Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovi broj: K-21/2024-96

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirne Mavriček kao predsjednice vijeća i Biserke Plesničar te sudaca porotnika Ankice Horvat, Ivana Brglesa i Dražena Tureka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MO, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 31. svibnja 2023. broj KO-DO-13/2023, izmijenjene podneskom od 4. prosinca 2024. te na raspravi 3. siječnja 2025., nakon javne rasprave održane 3. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Maje Jurinec Turk, optuženog MO i njegovog branitelja, odvjetnika Vedrana Juričana, istog dana, ujedno i dana objave

p r e s u d i o j e

I. Optuženi ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i RO, rođene Z, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, po zanimanju kovinotokar, nezaposlen, bez prihoda, neoženjen, bez djece, bez imovine, vojsku služio u Koprivnici i Gospiću 1993., bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan,

kriv je

što je dana 11. ožujka 2023., između 13,00 i 18,45 sati, u [adresa], u obiteljskom stanu u kojem je živio sa svojom majkom RO, osobom starije životne dobe, rođenom **.**.1953., sitne tjelesne građe te teško narušenog zdravstvenog i psihičkog stanja uslijed preboljelih moždanih udara i srčanog udara, dementnom, teže pokretnom, sa slabijim vidom i oslabljenom funkcijom desne ruke uslijed čega se nije mogla brinuti sama o sebi, a koju je prethodno unatrag šest mjeseci verbalno i fizički napadao na način da je vikao na nju, psovao ju i udarao po tijelu, u cilju da ju usmrti, 30-tak puta imenovanu izudarao neutvrđenim tupotvrdim predmetima po glavi i tijelu te na neutvrđeni način pritisnuo njezin prsni koš, kojom prilikom je RO zadobila mnogostruke ozlijede od kojih je patila i trpjela teške bolove, i to u vidu krvnih podljeva lica sljepoočno lijevo, krvnih podlijeva obje ruke, obje noge i prsišta, oguljotine kože leđa i oba koljena, rane razderotine lijeve nadlaktice i iznad lijevog oka, prijeloma III. – VII. te VIII. – IX. lijevog rebra, prijeloma III. – VII. desnog rebra, prijeloma prsne kosti, prijeloma VII. prsnog kralješka, prijeloma lijeve podlaktice i lakta, krvnog podljeva mekog oglavka, krvarenja u meke moždane ovojnice i moždane komore, koje ozljede u ukupnosti predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu te su dovele do traumatskog šoka uslijed čega je RO preminula na mjestu događaja,

dakle, na okrutan način ubio osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi i teže tjelesne i duševne smetnje, a radi se o bliskoj osobi koju je već ranije zlostavljao,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo iz članka 111. točke 1., 2. i 3. KZ/11.

II. Na temelju odredbe članka 111. KZ/11. optuženi ZO se za počinjeno kazneno djelo

osuđuje

NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU

OD 23 (DVADESET I TRI) GODINE.

III. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženom MO se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, računajući od uhićenja 12. ožujka 2023. nadalje.

IV. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11., optuženom MO izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera će trajati 2 (dvije) godine, a izvršavat će se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

V. Na temelju odredbe članka 76. KZ/11., optuženom MO izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

VI. Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora provodit će tijelo nadležno za probaciju odmah nakon izlaska optuženika s izdržavanja kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana, odnosno ako optuženiku ne bude odobren uvjetni otpust.

VII. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP.) nalaže se optuženom MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a na ime putnih troškova za svjedoke iznos od 153,53 eura (sto pedeset tri eura i pedeset i tri centa) i troškove vještačenja u iznosu od 1.236,37 eura (tisuću dvjesto trideset i šest eura i trideset i sedam centi) te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP- a u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu 31. svibnja 2023. optužnicu protiv optuženog MO zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točka 1., 2. i 3. KZ/11. Podneskom od 4. prosinca 2024. te na raspravi 3. siječnja 2025. državna je odvjetnica izmijenila je činjenični opis terećenog kaznenog djela.

2. U očitovanju na optužbu, optuženi ZO izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je prvobitno podnesenom i kasnije izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi ZO, koji je obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Ujedno su, na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP-a, pročitani iskazi svjedoka i vještaka ispitanih na raspravi, pred strankama i to BO, FO, IO, NO, CO, KO, ĐO, VO, UO, MOE, ZOE, ŠO, ŽO, JO, EO, GO, TO, OO, vještakinje dr. PO i vještaka dr. Nenada Horvata od 22. studenog 2024. te od 4. prosinca 2024.

3.1. Nadalje, tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija iz spisa i to ispis dojave PU varaždinske, PP Ivanec od 12. ožujka 2023. (list 16-18), medicinska dokumentacija za žrtvu RO (list 20, 30-71), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 13. ožujka 2023. (list 92-94), zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 12. ožujka 2023. (list 130-138), zapisnik o očevidu na tijelu okrivljenika od 12. ožujka 2023. (list 144 i 145), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija od 15. ožujka 2023. (list 221-229), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. ožujka 2023. (list 231-232), zapisnik o preliminarnom vještačenju materije nalik na drogu od 15. ožujka 2023. (list 233-234). Čita s dopis HZZO-a (list 593), preslik zdravstvenog kartona žrtve RO (list 606), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list 613-619), medicinska dokumentacija za žrtvu RO (listovi 656-660) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

3.2. U skladu s odredbom članka 330. stavkom 3. ZKP-a, na raspravi su reproducirani: snimka dojave Hitnoj medicinskoj pomoći (koja se nalazi na DVD-u, na listu 124 spisa), fotodokumentacija očevida mjesta događaja te očevida na tijelu optuženika, fotografije izdvojene nakon pretrage mobilnog uređaja optuženika (koje prileže na DVD-u na listu 670 spisa).

3.3. Uz suglasnost stranaka, na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP- a, pročitana je slijedeća dokumentacija iz spisa: analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za okrivljenika od 22. ožujka 2023. (list 235-250), zapisnik o obdukciji od 20. ožujka 2023. (list 204-209), nalaz i mišljenje toksikološkog vještačenja od 24. travnja 2023. (list 359-361), nalaz i mišljenje sudskog-medicinskog vještaka dr. PO (list 369-370) te nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvata (list 375-388 i s listova 691-696 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, ocjenjujući da su provedenim dokazima nedvojbeno utvrđene sve odlučne činjenice. Nije prihvaćen prijedlog državne odvjetnice za ispitivanje u svojstvu svjedoka djeteta LO, koji je u vrijeme spornog događaja imao 12 godina, a boravio je u susjednom stanu. Naime, prema iskazu njegove majke ZOE, LO je u vrijeme inkriminiranog događaja imao slušalice na ušima zahvaljujući kojima nije čuo što se događalo u susjednom stanu, pa je prijedlog za njegovim ispitivanjem (kojeg državna odvjetnica nije obrazložila, ni naznačila okolnosti koje bi trebalo utvrditi ispitivanjem djeteta) vijeće odbilo u skladu s odredbom članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP-a. Nadalje, nije prihvaćen dokazni prijedlog optuženika za provođenje kombiniranog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja pokojne žrtve RO i to stoga jer je prilikom ispitivanja na raspravi vještaku psihijatru dr. Nenadu Horvatu predočena medicinska dokumentacija za žrtvu RO, kojom prilikom se vještak očitovao o psihičkoj bolesti žrtve i manifestacijama te bolesti, pri čemu je vještak dr. Horvat odgovorio na sva pitanja stranaka, tako da se provođenje predloženog kombiniranog vještačenja ukazalo kao nevažan dokazni prijedlog.

5. Iznoseći svoju obranu, optuženi ZO je iskazao da je njegova majka RO s kojom je živio, imala dva moždana udara. Prvi moždani udar dogodio se 2018., a drugi moždani imala je 2022. uslijed kojeg je zadobila i srčani udar. Već nakon prvog moždanog udara majka je govorila da ne vidi i da ima mrenu, zbog čega je dogovorio pregled u optici Fokus gdje su ustanovili da RO ima tek početak mrene. Dobila je naočale, ali ih nije htjela nositi. I dalje je govorila da ne vidi, iako je na podu vidjela mrvicu kruha koju ni on nije vidio. Prema riječima optuženika, bio je to početak njegovih problema s majkom. Nakon prvog moždanog udara RO bila je nepokretna. Zato se optuženik obratio njezinoj liječnici i ishodio pomoć fizioterapeuta, što je njoj pomoglo, u smislu da se zahvaljujući terapijama mogla dići, hodati po stanu i odlaziti na WC. U prvo vrijeme nakon moždanog udara nosila je pelene, no nakon što se digla i počela hodati, pokojna RO počela je skidati pelenu, govorila je da njoj pelene ne trebaju, ali se često znala pomokriti. Događalo se često da se pomokrila u krevetu, zbog čega je optuženik, kako navodi, više puta dnevno morao mijenjati posteljinu. U početku, kada je još nosila pelene, tada joj je pelene mijenjala susjeda jer je njemu, kao muškarcu, bilo neugodno majci mijenjati pelene. Kasnije, kada je odbacila pelenu, tada je hodala samo u gaćama.

5.1. Tvrdnja je optuženog ZO da ga je majka psihički zlostavljala time što ga nije slušala, odbijala je pelenu, kada joj je stavljao pelenu borio se s njom, odbijala je hranu i lijekove, odbijala je čak i vodu piti, pa je zbog toga „puknuo“. Jednom prilikom, kada je otišao k njezinoj sestri po ručak, po povratku je zatekao majku na prozoru. Sjedila je na otvorenom prozoru i rekla mu da se hoće baciti kroz prozor. Od tada je zbog majke neprekidno bio pod stresom i u strahu za nju, strepio je da njegova majka ne bi učinila isto što i jedan njezin prijatelj koji se bacio s prozora. Optuženi ZO je napomenuo da je majku poticao da izađe van, da ode u park, među ljude, ali ona je „uvijek sve gledala negativno, u njoj nije bilo ni grama pozitive.“ Skroz se zapustila, nije vodila računa o svojoj higijeni, nije mu dopuštala da ju opere, nije si htjela oprati kosu, nije mu dozvolila da joj odreže nokte na nogama. Skidala se i znala je doći gola pred njega. Jednom prilikom, kada je k njemu došla prijateljica, njegova je majka došla pred njih u gaćama i majici. U svemu mu se inatila, počela je mokriti po stanu tako da je optuženik, kako navodi, morao paziti gdje staje da ne zagazi u mokraću. Prema iskazu optuženika, žrtva RO znala se pomokriti na pragu WC-a, pa mu se čini da je od njega radila budalu, da mu se inatila, jer joj je ponudio pomoć da je odvede do WC-a, a ona se unatoč tome znala pomokriti na ulazu u WC.

5.2. Napomenuo je da je unatoč svemu majka za njega uvijek bila na prvom mjestu. O njoj je vodio računa više nego o samom sebi. Uvijek ju je pitao što hoće jesti, znao joj je kupiti fritule, kebab, što god je htjela. Tuširao ju je, mijenjao joj pelene, tako da je njegov život bio potpuno podređen majci. Dok se spremao nekuda ići, majka mu je znala reći da nje više neće biti kada se bude vratio. Zato je strepio. Znao ju je zvati pod radnim vremenom i provjeravati kako je, ali mu se majka nije htjela javiti. Zato je pod pauzom dolazio s posla kući provjeriti kako je ona, pri čemu ju je nalazio popišanu. Zbog takvog stanja i činjenice da ga majka nije htjela slušati bio je psihički rastrojen. Jednom prilikom njegova ja majka s unutarnje strane zaključala vrata, zbog čega nije mogao ući u stan, pa je lupao po vratima, dozivao je majku, zvao ju je na fiksni i na mobilni telefon, no ona mu se nije javljala. Bio je zabrinut zato što mu je često govorila da će sebi nešto učiniti, svašta mu je prošlo kroz glavu, pa je razvalio vrata, a njegova majka RO bila je u stanu. Kada ju je pitao zašto mu nije htjela otključati vrata, ona mu se samo smijala. Time što mu je govorila kada je negdje odlazio da nje više neće biti kad se bude vratio, majka ga je psihički uništila. Brinuo se da bi joj sve pružio, no ona to nije cijenila, u očima joj je vidio da je njoj „sve ravno“.

5.3. Što se tiče događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka, optuženi ZO je iskazao da je tom prilikom „puknuo“ te se ne sjeća što se dogodilo. Kaje se zbog toga što je učinio, no inkriminiranog događaja se ne sjeća. Sjeća se da žrtva RO cijeli taj dan nije htjela piti vodu, odbijala je popiti tabletu koju je morala popiti. Naime, tog je dana ujutro, oko 10,00 ili 11,00 sati otišao s prijateljem na kavu i pivo. Budući da je i inače bio pod stresom, još je prethodne večeri popušio jedan joint marihuane te je i kritičnog dana s prijateljem popušio još jedan joint i popio dvije ili tri pive. Kući je došao otprilike u vrijeme ručka. Majka i on bili su svaki u svojoj sobi. Ona je trebala popiti vodu i tabletu, ali nije htjela, no nakon toga kod njega je nastupio „black out“, došla mu je „žuta minuta“ te se ne sjeća što se dalje događalo. Optuženik je napomenuo da je njegova majka RO nekih dva ili tri tjedna ranije odbijala piti vodu. Znala je popiti svega jednu čašu vodne dnevno, a odbijala je i hranu.

5.4. Iznoseći svoju obranu, optuženi ZO je u više navrata istaknuo da ga ja majka psihički uništila. Potvrdio je da zna da je ona bila bolesna, da je bolovala od psihičkih bolesti i da nije imala volje za život. Zato je bio kod njezine liječnice i ishodio za majku uputnicu za psihijatriju. Isticao je u svojoj obrani da je na svaki način brinuo o majci, o njezinoj prehrani i higijeni, tuširao ju je koliko mu je dozvolila, čistio je stan, a kraj svega toga još je i odlazio na posao. Nije se htio svađati s njom, ali misli da ga je majka htjela isprovocirati. Napomenuo je da nikad nije bio fizički nasilan prema majci, samo joj je dao šamar toga dana kada se dogodio inkriminirani događaj. Sjeća se naime da ju je ošamario taj dan kada je odbila popiti vodu i tabletu i nakon toga je nastupio „black out“. Upitan o razlozima zbog kojih se svađao s majkom, optuženi ZO je iskazao da je znao doći kući s posla iza 22,00 sata i zateći majku na podu. Smatra da je normalno da su se tada posvađali. Nalazio ju je popišanu, golu, krevet i cijeli stan je znao biti popišan. Dnevno je dva ili tri puta prao rublje jer je RO tri ili četiri puta dnevno mokrila u krevet. Takvo stanje da je žrtva svaki dan mokrila u krevet trajalo je zadnjih godinu dana. Često se znala pomokriti neposredno prije nego li je on trebao ići na posao, u poslijepodnevnu smjenu koja je počinjala u 14,00 sati. Zato ga je briga oko majke teško psihički opterećivala. Opisujući dalje pojedine situacije vezane uz njegovu skrb o majci, optuženi ZO je u svom iskazu naveo da je jednom prilikom primijetio da majka nije dobro, jer ju je pri hodu zanosilo u lijevu stranu, pa je zvao liječnicu koja je došla u kućnu posjetu te tom prilikom izdala uputnicu za hospitalizaciju RO. Nazvao je sanitet, dogovorio prijevoz majke u bolnicu, pripremio ju je za bolnicu, ali kad je sanitet došao RO je digla ruke i rekla da ne želi ići u bolnicu. Nagovarali su je tada 15 minuta, ali ona nije pristala ići sa sanitetom, tako da je optuženik morao potpisati za majku da odbija hospitalizaciju. Osim toga, često ju je znao naći kako leži na podu, pa je tako jednom prilikom RO skinula čisto rublje sa stalka na kojem se sušilo, prostrla ga je po podu i legla na rublje. Rekla mu je tada da je njoj tako dobro. Nekih pet ili šest mjeseci prije inkriminiranog događaja njegova je majka često padala. On ju je znao podići, no uskoro je opet čuo da je pala, kao da hoće biti na podu. Znala je doći gola pred njega, nije mu se javljala na telefon dok ju je zvao da bi provjerio kako je, inatila mu se i smijala. Znala se pomokriti na pragu WC-a i reći mu da joj je „malo pobjeglo“, no pri tom mu se smijala. Veliku nuždu nikad nije napravila na podu ili krevetu, to je uvijek obavila na WC-u. Dan prije inkriminiranog događaja (koji se zbio u subotu), došao je pod pauzom kući oko 18,00 sati i zatekao razbijeno staklo na vratima sobe. Staklo je bio rasuto po podu, a njegova majka RO imala je ozljede na laktu i na glavi. Nazvao je šefa i molio da ostane kod kuće.

5.5. Vezano za predmetni događaj, optuženi ZO je iskazao da njegova namjera nije bila ubiti majku, niti je to planirao. To mu nije ni palo na pamet. Jer, da je to planirao, učinio bi to ranije, a ne da je prethodnih pet ili šest godina bio u takvom stresu i brizi, psihički zlostavljan od majke RO. Zadnjih mjesec dana prije inkriminiranog događaja pokojna RO odbijala je piti vodu, nije htjela jesti ni uzimati lijekove, pa je, prema riječima optuženika, sve to kulminiralo kritičnog dana kada je doživio „black out“ zbog čega se spornog događaja ne sjeća. Upitan o tome je li tražio neku drugu mogućnost za skrb o majci, optuženi ZO je iskazao da se raspitivao za smještaj majke u dom za starije, ali je ona govorila da ne želi u dom. Napomenuo je da je bio sin jedinac. Nakon očeve smrti naslijedio je stan u kojem je njegova majka RO imala pravo doživotnog uživanja. Optuženik je iskazao da se na taj način njegova majka osigurala da je ne može iseliti iz stana te da je zato nije mogao smjestiti u dom, jer da ona „nije htjela izlaziti iz stana, a pišala je po stanu“. Tvrdi da se žrtvovao za majku, odlazio je za nju kod liječnika, po lijekove, brinuo o njezinoj higijeni, kraj svega je i odlazio na posao. Nije mogao za majku dati više od toga što joj je dao i učinio za nju. Smatra da ga pokojna RO namjerno nije slušala i da je namjerno mokrila po stanu, jer je znala mokriti i pri tom ga je gledala i smijala mu se. Radila je budalu od njega.

5.6. Vezano uz konzumaciju droge i alkohola, optuženi ZO je iskazao da nije ovisnik o drogama ili alkoholu. Međutim, zbog takvog teškog života morao se ponekad opustiti, pa je znao popiti par piva, tjedno je znao popušiti par jointa. Kad god je izlazio negdje, na neki rođendan, majka mu je uvijek govorila da je više neće naći dok se bude vratio. Zato ju je znao zvati dok je bio na kakvoj fešti, ali mu se ona nije htjela javiti na telefon, tako da je nakon nekih dva sata odlazio kući da bi bio s majkom, što je sve utjecalo na njegov privatni život. Imao je emotivnu vezu s jednom djevojkom, ali problemi s majkom utjecali su i na taj dio njegovog života. Naime, nije mogao biti s djevojkom, jer je uvijek mislio kako je majka, budući da je ona imala crne misli, uvijek je prijetila i govorila da će si nešto učiniti. Optuženik je iskazao da je njegova majka RO uvijek bila negativna. Tijekom šest godina nikad je nije vidio da bi se nasmijala ili rekla nešto pozitivno. Nakon prvog moždanog udara k njoj je dolazio fizioterapeut, a i optuženik je htio vježbati s njom. Vježbali su u njegovoj sobi, ali kratko, svega pet minuta, jer ona nije imala volje nizašto.

5.7. Na postavljena pitanja o inkriminiranom događaju, odnosno onome čega se sjeća, optuženi ZO je iskazao da je doživio „black out“ i da se ničega ne sjeća. Međutim, sjeća se da je pozvao hitnu pomoć, da su došli liječnici i da je razgovarao s njima. Ne sjeća se da bi mrtvozorniku rekao da je majku znao ošamariti, ni da bi čistio stan prije dolaska policije. Sjeća se samo da je stavio na pranje plahtu i poplun. Smatra da su svjedoci, iz čijih iskaza proizlazi da je majku znao tući, to pogrešno shvatili. Naime, tvrdnja je optuženika da je njegova majka znala govoriti „nemoj, boli me“ zato jer ju je podizao s poda, a ne zato što bi je tukao. Upitan o razbijenom lusteru, optuženik je odgovorio da je luster razbijen prije inkriminiranog događaja, ali nije znao objasniti kako to da je staklo od lustera nađeno u kanti za smeće. Ne sjeća se slomljene metle, ni vremena koje je prošlo do poziva hitne pomoći. Na kraju je napomenuo da se kaje, da nije imao namjeru ubiti majku, niti je to planirao, no spreman je snositi posljedice. Svojoj majci želio je sve najbolje, ali u njemu se sve nakupilo tijekom godina i sada mu je jako žao.

5.8. Dopunjujući svoju obranu na raspravi 3. siječnja 2025., optuženi ZO je u bitnome potvrdio svoje ranije navode ponovno ističući da se kaje, ali da je majka njega psihički zlostavljala, psihički ga je uništila time što je odbijala hranu, vodu i lijekove, spavala je gola, gola je hodala pred njim. Zato mu je došla "žuta minuta", doživio je "black out" te se ne sjeća što se dogodilo kritičnog dana. Nije planirao učiniti nešto takvo majci. Brinuo se o njoj godinama, učinio je za nju sve što je mogao. Kad god je ona nešto trebala ili htjela, on se za to pobrinuo. Ona mu je uvijek bila na prvom mjestu. Napomenuo je da su svi uvažavali njegovu brigu o majci jer je toliko brinuo o njoj i svi su time bili oduševljeni. Ljudi su ga pitali kako to izdrži i on je uvijek nastojao biti pozitivan, dok se s druge strane njegova majka "zatvorila", ništa nije htjela slušati i uvijek je bila negativna. Poticao ju je da izađe van, da se druži i razgovara s ljudima, a ona je sve to odbijala. Dok se spremao za posao znala se pomokriti, pa je morao čistiti za majkom, koja mu se smijala. Na taj ga je način psihički zlostavljala. Nije se dala prati, ni šišati, nije dala rezati nokte, a pelenu koju joj je stavio, skinula je i bacila pred njega. Vezano za tvrdnju da ju je poticao da izađe među ljude i na pitanje o tome je li njegova majka RO bila pokretna, optuženi ZO je odgovorio da je ona mogla hodati po stanu, "pa ako je mogla hodati po stanu, mogla je i izaći među ljude". Potvrdio je da je njegova majka teško hodala, napominjući pri tom da je ona ipak mogla hodati uz pomoć štake koju joj je nabavio. Tjerao ju je da razmišlja pozitivno, no ona je uvijek razmišljala negativno i zapustila se kao da je biljka, izgubila je volju za život. Kap koja je prelila čašu, prema riječima optuženika, jest događaj kada ju je našao da se sprema baciti kroz prozor. Bilo je to nakon prvog moždanog udara, u vrijeme kada je već mogla stati na noge. O tome je razgovarao s liječnicom njegove majke, ali ona nije poduzela ništa i nije mu znala odgovoriti na pitanje zašto to majka hoće učiniti. Napomenuo je da je njegova majka znala zaključavati vrata i nije ga puštala u stan, a zbog svega toga nije imao privatni život. Njegov se život svodio samo na posao i brigu o majci.

6. Iako optuženik poriče učin kaznenog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret, vijeće je temeljem analize provedenih dokaza i ocijene njihove vjerodostojnosti, i to svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, kako to nalaže odredba članka 450. stavka 2. ZKP-a, bez imalo sumnje utvrdilo da su se u ponašanju optuženog MO ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1., 2. i 3. KZ/11.

7. Prije svega, u postupku se ukazalo nespornim da je optuženi ZO, kao sin jedinac, živio s majkom RO u [adresa], u stanu na adresi [adresa]. Prema tome, žrtva RO, kao njegova majka, optuženom DO bila je bliska osoba u smislu odredbe članka 87. stavka 9. KZ/11. Nesporno je, potvrdio je to i optuženik u svom iskazu, da je žrtva RO bila narušenog zdravstvenog stanja, jer je preboljela dva moždana i srčani udar te imala psihičke smetnje. Nema sumnje da je žrtva RO, rođena **.**.1953., preminula dana **.**.2024., što je konstatirao liječnik [adresa] dr. FO te potom i mrtvozornik dr. UO.

8. Međutim, s obzirom na to da se optuženi ZO ne sjeća spornog događaja, a u pozivu hitnoj pomoći izjavio je da je majka pala i da je unatrag dva mjeseca stalno padala te s obzirom na konstataciju iz obrasca medicinske dokumentacije o pacijentu koji je sastavio liječnik iz tima hitne medicinske pomoći (list 20 spisa) prema kojem je RO preminula uslijed zatajenja srca (dijagnoza I46), u postupku se ukazao spornim što je uzrok smrti žrtve RO, odnosno je li imenovana preminula nasilnom smrću, kako tvrdi državni odvjetnik u optužnici. Posljedično, u postupku se ukazalo spornim je li optuženi ZO prouzročio smrt majke, je li pri tom postupao s izravnom namjerom da je ubije, kako tvrdi državni odvjetnik, što optuženik osporava tvrdeći da je doživio "black out" (u smislu zamračenja svijesti), da mu je došla "žuta minuta" te da nije namjeravao ni planirao ubiti majku. Stoga je u postupku bilo sporno i pitanje ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja djela. Ujedno, tijekom postupka trebalo je utvrditi je li žrtva RO bila osobito ranjiva zbog svojih godina te težih tjelesnih i duševnih smetnji, je li ubijena na okrutan način te je li optuženi ZO svoju majku već ranije zlostavljao na način da bi je unatrag šest mjeseci verbalno i fizički napadao, vikao na nju, psovao je i udarao po tijelu, što optuženik poriče, tvrdeći da su se samo svađali.

9. Iz snimke poziva hitnoj medicinskoj pomoći, koja snimka je reproducirana na raspravi, proizlazi da je kritičnog dana nešto prije 19,00 sati, optuženi ZO nazvao Zavod hitne medicine Varaždinske županije i djelatnici koja je zaprimila njegov poziv rekao da mami nije dobro, da je pala, da već dva mjeseca stalno pada, zato ima s njom problema, da je sva plava, da je pala na glavu i da nije dobro. Prilikom tog telefonskog poziva optuženik je rekao da je bio vani, a da je njegova majka pala i da već mjesec dana odbija piti lijekove, da ne zna što se dogodilo, ali da nije dobro. I jučer da je razbila staklo, da „opada već mjesec dana, svaki dan opada“. Na upit je li majka pri svijesti, optuženik je odgovorio da nije baš pri svijesti, da ne reagira kad je zove, ali oči otvara. Na upit da li diše i neka provjeri da li majka diše, optuženi ZO je izjavio da njegova majka ima otvorene oči, da diše, ali teško, bori se za zrak, da se već dva ili tri dana bori za zrak. Optuženik je pri tom pojasnio da je njegova majka RO imala dva moždana udara i jedan srčani udar, da ju je prije nekog vremena zanosilo u lijevo, da se zapustila i da je teško hodala i teško govorila, a takvo stanje da samo gleda u jednu točku traje već dva ili tri sata. Nakon što je na pitanje ima li temperaturu optuženik odgovorio da nema, dispečerka koja je zaprimila poziv izjavila je da hitna pomoć kreće odmah.

9.1. Dakle, iz snimke poziva hitnoj medicinskoj pomoći proizlazi da je optuženi ZO kao razlog zbog kojeg majci nije dobro naveo da je pala, da je svaki dan padala protekla dva mjeseca, da je pala na glavu i da je sva plava. Izjavio je da je teško hodala i teško govorila, da sada diše, ali teško, da se bori za zrak i da gleda u jednu točku te da takvo stanje traje dva ili tri sata.

10. Tijekom postupka, na okolnost stanja u kojem je zatečena žrtva RO kritičnog dana, ispitani su u svojstvu svjedoka dr. FO (530-532), AO (532-534) i TO (list 626), koji su kao članovi tima hitne medicinske pomoći intervenirali dana 11. ožujka 2023. oko 19,00 sati na poziv optuženog ZO te svjedok SO (563-565) koji je vršio dužnost mrtvozornika.

10.1. Svjedok FO, liječnik u timu hitne pomoći, potvrdio je u svom iskazu da su došli na intervenciju u povodu dojave muške osobe da njegova majka nije dobro, odnosno da teško diše. Na vratima ih je dočekao optuženik, prošli su kroz hodnik do sobe u kojoj je na krevetu ležala ženska osoba. Osvjetljenje u stanu bilo je slabo, a došavši do žene koja je ležala na krevetu svjedok FO joj je opipao karotidnu i radijalnu arteriju, odnosno centralni i periferni puls te je utvrdio da žena ne diše, da je mrtva i to nekoliko sati, odnosno dva ili tri sata, kako je to već ranije iskazao tijekom istrage. Svjedok FO se ne sjeća što je u konkretnom slučaju dalje poduzeo, no potvrdio je da je u takvim situacijama pravilo pozvati mrtvozornika. Ne sjeća se više je li na tijelu žene vidio kakve hematome, s obzirom na to da kao liječnik svakodnevno obavlja brojne intervencije. Međutim, nakon što su mu predočeni navodi iz ranijeg iskaza kojeg je iznio tijekom istrage, svjedok FO je potvrdio da je na rukama žene vidio hematome za koje je tada pretpostavio da su mrtvačke pjege, što ga je zavaralo. Nakon što je konstatirao da je žena mrtva, dalje je nije pregledavao. Upitan o tome je li tom prilikom razgovarao s optuženikom, svjedok FO je na raspravi iskazao da se toga ne sjeća, a po predočenju njegovih navoda iz iskaza kojeg je iznio pred državnim odvjetnikom, svjedok je potvrdio da je točno ono što je ranije iskazao u smislu da je razgovarao s optuženim ZO koji mu je rekao da je bio s majkom od ručka, odnosno od 13,00 sati, da se njegova majka već duže osjećala loše, da je zadnjih mjesec dana često padala po stanu i da ju je ošamario rukom po licu. Iz iskaza svjedoka FO proizlazi da nakon što mu je priopćeno da mu je majka mrtva, optuženi ZO nije pokazivao emocije. Nadalje, svjedok FO je potvrdio da je konstatirao da je smrt RO nastupila uslijed zastoja srca te da nije posumnjao da bi bila riječ o nasilnoj smrti, no dopustio je mogućnost da je u tom dijelu došlo do određenog propusta s njegove strane.

10.2. Svjedok AO pamti da su kritične zgode upućeni na intervenciju u povodu dojave i sumnje da je žena, koja je ranije već imala moždani udar, ponovno imala moždani udar, da je padala i da je zbog toga sva plava. Iz iskaza svjedoka AO proizlazi da su ženu zatekli na krevetu, u ležećem položaju, time da liječnik nije primijetio da žena zbog koje su došli na intervenciju ne diše, pa su mu ukazali na to, nakon čega je i dr. FO potvrdio tu okolnost. Sjeća se da je RO imala posjekotinu iznad lijevog oka koja je bila svježa, lagano je „slinila“ što znači da ozljeda bila vlažna od sukrvice. Sjeća se da je imenovana imala ozljedu na ruci, podlaktica lijeve ruke bila joj je slomljena i deformirana, a kada su stavili elektrode radi utvrđenja ima li srčanog ritma, tada je primijetio na toraksu s lijeve strane veći hematom. Prema iskazu svjedoka AO, po stanu nije bilo krvi, stan je bio čist, a odjeća na žrtvi bila je relativno čista. Stekao je dojam da je krv bila obrisana, budući da ozljede na glavi dosta krvare jer glava ima puno sitnih žilica. Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo tragova krvi, pa po tome zaključuje da je krv bila obrisana. Iako se svih okolnosti više ne sjeća, svjedok je potvrdio da je moguće na krevetu vidio tragove krvi. U konkretnom slučaju sumnju je pobuđivala činjenica da je stan bio čist, osim toga, zaprimili su dojavu da osoba dva ili tri sata gleda u jednu točku, na temelju čega je dispečer posumnjao na moždani udar, a zatekli su sasvim drugačiju situaciju - polomljenu osobu s višestrukim ozljedama. Pitao je liječnika treba li pozvati policiju, no dr. FO mu je odgovorio da ne treba jer da ništa nije sumnjivo, pa je svjedok AO obavijestio mrtvozornika.

10.3. Svjedok TO bio je član tima hitne medicinske pomoći koja je intervenirala na poziv optuženog ZO. Međutim, kao vozač nije ulazio u sobu u kojoj je ležala RO, tako da mu pojedinosti važne za ovaj kazneni postupak nisu poznate. Sjeća se jedino da je žrtva RO ležala na krevetu, da nije davala znakove života, zato su ga poslali u auto po defibrilator, uređaj koji služi za reanimaciju, a ujedno bilježi aktivnost srca, koje aktivnosti u konkretnom slučaju nije bilo.

10.4. Iz iskaza svjedoka dr. UO koji je došao u stan optuženika kao mrtvozornik, nakon što je otišao tim hitne medicinske pomoći, proizlazi da je na krevetu, na kojem je ležala pokojnica i na posteljini vidio tragove krvi, a sjeća se i razbijenog stakla. Na podu, pokraj kreveta vidio je hrpu odjeće, a sjeća se da je optuženik zakopčavao crnu košulju na pokojnoj. Kao što je uobičajeno, razgovarao je tom prilikom s optuženikom, no ne sjeća se više što mu je optuženik rekao. Nakon što je svjedoku UO predočen dio njegovog ranijeg iskaza iz istrage, svjedok je potvrdio da mu je optuženi ZO rekao da je njegova majka bila bolesna, da je doživjela moždani i srčani udar, rekao mu je da je njegova majka bila dementna, da je često padala i da mu se inatila jer nije htjela uzimati hranu i lijekove. Po predočenju ranijeg iskaza, svjedok UO je potvrdio da mu je optuženi ZO ispričao da je toga dana ošamario majku i da ju je znao ošamariti. Osim tragova krvi na posteljini i krevetu, također je tragove krvi uočio na štokovima ili vratima. U pitanju su bile crvene kapljice krvi, po čemu svjedok zaključuje da je u pitanju svježa krv. Došao je do zaključka da je riječ o nasilnoj smrti, pa je izašao iz stana i ispred zgrade je pozvao policiju. U jednom trenutku, kada je bio izvan stana, vidio je optuženog MO koji je izašao na balkon i pogledao gdje se on nalazi. U stan se vratio za nekih desetak minuta zajedno s djelatnicima policije i tada više nije bilo hrpe odjeće koju je ranije zamijetio kraj kreveta, a na krevetu nije bilo posteljine, odnosno ondje je bila samo plahta. Svjedok je pojasnio da se zbog proteka vremena više ne sjeća detalja spornog događaja s obzirom na to da kao mrtvozornik u svom radu pregledava preminule osobe. Stoga ne može reći gdje je točno vidio kapljice krvi, da li na zidu, štoku ili na vratima. No, svjedok je napomenuo da je kroz stan prošao nekih pet metara, kroz hodnik i dio kuhinje i došao do sobe te je na tom potezu negdje uočio kapljice krvi.

11. Ocjena je suda da su svjedoci FO, AO i TO iskreno iznijeli svoja opažanja do kojih su došli tijekom medicinske intervencije u stanu optuženog MO, u povodu dojave da njegovoj majci RO nije dobro. Tom su prilikom utvrdili da RO ne diše, nema vitalnih znakova života, pri čemu je dr. FO zaključio da je imenovana već neko vrijeme mrtva, nekih dva ili tri sata, ali nije uočio znakove nasilja i tom prilikom nije posumnjao u nasilnu smrt, već je zaključio da je RO preminula uslijed zatajenja srca. Nasuprot tome, svjedok AO uočio je tragove nasilja – hematome na tijelu žrtve, posjekotinu iznad lijevog oka koja je bila vlažna od sukrvice, ozljedu na ruci i podlaktici lijeve ruke koja je bila slomljena i deformirana. Sukladno tome je i svjedok UO osim ozljeda na tijelu preminule RO uočio i druge znakove nasilja, poput tragova krvi i razbijenog stakla. Iznijeti navodi svjedoka IO i svjedoka UO o okolnostima na temelju kojih su imenovani svjedoci posumnjali da je žrtva RO preminula nasilnom smrću potvrđeni su sadržajem zapisnika o očevidu od 12. ožujka 2023. u kojem su na više mjesta evidentirani crveni tragovi nalik na krv (na dovratniku vrata, na laminatnom podu, na plahti, na žutim gumenim rukavicama nađenim u kanti za smeće, na jastuku i pokrivaču nađenim u tuš kabini, na odjeći koja je nađena u stroju za pranje rublja, na vratima ormara nađeni su tragovi crvene boje nalik na krv u obliku prskotina i slijevanja te trag nalik na vlas kose, na žuto-zelenoj deki, jastuku i plahti nađeno je više tragova crvene boje nalik na krv u obliku brisotina), zatim razbijeni viseći luster i krhotine stakla od lustera u PVC vrećici Konzum uz iskorištene pelene za odrasle, slomljena drška metle.

11.1. Ujedno, iskazi svjedoka IO i UO potvrđeni su i fotografijama očevida na kojima je prikazano mrtvo tijelo žrtve RO sa opsežnim ozljedama lica, hematomom i posjekotinom iznad lijevog oka, hematomima na obje ruke, pri čemu hematom prekriva veći dio lijeve podlaktice, kao i rezultatima provedene obdukcije i sudskomedicinskog vještačenja, koji će biti izloženi dalje u presudi. Činjenicu da dr. FO nije uočio hematome na tijelu pokojne RO sud pripisuje slabom osvjetljenju u stanu, kao i činjenici da dr. FO, nakon što je utvrdio da je preminula, žrtvu RO nije dalje pregledavao. Uostalom, i sam svjedok FO dopustio je mogućnost da je s njegove strane došlo do pogreške jer je za hematome na rukama žrtve pogrešno zaključio da su u pitanju mrtvačke pjege. Očigledno, zbog slabog osvjetljenja u stanu, svjedok AO nije uočio crvene tragove nalik na krv, što ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza u dijelu u kojem je uvjerljivo i detaljno opisao ozljede na tijelu žrtve RO zbog kojih je posumnjao u njezinu nasilnu smrt.

12. Naime, iz nalaza i mišljenja s listova 204 do 209 spisa, sačinjenog po vještakinji PO dr. med., o obdukciji mrtvog tijela pokojne RO proizlazi da je imenovana umrla nasilnom smrću uslijed mnogostrukih ozljeda i traumatskog šoka uzrokovanog ozljedama. Vanjskim pregledom i obdukcijom na tijelu pokojne RO nađeni su mnogobrojni krvni podljevi i to lica, sljepoočno lijevo, obje ruke, obje noge i prsišta; oguljotine kože leđa i oba koljena; rane razderotine lijeve nadlaktice i iznad lijevog oka; prijelomi III.-VII. lijevog rebra u mamilarnoj liniji te V.-IX. lijevog rebra uz kralješnicu, prijelom III.-VI. desnog rebra u mamilarnoj liniji, VII. desnog rebra u pazušnoj liniji te IV.-VII. desnog rebra uz kralješnicu, prijelom prsne kosti u visini III. rebra, prijelom VII. prsnog kralješka; krvni podljevi mekog oglavka s krvarenjem u meke moždane ovojnice. Krvni podljevi, prema nalazu i mišljenju o provedenoj obdukciji, svaki za sebe predstavljaju tjelesnu ozljedu, ali s obzirom na njihovu brojnost, ti podljevi u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Prijelomi desnih i lijevih rebara, prema mišljenju vještakinje obducentice, kao i prijelom prsne kosti te prijelom VII. prsnog kralješka predstavljaju svaki za sebe tešku tjelesnu ozljedu. U svojoj ukupnosti sve navedene ozljede dovele su do stanja traumatskog šoka koji je doveo do smrtnog ishoda.

12.1. Ocjena je suda da je vještakinja dr. PO savjesno pregledala, evidentirala i opisala ozljede koje je zapazila pri obdukciji mrtvog tijela pokojne RO te nepristrano i nadasve stručno iznijela svoje mišljenje o uzroku smrti, odnosno činjenici da je riječ o nasilnoj smrti jer je žrtva RO umrla uslijed mnogostrukih zadobivenih ozljeda i traumatskog šoka uzrokovanog ozljedama. Stoga, prihvaćajući rezultate obdukcije obavljene po vještakinji dr. PO, sud je bez imalo sumnje utvrdio da je žrtva RO dana **.**.2023. preminula nasilnom smrću, dok se s druge strane uzrok smrti naznačen u obrascu medicinske dokumentacije o pacijentu (list 20) kao zatajenje srca I46 te iskaz svjedoka FO, u dijelu u kojem navodi da je zaključio da je RO preminula uslijed zatajenja srca, ukazuje neuvjerljivim i netočnim jer se temelje na pogrešnoj ocjeni liječnika dr. FO da su hematomi na tijelu žrtve RO mrtvačke pjege.

13. Nadalje, iz rezultata sudskomedicinskog vještačenja provedenog po vještakinji PO, dr. med. (listovi 369 i 370 te iskaz na listovima 629 i 630 spisa) proizlazi da se ozljede utvrđene vanjskim pregledom i obdukcijom mrtvog tijela RO mogu grupirati u nekoliko skupina. Prvu skupinu ozljeda čine ozljede glave u vidu krvnih podljeva mekog oglavka, krvarenja u meke moždane ovojnice i moždane komore, koje čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Te su ozljede nastale višestrukim djelovanjem sile, udarcima tupo tvrdim predmetom. Slijedeću skupinu čine ozljede prsnog koša u vidu prijeloma kostiju (III.-VII. te V.-IX. lijevog rebra, III.-VII. desnog rebra, prsne kosti i VII. prsnog kralješka) s pratećim podljevima mekih tkiva. I te ozljede čine cjelinu te predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu. Ove ozljede nastale su pritiskom od strane druge osobe (primjerice pritiskom koljenima). Nadalje, u posebnu skupinu ozljeda vještakinja dr. PO grupirala je mnogobrojne krvne podljevi glave, ekstremiteta i trupa, koji svaki za sebe predstavljaju tjelesnu ozljedu, no s obzirom na njihovu brojnost, krvni podljevi u njihovoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Budući da su različitog oblika, odnosno neki od krvnih podljeva su izduljenog oblika, isti su mogli nastati udarcima nekog tupo tvrdog predmeta prutastog oblika, dok su neki (krvni podljevi okruglog oblika na rukama) mogli nastati pritiskom jagodice prsta druge osobe. Mnogi krvni podljevi su nepravilnog oblika, međusobno su stopljeni, što ukazuje da su nastali s više udaraca (kao podljevi na lijevoj podlaktici i na mekom oglavku). Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Andrine Kopajr, dr. med., koji dokaz sud u cijelosti prihvaća kao logičan, argumentiran, uvjerljiv, nepristran i stručan, nadalje proizlazi da se unutar nekih krvnih podljeva nalaze i manje rane razderotine (iznad lijevog oka, lijeve podlaktice), što upućuje na zaključak da su nastali udarcima srednjeg intenziteta. Neki krvni podljevi čine cjelinu s podležećim prijelomom kosti (prijelom lijeve podlaktice i lakta), a što znači da su nastali udarcem jakog intenziteta nekog tupo tvrdog predmeta. Ozljede u vidu podljeva vanjske strane lijeve podlaktice, lakta i šake, s obzirom na njihov karakter, vještakinja je opisala kao obrambene ozljede. S obzirom na brojnost i lokaciju, odnosno položaj nanesenih ozljeda, vještakinja dr. PO je mišljenja da je žrtva RO kritične zgode patila, odnosno trpjela teške bolove.

13.1. Zaključno, iz nalaza i mišljenja vještakinje sudske medicine PO, dr. med. proizlazi da su opisane ozljede kod žrtve RO zasigurno nastale od 30- tak udaraca, koji su zadani silom u rasponu od slabog do jakog intenziteta. Gotovo sve ozljede koje je zadobila pokojna RO nastale su udarcima nekog tupo tvrdog predmeta, osim nekih površinskih ozljeda (oguljotine kože i krvni podljev koljena), a koje su mogle nastati padom. Nadalje, gotovo sve površinske ozljede, prema nalazu i mišljenju dr. PO, imaju karakteristike svježih ozljeda, o čemu su suglasno iskazivali svjedoci AO (iz čijeg iskaza proizlazi da je posjekotina iznad lijevog oka žrtve bila vlažna od sukrvice) i UO (koji je na više mjesta u stanu uočio kapljice krvi i po njihovoj boji zaključio da je u pitanju svježa krv). Kraj takvog stanja stvari te s obzirom na utvrđeni mehanizam nastanka ozljeda – uslijed višestrukog djelovanja sile (udarcima slabog do jakog intenziteta po glavi i tijelu, odnosno pritiskom od strane druge osobe), otklonjena je mogućnost da su ozljede kod žrtve RO nastale uslijed ranijih padova žrtve, koji mehanizam nastanka ozljeda je optuženik višekratno spominjao prilikom poziva hitne medicinske pomoći.

14. Dakle, s obzirom na rezultate obdukcije i provedenog sudskomedicinskog vještačenja, koje dokaze u cijelosti prihvaća, ocjenjujući ih vjerodostojnima, sud je bez imalo sumnje utvrdio da je žrtva RO preminula nasilnom smrću, uslijed 30- tak udaraca koji su joj zadani tupo tvrdim predmetima po glavi i tijelu, silom u rasponu od slabog do jakog intenziteta te na točno neutvrđeni način uslijed pritiska na prsni koš, kojom prilikom je RO zadobila mnogostruke ozlijede (i to ozljede glave u vidu krvnih podljeva i krvarenja u meke moždane komore i moždane ovojnice, ozljede prsnog koša u vidu prijeloma kostiju s pratećim podljevima mekih tkiva te mnogobrojne krvne podljeve po tijelu), uslijed kojih je, kao i uslijed traumatskog šoka uzrokovanog ozljedama, preminula dana **.**.2023.

15. Iako optuženik tvrdi da se spornog događaja ne sjeća, pojedini provedeni dokazi nedvojbeno upućuju na zaključak da je upravo optuženi ZO nanio majci RO mnogostruke ozljede te time prouzročio smrt majke. Prije svega, u iskazu kojeg je iznio na raspravi, optuženi ZO nije porekao da je majci RO zadao udarce od kojih je zadobila mnogostruke ozljede uslijed kojih je preminula, nego je u više navrata isticao da mu je žao i da se kaje zbog učinjenog, ali da se ne sjeća što je učinio. Osim činjenice da se ni jedna druga osoba ne dovodi u kontekst spornog događaja kao mogući počinitelj kaznenog djela počinjenog na štetu žrtve RO (prema iskazu optuženika neposredno prije inkriminiranog događaja samo su on i njegova majka bili u stanu), ujedno i tragovi nalik na krv nađeni tijekom očevida na obući optuženika upućuju na zaključak da je upravo optuženi ZO RO, koja mu je bila majka, dakle bliska osoba, zadao 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetima te joj nanio ozljede vidu višestrukih krvnih podljeva lica, obje ruke, obje noge i prsišta, oguljotine kože leđa i oba koljena, rane razderotine lijeve nadlaktice i iznad lijevog oka, prijelom III. – VII. te VIII. – IX. lijevog rebra, prijelom III. – VII. desnog rebra, prijelom prsne kosti, VII. prsnog kralješka, prijelom lijeve podlaktice i lakta te krvni podljev mekog oglavka, krvarenje u meke moždane ovojnice i moždane komore, od kojih ozljeda te traumatskog šoka izazvanog tim je ozljedama je RO preminula.

15.1. Naime, opisujući okolnosti kojih se sjeća, optuženi ZO je iskazao (što je već navedeno u točki 5.3. obrazloženja) da je kritičnog dana 11. ožujka 2023. oko 10,00 ili 11,00 sati otišao na kavu i pivo, popušio s prijateljem jedan joint, vratio se kući u vrijeme ručka, a potom su on i žrtva RO bili svaki u svojoj sobi. Sjeća se da je žrtva RO trebala popiti vodu i lijek, ali nije htjela, a nakon toga mu je došla „žuta minuta“, „black out“, pa se ne sjeća što se dalje događalo. Dakle, iz iskaza optuženika može se zaključiti da nitko osim njega i žrtve toga dana 11. ožujka 2023. nije bio u stanu u [adresa], na adresi [adresa], u kojem se dogodio inkriminirani događaj. Kraj takvog stanja stvari, uz nedvojbeno utvrđenje da je žrtva RO preminula nasilnom smrću, uslijed ozljeda zadobivenih od 30-tak udaraca slabog do jakog intenziteta te ozljeda zadobivenih uslijed pritiska na prsni koš, uz činjenicu da je u zapisniku o očevidu nađen trag crvene boje nalik na krv na obući optuženika (što je prikazano na fotografijama očevida) to sud bez imalo sumnje zaključuje da je optuženi ZO prouzročio smrt majke RO, na naprijed opisani način.

15.2. Osim toga, opisujući okolnosti koje su prethodile inkriminiranom događaju, a kojih se sjeća, optuženi ZO je u svom iskazu naveo da njegova majka nije htjela popiti vodu i tabletu (nakon čega je nastupila „žuta minuta“ pa se ne sjeća što se dalje događalo), koji navod optuženika, uz činjenicu da je iznoseći svoju obranu višekratno ponavljao da ga je psihički iscrpljivalo majčino odbijanje hrane, vode i lijekova, upućuje na zaključak da je povod inkriminiranom postupanju optuženog MO bilo majčino odbijanje vode i lijeka kojeg je trebala popiti.

15.3. Stoga je, slijedom svega izloženog, sud nedvojbeno utvrdio da je žrtva RO preminula nasilnom smrću, uslijed ozljeda koje joj je nanio optuženi ZO, na način da joj je zadao 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetima te uslijed pritiska na prsni koš, pri čemu je žrtva trpjela teške bolove. Što se tiče sredstva kojim je optuženi ZO nanio žrtvi RO naprijed opisane ozljede uslijed kojih je preminula, vještakinja dr. PO je u pisanom nalazu i mišljenju navela da su pojedine ozljede nastale višekratnim djelovanjem sile, udarcima tupo tvrdog predmeta, dok je u odnosu na krvne podljeve koji su izduljenog oblika mišljenja da su nastali udarcima tupo tvrdim predmetom prutastog oblika. U iskazu kojeg je iznijela na raspravi 29. listopada 2024., vještakinja dr. PO je dopustila mogućnost da su krvni podljevi izduljenog oblika nastali udarcima drškom metle. Međutim, slomljena drška metle koja je nađena tijekom očevida u stanu u kojem se dogodio predmetni događaj nije bila predmet vještačenja, zbog čega (čak i kraj činjenice da je tijekom očevida evidentiran razbijeni luster na plafonu, a u košu za smeće, uz iskorištene pelene, nađeno je razbijeno staklo lustera po čemu sud zaključuje da je luster razbijen tijekom inkriminiranog događaja), nema temelja za nedvojbeno utvrđenje da su neke od ozljeda žrtvi RO nanesene drškom metle. Zbog toga je, prihvaćajući nalaz vještakinje sudske medicine Andrije Kopajr, dr. med., sud zaključio da je optuženi ZO majku RO izudarao po glavi i tijelu neutvrđenim tupo tvrdim predmetima.

16. Nadalje, radi utvrđenja okolnosti vezanih uz zdravstveno stanje žrtve RO, tijekom postupka je pribavljena i pročitana medicinska dokumentacija te preslik zdravstvenog kartona žrtve, koja dokumentacija je ujedno predočena vještakinji sudske medicine PO, dr. med. i vještaku psihijatru Nenadu Horvatu, dr. med., koji su se u svojim iskazima očitovali o bolestima od kojih je bolovala i zdravstvenom stanju žrtve RO.

16.1. Na iste okolnosti ispitana je svjedokinja MOE liječnica obiteljske medicine i izabrani liječnik žrtve, koja je u svom iskazu potvrdila da je žrtva RO imala je moždani inzult od kojeg su ostale posljedice u vidu slabosti jedne strane tijela. Nadalje, iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi da je RO imala i psihičke probleme zbog kojih se prije više godina, u vrijeme kada je bila mlađa, liječila na psihijatriji i povremeno je išla kod psihijatra. Kod žrtve RO svjedokinja je uočila da pojedine svoje tegobe doživljava subjektivno, pa je tako tvrdila da ne vidi, ali se ustanovilo da njezino stanje vida nije takvo kako ga RO doživljava. Ona je doista imala slabi vid, ali je ipak vidjela. Jednom prilikom tvrdila je da je ponovno imala inzult, pa je upućena na neurologiju, ali kada je po nju došao sanitet, RO nije htjela ići na daljnje pretrage. Svjedokinja MOE je na poziv optuženika u dva navrata došla u kućni posjet RO početkom veljače 2023., kada joj je optuženi ZO predočio da njegova majka odbija hranu i tekućinu, odbija pelene, izuje se, pa hoda bosa. Prema iskazu svjedokinje HO, pokojna RO se oporavila od inzulta. U početku je bila nepokretna, no oporavila se i mogla je hodati po stanu, do WC-a, mogla je proći nekih pet do sedam koraka i bila je relativno sigurna u hodu, toliko koliko je hodala po stanu. Svjedokinja HO sjeća se samo jednog inzulta i srčanog udara kojeg je RO doživjela tijekom hospitalizacije uslijed inzulta. Osim slabosti jedne strane tijela, kod žrtve RO postojala je i slaba kontrola zadržavanja mokraće, zbog čega je nosila pelene. Bila je sitnije građe. Nakon moždanog udara dobivala je lijekove za srce i za cirkulaciju, ali kasnije nije htjela uzimati propisanu terapiju. Posebno upitana, svjedokinja HO je iskazala da je optuženi ZO redovito dolazio po lijekove i pelene za majku, često je zvao telefonom i tražio savjet kako postupati s njom. U posljednje vrijeme zvao je učestalo i tražio je savjet. Zvao ju je u kućnu posjetu, a kada je obišla pokojnu RO svjedokinja je vidjela da je u stanu sve uredno, da je hrana pripremljena i da je RO uredna. Pokojna RO znala joj se požaliti da njezin sin ode na posao i da nije dovoljno s njom, na druge stvari se nije žalila te svjedokinja nikada nije vidjela tragove zlostavljanja na žrtvi RO.

16.2. Ocjena je suda da je svjedokinja MOE iskreno iskazivala o zdravstvenom stanju žrtve RO i okolnostima kojih se sjeća kao njezina izabrana liječnica, budući da je iskaz imenovane svjedokinje u pretežitom dijelu suglasan sadržaju pribavljene medicinske dokumentacije za žrtvu RO. To što se svjedokinja HO sjeća samo jednog moždanog udara (iako je prema medicinskoj dokumentaciji žrtva u dva navrata hospitalizirana zbog moždanog udara i to 2018. i 2021.) ne umanjuje vjerodostojnost ostalog dijela iskaza svjedokinje HO za kojeg sud nalazi da je iskren, uvjerljiv i vjerodostojan. Naime, sasvim je razumljivo da je kao liječnik, koja medicinsku skrb pruža i drugim svojim pacijentima, svjedokinja MOE zaboravila pojedine okolnosti, koje su uostalom evidentirane u zdravstvenom kartonu žrtve i utvrđene tijekom postupka uvidom u medicinsku dokumentaciju žrtve RO.

17. Naime, nakon što joj je predočena pribavljena medicinska dokumentacija, vještakinja sudske medicine PO, dr. med. je, na temelju te dokumentacije, kao i na temelju podataka dobivenih prilikom obdukcije, na raspravi iskazala da je žrtva RO bila visine 151 cm, mršava, bolovala je od povišenog krvnog tlaka i kronične upale bubrega. U veljači 2018. bila je hospitalizirana na Odjelu neurologije Opće bolnice Varaždin zbog moždanog udara te je ponovno 2021. hospitalizirana zbog recidiva moždanog udara. Kao posljedica moždanih udara kod imenovane ostale su slabost desne ruke i smetnje s vidom, a također u isto vrijeme žrtva je razvila i srčani infarkt. Stoga je dr. PO mišljenja da je žrtva RO u vrijeme smrti bila teže pokretna, sa slabijim vidom, oslabljenom funkcijom desne ruke, srčani bolesnik, pa i psihički bolesna te nije bila u stanju samostalno živjeti i brinuti se o sebi.

17.1. Nadalje, iz iskaza vještaka psihijatra Nenada Horvata, dr. med., proizlazi da je RO bila liječena na psihijatriji još u ožujku 1990., nakon čega je imala propisanu psihijatrijsku terapiju, time da je tijekom 2003. zabilježena epizoda duševnog rastrojstva. Za predmet ovog postupka od osobitog je značaja činjenica da je RO nakon 2018. dijagnosticirana demencija, zbog koje joj je, uz ostalu psihijatrijsku terapiju, propisan antidementiv. Vještak dr. Horvat je napomenuo da je u veljači 2023. u zdravstvenom kartonu žrtve RO zabilježeno da odbija pelene i lijekove. Vještaku su predočene fotografije žrtve koje su, na prijedlog optuženog MO izuzete iz njegovog mobilnog telefona (koje se nalaze na CD-u na listu 670 spisa) na temelju kojih je vještak dr. Horvat ustvrdio da izgled, držanje i pozicija žrtve RO na tim fotografijama nesumnjivo upućuje na zaključak da je njezini ponašanje potpuno dezorganizirano i da je pokojna RO bila potpuno dementna i teško pothranjena. Vještak dr. Horvat je mišljenja da je kod pokojne RO u pitanju bila demencija vaskularnog tipa.

17.2. Naprijed navedena očitovanja vještaka sudske medicine dr. PO i psihijatra dr. Nenada Horvata o bolestima i zdravstvenom stanju žrtve RO sud prihvaća, ocjenjujući da su vještaci savjesno razmotrili cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te svoje mišljenje iznijeli jasno, argumentirano i u skladu s pravilima struke. Osim toga, sud nalazi da je mišljenje sudskih vještaka PO, dr. med. i Nenada Horvata, dr. med., u skladu sa sadržajem medicinske dokumentacije (s listova 30 do 68 te 657 do 660 spisa) iz koje proizlazi da je žrtva RO prvi moždani udar preboljela u veljači 2018., zbog čega je bila hospitalizirana na Odjelu za neurologiju Opće bolnice Varaždin od 13. do 20. veljače 2018., kao i da je 22.listopada 2021. ponovno zaprimljena na Odjel neurologije zbog recidivirajućeg moždanog udara s posljedičnom srednje teškom desnostranom hemiparezom i desnostranom homonimnom hemianopsijom, a liječena je i na Odjelu psihijatrije.

18. Budući da državni odvjetnik optužnicom tereti optuženog MO da je ubio blisku osobu koju je već ranije zlostavljao i koja je, zbog njezine dobi i teže tjelesne i duševne smetnje, osobito ranjiva te, s druge strane, s obzirom na tvrdnje optuženog MO da ga je majka odbijanjem hrane, vode i lijekova, odbijanjem pelena i prijetnjama da nje više neće biti, psihički zlostavljala i da ga je to dovelo do stanja zamračenja svijesti „black out“-a, to se ukazuje potrebnim ovdje u presudi izložiti i detaljno analizirati iskaze svjedoka koji imaju saznanja o odnosu između optuženog MO i njegove majke RO.

19. Svjedokinja BO živi u istoj zgradi u kojoj su živjeli optuženik i njegova majka, u susjednom stanu, tako da njihove kuhinje dijeli samo jedan zid. Iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi da je, na traženje optuženika, vodila brigu o RO nakon što je doživjela moždani udar, u vrijeme kada je nosila pelene pa ju je trebalo presvući. Zato je dolazila ujutro i navečer da bi je oprala i promijenila joj pelenu, što je trajalo možda dva ili tri mjeseca, sve dok RO nije stala na svoje noge, prohodala i od tada je sama išla na WC, pa svjedokinja BO više nije skrbila o njoj. Međutim, optuženik ju je povremeno znao zamoliti da pogleda kako je njegova majka. Svjedokinja je napomenula da je RO za sebe znala reći da je slijepa, ali da nije bila slijepa, već je samo slabije vidjela na desno oko. Bila je pokretna, pa ju je svjedokinja jednom prilikom vidjela da je izašla iz zgrade i otišla do kioska. Što se tiče odnosa optuženog MO prema majci RO, svjedokinja BO je napomenula da je optuženik mazio majku, brinuo se o njoj, pa joj je tako npr. trgao komadiće kruha, iako to nije bilo potrebno, jer je RO imala zdrave ruke, pa je kruh mogla trgati sama. Smatra da je pokojna RO imala sve što joj je potrebno, čak i više od toga. Svjedokinja BO nema saznanja o inkriminiranom događaju jer u to vrijeme ona i suprug nisu bili kod kuće. Međutim, taj tjedan, kada se dogodio sporni događaj, čula je u svom stanu da je optuženi ZO povisio glas na majku i rekao nešto u smislu "kaj si to napravila, hitila si hranu, a kaj bum ja jel, gladan sam, a idem na posel". Nije vidjela, ni čula da bi optuženik bio fizički ili verbalno agresivan prema majci. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je potvrdila da je optuženi ZO sve radio oko svoje majke, čistio je, nabavljao hranu, nudio majci da jede, povremeno je kuhao, a povremeno je hranu nosio od sestre pokojne RO, koja im je znala skuhati hranu za dva do tri dana. Jednom prilikom došla je na poziv optuženika u njihov stan i ondje je zatekla RO obučenu i uređenu, a optuženik joj je tom prilikom rekao da se njegova majka htjela baciti kroz prozor. Tom prilikom svjedokinja BO ju je "našpotala", a žrtva RO se pri tome samo smijala. Smatra da ih je RO htjela prestrašiti. Nije se mogla očitovati o tome koliko dugo je optuženik skrbio o svojoj majci. Smatra da je njegova skrb trajala oko dvije godine, odnosno da je optuženik za majku brinuo još od smrti oca. Tvrdnja je svjedokinje BO da se RO loše odnosila prema optuženom MO. Pozvana da pojasni ovaj svoj navod, svjedokinja BO je iskazala da se RO nije dala prati, pa je tako jednom prilikom, dok ju je optuženikova majka pozvala da je ošiša, svjedokinja vidjela da je kosa RO prljava, kao da ima koru na glavi pa joj je prije šišanja morala oprati kosu. Nadalje, pojašnjavajući svoju tvrdnju o lošem ponašanju žrtve RO, svjedokinja BO je iskazala da je jednom prilikom, kada joj je donijela juhu, zatekla je RO u gaćama. Rekla joj je da ne može takva hodati po stanu, ali ju RO nije slušala jer se bila tvrdoglava. Svjedokinja je ujedno potvrdila da na istom katu u njihovoj zgradi živi i obitelj CO. Nema saznanja o odnosima optuženika s tom obitelji, ali se sjeća da je pokojna RO znala odlaziti k susjedima CO i da su je oni prije puno godina otjerali jer im je smetala. Napomenula je da je u medijima pročitala da je optuženi ZO ubio nepokretnu i slijepu majku, ističući da to nije istina jer da pokojna RO nije bila ni nepokretna ni slijepa. Nije od drugih čula da bi optuženik bio nasilan prema majci ili da bi maltretirao svoju majku, a da je nešto takvo čula, tada bi se obratila optuženiku i razgovarala bi s njim jer ga se ne boji. Vidjela je samo da je optuženik brižan i da skrbi o majci.

20. Svjedokinja KO također živi u istoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], dugogodišnja je susjeda optuženika te je poznavala i njegovu majku. Stan u kojem živi nalazi se na drugom katu zgrade, ali nije neposredno iznad stana u kojem su živjeli optuženik i žrtva. Iako je 11. ožujka 2023. bila kod kuće, nije čula ništa, tako da nema saznanja o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka. Svjedokinja KO je u svom iskazu za pokojnu RO navela da je bila "psihički promijenjena osoba", koja mnogih stvari nije bila svjesna. Pozvana da pojasni ovu svoju konstataciju, svjedokinja je spomenula dva događaja koji, po njezinom mišljenju, opisuju stanje u kojem se nalazila RO. Naime, od susjeda je čula za slučaj kada je RO zaključala ulazna vrata stana, tako da optuženik nije mogao ući, pa je morao provaliti. U stanu je tada zatekao RO kako sjedi na stolici i smije mu se. Osim toga, jednom prilikom vidjela je RO na stubištu, bosu, u spavaćici. Tom prilikom RO joj je rekla da njenog sina MO više nema, da je umro i po tome je svjedokinja KO shvatila da sa RO nešto nije u redu. Poznato joj je da je pokojna RO bila u bolnici, da je imala razne bolesti, da je imala infarkt i inzult te da je optuženi ZO brinuo o njoj. Pripremao joj je hranu, za vrijeme pauze dolazio je s posla da bi joj dao jesti. Nikad nije vidjela optuženika pod utjecajem alkohola. Poznato joj je i da se pokojna RO oporavila od infarkta i inzulta, da je hodala, ali je govorila da ne vidi dobro pa ju je optuženik vozio k liječniku, no svi su rekli da ona dobro vidi i da nema mrenu. Svjedokinja je potvrdila da su susjedi pričali da čuju povišene tonove iz optuženikovog stana, no pritom je napomenula da ona zapravo ne zna što se događalo. Misli da je s optuženikom razgovarala o smještaju njegove majke u starački dom. Razgovarala je više puta s optuženikom, no on nikada ništa nije govorio protiv svoje majke. Brinuo se o njoj na način na koji bi se rijetko koji muškarac brinuo o svojoj majci. Od susjede koja je odlazila u njihov stan da bi nahranila ili presvukla pokojnu RO svjedokinja Mesec čula je da je u njihovom stanu sve čisto i sve u redu, a sama je znala viđati optuženika koji je dolazio s posla za vrijeme pauze te užurbano odlazio u trgovinu i donosio majci hranu. Upitana o fizičkoj konstituciji žrtve, svjedokinja KO je iskazala da je pokojna RO bila izrazito mršava.

21. Iz iskaza svjedokinje NO, koja sa svojom obitelji živi u susjednom stanu, na istom katu zgrade u kojoj su živjeli optuženik i njegova majka, tako da njihove stanove dijeli samo zid, proizlazi da su se prije inkriminiranog događaja znale čuti svađe i psovke kojima je optuženik psovao svoju majku, a čulo se i lupanje, no kritičnog dana imenovana svjedokinja nije ništa čula, tako da o događaju koji je predmet ovog postupka nema saznanja. U nedjelju prije inkriminiranog događaja, nakon ručka, kada se odmarala, čula je da je optuženik psovao majku RO, koja je očito negdje krenula, budući da je optuženik govorio "kuda si krenula?". Tom prilikom svjedokinja je čula da je optuženik majku istukao, čula je kako ju je udarao i da mu je RO rekla "nemoj me tući", a on joj je odgovorio da je ne tuče on nego njezin jezik. Ovakve svađe trajale su dulje vrijeme, sigurno nekih šest ili sedam mjeseci. Jednom prilikom, bilo je to oko Božića, optuženi ZO nije mogao ući u stan, tada je provalio vrata i tom prilikom jako je vikao na svoju majku RO jer ga nije pustila u stan. Na posebno pitanje, svjedokinja NO je iskazala da zbog jednog događaja od prije sedam godina nije u dobrim odnosima s optuženim MO. Potvrdila je da joj se RO znala požaliti na ponašanje optuženika, pa je tako jednom prilikom, nekih mjesec i pol prije inkriminiranog događaja, na hodniku srela RO koja je bila u spavaćici, bosa je stajala na hodniku i držala se za rukohvat i tom prilikom RO joj je rekla da je njezin sin ZO sve porazbijao u stanu, da je lud te da ona (svjedokinja NO) ne zna kakav je on prema njoj i kako ona živi. Znala joj se i u drugim situacijama požaliti kakav život ima. Za pokojnu RO svjedokinja NO je iskazala da je bila slabe konstitucije, blijeda, vidjelo se na njoj da je bolesna. RO samostalno se kretala, hodala je po hodniku zgrade, znala je biti na balkonu, ali ju svjedokinja nije vidjela da bi izlazila iz zgrade. Na kraju svog iskaza svjedokinja NO je potvrdila da je kroz razdoblje od oko šest mjeseci prije spornog događaja znala čuti psovke i viku, znala je čuti udarce i to zvuk poput pljuskanja, po tome je shvatila da su u pitanju udarci, ali ipak nije zvala policiju, niti je osobno otišla u stan optuženika vidjeti što se događa. Smatra da su u pitanju tuđi životi i obiteljska svađa, pa se nije htjela miješati. Budući da su zidovi u zgradi tanki, preko njih se sve dobro čuje, zato je mogla dobro razaznati od kuda ti zvukovi dolaze, a čula je i glas RO kada je govorila nemoj me tući.

22. Svjedok CO u svom je iskazu potvrdio da su se iz stana u kojem su živjeli optuženik i njegova majka u zadnje vrijeme, tijekom posljednje godine prije inkriminiranog događaja, čule svađe. Znao je čuti viku iz njihovog stana, a povremeno je razaznao i pojedine riječi, pa je tako čuo psovke koje je optuženik govorio RO. Međutim, svjedok CO nije čuo da bi u stanu u kojem su živjeli optuženik i njegova majka bilo fizičkog nasilja. Ne sjeća se da bi ikada čuo razbijanje, čuo je samo svađe kroz period od godinu ili dvije godine prije inkriminiranog događaja. Pouzdano se nije mogao izjasniti o tome koliko su česte bile te svađe, otprilike je iskazao da su se one događale jednom mjesečno ili jednom tjedno. Potvrdio je da mu je supruga NO jednom prilikom spomenula da je čula da optuženik tuče svoju majku, a on sam jednom je čuo kako optuženik viče "tko te tuče, ti se sama tučeš, tvoj jezik te tuče". Jednom prilikom, a možda i više puta, vidio je optuženika u alkoholiziranom stanju. Što se tiče odnosa s optuženim MO, svjedok CO je iskazao da su slabo komunicirali od kada je prije više od sedam ili deset godina došlo do sukoba između optuženika i NO. Od tada su slabo u kontaktu, no povremeno su on i supruga znali razgovarati s RO.

23. Svjedok ĐO živi sa svojom obitelji u istoj zgradi na adresi [adresa], u stanu neposredno ispod stana u kojem su živjeli optuženik i njegova majka. Kritičnog dana 11. ožujka 2023. tijekom jutarnjih sati bio je odsutan, u neko vrijeme oko 14,00 sati došao je kući na ručak, potom je ponovno otišao, pa o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka nema nikakvih saznanja, osim što su negdje oko 20,00 sati na vrata njegovog stana došli djelatnici policije. Optuženog MO poznaje, ali ne i žrtvu RO. Budući da živi u stanu ispod njih, znao je čuti svađu, odnosno vikanje, čuo je psovke. Bio je to glas muške osobe. Ovu viku, galamu i psovke čuo je povremeno, a ne svaki dan, uglavnom navečer, negdje poslije 22,00 sata. Znao je čuti potezanje stolca ili stola po podu. Ne sjeća se konkretnih riječi i psovki koje je čuo. Opisana galama počela je nekih šest mjeseci prije inkriminiranog događaj, kada je čuo kako optuženik galami i vrijeđa svoju majku. Vikanje i psovke znale su se čuti po par dana, nakon toga je bio mir neko vrijeme, pa su se ponovno čule psovke i vikanje. Nikad nije vidio optuženika pod utjecajem alkohola i nije mu poznat razlog zbog kojeg je dolazilo do galame i psovki.

24. Susjed VO je u svom svjedočkom iskazu naveo da kritičnog dana nije bio kod kuće, tako da ništa nije čuo sve dok nije vidio policiju toga dana navečer. Poznato mu je da je žrtva RO imala moždani udar, da je nakon toga neko vrijeme bila nepokretna i kroz to vrijeme, prvih tri mjeseca za nju se brinula njegova supruga BO na način da joj je znala nešto skuhati i promijeniti joj pelenu. Prema riječima svjedoka, BO je pokojnu RO "podigla na noge", tako da je postala pokretna, hodala je, ali nije izlazila iz zgrade. Optuženi ZO jako se brinuo o svojoj majci, sve joj je davao. Upitan je li čuo svađu, viku ili galamu, svjedok BO je odgovorio da svađa nije bilo, samo je optuženik znao upozoriti majku u smislu nemoj raditi ovo ili ono. Nikad nije čuo da bi optuženik vikao na majku ili je psovao. Nakon što mu je predočen navod iz ranijeg iskaza kojeg je iznio pred državnim odvjetnikom, kada je rekao da je znao čuti viku iz njihovog stana te kako optuženik s povišenim tonom komunicira sa svojom majkom, svjedok VO je potvrdio da je to točno, napomenuvši pritom da je žrtva RO bila tvrdoglava. Nije čuo da bi optuženik majku psovao, jer on je majku jako volio i jako se brinuo o njoj. Poznato mu je da je optuženik nakon posla donosio hranu za svoju majku iz jednog restorana. Nadalje, svjedok je potvrdio da je točno da je jednom prilikom, u 06:00 sati ujutro zatekao RO na hodniku, bosonogu, u spavaćici te da mu je ona tada rekla da je ZO razbio sve u stanu, da je pao u komu i da su ga odvezli. Međutim, s tim u vezi svjedok je napomenuo da je njegova supruga BO tom prilikom ušla u stan da bi pospremila, no ondje nije bilo ništa razbijeno, a optuženi ZO u to je vrijeme bio na poslu. Potvrdio je nadalje da mu se optuženik žalio da ga majka ne sluša i da mu je teško s njom, ali da je ne može dati u dom. Smatra da optuženik iz emotivnih razloga nije želio majku smjestiti u dom. Tako je naime, prema riječima svjedoka VO, optuženi ZO rekao njegovoj supruzi BO. Optuženik mu je znao reći da je njegova majka neposlušna, da odbija hranu i terapiju, pa je, prema riječima svjedoka VO, "onda normalno da on na nju povisi glas".

25. Svjedokinja ZOE je iskazala da od prije tri godine s obitelji živi u stanu koji se nalazi točno ispod stana u kojem su živjeli optuženik i njegova majka. Poznavala je pokojnu RO s kojom se znala sresti na cesti. Poznato joj je da je RO bila bolesna i da posljednja tri mjeseca nije izlazila iz zgrade. Zadnjih šest mjeseci prije inkriminiranog događaja, prema riječima svjedokinje, „bilo je turbulentno“, jer su se iz stana čule psovke "jebati bog mater zašto si to napravila, zašto si takva", više puta čulo se pitanje "Zašto si to napravila?", a čulo se i kako netko pomiče namještaj. Svjedokinja je napomenula da nije čula svađe jer nije čula RO, već samo optuženika, čula je njegove psovke i kletve. Posljednja tri mjeseca prije smrti pokojne RO također su se čule takve situacije, osobito kada je optuženik dolazio kući s posla u 22,15 sati. To je znalo trajati 20 minuta do pola sata, što je na svjedokinju ČO djelovalo jako traumatično. Imenovana svjedokinja spomenula je u svom iskazu jednu situaciju kada su se psovke čule i tijekom noći, točnije oko 03,00 sati u noći. Zbog toga se požalila predstavniku stanara, a obratila se i optuženiku koji se ispričao i rekao da se to neće ponoviti, ali se stanje ipak nije popravilo. Nije čula da bi došlo do fizičkog nasilja ili razbijanja u stanu optuženika, optuženog MO nikad nije vidjela da bi bio pod utjecajem alkohola.

26. Svjedok ĆO dugogodišnji je prijatelj optuženika. Nema saznanja o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka, a odnos između optuženog MO i žrtve RO, svjedok je opisao kao vrlo dobar. Poznato mu je da je optuženi ZO vodio kompletnu brigu o majci, o njenoj higijeni, oblačenju, prehrani, bio je u kontaktu s liječnicom, od poslodavca je znao tražiti slobodne dane kako bi mogao brinuti o majci koja je imala moždani udar. Svjedok ĆO je iskazao da je optuženika znao voziti po ručak kod sestre njegove majke, vozio ga je nekoliko puta u Zagreb kada je optuženik trebao kupiti nešto majci te ima saznanja da je RO bila jako zadovoljna s onim što joj je optuženik kupio. Optuženik mu je znao reći da je majku presvukao jer se pomokrila, kao i da bi sve bilo bolje kada bi se njegova majka malo potrudila, možda malo prošetala. Kritičnog dana 11. ožujka 2023. oko 17,00 ili 18,00 sati nazvao ga je optuženik pa su kratko razgovarali o uobičajenom stvarima. Optuženik ga je tom prilikom pitao gdje je, kako je, zašto se ne javlja. Iz tog kratkog telefonskog razgovora ništa se nije moglo naslutiti. Točno je da mu je optuženik rekao da mu je dan prekratak i da nema dovoljno vremena za sve obveze. Naime, prema riječima svjedoka Kuće, optuženik je ujutro išao na posao, po povratku kući morao je skuhati ručak, presvući majku i počistiti stan, a ujedno je tijekom radnog vremena obilazio majku i provjeravao kako je ona. Točan je navod kojeg je iznio u iskazu iz istrage kada je rekao da mu je optuženi ZO rekao da ga majka zajebava, da mu se znala smijati, urinirati po stanu i raditi nered, tako da je optuženik imao osjećaj da ona to radi namjerno, pa ga je to pogađalo. Jednom prilikom bili su zajedno u Zagrebu, a po povratku je RO zaključala ulazna vrata tako da optuženik nije mogao ući u stan, a ona je bila u stanu i smijala mu se. Odgovarajući na pitanja, svjedok ĆO je iskazao da nije dolazio u stan optuženika nakon što je njegova majka otpuštena iz bolnice. Sva njegova saznanja temelje se na onome što mu je optuženik govorio. Samo je jednom bio u stanu optuženog MO, bilo je to u vrijeme kada je RO bila u bolnici.

27. Svjedok ŽO je prijatelj i kolega optuženog MO, za kojeg ima samo riječi hvale. Poznato mu je da je optuženik brinuo o majci, trudio se oko nje i zbog toga mu se divi te ne može vjerovati da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Poznato mu je da je optuženi ZO tijekom radnog vremena telefonski razgovarao s majkom i provjeravao kako je ona, da je odlazio kod tete po ručak za majku, kupovao za nju stvari, pri čemu mu je optuženik znao pričati da njegova majka teže hoda. Poznato mu je da je optuženi ZO angažirao susjedu da vodi brigu o higijeni njegove majke i da ju presvlači, ali je i sam vodio brigu o higijeni svoje majke. Ujedno, poznato mu je da je optuženik, iako baš ne zna kuhati, znao za majku pripremiti jelo, čistio je stan, prao rublje. Kritičnog dana 11. ožujka 2023. optuženik ga je nazvao oko 19,00 sati i rekao da mu je umrla majka. Svjedok je napomenuo da se optuženik na svakojake načine trudio da njegova majka nešto pojede, u tome joj je ugađao i brinuo se da ona nešto pojede. Pričao mu je kako, kad dođe s posla, majku nalazi na podu, u modricama, popišanu, a jednom prilikom mu je pokazao fotografiju majke koja je ležala. Na kraju je napomenuo da je optuženi ZO imao velikih briga, zbog kojih je bio u stresu i nije mu bilo lako.

28. Iste okolnosti da je optuženi ZO skrbio o majci, posvećivao joj puno pažnje, uvijek joj bio dostupan i nabavljao za nju sve što je trebalo, potvrdio je u svom iskazu i svjedok MB, prijatelj koji je radio s optuženikom. Iz iskaza imenovanog svjedoka proizlazi da je, kao i drugi prijatelji, znao voziti optuženika po namirnice i pelene za majku, budući da optuženik nema auto. Znao ga je voziti kući tijekom radnog vremena, kako bi optuženik provjerio kako je majka. Jednom prilikom vozio je žrtvu RO na pregled vida u [adresa], jer se žalila da ne vidi, ali kasnije, kada ju je došao posjetiti i donio joj voće, tada je RO bez naočala vidjela na podu mrvicu koju on i optuženi ZO nisu vidjeli. Svjedok MB je napomenuo da je majka optuženika RO „uvijek bila negativna, pesimistična, pa je govorila da ne može hodati, zato se optuženik pobrinuo da ona ima pelene, a ona je hodala po zgradi i išla je čak i na gornji kat k susjedu“. Stekao je dojam da je žrtva željela da optuženik bude stalno uz nju. Zato su uvijek žurili vratiti se kući što prije. Prema iskazu svjedoka JO, optuženik je, za razliku od svoje majke, uvijek bio pozitivan, jako je brinuo o majci, tetošio ju je, čak i više nego što je potrebno. Hranio ju je, dok je njegova majka RO nakon moždanog udara "samo sjedila i gledala pred sebe". Svjedok je napomenuo da moždani udar kod žrtve RO nije bio takav da ona zbog posljedica ništa ne bi mogla. Smatra da je ona ipak nešto mogla te da su to i liječnici primijetili. Nadalje, svjedok MB je iskazao da je žrtva RO optuženiku vrlo često govorila da nje više neće biti kad se bude vratio, zastrašivala ga je govoreći mu da će se baciti kroz balkon, zbog čega smatra da se žrtva ponašala manipulativno. Optuženik je zbog majke često kasnio na posao, uvijek je trčao do auta kada ga je svjedok MB vozio na posao. Smatra da je optuženik zbog majka izgubio kontakt sa društvom jer više nije mogao dolaziti na rođendane i na zajednička druženja budući je morao voditi brigu o njoj. Optuženi ZO mu je ispričao da je jednom prilikom, kada se vratio s posla, našao zaključana vrata te nije mogao otvoriti vrata jer je njegova majka ostavila ključ u bravi s unutarnje strane, tako da je morao provaljivati, a ona je tako postupila zato jer je optuženik zakasnio kući s posla 15 minuta. Dana 11. ožujka 2023., oko 19,20 sati nazvao ga je optuženi ZO je rekao mu da je njegova majka umrla.

29. Svjedok EO, koji je radio s optuženikom kod istog poslodavca, u svom je iskazu naveo da je optuženi ZO brinuo za svoju majku, da je njihov međusobni odnos bio odličan, ali da su brige počele kada je majka postala dementna. Bila je bolesna, znala je nekontrolirano urinirati, a optuženi ZO joj je mijenjao pelene, a što nije bilo lako, čistio je, nosio je svojoj majci hranu koju je pripremila njegova majka. Poznato mu je da je optuženik sin jedinac i da je znala pomoći i počistiti po stanu optuženikova teta iz Kameničkog Podgorja. Kritičnog dana 11. ožujka 2023. susreo se s optuženikom oko 10,00 ili 10,30 sati., kasnije se više nisu vidjeli ni čuli.

30. Svjedokinja GO je sestrična žrtve RO. Nema neposrednih saznanja o događaju koji je predmet ovog postupka, time da je u srijedu prije inkriminiranog događaja bila u kontaktu s optuženim ZO i njegovom majkom RO, kada su joj čestitali rođendan. Kasnije se više nisu čuli, no svjedokinja je od ZB čula da je toga dana 11. ožujka 2023. nazvala optuženika oko 14,00 sati i on joj je tada rekao da je RO dobro, da su se naručali i da on ide u šetnju. Svjedokinja je nadalje iskazala da ima određenih saznanja o odnosu optuženika prema žrtvi, jer je dva puta došla na poziv optuženika da bi očistila njihov stan. Bilo je to sredinom prosinca 2022. i tijekom veljače 2023. U ta dva navrata zatekla je žrtvu RO koja je bila nervozna, nije joj dopuštala da počisti stan, nije htjela izaći iz kupaone, hodala je bosa po stanu, jednom prilikom isključila joj je usisavač iz struje. Čak su se i posvađale, ali kasnije joj se RO ispričala. Vidjela je da je RO bacila lijekove koje joj je optuženik pripremio. Na pitanje je li pokojna RO i ranije bila svadljiva, svjedokinja GO je odgovorila da je žrtva ranije bila "cendrava", što znači da je imala sve, ali se ipak žalila. Prema navodima svjedokinje, optuženi ZO je vodio brigu o svemu – o hrani, čišćenju i liječenju žrtve RO, zbog čega je bio u kontaktu s njezinom liječnicom. Znao je majci narezati kruh i sve joj pripremiti. Žrtva RO bila je pokretna, ali je njezino psihičko stanje bilo loše. Smatra da je žrtva mogla obavljati neke kućanske poslove i da se mogla oprati sama, ali nije htjela, nije dala da je se otušira i da joj se odrežu nokti. Sjeća se jednog slučaja kada žrtva RO nije dopuštala optuženiku da je otušira, već je stajala u kupaonici, a optuženik se toga dana spremao na proslavu Nove godine. Potreslo ju je kada je vidjela takvo ponašanje žrtve prema optuženiku. Žrtvu RO uvijek je zatekla urednu, ali nije htjela obući donji dio pidžame i hodala je bosa. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je žrtva RO imala prvi moždani udar prije pet godina, nakon kojeg se oporavila, tako da je i kuhala. Međutim, prije dvije ili tri godine ponovno je imala moždani udar, a ujedno i srčani udar, nakon čega je bila u krevetu neko vrijeme, ali se oporavila, tako da je mogla hodati po stanu. Poznato joj je da je žrtva RO nosila pelenu i da je o tome vodila računa susjeda, no ne zna je li pelenu nosila neprekidno ili samo povremeno. Optuženik joj se nije žalio da mu je teško voditi brigu o majci, samo ju je pozvao da počisti stan jer da on to više ne može. Nikada nije naišla da bi se pokojna RO uneredila, da bi obavila veliku nuždu ili urinirala po stanu, ali joj je optuženik znao reći da si njegova majka skida pelenu. Smatra da je optuženom MO bilo psihički teško, budući da je u pitanju bila njegova majka. Predlagala mu je da majku smjesti u dom, budući da je radio, dolazio je pod pauzom provjeriti kako je njegova majka, a i nju je često molio da provjeri kako je RO. U dva navrata kada je došla u njihov stan, svjedokinja GO na žrtvi nije vidjela nikakve ozljede i nema saznanja da bi žrtva RO bila zlostavljana.

31. Svjedok RB je susjed koji živi u obližnjoj zgradi. Družio se s optuženim MO koji mu je pomagao u vinogradu, ali u posljednje vrijeme nije često dolazio jer je brinuo o majci. Nije mu poznato na koji je način optuženik brinuo o majci. Međutim, nakon što mu je predočen dio iskaza iz istrage, kada je o toj okolnosti drugačije iskazivao, svjedok RB je potvrdio da je optuženi ZO brinuo o majci na način da joj je kuhao, kupovao hranu, prao ju je. Kada mu je o tome pričao, optuženik nije djelovao živčano. Često je odlazio kući s fešte jer je morao pomoći majci. Njegov je dojam da je optuženik brinuo o majci. Poznato mu je da je optuženik imao probleme s majkom, ali se više ne sjeća koji konkretno problemi su bili u pitanju. Po predočenju iskaza iz istrage, svjedok RB je potvrdio da mu je optuženik pričao da mu je majka jednom zaključala vrata, pa da je morao provaliti u stan i da je majci kupovao klipiće. Kritičnog dana nazvao ga je optuženik oko 19,00 sati, rekao je da mu je umrla majka i pitao što sada mora učiniti, a svjedok RB ga je uputio da treba zvati hitnu pomoć i mrtvozornika, potom i društvo R radi ukopa, kao i da majku treba obući kada je to još moguće. Tijekom tog razgovora optuženik je bio utučen i tužan, no nije mu rekao od čega je umrla njegova majka.

32. Dakle, većina ispitanih svjedoka suglasno su u svojim iskazima potvrdili da je optuženi ZO skrbio o majci RO. Iznijete navode svjedoka BO, KO, VO, BB, ŽO, JO, EO, GO i OO, s obzirom na zdravstveno stanje žrtve i njezinu životnu dob (bila je u 70-toj godini života) te mišljenje vještakinje dr. PO da se RO zbog bolesti nije mogla brinuti sama za sebe, sud prihvaća, ocjenjujući uvjerljivim, iskrenim i životno logičnim da je optuženi ZO, koji je njezin sin jedinac i živio je s njom, skrbio o majci RO. Na isti zaključak upućuju i navodi svjedokinje MOE da je prilikom kućnih posjeta u stanu optuženika zatekla sve čisto i uredno, pripremljeno jelo i urednu žrtvu RO te da je optuženi ZO redovito dolazio po lijekove i pelene za majku, a često je i zvao te tražio savjet.

32.1. Stoga je sud, prihvaćajući u dijelu u kojem iskazuju o brizi optuženika za majku suglasne iskaze svjedoka BO, KO, VO BB, ŽO, JO, EO, GO, OO i MOE te u tom dijelu i iskaz optuženika, bez imalo sumnje utvrdio da je optuženi ZO u kritično vrijeme skrbio o žrtvi RO na način da je kupovao namirnice, sam pripremao ili donosio hranu, brinuo o njezinoj higijeni, o čistoći stana u kojem su živjeli, brinuo o zdravstvenom stanju žrtve, vodio je na pregled vida (a i kod psihijatra, kako proizlazi iz medicinske dokumentacije), kontaktirao liječnicu i konzultirao se s njom, nabavljalo pelene i lijekove, vodio brigu o tome da žrtva RO pije propisanu terapiju i redovito se hrani.

33. Iz iskaza vještaka PO, dr. med., koja se o toj okolnosti očitovala na temelju pregleda mrtvog tijela žrtve prilikom obdukcije te vještaka psihijatra Nenada Horvata, dr. med., kojem su predočene fotografije žrtve iz mobilnog telefona optuženika, proizlazi da je žrtva RO bila sitne tjelesne građe. Naime, vještakinja dr. PO u svom iskazu navela da je RO bila visine 151 cm i mršava, dok iz iskaza dr. Horvata proizlazi da je bila teško pothranjena. Povezujući navode dvoje imenovanih vještaka sa iskazima svjedokinja KO i NO, koje su o toj okolnosti suglasno iskazivale, sud je nedvojbeno utvrdio da je žrtva RO bila sitne tjelesne građe.

34. Nadalje, analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, sud je ocijenio da su o sposobnosti kretanja žrtve RO suglasno iskazivali svjedoci BO (iz čijeg iskaza proizlazi da je žrtva hodala i sama išla na WC), NO (koja je iskazala da se žrtva samostalno kretala po stanu i hodniku zgrade, ali ju nije vidjela da bi izlazila iz zgrade), VO (koji je iskazao da je žrtva hodala, ali nije izlazila iz zgrade), ZOE (iz čijeg iskaza proizlazi da zadnja tri mjeseca žrtva nije izlazila iz zgrade), GO (koja je suglasno potvrdila da je žrtva mogla hodati po stanu) te svjedokinja MOE (iz čijeg iskaza proizlazi da se RO oporavila nakon moždanog udara i prohodala, mogla je hodati po stanu do WC-a pet do sedam koraka i da je u tih nekoliko koraka bila relativno sigurna u hodu). Iznijete tvrdnje imenovanih svjedoka upućuju na zaključak da se žrtva RO, nakon što je preboljela dva moždana udara, kretala po stanu ili unutar zgrade, odnosno po hodniku, u prostoru u kojem je eventualno mogla naći oslonac, ali izvan zgrade nije izlazila. Činjenica da je bila relativno sigurna u svega pet do sedam koraka, upućuje na zaključak da je sposobnost kretanja žrtve RO bila ograničena, odnosno da je žrtva RO bila teže pokretna, kako je to ocijenila i vještakinja sudske medicine Andrina Kopajr, dr. med. Uostalom, iz snimke poziva hitne medicinske pomoći proizlazi da je optuženi ZO, opisujući stanje svoje majke RO, djelatnici koja se javila na njegov poziv između ostalog rekao da je RO „teško hodala i teško govorila“. Stoga, polazeći od nedvojbene činjenice da je žrtva RO preboljela dva moždana udara, nakon kojeg je su joj ostale posljedice u vidu slabosti desne ruke i slabijeg vida, imajući na umu da je riječ o osobi starije životne dobi od 70 godina, koja je, prema iskazu vještaka dr. Horvata, bila dementna, povezujući iznijete okolnosti s iskazima svjedoka BO, NO, VO, ROE, GO i MOE, sud bez imalo sumnje utvrđuje da je žrtva RO bila teže pokretna.

34.1. Stav je suda da je optuženi ZO tvrdeći da je majku RO poticao da izađe iz stana, da ode u park, da se druži i razgovara s ljudima nastojao uvjeriti sud da je žrtva RO bila pokretna i da je sama mogla izaći uz pomoć štake koju joj je nabavio i družiti se s ljudima. Međutim, s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti koje se odnose na poodmaklu životnu dob žrtve u povezanosti s njezinim zdravstvenim stanjem, činjenicom da je imala posljedice nakon dva moždana udara i bolovala od demencije, to sud iznijetu tvrdnju optuženika (koju je u svom iskazu iznio i svjedok ĆO) ocjenjuje nadasve neuvjerljivom te očigledno usmjerenom na umanjenje kaznene odgovornost optuženika za terećeno kazneno djelo. Utvrđenje suda o tome da je žrtva RO bila teško pokretna ne dovodi u sumnju ni tvrdnja svjedokinje BO da je jednom prilikom RO izašla iz zgrade i otišla do kioska. To stoga jer jedan izlazak iz zgrade, uz sve naprijed navedene okolnosti njezinog zdravstvenog stanja, nikako ne znači da je žrtva RO bila pokretna do mjere da bi mogla sama izlaziti, kretati se i snalaziti na otvorenom prostoru, izvan stana u kojem je živjela i svakodnevno boravila, kojeg je poznavala.

35. Nadalje, nakon uvida u pribavljenu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton žrtve, vještakinja sudske medicine dr. PO je, između ostalog, iskazala da je žrtva RO imala smetnje s vidom, odnosno da je slabije vidjela. O toj okolnosti iskazivala je i svjedokinja MOE navodeći da je žrtva RO svoje smetnje s vidom subjektivno doživljava i pri tome tvrdila da uopće ne vidi, ali da je doista slabije vidjela. Nalaz i mišljenje te iskaz vještakinje Andrine Kopajr, dr. med., sud je u cijelosti prihvatio kao nepristran, stručan i vjerodostojan dokaz. U odnosu na svjedokinju MOE sud je imao na umu da je riječ o liječnici koja je RO obilazila te ju je i pregledavala, pa se o okolnostima zdravstvenog stanja žrtve očitovala kao nepristrani svjedok, na temelju neposrednog opažanja, ali i svog medicinskog znanja i profesionalnog iskustva. Stoga je sud, prihvaćajući iskaz vještakinje dr. PO i svjedokinje MOE, bez imalo sumnje utvrdio da je žrtva RO imala slabiji vid, dok tvrdnje optuženog MO i svjedoka JO da je RO vidjela mrvicu na podu koju nitko drugi nije vidio, kao i navod svjedokinje KO da su svi znali da RO dobro vidi jer da nema mrenu, sud ne prihvaća, ocjenjujući ih neuvjerljivima.

36. Slijedom svega izloženog, sud je na temelju naprijed navedenih dokaza – iskaza svjedoka BO, KO, VO, NO, ZOE i BOE, a ponajprije prihvaćajući mišljenje vještakinje sudske medicine dr. PO i mišljenje vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata (obrazloženo u točkama 17., 17.1. i 17.2.) nedvojbeno utvrdio da je žrtva RO bila sitne tjelesne građe i narušenog zdravlja jer je preboljela dva moždana udara i srčani udar, oboljela od demencije, teže pokretna, sa slabijim vidom i oslabljenom funkcijom desne ruke. S obzirom na prihvaćeno mišljenje vještakinje dr. PO prema kojem se žrtva RO, zbog bolesti i zdravstvenog stanja nije mogla brinuti sama o sebi te mišljenje vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata prema kojem je žrtva RO bila potpuno dementna i njezino ponašanje potpuno dezorganizirano, to sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je žrtva RO imala teže tjelesne i duševne smetnje.

36.1. Na ovom mjestu treba navesti da je vještak psihijatar dr. Nenad Horvat u dopunskom nalazu i mišljenju u kojem se očitovao o stanju ubrojivosti optuženika tempore criminis opisao na koji način su se njezine duševne smetnje manifestirale u ponašanju žrtve RO. Pri tome je kod žrtve RO našao simptome uznapredovale demencije, uslijed koje su njezini bihevioralni ispadi bili učestali, neprekidni, povremeno dramatični, što bez sumnje upućuje na težinu duševnih smetnji žrtve RO. Ujedno, iskazi svjedoka KO, NO i VO, koji su zatekli žrtvu RO jedno jutro oko 06,00 sati, na hodniku zgrade, bosonogu, u spavačici, kojom prilikom je žrtva govorila da je njezin sin ZO umro, da ga više nema, odnosno da je pao u komu, govore u prilog utvrđenja suda o postojanju težih duševnih smetnji kod žrtve RO.

36.2. Kao što je već naprijed navedeno, iz prihvaćenog mišljenja vještakinje dr. PO proizlazi da žrtva RO, zbog svog zdravstvenog stanja, nije bila sposobna brinuti o sebi, a isti zaključak proizlazi iz činjenice da je optuženi ZO vodio kompletnu brigu o njoj, o čemu su suglasno iskazivali svjedoci BO, KO, VO, ĆO, ŽO, MB, EO, GO i RB. Uz to, činjenica da je tijekom radnog vremena provjeravao kako je RO, obilazio je tijekom pauze i donosio joj hranu, sve to upućuje na zaključak da je žrtva RO, rođena 1953., kao osoba starije životne dobi kod koje su bile prisutne teže tjelesne i duševne smetnje, bila osobito ranjiva jer sama nije bila sposobna skrbiti o sebi, bila je onemogućena u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, iz stana gotovo i nije izlazila, njezini kontakti sa vanjskim svijetom bili su minimalni, ograničeni, a posljedično tome i sposobnost žrtve da se aktivno brani bila je znatno umanjena. Dakle, njezina životna dob od 70 godina u povezanosti s težim tjelesnim i duševnim smetnjama od kojih je bolovala, činili su žrtvu RO osobito ranjivom, a optuženi ZO, koji je njezin sin i živio je s njom, nesumnjivo je bio svjestan svih okolnosti vezanih uz dob i teško narušeno zdravlje, zbog kojih je bila osobito ranjiva.

37. Pri analizi iskaza svjedoka NO, CO, ĐO i ROE – koji su iskazivali o tjelesnom (svjedokinja CO) i verbalnom nasilju optuženika, sud prije svega nije našao ni jedan razlog zbog kojeg bi imenovani svjedoci neosnovano teretili optuženog MO. Doduše, svjedokinja NO je, što je sama potvrdila u svom iskazu, bila u konfliktu s optuženikom prije sedam godina, nakon čega je njihov međusobni odnos narušen. Međutim, kraj činjenice da su u pretežitom dijelu suglasno iskazivali i svjedoci CO, ĐO i ZOE iskazujući o vikanju, psovanju i vrijeđanju žrtve RO od strane optuženog MO, to se ukazuje iskrenim i uvjerljivim i iskaz svjedokinje NO, koja je, osim vikanja, čula kako je optuženi ZO tukao majku. Stav je suda da svjedokinja NO, zbog svađe s optuženikom od prije sedam godina zasigurno ne bi neistinito iskazivala na štetu optuženika i time sebe izlagala mogućim posljedicama zbog davanja lažnog iskaza. Osim toga, sam optuženi ZO je u svom iskazu naveo da je ošamario majku RO kritičnog dana 11. ožujka 2023., a iz iskaza svjedoka UO – mrtvozornika koji je tog dana došao na poziv djelatnika hitne medicinske pomoći, proizlazi da mu je u razgovoru optuženik rekao da je znao ošamariti majku RO. Osim toga, svjedokinja NO je, po ocjeni suda, uvjerljivo opisala da su zidovi u zgradi takni, pa se sve dobro čuje, a ona s obitelji živi na istom katu, u susjednom stanu, tako da njihove stanove dijeli samo zid, pa je znala čuti da je optuženi ZO psovao majku, a čula je i udarce, zvuk poput pljuskanja, po čemu je zaključila da su u pitanju udarci. Pri tome je svjedokinja NO opisala i pojedine konkretne događaje – u nedjelju prije inkriminiranog događaja, nakon ručka, kada je optuženik govorio majci „Kuda si krenula?“ i tada ju je istukao. Svjedokinja NO je tom prilikom čula udarce, a čula je i žrtvu RO koja je rekla „Nemoj me tući“, na što joj je optuženik odgovorio da je ne tuče on, nego njezin jezik. Drugi događaj kojeg je opisala dogodio se oko Božića, kada optuženik nije mogao ući u stan, pa je provalio vrata i tada je jako vikao na svoju majku RO. Ocjena je suda da je svjedokinja NO iskazivala uvjerljivo i iskreno, slijedom čega je, kraj činjenice da je tvrdnja o fizičkim napadima na žrtvu potvrđena i iskazom svjedoka UO, iskaz imenovane svjedokinje u cijelosti prihvatio.

37.1. Svjedoci CO, ĐO i ZOE nisu čuli da bi optuženi ZO bio fizički nasilan prema majci, ali su svjedočili verbalnom nasilju nad žrtvom. Pri tome je svjedok ĐO čuo vikanje i psovke, čuo je glas muške osobe, kako optuženik galami i vrijeđa svoju majku. Svjedok CO je čuo psovke koje je optuženik govorio majci RO, a jednom je čuo kako optuženik viče „tko te tuče, ti se sama tučeš, tvoj te jezik tuče“. Svjedokinja FOE je iz optuženikovog stana čula psovke „jeba ti bog mater, zašto si to napravila“, čula je optuženikove psovke i kletve.

37.2. Sud nalazi da su iskazi svjedoka CO, ĐO, ZOE i NO (koja je istovjetno iskazivala o verbalnom nasilju, ali je pri tom uvjerljivo iskazivala i o fizičkom nasilju optuženika prema žrtvi) u bitnome suglasni, uvjerljivi i iskreni te ih sud u cijelosti prihvaća. Ujedno, svjedoci NO, ĐO i ZOE suglasno su vremenski pozicionirali situacije u kojima su iz stana u kojem su živjeli optuženik i žrtva čuli vikanje, psovanje i vrijeđanje (a svjedokinja NO i udarce), navodeći da je to započelo šest mjeseci prije inkriminiranog događaja. Doduše, prema iskazu svjedoka CO, "svađe" koje su se čule iz susjednog stana počele su godinu ili dvije prije inkriminiranog događaja. Stav je suda da nesklad u iskazu imenovanog svjedoka, u odnosu na vremensko određenje kada je započelo nasilje optuženika prema žrtvi, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka CO. To stoga jer svjedoci, kada iskazuju o vremenskoj komponenti (kada je nešto započelo, koliko je trajalo) govore o svojoj osobnoj procjeni vremena, tako da u pravilu ne iznose precizne i striktne podatke o vremenu. No, prihvaćajući u tom dijelu iskaze svjedoka NO, ĐO i ZOE, sud je bez imalo sumnje utvrdio da su verbalni i fizički napadi optuženog MO na žrtvu RO započeli unatrag šest mjeseci prije inkriminiranog događaja.

37.3. Ispitani svjedoci NO, CO, ĐO i ZOE suglasno su iskazivali o učestalim, višekratnim situacijama u kojima je optuženik galamio i vrijeđao žrtvu, koje su se događale osobito kada je optuženik dolazio kući s posla oko 22,15 sati, a iz iskaza svjedokinje NO proizlazi da je fizičko nasilje prema žrtvi također bilo višekratno. Nadalje, svjedokinja ZOE iskazala je da je vikanje, psovanje i galama koju je čula iz stana optuženog MO čak i na nju, koja je bila u susjednom stanu, djelovalo traumatično. Na ovom mjestu treba navesti da udaranje druge osobe, o kojem je iskazivala svjedokinja NO, odnosno šamaranje, udaranje po licu, predstavlja fizičko nasilje čak i ako na tijelu druge osobe nisu nastale vidljive tjelesne ozljede. Udaranje, osim što izaziva fizičku bol, ujedno drugu osobu dovodi u stanje patnje, izaziva osjećaj bespomoćnosti i straha za vlastitu sigurnost, a u situaciji kada je ono učestalo te se ponavlja u više navrata kroz razdoblje od šest mjeseci, tada takvo udaranje druge osobe ima karakter fizičkog zlostavljanja. Ujedno, vikanje, psovanje i vrijeđanje druge osobe predstavlja oblik verbalnog, psihičkog nasilja, koje, osobito u situaciji kada se ono odvija u odnosu na osobu koja je, zbog poodmaklih godina života i narušenog tjelesnog i psihičkog zdravlja, osobito ranjiva, sa znatnom umanjenom sposobnošću da se brani i zaštiti, tu osobu dovodi u stanje ustrašenosti, bespomoćnosti i patnje, pa stoga verbalno nasilje, koje je, kao u konkretnom slučaju, učestalo i ponavljajuće te se odvijalo kroz razdoblje od šest mjeseci, nesumnjivo predstavlja oblik psihičkog zlostavljanja.

37.4. Stoga, ocjenjujući da je svjedokinja NO iskazivala iskreno i nepristrano, kraj činjenice da je njezine tvrdnje o fizičkom nasilju optuženika prema žrtvi potvrdio i svjedok UO, kojem je optuženik ispričao da je znao ošamariti majku, prihvaćajući ujedno i iskaze svjedoka CO, ĐO i ZOE kao iskrene, nepristrane i uvjerljive, to je sud bez imalo sumnje utvrdio da je optuženi ZO zlostavljao svoju majku RO koja mu je bliska osoba na način da ju je tijekom prethodnih šest mjeseci, verbalno i fizički napadao.

38. Kraj takvog stanja stvari, uz činjenicu da je svjedokinja KO od drugih susjeda čula da su se iz optuženikovog stana čuli povišeni tonovi, a svjedok VO je čuo da optuženik povišenim tonom komunicira s majkom koja je bila tvrdoglava (koji navodi imenovanih svjedoka također upućuju na zaključak o verbalnom nasilju optuženika prema majci), to se tvrdnja optuženog MO o tome da nikada nije bilo fizički nasilan prema majci i da se samo svađao s njom, tvrdeći da ga je majka zapravo isprovocirala, ukazuje nadasve neuvjerljivom, iskonstruiranom u cilju otklanjanja, odnosno umanjenje kaznene odgovornosti za počinjeno kazneno djelo. To stoga jer su svjedoci CO, ĐO i ZOE iz stana u kojem su živjeli optuženik i žrtva čuli glas muške osobe kako viče i psuje, a svjedokinja ZOE je napomenula da nije čula svađe, jer nije čula da bi RO vikala i galamila, nego je čula samo optuženika, čula je njegove psovke i kletve. Stoga se tvrdnje optuženog MO da nikad nije bio fizički nasilan prema majci i da se samo svađao s njom, ukazuju neuvjerljivima.

39. Kao što je naprijed navedeno, iz nalaza i mišljenja vještakinje sudske medicine PO, dr. med., proizlazi da je žrtva RO zadobila 30-tak udaraca po glavi i tijelu tupo tvrdima predmetima, na koji je način, kao i pritiskom na prsni koš, zadobila mnogostruke ozljede u vidu mnogobrojnih krvnih podljeva po glavi i tijelu, rane razderotine, prijelome rebara, prsne kosti i prsnog kralješka, od kojih je patila i trpjela teške bolove. Na silinu napada na žrtvu najbolje ukazuju fotografije očevida koje se nalaze na DVD-u koji je reproduciran na raspravi, na kojim fotografijama su prikazane mnogostruke ozljede na tijelu žrtve RO, ali i tragovi nalik na krv evidentirani na različitim mjestima u stanu i to na dovratniku vrata, na laminatnom podu, krevetu, na plahti, jastuku i pokrivaču, na vratima ormara nađeni su tragovi crvene boje nalik na krv u obliku prskotina i slijevanja te trag nalik na vlas kose, što sve, po stavu suda, upućuje na zaključak da je napad optuženog MO na žrtvu RO bio intenzivan, brutalan te je nesumnjivo trajao određeno vrijeme koje je potrebno za zadavanje 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetima, tijekom kojeg vremena je žrtva trpjela teške bolove i patila te bez sumnje osjećala i strah. Naime, činjenica da je vještakinja dr. PO kod žrtve RO našla obrambene ozljede u vidu podljeva na vanjskoj strani lijeve podlaktice, lakta i šake, upućuje na zaključak da je žrtva RO bila živa dok joj je optuženik zadavao 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetima, odnosno pritiskao njezin prsni koš, koja okolnost, u povezanosti s brojem udaraca koji su joj zadani snagom slabog do jakog intenziteta i težinom bolova koje je žrtva trpjela kroz to vrijeme, nesumnjivo upućuje na zaključak da je žrtva RO lišena života na okrutan način, jer intenzitet bolova koje je trpjela objektivno nadilaze bolove i patnju koja prati većinu nasilnih lišavanja života. Optuženi ZO, kod kojega je dijelom bila očuvana sposobnost shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom (što će dalje u presudi biti pobliže obrazloženo), nesumnjivo je bio svjestan da žrtvi RO, mnogobrojnim udarcima po glavi i tijelu tupo tvrdim predmetima, pri čemu su neki udarci bili jakog intenziteta te pritiskom na grudni koš uslijed čega je došlo do prijeloma III.-VII. te VIII.-IX. lijevog rebra, III.-VII. desnog rebra, prijeloma prsne kosti i VII. prsnog kralješka, nanosi teške bolove i da žrtva pati, a s obzirom na inkriminirano postupanje optuženika i činjenicu da ju je opetovano udarao i zadao žrtvi 30-tak udaraca, sud zaključuje da je kod optuženog MO, uz svijest o tome da žrtvi nanosi prekomjernu patnju, postojala i volja, nakana da žrtva RO pati više nego je potrebno da bude ubijena.

40. Tijekom istrage, postupajući po nalogu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, sudski vještak psihijatar dr. Nenad Horvat proveo je psihijatrijsko vještačenje optuženog MO te iznio mišljenje prema kojem je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Međutim tijekom rasprave, nakon što je optuženik iznio svoju obranu, naloženo je dopunsko psihijatrijsko vještačenje, u kojem se vještak psihijatar dr. Horvat, osim o pitanju ubrojivosti optuženika, očitovao i o njegovom gubitku pamćenja. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata, proizlazi da nije nemoguće da se optuženi ZO ne sjeća spornog događaja, odnosno da je u odnosu na taj događaj nastupila tzv. globalna amnezija. Vještak smatra da se ovdje uzajamno isprepliću dva mehanizma - jedan je snažno nesvjesno potiskivanje traumatičnog materijala, a drugi je interferencija, odnosno ometanje procesa upamćivanja pod pritiskom snažnog afekta, zbog čega, prema mišljenju vještaka, nije teško povjerovati optuženikovim navodima da se samog događaja ne sjeća. Vezano uz ubrojivost optuženika tempore criminis, vještak dr. Horvat nalazi da je optuženi ZO bio u stanju jake razdraženosti, koje mišljenje bazira na nekoliko okolnosti. Naime, vještak nalazi da je kod optuženika nastupio tzv. „acting – out“ , fenomen u narodu poznat kao „kap koja je prelila čašu“, kod kojeg se negativne emocije kroz dulje vrijeme nakupljaju i talože, unutarnja napetost progresivno raste, a potom neka sitnica, banalni, trivijalni povod izazove eksploziju svega što se nakupljalo mjesecima. U takvim slučajevima reakcija je disproporcionalna onome što ju je izazvalo. Nadalje, vještak nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do „masakra“ koji se ne može objasniti optuženikovim karakteristikama ličnosti, kod kojeg ne nalazi psihopatologiju, a ni utjecaj psihoaktivnih tvari, a post festum je nastupila globalna amnezija, koja u ovakvim slučajevima nije neuobičajena. Prema nalazu vještaka dr. Horvata, jaka razdraženost i teško savladiva afektivna napetost kod optuženika utjecale su na njegovu sposobnost rasuđivanja i kontrolne mehanizme te ga odmaknule od njegove neupitne i neproblematične psihološke ravnoteže, uslijed čega su optuženikove sposobnosti da shvati suštinu i bit svojeg postupanja te upravlja svojom voljom i postupcima u kritičnom trenutku bile bitno smanjene.

40.1. Dakle, vještak psihijatar dr. Nenad Horvat je, nakon provedenog dopunskog psihijatrijskog vještačenja, korigirao svoje mišljenje u odnosu na ubrojivost optuženika, smatrajući da je optuženi ZO bio bitno smanjeno ubrojiv i u stanju jake razdraženosti, za što je u dopunskom nalazu i mišljenju te na raspravi 4. prosinca 2024. iznio jasne i logične razloge, pa u tom dijelu mišljenje vještaka dr. Nenada Horvata sud prihvaća.

40.2. Po predočenju iskaza svjedoka koji su iskazivali o optuženikovoj verbalnoj i fizičkoj agresivnosti prema majci RO prije inkriminiranog događaja, dr. Horvat je iskazao da ispadi optuženika prema majci nisu služili kao ispušni ventil, nego su još više akumulirali negativnu emocionalnu materiju zbog osjećaja krivnje koju je razvijao nakon što je bio nasilan prema majci. Što se tiče postupaka žrtve RO koja je optuženom MO govorila da nje više neće biti kad se bude vratio kući, vještak smatra da tu nije riječ o emocionalnom zlostavljanju optuženika. Naime, žrtva RO bila je toliko dementna da više nije mogla emocionalno manipulirati i zlostavljati drugu osobu. Za takvo što je potrebna poprilična racionalna komponenta koju žrtva RO nije mogla imati. Međutim, vještak je dopustio mogućnost da je optuženi ZO, u svojoj laičkoj interpretaciji, takvo ponašanje svoje majke doživljavao kao namjerno, manipulativno i zlostavljačko.

40.3. Mišljenje vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata o bitnoj smanjenoj ubrojivosti optuženika tempore criminis sud prihvaća, ocjenjujući da je u tom dijelu mišljenje vještaka stručno, nepristrano i argumentirano jasnim i logičnim razlozima. Stoga je sud utvrdio da je optuženi ZO u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, odnosno da su njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja i upravljanja svojom voljom bile u bitno reducirane uslijed jake razdraženosti koju je, prema utvrđenju suda (točka 15.2. obrazloženja) izazvalo majčino odbijanje lijeka kojeg je trebala popiti, ali dijelom ipak očuvane.

40.4. Jednako tako, sud prihvaća mišljenje vještaka dr. Horvata o prisutnoj uznapredovaloj demenciji kod žrtve RO, koje mišljenje je vještak iznio na raspravi 22. studenog 2024., nakon što je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton žrtve (što je već obrazloženo u točkama 17.1. i 17.2. obrazloženja ove presude). Posljedično tome, uvjerljivo je i logično mišljenje vještaka prema kojem žrtva RO, koja je bolovala od uznapredovale demencije, nije imala potrebnih kapaciteta za emocionalno manipuliranje i psihičko zlostavljanje druge osobe.

41. Međutim, sud nalazi da je vještak psihijatar dr. Nenad Horvat dijelom prekoračio zadatak koji mu je zadan nalogom suda i upustio se u razmatranje pitanja koja nisu predmet vještačenja, pri čemu je iznio svoj sud o pojedinim okolnostima konkretnog slučaja, odnosno o pitanjima koja su izvan domene interesa psihijatrije kao grane medicine. Naime, u dopunskom nalazu i mišljenju od 2. prosinca 2024. vještak dr. Horvat, nakon analize ponašanja žrtve RO, pripisujući njezine ispade u ponašanju uznapredovaloj demenciji, konstatira da je svakom njegovatelju, a posebice muškom, potreban nepresušan bazen empatije, strpljenja, brižnosti i tolerancije kako bi udovoljio svojoj njegovateljskoj zadaći te potom, iako to nije bio zadatak vještačenja, zaključuje da je optuženi ZO prilično dorastao toj zadaći i da se dobro nosio sa zahtjevima koje je pred njega postavila ova nezahvalna situacija brige o majci koja ima teže tjelesne i duševne smetnje i boluje od demencije. Vještak dr. Horvat nadalje navodi da je optuženi ZO žrtvovao ponajveći dio osobnih želja i potreba i podredio se zahtjevima koje je pred njega postavljalo teško narušeno zdravstveno stanje majke te da mu jedino možemo prigovoriti što nije bio dovoljno odlučan u forsiranju smještaja majke u odgovarajuću ustanovu, u čemu da je bio previše popustljiv i ambivalentan, što vještak dr. Horvat pripisuje njegovom osjećaju obveze i lojalnosti prema majci.

41.1. Međutim, suprotno mišljenju vještaka dr. Nenada Horvata o tome da se optuženik dobro nosio u ulozi njegovatelja, sud je, na temelju iskaza svjedoka NO, CO, ĐO, ZOE, pa i UO kojem je sam optuženik rekao da je znao ošamariti majku, utvrdio da je optuženi ZO, koji je doista brinuo o prehrani, higijeni, zdravstvenom stanju majke, unatrag šest mjeseci vikao na majku, psovao je i vrijeđao te ju i fizički zlostavljao. Prema tome, mišljenje vještaka dr. Horvata da se optuženi ZO dobro snašao u ulozi njegovatelja te o njegovoj požrtvovnosti u proturječju je s dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka. Nadalje, odgovarajući na pitanja stranaka, na raspravi 4. prosinca 2024., dr. Horvat je naveo da su ispadi optuženika prema majci dodatno pojačavali njegovu frustriranost, zbog osjećaja krivnje kojeg je razvijao nakon što je bio nasilan prema majci. Dakle, vještak dr. Horvat je imao u vidu iskaze svjedoka koji su iskazivali o njegovoj verbalnoj i fizičkoj agresivnosti prema majci, no unatoč tome nalazi (iako to nije bio zadatak psihijatrijskog vještačenja) da se optuženik dobro snašao u njegovateljskoj ulozi. Međutim, prema odredbi članka 325. stavka 1. ZKP-a, vještačenje psihijatrijskim pregledom optuženika provodi se u slučaju sumnje da je isključena ili smanjena ubrojivost optuženika, odnosno u slučaju sumnje u njegovu raspravnu sposobnost, tako da ocjena o tome kako se optuženik snašao u ulozi njegovatelja, nije zadatak vještaka psihijatra.

41.2. Ujedno, sud ne prihvaća mišljenje dr. Horvata prema kojem optuženom MO jedino možemo prigovoriti što nije bio dovoljno odlučan u forsiranju smještaja majke u odgovarajuću ustanovu, jer je navodno bio previše popustljiv i ambivalentan zbog osjećaja obveze i lojalnosti prema majci. Prije svega, iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi optuženi ZO, osim eventualnog razgovora s majkom, poduzeo bilo koji konkretan korak u svrhu iznalaženja rješenja za žrtvu RO, odnosno osiguravanja adekvatne skrbi za nju - obratio se tijelu nadležnom za socijalni rad, razgovarao o smještaju majke u dom s njezinom liječnicom ili se raspitao o uvjetima smještaja majke u dom. Pri tome je optuženik, zbog brige o teško bolesnoj majci, koja briga je doista bila zahtjevna i zbog nje jest žrtvovao dio svog privatnog života jer više nije bio u prilici odlaziti na prijateljska druženja, sebe doživljavao kao žrtvu, ne uvažavajući pri tom činjenicu da okolnosti u kojima je živjela njegova majka RO, na koju je učestalo vikao, psovao je, vrijeđao i fizički ju napadao zadnjih šest mjeseci, nisu primjerene ni za koga, a posebno ne za stariju, dementnu, teže pokretnu osobu, koja je preboljela dva moždana i srčani udar te se ne može sama pobrinuti za sebe.

41.3. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženi ZO majku, koja mu je bliska osoba i koju je već ranije zlostavljao, lišio života zadavši joj 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetom po glavi i tijelu, slijedom čega se ukazuje neutemeljenim mišljenje vještaka psihijatra po kojem optuženom MO jedino možemo prigovoriti jer nije bio odlučan u forsiranju smještaja majke u odgovarajuću ustanovu. Osim toga, optuženi ZO je imao mogućnost osigurati pomoć druge osobe koja bi o njegovoj majci skrbila u vrijeme kada je on na poslu, kao što je ranije angažirao susjedu BO koja je dva ili tri mjeseca nakon moždanog udara brinula o žrtvi. Prema tome, optuženi ZO je imao i drugu mogućnost ukoliko smještaj žrtve RO u odgovarajuću ustanovu iz nekog razloga nije dolazilo u obzir, slijedom čega se konstatacije iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka o osjećaju bespomoćnosti i uzaludnosti kod optuženog MO ukazuju nadasve neuvjerljivim.

41.4. Stoga, slijedom svega izloženog u točkama 41., 41.1., 41.2. i 41.3. obrazloženja, sud nije prihvatio dijelove nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata u kojima se vještak očitovao o okolnostima koja nisu predmet vještačenja, odnosno dijelove koje sud ocjenjuje neuvjerljivima.

42. Sud nalazi da je uvjerljiv i iskren iskaz optuženog MO u dijelu u kojem optuženik opisuje svoju svakodnevnu brigu oko majke RO (što je obrazloženo u točkama 32. i 32.1. obrazloženja) te opisuje njezino odbijanje hrane, vode i lijekova, odbijanje pelene, uslijed čega se znala pomokriti po podu ili na krevetu, kao i nedostatak volje kod žrtve i njezino depresivno raspoloženje. Naime, u njezinom zdravstvenom u veljači 2023. konstatirano je da žrtva RO odbija pelene i lijekove, a u medicinskoj dokumentaciji pribavljenoj od Odjela psihijatrije Opće bolnice Varaždin za žrtvu RO evidentiran je nedostatak motivacije kod žrtve, sniženo, depresivno raspoloženje, dok iz iskaza svjedokinje MOE proizlazi da je žrtva RO imala slabu kontrolu zadržavanja mokraće. Proizlazi da su tvrdnje optuženika o opisanom ponašanju žrtve potvrđene drugim dokazima.

42.1. Međutim, sud ne prihvaća tvrdnju optuženog MO da ga je majka psihički zlostavljala, da mu se inatila, provocirala svađe s njim i bila manipulativna. Naime, pojmovi zlostavljanja, provociranja, manipuliranja, podrazumijevanju namjerno i smišljeno postupanje prema drugoj osobi, za koje žrtva RO, prema prihvaćenom dijelu nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, nije imala dostatnih kapaciteta, budući je bolovala od uznapredovale demencije. Sva konkretna postupanja žrtve RO koje je opisano optuženik u svom iskazu (odbijala hranu, vodu i lijekove, odbijala pelenu, pomokrila se po podu, govorila mu da nje više neće biti, dolazila pred njega gola, zaključala vrata stana) bila su manifestacije njezine bolesti, a ne posljedica njezinog namjernog i smišljenog postupanja kojim bi se žrtva RO inatila optuženiku. Premda je vještak psihijatar dopustio mogućnost da je optuženi ZO, u svojoj laičkoj interpretaciji, ponašanje žrtve doživio kao namjerno, manipulativno i zlostavljačko, sud nalazi da je optuženik bio svjestan da žrtva RO, osim težih tjelesnih smetnji, ima i ozbiljne psihičke smetnje. Naime, iz medicinske dokumentacije Odjela za psihijatriju Opće bolnice [adresa] (listovi 657 do 660) proizlazi da je žrtva RO tijekom 2018. u pratnji sina dolazila na preglede kod psihijatra, a i sam optuženik je u svojoj obrani potvrdio da zna da je njegova majka bolovala od psihičkih bolesti. Stoga se nameće zaključak da je optuženi ZO bio svjestan da je opisano ponašanje žrtve RO posljedice njezine bolesti, dok je njegova tvrdnja o tome da ga je majka psihički zlostavljala očigledno iskonstruirana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti za kazneno djelo teškog ubojstva koje mu je optužnicom stavljeno na teret te je sud ne prihvaća.

42.2. Iskaze svjedoka BO, KO i VO sud je djelomično prihvatio, ocjenjujući da su imenovani svjedoci iskreno iskazivali o brizi optuženika za majku RO. Međutim, sud nalazi da su imenovani svjedoci, cijeneći optuženikovo zalaganje i brigu oko majke, nastojali donekle poboljšati njegovu poziciju u postupku, pri čemu su o nekim okolnostima iskazivali neuvjerljivo i pristrano. Tako je svjedokinja BO iskazala da se žrtva BO loše odnosila prema optuženom MO, pojašnjavajući ovaj navod činjenicom da je RO bila tvrdoglava, nije se dala prati, tako da joj je ona jednom prilikom oprala kosu prije nego ju je ošišala, a jednom prilikom zatekla je RO u stanu u gaćama. Nadalje, svjedokinja KO je iskazala da je žrtva RO govorila da ne vidi, ali da su svi govorili da vidi dobro jer da nema mrenu, a svjedok VO je povišene tonove iz optuženikovog stana opravdao time što je žrtva RO bila tvrdoglava. Ocjena je suda da su iznijetim navodima svjedoci BO, KO i VO nastojali ukazati sudu na težinu situacije u kojoj se nalazio optuženik skrbeći za svoju bolesnu majku, pri tom neutemeljeno prikazujući da je postupanje žrtve RO bilo zlonamjerno.

43. Pri analizi i ocjeni vjerodostojnosti njihovih iskaza, sud je imao na umu da svjedoci ĆO, ŽO, EO i RB, svoja saznanja o okolnostima važnim za predmet ovog postupka u pretežitom dijelu temelje na onome što im je ispričao optuženik. Imenovani svjedoci, kao i svjedok MB, koji ima i određena neposredna saznanja s obzirom na to da je vozio žrtvu RO na pregled vida i jednom došao posjetiti žrtvu, suglasno su potvrdili da je optuženi ZO vodio kompletnu brigu o svojoj majci, koje tvrdnje sud prihvaća iz razloga koji su već naprijed obrazloženi. Pri tome je sud ocijenio da su svjedoci ĆO, ŽO, EO i RB iskreno iznijeli svoja saznanja, kao i svjedokinja GO koja je iskazivala o okolnostima koje je zatekla kada je u dva navrata čistila stan u kojem su živjeli optuženik i žrtva. Međutim, sud nalazi da je neuvjerljiv i očigledno pristran iskaz svjedoka JO u dijelu u kojem imenovani svjedok tvrdi da moždani udar kod žrtve RO nije bio takav da ona zbog posljedica tog udara ništa ne bi mogla te smatra "da je ona ipak nešto mogla". Iznijeta tvrdnja svjedoka JO, koji nije liječnik i nema potrebna znanja o tome kakve su bile posljedice moždanog udara kod žrtve, kao i njegov navod o manipulativnom ponašanju žrtve, sud ocjenjuje nadasve neuvjerljivim i pristranim.

44. Polazeći od utvrđenja o uzroku smrti žrtve RO i mehanizmu nastanka ozljeda od kojih je preminula (točka 12. i 12.1. obrazloženja), analizirajući inkriminirano postupanje optuženika, sud je zaključio da je optuženi ZO postupao s ciljem i nakanom da usmrti majku RO. Ovaj zaključak suda o subjektivnim obilježjima djela, temelji se na analizi objektivnog postupanja optuženog MO, koji je zadao žrtvi 30-tak udaraca tupo tvrdim predmetima i pritisnuo joj na neutvrđeni način prsni koš, uslijed čega je žrtvi RO nanio ozljede vidu višestrukih krvnih podljeva lica, obje ruke, obje noge i prsišta, oguljotine kože leđa i oba koljena, rane razderotine lijeve nadlaktice i iznad lijevog oka, prijelom III. – VII. te VIII. – IX. lijevog rebra, prijelom III. – VII. desnog rebra, prijelom prsne kosti, VII. prsnog kralješka, prijelom lijeve podlaktice i lakta te krvni podljev mekog oglavka, krvarenje u meke moždane ovojnice i moždane komore, od kojih ozljeda te traumatskog šoka izazvanog tim je ozljedama je preminula. Naime, brojnost udaraca koje joj je zadao tupo tvrdim predmetima snagom slabog do jakog intenziteta, nanoseći joj pri tom ozljede glave u vidu podljeva i rana razderotina koje su krvarile te prijelome rebara, prsne kosti i prsnog kralješka, bez sumnje upućuje na zaključak da je optuženi ZO bio svjestan činjenice da će žrtva RO uslijed ozljeda zadobivenih po glavi i tijelu umrijeti te je očigledno to i htio, budući da je žrtvu RO udarao tupo tvrdim predmetima 30-tak puta, pri čemu je, prema utvrđenju suda, povod takvog postupanja optuženika bio majčino odbijanje vode i lijeka kojeg je morala popiti.

44.1. Nadalje, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje PO, dr. med., sud je utvrdio da je žrtva RO trpjela teške bolove i patila dok joj je optuženik zadavao mnogobrojne udarce i na točno neutvrđeni način pritisnuo prsni koš, slijedom čega sud zaključuje da je žrtva RO trpjela prekomjerne bolove, intenzitet kojih objektivno nadilazi bolove i patnju koja prati većinu nasilnih lišavanja života, odnosno da je ubio drugoga na okrutan način, čime je ostvareno kvalifikatorno obilježje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. Kao što je već naprijed navedeno, s obzirom na brojnost i lokalitet ozljeda koje joj je nanio mnogobrojnim udarcima tupo tvrdim predmetima i pritiskom na prsni koš, uvažavajući pri tom činjenicu njegove zrele životne dobi (rođen je 1973.) i životnog iskustva, sud je utvrdio da je optuženi ZO bez sumnje bio svjestan da njegovo postupanje žrtvi RO uzrokuje teške bolove i patnju znatnu veću nego je potrebno za ostvarenje njegove nakane, kao i da je kod optuženika postojala volja i htijenje da žrtva RO pati više nego je potrebno.

44.2. Prihvaćajući nalaz vještakinje PO, dr. med. te u tom dijelu i mišljenje vještaka psihijatra Nenada Horvata, dr. med., kao i na temelju iskaza svjedoka BO, KO, VO, NO, ZOE i BOE, utvrđeno je da je žrtva RO imala teže tjelesne i duševne smetnje jer je preboljela dva moždana i srčani udar, bolovala je od demencije, bila je teže pokretna, sa slabijim vidom i oslabljenom funkcijom desne ruke, a bila je i slabije tjelesne građe, na temelju kojih okolnosti njezinog zdravstvenog stanja, kraj činjenice da je bila u 70-toj godini života, dakle osoba starije životne dobi, sud nalazi da je žrtva BO bila posebno ranjiva jer nije bila sposobna zaštititi se i braniti. Nema sumnje da je optuženi ZO bio svjestan svih okolnosti koje se odnosu na stariju životnu dob žrtve RO te njezinih težih tjelesnih i duševnih smetnji uslijed kojih nije bila sposobna samostalno živjeti i brinuti se o sebi, kao i činjenice da žrtva sa oslabljenom funkcijom desne ruke, teže pokretna, sa slabim vidom i slabije tjelesne građe te još k tome potpuno dementna (kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Horvata), nije bila sposobna obraniti se, slijedom čega sud nalazi da je u objektivnom i subjektivnom smislu ostvareno kvalifikatorno obilježje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11.

44.3. Nesporno je da je žrtva RO optuženom MO bliska osoba, a temeljem iskaza svjedoka NO, CO, ĐO, FB i UO sud je utvrdio da je optuženi ZO žrtvu RO koja mu je majka te time i bliska osoba, zlostavljao na način da ju je u razdoblju od šest mjeseci prije inkriminiranog događaja verbalno i fizički napadao tako da je vikao na žrtvu, psovao je i vrijeđao te udarao po tijelu, čime je su u postupanju optuženog ZO ostvarena kvalifikatorna obilježja iz članka 111. točke 3. KZ/11.

45. Dakle, slijedom svega izloženog, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje sudske medicine PO, dr. med., kao i iskaze svjedoka IO, UO, NO, CO, ĐO, ROE, MOE ŽO, BB, EO i GO, djelomično prihvaćajući nalaz vještaka psihijatra Nenada Horvata, dr. med. te iskaze svjedoka FO, BO, KO, VO i JO, kao i na temelju snimke dojave te reproduciranih fotografija očevida, sud je bez imalo sumnje utvrdio da je optuženi ZO **.**.2023., u vremenu između 13,00 i 18,45 sati, u [adresa], u obiteljskom stanu u kojem je živio s majkom RO koja je bila u dobi od 70 godina, dakle osoba starije životne dobi, sitne tjelesne građe i teško narušenog zdravstvenog stanja uslijed preboljelih moždanih udara i srčanog udara, dementna, teže pokretna, sa slabijim vidom i oslabljenom funkcijom desne ruke, zbog kojih okolnosti svog zdravstvenog stanja i starije životne dobi je bila posebno ranjiva budući da nije bila sposobna brinuti sama o sebi, a koju je prethodnih šest mjeseci verbalno i fizički zlostavljao, 30-tak puta izudarao neutvrđenim tupo tvrdim predmetima po glavi i tijelu te pritisnuo njezin prsni koš, uslijed čega je RO, optuženiku bliska osoba, zadobila mnogostruke ozljede - krvne podljeve lica sljepoočno lijevo, obje ruke, noge i prsišta, oguljotine kože leđa i oba koljena, rane razderotine lijeve nadlaktice te iznad lijevog oka, prijelome III.

– VII. te VIII. – IX. lijevog rebra, prijelome III. – VII. desnog rebra, prijelom prsne kosti i VII. prsnog kralješka, prijelom lijeve podlaktice i lakta, krvni podljev mekog oglavka te krvarenje u meke moždane ovojnice i moždane komore, od kojih je patila i trpjela teške bolove, od kojih ozljeda je, kao i od traumatskog šoka, preminula na mjestu događaja.

46. Kao što je već naprijed navedeno, prihvaćajući u tom dijelu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata, sud je utvrdio da je optuženi ZO bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela, dakle njegova ubrojivost dijelom je bila dijelom očuvana. S obzirom na način počinjenja djela, činjenicu da je žrtvi RO zadao 30-tak udaraca po glavi i tijelu, dakle višekratno je žrtvi zadavao udarce te joj ozljede nanio još i pritiskom na prsni koš, a nakon počinjenja djela poduzeo je niz radnji radi prikrivanja tragova (uklonio je odjeću žrtve, jastuk i prekrivač na kojim predmetima su nađeni tragovi crvene boje nalik na krv), sud zaključuje da je optuženi ZO postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, svjestan svih okolnosti djela (pa tako i činjenice da će nanoseći joj višekratne udarce po glavi i tijelu ubiti žrtvu koja mu je majka, dakle bliska osoba, koju je prethodno zlostavljao, kao i činjenice da je žrtva RO osobito ranjiva zbog svoje životne dobi i težih tjelesnih i duševnih smetnji i da se ne može obraniti, kao i da njegovo postupanje – višekratno udaranje žrtve tupo tvrdim predmetima i pritiskanjem na njezin prsni koš, žrtvu dovodi u stanje patnje jer joj time nanosi teške bolove) i htijući njegovo počinjenje. Sud nalazi da je optuženi ZO nesumnjivo bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno te je nalazeći na strani optuženika ispričavajućih okolnosti, sud optuženog ZO proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstava iz članka 111. točke 1., 2. i 3. KZ/11.

47. S obzirom na to da je nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, a koje je počinjeno 11. ožujka 2023., u dva navrata izmijenjen Kazneni zakon, sud je razmotrio da li su kasnije izmjene povoljnije za optuženika te pritom ocijenio da je za optuženika najpovoljnije njegovo djelo pravno označiti prema Kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, jer naknadne izmjene tog Zakona nisu blaže za počinitelja. Stoga je sud optuženog ZO proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.).

48. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je utvrdio okolnosti na strani optuženika koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).

48.1. Olakotnom činjenicom na strani optuženog MO sud je cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost za kaznena djela, a kako proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije (list 499), koja okolnost upućuje na zaključak da je dosadašnji život optuženika bio usklađen sa zakonom, kao i činjenicu njegove bitno smanjene ubrojivosti tempore criminis. Nadalje, u svjetlu olakotnih okolnosti, sud je vrednovao činjenicu da se optuženi ZO skrbio o majci na način kako je to opisano u točki 32.1. obrazloženja, uzimajući u obzir da je briga o bolesnoj RO bila zahtjevna i da je optuženi ZO veliki dio svog vremena podredio njoj. Međutim, sud je pritom imao na umu da je kao sin žrtve, optuženi ZO imao obvezu skrbiti o majci, odnosno osigurati joj adekvatnu skrb u njezinoj starijoj životnoj dobi, u kojoj je tjelesno i duševno zdravlje žrtve RO bilo teže narušeno, zbog čega nije mogla sama brinuti o sebi. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio izraženo žaljenje optuženika zbog djela koje je počinio. Međutim, toj okolnosti sud nije pridao osobiti značaj pri odmjeravanja kazne, s obzirom na to da u iskazu optuženika sud ne nalazi iskreno suosjećanje za žrtvu koja je je bila u poodmaklim godinama i teško narušenog zdravlja, za koju je, iako znajući da je bolesna, u svom iskazu tvrdio da je bila zlonamjerna i manipulativna.

48.2. Otegotnim na strani optuženika sud je cijenio bešćutnost optuženika i iznimnu kriminalnu količinu, koja se ogleda u stjecaju triju kvalifikatornih okolnosti, kao i činjenicu da je prethodno zlostavljanje žrtve bilo višekratno i trajalo je šest mjeseci, čime je optuženi ZO bez sumnje kod žrtve RO izazivao osjećaj ugroženosti, straha za vlastiti život i sigurnost te osjećaj bespomoćnosti i poniženja. U svjetlu otegotnih okolnosti sud je cijenio činjenicu da je inkriminirano postupanje optuženog MO uslijedilo kao reakcija na majčino odbijanje lijeka kojeg je morala popiti, što je benigni povod u odnosu na žestinu reakcije koja je uslijedila.

48.3. Imajući na umu naprijed iznijete okolnosti, polazeći od stupnja krivnje koji je u konkretnom slučaju bio umanjen zbog bitno smanjene ubrojivosti optuženika, pri tom uvažavajući činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, kao te svrhe kažnjavanja, sud je optuženom MO za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1., 2. i 3. KZ/11. izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i tri godine. Ocjena je suda da izrečena kazna u odmjerenom trajanju izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će utjecati na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno da će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

48.4. U skladu s odredbom članka 54. KZ/11., optuženom MO je u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode, računajući od uhićenja 12. ožujka 2023. nadalje.

49. S obzirom na to da je optuženi ZO proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela s obilježjem nasilja te nalazeći da na strani optuženika, koji je i prije inkriminiranog događaja bio verbalno i fizički agresivan prema majci, postoji opasnost da će ponoviti isto ili slično djelo, to je optuženiku, u skladu s odredbom članka 70. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od dvije godine, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

49.1. Dakle, osim činjenice da je optuženi ZO ovdje proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela s obilježjem nasilja, sud nalazi da na strani optuženika postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, koju ocjenu opasnosti sud temelji na činjenici da je optuženi ZO u razdoblju od šest mjeseci prije predmetnog događaja, više puta verbalno i fizički napadao majku RO. S tim u vezi treba navesti da je sudski vještak psihijatar dr. Nenad Horvat mišljenja da kod optuženog MO nema uvjeta za izricanje ni jedne od tretmanskih sigurnosnih mjera propisanih u KZ/11. Sud nalazi osnovanim mišljenje vještaka dr. Horvata vezano za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11., prema kojem nema uvjeta za izricanje ove sigurnosne mjere jer redukcija ubrojivosti kod optuženika u vrijeme počinjenja djela nije nastala kao posljedica psihopatologije, odnosno duševnih smetnji, već stanja jake razdraženosti. Međutim, mišljenje vještaka dr. Nenada Horvata, prema kojem nema uvjeta ni za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana jer optuženik nije suštinski nasilno nastrojena osoba, sud ne prihvaća. To stoga jer rezultati provedenog dokaznog postupka nedvojbeno upućuju na zaključak da je optuženi ZO u više navrata bio nasilan prema žrtvi RO, što nitko od susjeda koji o tome imaju saznanja, nije prijavio nadležnim tijelima, a niti je sama žrtva koja je bila posebno ranjiva mogla za sebe potražiti zaštitu. Stoga, s obzirom na utvrđenje suda da je optuženik i ranije bio nasilan prema žrtvi RO, koju je prethodno unatrag šest mjeseci verbalno i fizički napadao, to sud nalazi da na strani optuženog MO postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, slijedom čega je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. u trajanju od dvije godine.

50. Nadalje, sud je optuženom MO, u skladu s odredbom članka 76. stavkom 1. KZ/11., izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od tri godine, iz razloga jer je optuženik počinio namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od dvije godine, odnosno kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i tri godine. Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora provodit će tijelo nadležno za probaciju odmah nakon izlaska optuženika s izdržavanja kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana, odnosno ako optuženom MO ne bude odobren uvjetni otpust.

51. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavku 1. ZKP-a, prema kojoj kad sud optuženika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Stoga je sud optuženom MO naložio naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a na ime putnih troškova za svjedoke u iznosu od 153,53 eura te troškove vještačenja u iznosu od 1.236,37 eura te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana. Visina paušalne svote odmjerena je s obzirom na složenost i trajanju izvida i kaznenog postupka.

52. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 3. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna Mavriček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-13/2023

2. Optuženi ZO, Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Vedran Juričan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte