na tijek postupka i traži od suda daljnje postupanje, nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 10.07.2020., 27.05.2022., 30.11.2022., 25.08.2023. i 23.01.2024.. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer predmetni trošak nije dokazao da je imao, a niti je isti specificirao. Tuženik nije postavio zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 151 ZPP-a.

U Zagrebu, 03. siječnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika